Šime Ljubić

Ljubić, Šime

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Godina Xin. U ZAGREBU, I . SIEČNJA 1891. Broj 1. VIESTNIK HRVATSKOGA ARKEOLOGIČKOGA DRUŽTVA. Rimska kola. (Tabla I.). Početkom srpnja prošle godine 1890. seljak Drešar iz Petro-vine, selo nedaleko od Jaske n zagrebačkoj županiji, kopajući podrum izpod kuće, gdje stanuje, u jednom njenom kutu do ceste a na mal ne dva metra dubljine naidje na kup starina iz bronza i željeza i kosti od konja. Na prvi glas o tom odkriću pohiti onamo mjestni učitelj Juro Rožman, i pregledavši izkopine, dobi od Drešara na poklon jedan kipić, tri poprsja, jedno pseto i još nješto ukrasa, sve od bronza. Rožman kao liepo naučan učitelj, uvažajući vriednost tih predmeta, posveti jih namah kao dar nar. muzeju u Zagrebu; te nepočasi časa predati jih tu desećem se gradskomu kapetanu u Jaski gosp. "Vilku Subiću s molbom, da jih ravnateljstvu arkeol. odjela nar. zem. muzeja izruči. Gosp. Subić svojski se primi te naruke; dapače još sutradan dodje u Zagreb, i preda muzealnomu ravnatelju gori pomenute predmete, i kao očevidac obaviesti ga potanko o" tom, kako se došlo do toga odkrića. Pridoda, da se je uz predmete, što je on donio na poklon muzeju, našlo na istom kupu još mnogo kosti i željeznine, u kojoj se iztaknuju dvie velike ali s neopreznosti težačke polomnjene sinje od kotača, i da se ta željeznina sveudilj čuva u jednom kutu kuće Drešarove kao stvar bez vriednosti. Sve te okolnosti, a i sami predmeti, polazeći bez dvojbe iz rimske dobi, te navlastito sinje, nputiše muzealnoga ravnatelja o tom, da se tu radi po svoj prilici o odkriću rimske kočije, osobita riedkost arkeologička, pošto i najnovija arkeologička djela, kao što je na pr. Dictionaire des Antiquites grecques et romaines od Daremberga i Saglio, koje tekar izlazi u Parizu, da uoče ustroj kočija rabljenih za grčke i rimske dobe, mal ne izključivo se služe 1 2 slikami, koje se nalaze bojadisane na stienah ondašnjih zgradjevina i posuda, i basrilifi uvajanimi na slavolucih i stupovih u Bitnu i drugdje, te i novci, jer kočija u naravi do sada se našlo veoma malo, i to samo u njekoliko ostancih od kovine'). Tim više pako utvrdi se ravnatelj u misli, da se ovdje radi o rimskoj kočiji, kad ga njegov drug gosp. Dr. Iv. Bojničić opomenu o sličnih kočijah tu nedavno našastih u Magjarskoj, sada u nar. peštauskom muzeju čuvanih i tu skoro na svietlo izdanih od g. Gaula Käroly u aka-đemičkom žurnalu uredjenu od slavno poznatoga Dra Josipa Ham-pela u Budimpešti (Archaeologiai ßrtesito. X. KStet. 2. Szdm. 1890. dprilis 15), gdje su opisani i nacrtani ostanci od sličnih spomenika te se traži po njih i drugih viestih sastaviti podpuna slika razno-vrstnih kočija rimskih. Tako pripravljen, pohiti ravnatelj preko Jaske u Petrovinu,-da se o stvari na licu mjesta podpunoma osviedoči i o svem uputi; da do potrebe ono izkapanje sve dalje u naokolo protegne i sve­strano izpita, i da pobere sve i najmanje stvarčice, možda od neuka zametnute i pobacane. Došavši u Petrovinu, stavi se najprije da iztraži već otvorenu jamu i odkopanu zemlju; te protegnuvši iz­kapanje sve naokolo, nadje još njekoliko odlomaka; ali na brzo se osvjedoči, da se ovdje radi samo o osamljenom činu, gdje je kočija, po svoj prilici u bjegu, iznenada zapala u močvaru, da više na vidik ne izadje. Vodja njen izbjegne srećno, jer tu nema ni znaka čovječjim kostim, dočim su konji ostali zatrpani, te se našli ostanci dvaju konja. Dočuvši ravnatelj, da se još jedno pseto tu nađjeno nalazi u posjedu umirov. oružničkoga poštovodje Miha Žužaka u Petrovini nastanjena, potraži ga i umoli, da i taj komad muzeju ustupi, i ') I u naSem. muzeju nalaze se već odavna dva bronzena predmeta, koja BU djelo vi rimskih kočija, i oba predstavljaju glavu, kojom se rudo đokončavalo. Jedan, o kom se nezna, gdje je u Hrvatskoj naSast bio, sa­stavljen je od tri glave orolavove sa dugim grlom, uporedo položene i na dva okna nagnute; srednja je veća, krupnija, upravna, licem spreda, a ostale dvie su manje, te jedna je licem okrenuta desno a druga lievo. Otvor otraga, gdje se rudo zabadalo, jest okrugao sa promjerom 5 '/2 cm., a sve je vis. 15'/4 cm., a 16 cm. široko. Teži 1374 gr. Drugi je sliSni predmet našast u, Sisku. Po sriedi mu kao stupić, a sa strane dva grla od guske sa glavami ugnutimi na puno okno. Ovomu je otvor f.etverouglast, te mu svaka strana 5'/2 cm. duga. U obće visok je l l ' / 2 cm., a 16 cm. Širok. Teži 1047 gr. 3 tim cielo odkriće dodje u našu sbirku, a ovaj ga um ah veledušno našemu zavodu pokloni. Nadje dalje isti ravnatelj u kutu kuće pom en u toga Drešara veliki kup željeznih komada od njega u podrumu iskopanih, koji sa bili s nepomnje u izkapanju, jer umalovažani, veoma razdrobljeni i osakaćeni te u raztrošenom stanju, nosili su ipak još na sebi takovih bjelega, da nisu mogli pripadati drugomu čemu, osim kočiji. Poznato je, da su se kočije poznavale još u bronzeno doba (V. Mittheil. d. anthrop. Gesellschaft. Wien 1881. Nr. 10—12); a zuatno, da su jih rabili svestrano Egjipciani, Asirci i drugi naj­stariji iztočni narodi za razne svrhe navlastito za gospodarske i vojničke, za prievoz gradiva, na putovanju, ali ne nikada za osobno obćenje po gradovih. Grei su se poveli za Egjipciani, jer grčke kočije naliče na one ovoga naroda. Rimljani i u ovom sliedili su Grke, te Saglio (Dictimaire des Antiquites p. 1633) govoreć o Rimljanin, piše: Les chars de course, souvent figures, ne different pas de ceux des Grecs, et il est inutile de les dicrire. Ali uporaba kočija kod Rimljana bjaše još u početku zakonom uredjena, te sa se za dugo s prva rabile izključivo u svrhe bogoslužja i u javnih svedanostih a uz sveslavje navlastito. I sami članovi carske kuće nisu mogli rabiti kočije za prva dva stoljeća po Is. bez dozvole senata. Stoprv koncem drugoga stoljeća počelo se i u tom popušćati, kad bje dozvoljeno od Septimija Severa (193—211) vrhovnim upraviteljem pokrajina da se kočijami služe. Isti podjeli to pravo g. 203 po Is. i poglavitim či­novnikom oko njegove osobe u Rimu ; t. j . onim, kojim je pripadao naslov honorati (Lampridius, Symmaehus); a vjerojatno je, da su u to doba tu prevlast stekli i senatori, jer ovim malo zatim dozvoli Alek. Severus (222—235), da rabe kočije posrebrne. Ali uporaba kočije osta i nadalje kao povlast pojedinih stališa i osoba a ne sveobće pravo. Kočija bjaše mnogo vrsti u rimsko doba (V. I. Marquardt. Das Privatleben der Römer. Leipzig 1886. II. 732). One, koje su rabili honorati, zvale su se carruca, i carucha (KapoOjta). Ove su obično bile dvoprežne, sa dva ili četiri kotača. Lubura od ovakovih kočija, glavni njihov dio, gdje su osobe stajale, bjaše četverouglasta ili polnoblnčna. U prvom slučaju ulazilo se je u nju s preda, u drugom izada; ondje sjedalo otraga, ovdje sa strane. Izvansko lice pregrade (Im8i<pp(x;) ukrašavalo se sa kipovi i drugimi uresi. Pöd lubure ležao je na os. Os pako, prolazec* poprieko izpod poda, 4 držao je spojene kotače, a svršavao je na oba kraja glavom raznoga lika, koja je priečila, da kotači neizpanu. Kotači, obloženi debelim okrugom željeznim naime sinjom, imali su obično četiri žbice (xvf[|/.ai), u riedko 6 ili 8'). Rado (pupoi) od jakog drva kao i os, a ponješto oblučno, utvrdjivalo se na podu lubure, gdje je bio širji, te je sve tanji postajao do ondje, gdje se jarmom spajao. Ovdje je rudo dokončavalo glavom, više put u formi koje zvieri na pr. oro-slava ili kojim drugim ukrasom. Jaram pako bijaše čvrsto privežen o glavi ruda; te razstavilo se slučajno ovo dvoje, konji bi napried išli a kočija na mjestu ostala. Ovim kočijam, koje su činovnici rabili, čini se, da je sasvim prilična bila i kočija, koju smo evo sada u Petrovini odkrili. Na Tabli I. donosimo nacrtane sve znatnije kovinaste predmete iz onoga na-lazka, pošto su svi ostali drveni i kožni kroz toliko viekova u močvarskom tlu sasvim iztruhnuli. Predmeti kao sustavni dielovi kočije: a) Po sriedi table nacrtane su sinje od kotača. Promjer je njihov 90 cm., debele su 2 a široke 4 cm. Iz željeza. b) Obe glave od osa na tabli su izpod päsa. Otvor jim na četverokut, u kom dvie strane protivne duge su 4, a druge dvie isto tako položene 2'/2 cm. Teži jedna glava 301 a druga 299 gr. Iz bronza. c) Glave ruda nema, ako nije to or a ukrašena ploča na okrug, koja je na tabli doli po sredi, i strielicom dokončava. Visoka je 8 cm. a široka 7 Teži 77 gr. Iz bronza. d) Uz ove ima još po tabli razsijano mnogo komada iz že­ljeza i bakra, koji su na kočiju spadali, kao na pr. svakojakih pru-žiea, karika, okruga, čavala i sa kapicom itd. rabljenih ponajviše za spojenje i utvrdjenje drvenih komada. Predmeti ukrasni: a) Poprsje, na tabli gori po sriedi. U desnici drži kao grozd, a na lievici mu leži pri prsih kao ščućureno pseto. Na čelu mu kao pribita četverouglasta pločica. Visoko 12'/ s cm., a široko naj­više 9. Teži 438 gr. Iz bronza. ') U kofcačih jedne stare kožije, koja se Sava u tolosanskom muzeja n Prancezkoj, ima jih pet (Bullettino đeW Instit. Archeol. di Borna 1848. p. 73). • 5 b) Dva poprsja mal ne istoga lika, tom razlikom samo, što je jedno malko okrenuto desno a drugo lievo. Kosa jim uzvinuta oko lica na vjenac, a otraga podjeljena. Visoka 93/* cm., široka na plećih 7l/2- Jedno teži 223 gr. a drugo 240. Iz bronza. c) Kipić, predstavljen na tabli na dva načina, u punom licu i sa strane. Nosi u desnici kao frišku kapicu, a u lievici kao motku, koja je na okrajcib malko deblja. Natakavao se na palici, jer mu otraga dvie vitice, jedna pod drugom. Iz bronza. d) Dva pseta izvaljena po dužini. Jedan gleda desno, a drugi lievo. Duga su 13'/a cm. Jedan teži 297 gr. a drugi 382. e) Zviezda, na tabli izpod srednjega poprsja. Promjer 63/4 cm. Teži 52 gr. Svi ovi ukrasni predmeti šuplji su otraga, ali se u šupljini vide ostanci čavala, koji jasno kažu, da bjahu u drvo zabiti. U koju dobu pako spada ova kočija ? To se točno nikako ustanoviti neda. Radnja u opisanih likovih, koja se izkazuje sla-bačna, očito kaže, da kočija nije starija od druge polovice trećega stoljeća. Zelenkasta mazka, biljeg starodavnosti, još se prilično na njih uzdrži. S. Ljubić. Najnovija otkrića predhistorićkijeh predmeta u Drniškoj, Kninskoj i Vrličkoj okolici A. Iz paleolitiekog doba. 1. Nožić od bjeličastog mlieönjaka (Milchquarz). Taj prekrasan nožić dug je 98 mm., širok pri jednom kraju 16 mm., a pri drugom 11 mm., a najveća mu je debljina 4 mm. Dolnja mu je strana ravna, a gornja je su tri uzdužna brida razdijeljena na četiri po­nešto svinute plohe. Oštrac mu je baš oštar poput britve brijaće, te porabom okrnjen na sitne zubiće. Predmet je ovo vrlo zlamenit, jer je zamjerito u njemu ne samo što se je mogao izvesti u postanku svojemu, nego i zato što se je mogao i da očuva tako tanahan i dug, a od tako krhke tvari kao što je bjelutak. Nagjen je na grobištu sela Otona iza Debelog brda, 16 kilometara u SJ. od Knina. Viestnik 1891. Tab. I. 

Rimska kola

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia