Šimun Milinović

Milinović, Šimun

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

4Š crtami sre naokolo ukrašenu, urezane su dvie ribe jedna poredno s drugom. U prostoru, koj je medj ovim dvostrukim krugom i jednostavnim okrugom, koj se vije naokolo postrance na polovici visine, urezane su četiri ribe jedna za drugom. Ostali prostor do kraja prazan je. Ribe se čine sve razne vrsti. — Ovu pliticu smo sami izkopali god. 1880 na rimskom groblju u Bakru i još njeko-liko sličnoga oblika ali bez rezbe i uz muož drugih rimskih spo­menika, od kojih smo popis priobćili u Viestniku od god. 1882 (V. str. 49, br. 10). Priložili smo ondje na tab. II. br. 1 i njenu sliku u polovici veličine. Vrieme pako, u koje ona spada, opredie-ljuju rimski novci, koje smo u onih grobovih našli na svietiljkah ti broju od 60 i više. Ovi su svi iz prvoga i drugoga stoljeća, naime od g. 54 do g. 161 po Is. Riba je obično kršćanski symbol, no ovdje težko, da je tako. Ono, što smo gori kazali, svjedoči nam dovoljno, da tlo staro­davne i glasovite Duklje, akoprem od okrutnog divljaka kroz vie-kove svestrano izrovano i opustošeno, skriva još danas neprocienjeno arkeologičko blago, te da je od prieke nužde, da cernogorska vlada, koja si je već u mnogom znala osvietlati lice, i u ovom pogledu izda shodne naredbe, po kojih bi se stavio kraj svakomu dalnjemu rušenju i izvažanju starina iz kneževine, i učuvalo, što je haranju i propasti izmaklo. A pošla bi sve dalje na polju prosviete, kad bi osim toga na Cetinju uz novopodignutu gimnaziju udarila temelj-, zem. muzeju i osnovala književno družtvo. I tako bi jednim biserom] više zasjala već dosta sjajna kruna uviek slavodobitnoga Nikole i ] Družtvu pako bila bi i ta zadaća, da izpita i ptouči starine pof zemlji, navlastito u starodavnom Baru i Ulcinju, i da uputi po strukovno sastavljenoj osnovi izkapanja u Duklji. Istina Crnogora nije za sada u stanju, da na to uloži mnogo, pošto joj ne malo prešnijega posla, no ipak smoći će bar toliko, da se djelo srećno započme. S. Ljubić. Solinski s. Petar. Pozuato je kako početkom listopada g. 1076, Dimitrije Zvo­nimir in salonitana basilica sancti Petri synodali et concorđi totius deri et populi electione (Docum. 103) bio je odabran i najvećim slavjem ubi fuit fiđelium maxima congregacio (ibid. 106), hrvatsko-dalmatinskim kraljem ovjenčan. Ali nam došle nije poznato, gdje * * je ta znamenita bazilika^ stajala u kojoj je krtmidbeni din obavljen. Svrha je ovoj razprayiei da ju iztraživa. Za vrieme hrvatskih narodnih vladara, podiglo se u obsegu solinskoga, područja više crkava na čast s. Petra poglavice apostol­skoga, kao: s. Petra od Klobučca, Klobuka, Bojišća ili Podmorja; s, Petra Gumajskoga u Selih ili u Selu; s. Petra »u .području Solina«, Osim ovih, u popisu učinjenomn g. 1397, za vrieme nadbiskupa Andrije, od svih oko Mosora i Solina splitskoj crkvi pripadajućih zemljišta, spominju se još i drage crkve: s. Petri de Gugniai, s. Petri de Bade, s. Petri de Turre, s. Petri de Butis, najpotla: est terra in Dilito . . . s. Petri de Gumag (Farlat, III, 343). Prem su i ove dttvup prije sagradjene, ne nahodeći ih napominjane u davnijih spoinenicib, ne ćemo se ni mi ovdje na nje osvrćati. Samo uz dvie od mnogobrojnih crkava s. Petra nahodimo i istoimene opatije: s. Petra od Klobučca, i s. Petra Gumajskoga, Još mogući vladar Trpimir, sa dogovorom svojih državnih do­stojanstvenika, oko god. 852 podiže veličanstveni hrain i samostan, obdarivši ga velikim daćami, i u isti prevede, po svoj prilici iz talijanskoga Monte Casina, eater vas fratrum (Docum. 3), odkolen se tečajem vremena po svoj Dalmaciji i Hrvatskoj razrojiše. U dotičnoj listini ne kaže nam se gdje bi bio taj samostan , niti koga svetca naslov mu je dan. Neki misle da je; templum et momasterium a Tir-pimiro conslructum Divi lJetri apostolorum principis titulo ac patrocinio consecravit (Farlat, III, 50). I zbilja tko pomisli na prijateljske od-nošaje Trpimirftye sa rimskom stolicom i uglednim splitskim uadr biskupom Petrom, taj će Jasno uz to mnienje pristati, da je T/rpi-mirov hram i samostan morao nositi naslov »s. Petra«. Veličanstveni ovi: vetus aeđificium adhuc extat quamvis vetustate semirutum inter CUssam et Salonam . . . quod fiipimirus Mpnachis Benedictinis extruxit ac donavit (Ibid.). I doisto u jednoj Krešimjrovoj listini od god. 1069, spominje se negdje oko rieke Solina: locum molendmi . . . vicinum eeclesiae $, Petri in territorio Salonae (Docum. 79). Nego ovi s. Petar već nam se nigdje ne spominje, niti je š njim kakva opatija skopčana bila. Iz ovoga sudimo da nije niti kakva ugleda imao, po tomu nije mogao niti svečaui krunitbeni čin u istomu se obaviti. Najpriličnije da je Trpimirov hram i samostan »s. Petra od Klobučca« pod Biačem, kao što ću drugom prigodom nastojati 45 obširnijih dokaza navesti. Postanak mn nije inače poznat, a znade se da je u našoj poviesti veliki ugled imao. Istom god. 1420, od­redi trogirsko gradjansko vieće da se poruši (Lučio, Mem. 497). Ruševine mu se još i sada sasvim dobro razaznaju. Mnogi sciene, s toga što je uz »kraljske biačke dvorove« obstojao, da se je n njemu Zvonimir krunio. Nu neima spomena, da bi se Biač »So­linom«, niti »s Petar od Klobučca« »solinskim« đe Salona nazivao. Ifc toga zaključivani, da nije niti izraz in salonitana ecclesia na ovoga se mogao odnositi, niti je po tomu krunjenje u ovomu s. Petrn sliedilo. Naš Rački odriešito kaže: »Zvonimir je u Splitu krunjen« (Odlom. 109). I doisto znamo, da se Split za dugo u službenih spiših »Solinom« nazivao, zato i izraz u Zvonimirovoj listini: in salonitana basilika, najbolje bi se na Split odnosio. Tako su rimski pape Nikola I god. 858, salonitano episcopo, Ivan VIII g. 873, clero et ordini salonitano (Doeum. 106), Paškal II g. 1102, Crescentio salo­nitano episcopo (Ood. dipl. II, 3), šroje poslanice upravljali. Ali u ono doba, niti n bližnjih vremenih, neima spomena da bi n Splitu kakva uglednija Crkva s. Petra obstojala. Samo god. 1069 spominje Se turris s. Petri (Docum. 79). Sve da i bude u Splitu kakva crkva s. Petra bila, ne bi se bio ponješto u njoj. već n onoj prvostolnoj s. Dujtiia Zvonimir okrunio, jerbo je hrvatske vladare sVa prošlost sa ovom spajala, i koju su najvećimi darovštinami obasipali. To bi hitropametni Lovrinac i političnih obzira radi u baziliku s. Dujma Svečani čin krunjenja prenio, te bi se bilo reklo: in basilica s. Domnii. Ponositi Latini, mučno bi onda dopuštali bili, da narodni sabor i svečano knrnjeinje Zvonimira bude u Splitu obavljeno, jer bi u tomu okrnjerije njihove municipalne slobode nazirali. Iz svega ovoga sudim, da Zvonimir nije n Splitu krunjen. Vrlo ugledni velmoža Petar Crne, oko god. 1065, aedificat eoclesiam soneti Petri in loco Selo ad Salonam (Docum. 65); a uz ovu podiže i beneđektinski samostan. Petar bio je sin GnmajeV, odtud prozva se hram i samostan: s. Petri đe Gumay (Cod. dipl. 1, 212', a scieni se da je bio brat opata Dabra i sinovac Prestancija. Kada je oko god. 1080 opisao Petar Crne nabavljena i po­klonjena zemljišta rečenomu samostanu, on nam je i kratku poviešt postanka mu pružio. U dogovoru sa svojom plemenitom suprugom Anom, kćerju Majafavinom: in loco »Selo« circa ecclesiam sancti StdpWahi . . . ftd hohorem pHncipis apostolwvm omnium Petri eccle-46 s«<wn . . . studio artificum complevirms (Docum. 127). — Iz ovoga čisto upoznajemo, da već hram s. Petra morao je osobitoga sloga i veličanstven biti, kada je »po nacrtu strukovnjaka« studio artificum dogradjen. Istodobno poznajemo da je : ad honorem principis aposto-lorum omnium Petri podignut. Naznačen nm je takodjer i položaj: circa ecclesiam sancti Stephmi. »Sustjepan« je do jedan kilometar na zapad Sućurca, »s. Petar u Selu« do jedan kilometar na iztok »Su-stjepanu«. Tako u jednakoj daljini, sačinjavahu pravi trokut: Su-ćurac-Sustjepan-s. Petar u Selu. Na ovomu čarobnomu položaju, opažaju se i sada ruševine i zidine uekakvih zgrada. Puk ili zove »bedemi«, dočim nisu već preostale česti hrama i samostana »s. Petra Gumajskoga u Selu«. Još u svomu postanku, ova bazilika osobiti ugled steče, jerbo: ia/m per acta, convocato presule Laurentio ceterisque ministris ordinis divini, V idus octubris eandem consecrari rogavimus; ad cuius solempni-tatem plurimi Spalatinorum Chroatorumque virorum . . . venerunt (Do-cuni. 127). Nadbiskup Lovrinae i drugi mnogobrojni prisutni sve­ćenici nagovoriše Petra Crnu, da bi ovi hram i samostan obdario, što je on sa velikimi darovštiuami najdobrovoljnije i učinio. Njega su nasliedovale hrvatske velmože i vladari, koji na oso­biti način obljubiše ovi hram s. Petra. Odmah oko god. 1065—74, poznati »primorski župan« Rusin, brat Slavice kralja, odredi: de terris, que sunt in Tristenico. Pars que mihi contigit, volo et iubeo ut sint in monasterio sancti Petri . . . in Selo ad Salonam. Po smrti Ru-sinovoj dojde njegova plemenita supruga, i pred uglednim svjedokom opet.iste darovštine s. Petru oporuci. Kada je g. 1074 stupio na priestolje Slavica,1 pohiti pred banom Petrom, možda potonjim kraljem, županom Svarubom i drugim dostojanstvenikom: partem fratris sui Musini affirmavit, pak još k tomu: suam partem, que ibi in Tristenico habebat, in eadem ecclesia . . . contulit (Documen. 98). Neki jagunasti poljički Tugarani stali prisvajati zemljišta, što ih je Petar Crne »s. Petru u Selu« poklonio. Desivši se g. 1074 u Omišu Slavica kralj, sa banom Petrom i županom Svarubom, stupi pred njega Petar Orne obtuživajući Tugarane. Razvidiv kralj stvar, rieši pravdu na korist Crne, odnosno samostana s. Petra (Ibid. 99). Tako je i Miroslav sa svojimi sinovi stao oduzimati samostanska zemljišta. Ali Petar Crne: convocatis multis Spalatinorum nobilibus, 1 Ima i sada na Konjevratu kod Šibenika, vize „Slavičinih" obitola. 47 inter quos Jacobum marianorum đucem cum suis militibus (Ibid. 128) opet bijahu povraćena istomu. Dogodi se tečajem vremena, razbolio se težko dobri Petar Crne, i on : votum vovi . . . ut si ego convalescerem de infirmitate, in prefata ecclesia s. Petri apostoli, ibi me totonderem et hdbitum beatissimi Benedicti reciperem. Zbilja ozdravi, ali prije izpunjenja zavjeta po nagovoru nadbiskupa Lovrinca, ceterorumque clericorum in supra no-minata ecclesia domnum Gfregorium nostrum nepotem, abbatem ordina-vimus (Ibid. 129). Jamačno da je Petar u ovom samostanu živio i umro. Ne zna se što mti je od supruge Ane bilo. Dok je još živio, on je oko god. 1080, cum uxore Anna donat monasterio s. Petri terras in Bilay, a tako god. 1086, terras in campo ad potok penes Salonam (Ibid. 144). Petriša redovnik monasterii sancti Petri in Selo g. 1090 učini nagodbu sa sinom Miroslavovim poradi zemljišta što ib je ovi pri­svajao. Zatim velmoža Prodan, sin Dragonegov: offert terram supra Soline ad Salonam monasterio sancti Petri in Selo. Isto tako: Paulus et Petrus filii Palunduzuli, dederunt monasterio sancti Petri in Selo terras in Zunano et Galamito (Ibid. 177). U tom ih nadkrili Brana sa svojima sinovima Dragom, trogirskim priorom, i Vilčinom, jerbo : de terris, que sunt a Sekyriza subtus Stilbiza . . ut sint in monasterio sancti Petri principis apostolorum (Ibid. 179). Neki pomamni Latini i Hrvati, stali god. 1176 prigrabljivati samostanska zemljišta, ali ustade Ivan crkovnar splitskoga s. Dujma i »skrbnik s. Petra u Selu«, pozovue redovnike, neka složno š njim na obranu samostanskih dobara ustanu. Stvar je do suda dotjerana. -Na prigovore prisvojača, evo što odvjetnik s. Petra župan Tomažo odgovori: Monasterium s. Petri de Gomai, a longis retro temporibus sepedictas terras possedit, quas quidem terras Eossene Moristicus prius donavit monasterio sancti Petri de Gomai, et post mortem ipsius Eossene, Petrus Slavus filius eius, et Slavizo avunculus eiusdem Petri Slavi . . . confirmavit (Cod. dipl. II, 96). God. 1187 neki Crne Krapov: insurexit adversum monasterium sancti Petri de Gumaio, da prisvoji zemljišta u Belaju. Ali mu nije pošlo za rukom (Ibid. 141). Kralj Zvonimir dederat Stresi, avunculi sui, totas terras . . . in Masaro et a Salona usque Biaki (Ibid. 132). Ali je onde pomješano bilo i zemalja s. Petra, koje je Streso prisvojivao, dicenđo quod esset regalis. Sada Crne poleti u Šibenik, gdje je tada g. 1078 Zvonimir 46 boravio, koji razvidiv zemljištno pitanje, dosudi ga Crni, odnosno s. Petru (Ibid. 122—132). Po svoj prilici da na ovih zeraljištih kraj Solina, kojih je plodove Zvonimir svomu ujcu Stresu poklonio, bila je : villa regalis, i to negdje izmedju Sustjepana i s. Petra. Ovo bi nam potvrdjivala i Zvonimirova listina g. 1076—8, Salonae in villa regalix izdana, a i ostale listine, bez oznake, mjesta, vjerojatno da su iz »solinskoga kraljskoga zaselka« izdane. Uz ovi kraljski dvorac bila je crkvica »s. Marije« koju je možda isti Zvonimir dao sagraditi. On je želio da bude posvećena. Tom prigodom: in solemnitate consecracionis eccle-siae nostri episcopatus, sanctae Mariae vocabulo, dojde opatica splitskih duvna, istući zemljište Pusticu u Lažanjih. Zvonimir: consultu om­nium servorum đei et nobilium nostrorum, qui gradu đei dictae solem-nitatis ađvenerant darova joj. Actum est hoct in villa regali, quo in loco dam dicta ecclesia sanctae Mariae sita videtur (Docum. 113). Ovdje se spominje ecclesia nostri episcopatus. Ovoga neima u listini kod Farlata (Tom. Il l , 155), jerbo da je ožuljana. Nu kada bi i bilo, ne bi se odnosilo na crkvu »kninske biskupije«, već na crkvu »kraljskog dvorca« kod Solina. Sustjepan: ditioni . . beatissimi Đomnii subiacet (Docum. 127), a tako isto i opatije s. Marije i s. Petra. Nu »kraljska crkva s. Marije« spadala je na pravomoćje hrvatskog biskupa, s toga je rečeno: ecclesia nostri episcopatus. Mučno da bi Marija opatica sbog svoje redovničke uprave do Knina na put se bila dala, što joj je do Solina lasno bilo. Pomislili se na ođnošaje hrvatskih vladara naprama splitskim nadbiskupom, na mnogobrojne hramove i opatije što su se oko nadbiskupova u Sućurcu dvorca nizale: Sustjepana, s. Petra, s Ma­rije ; na kraljska zemljišta; na grobove hrvatskih vladara, što su u predvorjih Sustjepana i s. Marije bivali, ne da se ni pomisliti, da ne bi tu i kakav »kraljski dvorac« bio, podignut budi iz nabožnih budi iz političnih uzroka. Po izumrću vladara hrvatskoga roda villa regalis je zapuštena, ali crkvica po svoj prilici i dulje je obstojala. To bi nam potvr­djivala jedna listina od g. 1144, kojom pop Crnota dariva duvnam splitskim neka zemljišta izmedju Sustjepana i Trstenika, spominjući crkvicu: parum subtus capella, gdje popa Crnote antecessorum cada-1 Docurnen. na st. XXXI Btqji Salonae, a na str. 112: Tinninii, što je možda pogrieška. 49 vera iacent. Ex parte occidentis inter capella et catte antiqua, et tendit sur sum in parte arteritis, usque ad valient, que sdavonice dicitur Tir -stenic, latine vera Caldmet . . Iferum . . infra eadem capella et macerie.. usque ad terram s. Stephani (God. dipl. II, 37). Ovde nam se uz crkvica ruševine spominju infra capella et macerie, koje su možda kraljskoga dvorca. Da je ova crkvica blizu s. Stjepana bila, to se iz ciele listine upoznati dade. Hramovi »Sustjepana« i »Gospe« kažu se de Salona. Sa istim razlogom »s. Petar u Selu«, villa regalis ovda blizu, nadbiskupov »dvorac u Sučurju«, morali su se službeno »soliuskimi« de Salona zvati, jer su svi ublizu stajali. Tako ih zbilja u spomenicih i na-hodimo nazivane: de — in Salona, ad- apud- penes- prope~ circa Salonam, Uzmemo li sve ovo u obzir, onda čemo lasno razumjeti, da su i dva glasovita sabora g. 1075—1076 ovdje obdržana, te se »solin-skimi« naravno nazivlju. Za vrieme izpraznjenoga hrvatskoga priestolja, posla g. 1075 Grgur VII u Dalmaciju svoga poslanika sipontinskoga nadbiskupa Girarda. On pozovne sve biskupe splitskoj metropoli pripadajuće. Netom je u Split prispio, kao što sam nam kaže: statui sanctam synodum Spalatina in urbe sedens {Cod. dipl. I, 150). Došavši pozvani dostojanstvenici: provincialem cum eis synodum apud Salonam cele-bravit (Docuni. 210). Da bude »Split« nazivom »Salona« uzeo, onda bi se reklo in Salona, a ne, kao što je dobro rekao Toma arkidiakon, apud Salonam. Ovi je sabor najviše hrvatskimi poslovi bavio se, zato se je i tražilo mjesto Hrvatom prestupnije. Gdje je i moglo biti shodnije do ovoga »kraj Solina« ? Tri su dvorovi splitskih nadbiskupa usred velikih dobara od hrvatskih vladara primljenih; tu glasovite opa­tije splitskomu pravomoćju pripadajuće: Sustjepana, s. Marije { s Petra; tu je villa regalis hrvatskih vladara sa dvorci velmoža; tu možda na bližnjemu zemljištu bilo je »zaselaka« i splitske vla­stele : ex parte occidentis (s. Stephani) adiacet terra nobilium Spalati-norum (Cod. dipl. II, 37). U tih prostranih i mnogobrojnih opatijah> dvorovih i zaselcih, mogli su u svako vrieme crkovni i svjetovni dostojanstvenici najudobnije i najpriličnije ukonačetije naći. Sa istih i još naprečitijih razloga sliedeće g. 1076, početkom listopada, bio je ovdje apud veterem Salonam (Fari. HI, 146) urečen glasoviti narodni sabor, kamo Grgur VII : Fulcoinum Forosempro-4 50 hianwm episcopum . . . simul cum Gebiione ; . . Ugavit in Dalmatian, ad synodum Saloniemem (Ughellus, kod Fari. I I I , 146). Narodni ovi sabor, pod predsjedničtvom papina poslanika, sabra se na So­linu kod crkve s. Petra, ubi fuit fidelium maxima congregacio, i jedno­glasno izabra slavnoga Dimitrija Zvonimira brvatsko-dalmatinskim kraljem. Nakon čega bi: in salonitana basilica sancti Petri najvećim narodnim slavjem okrunjen. Iz rečenoga mi smo upoznali, da prostor, što je oko Sućurca, sa mnogimi opatijami i veličanstveninii hramovi, zvao se je u služ­benih spisih de Salona ili ad- apud Salonam. Pokle u svemu obsegri solinskoga područja našli smo samo na ovomu prostoru najzname­nitiju baziliku s. Petri principi s apostolorum, za koju su se nadbiskupi, vladari i velmože zauzimali; našli smo ju circa ecclesiam sancti Ste-phani, po čemu se je »solinskom« nazivala. Doznali smo da joj se još i ruševine dobro razaznaju. Iz svegij[ovoga mi možemo daklen sasvim nedvojbeno uztvrditi, da bazilika, u kojoj je naš Dimitar Zvonimir obran i krunjen bio, to j e : ecclesia sancti Petri, principis apostolorum in Selo ad Salonam. Na kraju iztaknjivam čednu želju, da bi »hrvatsko rodoljub-stvo« na ruševinah s. Petra u Selu nastojalo podignuti crkvicu za viečnu uspomenu krunitbenog čina, i na pročeljnom pragu urezati: »Početkom listopada g. 1076 na ovomu je mjestu izborno obran i krunjen hrvatsko-dalmatinskim kraljem Dimitrije Zvonimir«. 0 . Šimun Milinović. Arkeologično-istorične crtice s hrvatskih otoka. Skupio Ivan Mileetić. (Nastavak. V. Viestnik br. 1, str. 18.) 4. Interesantan su pojav na otoku Krku Vlasi, a spominju se XV. vijeka u okolici Omišlja, Dubašnice i Poljica. Po Miklošiču ime je Vlah prešlo od Kelta ka Germanima, od ovih k Slovjenima, a od njih napokon k Grcima. To ime jest =•= »homo romanae originis«. Vlasi se spominju od XII -XIV vijeka na cijelom balkanskom poluotoku. Na hrvatskom tlu javljaju se Vlasi istom u XIV i XV stoljeću. »Vlasi su dakle u ono doba stanovali u zaledju primorja od Cetine do Istre, pa su odanle pro­dirali u primorje, doselili se u pojedine mu predjele, odavle pače 

Solinski s. Petar

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia