Jerko Bezić

Bezić, Jerko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 261—298, PRIKAZI 262 Posebno je zanimljiv rad Marcella Sorce Kellera "'Popularna glazba' kao odraz kulturnih dodira u podruju Mediterana" uz podnaslov "Prigoda za ponovno razmatranje postojee definicije kulture". Pokazuje - izmeu ostalog - kako u tom segmentu glazbene kulture i pored pojedinih meunarodno poznatih primjera postoji znatno vea zatvorenost u regionalne (kao i dravne) granice nego 	to bi se to oekivalo. Tako su na primjer samo rijetke talijanske popijevke koje se izvode u panjolskoj i Portugalu, dok se u Italiji ne uju one iz Grke i podruja biv	e Jugoslavije. Martin Stokes pod naslovom "Mediji, emigracija i identitet" raspravlja o poloaju gudakog glazbala kemene (srodnika jadranske lirice) i glazbenika podrijetlom iz podruja oko grada Trabzona (starogrkog i bizantskog Trapezunta) na istonoj turskoj obali Crnoga mora - koji ive u velegradu Istanbulu. Poseban op	irniji osvrt zavreuju radovi iz tree teme, radovi koji izlau talijanska iskustva u primjenjivanju antropolo	kih pristupa u istraivanju (folklornih) glazbenih pojava. Ovdje ih samo naznaujemo. U radu "Analize (odnosa) izmeu zvuka i ovjeka" uz refleksije o nekim talijanskim vokalnim glazbenim tradicijama, oznaene u podnaslovu, Tullia Magrini raspravlja o glazbenim izvedbama pojedinaca u horizontalnom smislu, gdje utvruje zamisao, njezinu individualnu razradu i realizaciju u odreenom vremenu - - kao i u vertikalnom pogledu gdje izvoai umanjuju vlastiti kreativni udio u izvedbi kako bi 	to vjernije prenosili naslijeenu glazbenu tradiciju. Placida Staro iznosi talijansko (a ujedno i vlastito osobno) iskustvo u istraivanju cjelokupnosti u plesnim dogaajima pod naslovom "Etnokoreologija i antropologija", vrlo saeto i pregledno, uz popratne tabele, kinetograme i notne zapise. O likovnim prikazima glazbovanja pi	e Nico Staiti ("Vrijeme glazbe i vrijeme slika"), o vizualnoj antropologiji na primjeru filma "Su Concordu" 1989., o pukim religioznim obredima u Velikom tjednu pred Uskrs na Sardiniji Renato Morelli, a o sueljavanju izmeu talijanskih etnomuzikologa Ernesta De Martino i Diega Carpitelle kao o prethodnom uobliavanju antropologije glazbe sredinom 20. stoljea - Francesco Giannattanasio. Jerko BEZI Goffredo Plastino, Lira, Uno strumento musicale tradizionale ca-labrese, Monteleone, Vibo Valentia 1994., 314 str. (Sagi, 2) Opsena monografija svestrano i temeljito prikazuje i obrauje kordofono gudako glazbalo srodno istonojadranskoj, hrvat-skoj liri (lijerici, lirici). Zapoinje opreznom kritikom interpretacijom dokumenata i lite-rature  o  podrijetlu  tog  glazbala, obradom a- rapskih i bizantskih izvora, obradom podataka i likovnih prikaza srednjoeuropskih srodnih glazbala i pojavama lire u pojedinim mediteranskim zemljama. Na zavr	etku raspravljanja o bizantskim izvorima autoru se omakla gre	ka u geografskom oznaivanju kad je napisao da je lira bila gurnuta iz Bizanta prema europskim i slavenskim teritorijima (verso i territori europei e slavi, str. 28), kao da slavenski teritoriji nisu u Europi! U tekstu o lijerici u biv	oj Jugoslaviji G. Plastinu (i R. Leydiju na koji se poziva) te	ko je prihvatljiva inae obrazloena teza Andrije Stojanovia da se lira mogla pojaviti na istonim obalama Jadrana tek krajem 18. i poetkom 19. stoljea (u radu "Jadranska lira", Narodna umjetnost, 1966., 4). Navedeni talijanski etnomuzikolozi smatraju kako nedostatak podataka sam po sebi ne iskljuuje mogunost da je neka pojava moda postojala, a ostala nezabiljeena. S time u svezi elimo upozoriti da Plastino uz to pi	e kako i za kalabrijsku liru nedostaje podataka iz proteklih vremena (str. 34.) i kako je i u Kalabriji - kao na otoku Hvaru - lira preuzela ulogu mje	nica (str. 45., bilj. 27). U nastavku Plastino potanje predstavlja liru u Kalabriji, pokrajini na krajnjem jugu Apeninskog poluotoka. Uz precizan opis glazbala prikazuje naine izraivanja, ugaanja, Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 261—298, PRIKAZI 263 timbar i zvukovne mogunosti, te tehnike izvoenja. Iscrpnom slikovnom dokumentacijom izlae osnovni tip glazbala i njegove razliite podvrste. Nakon to je u prethodnim poglavljima indirektno i postupno predstavio glavne lokalne svirae kalabrijske lire, posebno se bavi postojanjem i ulogom lire u ivotu i obiajima seoskog stanovnitva u podruju Poro (provincia di Catanzaro) i Locride (provincia di Reggio Calabria). Kako je u drugom podruju naao vei broj sviraa i kazivaa, mogao je i iscrpnije prikazati uenje glazbala gledanjem i sluanjem, svirku na liri kao glazbenu pratnju plesu, zatim instrumentalnu pratnju estitarskih / koledarskih pjesama posebno na Staru i Novu godinu, svirku u liru na svadbama, krtenjima i pokladnim igrama (La farsa di Carnevale), sviranje meu (uim) prijateljima te - u novije vrijeme - u nostalginom sjeanju na protekla vremena. Uz transkripcije snimljene svirke autor je posebno upozorio kako je pojedinim sviraima - koji godinama nisu svirali u liru - trebalo stanovito vrijeme dok su uspjeli obnoviti svoje sviranje. Izbor transkripcija zahvaa pastoralu, ariju, glazbenu pratnju plesu tarantella (samo na liri, na liri uz sudjelovanje dvojne flaute /doppio flauto/ ili gitare /chitarra battente/) te sviranje u liru kao pratnja pjevanju. Posebno je zanimljivo sedmo, zavrno poglavlje "Promjene i izmiljanja / novi pronalasci" (Mutamenti e invenzioni) koje raspravlja o novoj, izmijenjenoj funkciji sviraa i glazbala u proteklih petnaestak godina. Tako su, npr., prije svirai izraivali lire uglavnom samo za vlastitu upotrebu, a sada ih izrauju za irok krug zainteresiranih, dok kvalitetnija glazbala izrauju za istraivae i glazbenike, a slabija za turiste. Uenje glazbala ne provodi se vie gledanjem i sluanjem dobroga, istaknutoga lokalnog sviraa nego putem posrednika na teaju za uenje sviranja u liru to ga vodi voditelj teaja. Glazbalo je rairenije nego prije, ali ne u mjestu i kontekstu u kojem je prije ivjelo. U iscrpnim prilozima autor je izloio 79 crtea i 57 fotografija, tekstova pjesama uz kopiju publikacije I boni festi du capu d'annu: Versi in dialetto gioiosano, Gioiosa Jonica, 1936., popis sviraa, detaljne podatke za 28 primjeraka kalabrijske lire, opsenu bibliografiju (244 jedinica), diskografiju uz popis magnetofonskih snimaka na 23 vrpce iz autorove zbirke (1981.—1985.) i jedan film o kalabrijskoj liri. Uz bibliografiju moramo upozoriti na uvrteni Kuhaev rad, naveden kao Opis I Popiest Narodnih Glasbala Jugoslovjena, Zagreb 1882. S takvim podatkom neemo ga nai u nijednoj biblioteci. To je, naime, samo podnaslov (koji ispravno glasi "Opis i poviest narodnih glasbala Junih Slovjena"). Njegov glavni naslov jest Prilog za poviest glasbe juno-slovjenske: Kulturno-historijska studija. Objavljen je u nekoliko knjiga Rada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) (1877.—1879., 1882.). Posebno o dalmatinskoj liri (lirici) - koju je zvao vijalo - pisao je Kuha u 38. knjizi Rada JAZU, Zagreb 1877., 62—73. Godine 1882. u 63. knjizi Rada JAZU, na str. 71. Kuha samo spominje vijalo (tj. liru) u svom zavrnom opem pregledu, odnosno popisu glazbalâ, rasporeenom prema nihovim vrstama. Navedeni sitni propusti nita ne umanjuju veliko znaenje Plastinove mongrafije za etnomuzikologiju, posebice etnoorganologiju Mediterana. Prihvaanje novih (posebno antropolokih) smjerova u etnomuzikolokim istraivanjima, dugogodinji terenski rad (1980.—1988.), temeljito proueno gradivo, poznavanje i shvaanje ivota i glazbene aktivnosti sviraa i sluatelja kalabrijske lire, otvoreno zauzimanje za rjeavanje najnovijih problema razvoja glazbene kulture u Kalabriji - odlikuju ovo vrijedno djelo. Jerko BEZI	   

Goffredo Plastino, Lira, Uno strumento musicale tradizionale calabrese, Monteleone, Vibo Valentia 1994., 314 str. (Sagi, 2)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia