Frano Radić

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

114 God. 1882. ovako je Slovinac (br. 35. 11 Dekembra, god. V.) na str. 558 oglasio spomenute knjige: «Castni g. N. vitez Bošković kupio je u nekoga našega gradjanina (Gjorgja Aleksića) starijeh slovenskih knjiga, koje mogu bit u velike znamenite. I. Podeblji rukopis pisan na kvijeru, sadrži četvero evangjelje (TeTpo£i»zYY '̂ov)! po prilici je Xllog ili najbliže Ulog vieka; dobro je uzdržan i sačuvan. II. Prilično debeo rukopis pisan na finoj karti, sadrži istorično djelo, koje počinje od Adama te traje do bisantinskijeh careva; biće pisan oko XlVog vieka; ako ima i drugih takieh eksemplara, velika ciena je rukopisu, ako li je pak jedini, nema mu ciene. III. i IV. Ostala su dva rukopisa i ona pisana na finoj karti oko XIV. vieka. Sadržaj im je oktoih. Vid Vuletie-Vukasović. Starodavno plosnorezano i bojadisano propeće u franovačkoj crkvi u Zadru. U Eitelbergerovom djelu «Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens» na str. 164. čitao sam nazad nekoliko godina, gdje o starodrevnomu propeću u zadarskoj crkvi S. Frana ovako piše: «Endlieh findet man in derselben (Kirche) ein altes Reliefcrucifix. Oberhalb des Kopfes ist ein Engel mit der Weltkugel und die Worte: IČ7 XC~. und REX IVDEORVM angebracht; an den Kreuz armen Maria und Johannes und die Worte: ICTHVBRtoCIC (TI cta-üpo>;t?),f CREDENTESIH ME CÖHCVRRITE GENTES. Die Füsse stehen neben einander, der Kopf mit dem Nimbus gerade.» Dok sam se za kratko vrijeme bavio u Zadru u rujnu mjesecu 1889. god., odoh da vidim po Eitelbergeru opisano propeće sa grčkim i la­tinskim nadpisom, pa imadoh prilike da se uvjerim, kako ga Eitel-berger nebijaše tačno opisao, niti mu bijaše istaknuo veliku zna­menitost u povijesti umjetnosti, te hoću ovgje da taj opis nado­punim i da ga ispravim prema istini. Propeće visi o zidu kapelice sv. Antuna na sjevernoj strani. Križ je napravljen od daske široke 47 cm. a debele 3 cm. Na križu, je naskočeno plosnorezan Spasitelj posve s prijeda vigjen sa usprav-ljenoiu glavom i vodoravno pruženim rukama, bez čavala; ter se ne varam, jer se dobro nespominjem — bez rana na rukama ni na nogama i bez rane na prsima. Noge su mu tako predstavljene 11» baš kao da stoji na vodoravnoj daščici na križu pritvrgjenoj; pete se dotiču, a g»ane se koso simetrično razilaze svaka na svoju stranu. Po cijeloj predstavi razumije se, da je Isus prikazan bez muke po zapadnjačkom načinu prvijeh vjekova srednjega doba, te da stoji na križu posve mirno i dostojanstveno, dapače slavno. Na propeću, koje je upuštenom srebrnom žicom nacrtano na ostatku brouzanijeb vrati crkve S. Pavla u Rimu, koja je ognjem izgorjela 1823. god., takogjer je Tsukrst bez rana na križu i stoji nogama na podmetnutoj daščici, ali mu je glava ponešto nagnuta na desnu stranu. Pod popriječnicom toga križa pisano je takogjer 1CTATPCDCIC kao i na zadarskom Propeću. Ta vrata bijahu naprav­ljena u Carigradu god. 1070., po naručbi nekoga Talijanca Pantelija. i) Spasitelj na križu bez ranä i u mirnom, ne trpećem položaju, samo bez daščice pod nogama i sa perizonijem do koljena nahodi se na poklopcu nekog evangelijara u Belgiji iz 9-a vijeka.z) U takovu je stanju Isus bio predstavljen i na nekom propeću cara Karla Velikoga, o kojemu Gori3) piše: „crux e ligno cruris Christi, quae exstal in basilica Florent."*_) Na tom je propeću Spasitelj go-lobrad, misle neki po tome, što svećenici u 8. 9. i 10m vijeku ni-jesu nosili brade, a nosiili na glavi čunjastu mitru. Po tomu mislim, nije ništa lašnjega nego da je Karlov suvremenik zadarski sveti biskup Donat, koji je oblazio i Carigrad i Karlove dvore, od bizan­tinskog umjetnika dao napraviti zadarsko propeće po zahtjevima zapadnjačkoga iliti latinskoga ukusa. Spasitelj na zadarskomu Propeću ima lijepe, velike rastvorene crne oči, kratku, puuu crnu bradu i rijetke brčiće. Kosa mu je kao prilijepljena na glavi i dosiže mu do na podan ušiju. Nadlak­tice su mu dosta tanje od podlaktica. Grudi su mu gole, a od po­jasa na niže u jednakoj širini; bez igre u naborinama, pada mu dugačak perizonij, predstavljen kao da je od tamne tkanine, na kojoj je, po bizantinskomu ukuso, nacrtana mreža kosih četvorina, a u svakoj četvorini po cvijetak, Perizonij je na gornjem kraju pričvršćen na tijelo posebnijem šarenijem pojasom, koji je sprijeda ' ) Slika tog propeća je iz Agincourt-ove „Geschichte der Sculptor" prenesena u Stockbauerovu „Kunstgeschüehte des Kreuzes" na str. 174. 2)Stockbauer. Nav. dj. str. 246—247. 3) Thes. diptych. *) Stockbauer Nav. dj. str. 194. * u« zanzian, te ma jedan kraj pada okomito doli. Poprsje angjela vrh Isusove glave, te poprsja S. Ivana na kraj lijevoga, a BI. Gospe na kraj desnoga kraka krizeva, takogjer su plosnorezani i bojadisani. Natpis po više Isukrstove glave teče u dvije brazde i pisan je gotičkijem slovima ovako: IC. XC. KEX IV DEORVM Na popriječniei križa više Isusovijeh ruka pisano je desno IGTAV a lijevo BP(ÖCIC to jest 'HffT«6pw<ns, kako je običaj bio na grčkijem propećima prve polovice srednjega vijeka Na istoj popriječniei pod desnom rukom piše: •f TE ME CREDEHTES JTO ,a pod lijevom na istoj visini ME COHCVRRITE G6NTES Tu su dakle tri različita nadpisa: a) latinski sa razvitijem goti­čkijem slovima, koji dakle ne može da bude stariji od XIII. vijeka; 6) grčki od vremena kad je i grčka liturgija vladala u crkvi za­darskoj, dakle od Villa, do Xa. vijeka, te c) latinski sa pomešanijem uncijalnijem i kapitalnijetn slovima, kako se je običavalo pri kraju VIII i početkom IX vijeka. U samomu Zadru iskopan ulomak nat­pisa na kamenu, koji napominje Svetoga Andrijana i Svetu Nata-liju sa crkvice, što ju na njihovu čast bijaše podigao sveti biskup Donat 810.') god., sadrži A sa gori vodoravnom brazdom i poprije-čnicom na kut prelomljenom, kao što je na ovomu natpisu u ri­ječi H D ; a dvakrat je opetovano uncijalno E, poput onijeh na ovomu natpisu, na kamenitom ulomku grčkoga natpisa, koji se na-hodi uz prije spomenuti u muzeju S Donata u Zadru2). Taj natpis potiče po svoj prilici sa iste crkvice S. Andrijana i Svete Natalije, s kojijeh je i prije spomenut ulomak latinskog natpisa, jer imaju istu veličinu i jednaku izradbu slova. I slova H na tom grčkom nlomku natpisa imaju srednju kosa crtu jednako dvostruko uvijena kao što su uvijene kose crte na slovima H i H n latinskom nat­pisu pod Spasiteljevijem rukama na zadarskom Propeću. Sama pri­sutnost obiju vrsti natpisa na istomu križu i na obadva kamenita ulomka, koja i ako nijesu od istog spomenika, jesu ipak suvremena, glasno svjedoči o njihovoj suvremenosti, t. j . da su iz početka IX vijeka i Propeće i kameniti ulomci. ') Carlo Peđerico cav. Bianchi. Fasti đi Žara 1888. str. 11 . 2) Vidi moj članak „Hrvatsko bizantinski spomenici u Zadru u Viestn, hrv. ark. god. XII. br. 2. str. 36. X17 Grčki i latinski natpis Propeća pripadaju dakle jednom te istomu zemanu, kad se u Zadru sad zajedno sad naizmjence upo­trebljavala grčka i latinska liturgija, dočim je gornji latinski sa gotičkijem slovima samo pozniji dodatak. Ikonografična strana Propeća slaže se vremenom postanka vrlo dobro sa dva dol uja natpisa. Može se dakle, malo da ne bez svake sumnje kazati, da je starodavno Propeče u franovačkoj crkvi u Zadru vrlo znamenit i prerijedak, ako li ne uprav svoje vrsti jedini prilog k ikonografiji Propeća na granici megju Istokom i Zapadom u IX vijeku. Frano Radić. D o p i s i . U Bakru 31 svibnja 1891. — U prvom broju arkeologičoga viest-nika od ove godine priobćili smo nadpis staro-glagolski od godine 1517., što je uklesan nad iztočnimi vrati kude, koja je negda bakarskoj obitelji Agapit pripadala. Sa zapadno-južne strane nalazi se na toj kući još jedan ulaz, u jednoj sasma tiesnoj uličici. Tu je na kućnom pragu uklesan još jedan nadpis u staroj glagolici, a potiče od iste godine, kao i onaj prvi. PoSto je prag s lievog kraja vrba sasvim odkrnjen, to su na go­dini samo prva dva slova ((J{1 i (b) točno za razpoznati: posljednje je slovo ih na koncu niešto oštećeno, te u ligaturi sa predposljednjim đt) spojeno. Dakle cieli broj sačinjava godinu ,1517. Prag se je kroz tolike viekove na sredini sasvim izlizao, stoga nam natpis samo sa strana ostao čitljiv. Nadpis ovako glasi: ft • (b • đfiv • ami 8 DD* • đfip • ffi •hififnsan 0ann . . ffltm . . . . Dh3 sđn muhan spiamapB S3 P S ma 1517. ov(u kuću zida ) A-gapit zvelkom (mukom, koj ju bu)de uživat spomeni se na me. Ja niti toga nađpisa ne nalazim u nijednom dielu objelodanjena, stoga sam uznastojao da ga Sto točnije prepišem, te putem ovoga viest-nika izdam. M. Mazić. U Korčuli , dne 10 srpnja 1891.*) U Bosni su od pamtivijeka katolici pisali starom bosančicom, a tako i pristaše Munamedove vjere, te su ovi posljednji s početka podizali i stecke, pa na njeke udarali i staro-bosanske nadpise. Kod muhamedovaca se je uzdržala podobro starobosanska ćirilica do dana današnjega, a to se nemože rijeti o katolicima, osim kakve male iznimke, jer je nestalo kod njih bosančice ove druge polovine XIX. v., a namjesto bosančice preotela je mah latinica. Isto se može kazati i o * V. Viestnik 1891. str. 86. 

Croatian

Starodavno plosnorezano i bojadisano propeće u franovačkoj crkvi u Zadru

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

114 God. 1882. ovako je Slovinac (br. 35. 11 Dekembra, god. V.) na str. 558 oglasio spomenute knjige: «Castni g. N. vitez Bošković kupio je u nekoga našega gradjanina (Gjorgja Aleksića) starijeh slovenskih knjiga, koje mogu bit u velike znamenite. I. Podeblji rukopis pisan na kvijeru, sadrži četvero evangjelje (TeTpo£i»zYY '^ov)! po prilici je Xllog ili najbliže Ulog vieka; dobro je uzdržan i sačuvan. II. Prilično debeo rukopis pisan na finoj karti, sadrži istorično djelo, koje počinje od Adama te traje do bisantinskijeh careva; biće pisan oko XlVog vieka; ako ima i drugih takieh eksemplara, velika ciena je rukopisu, ako li je pak jedini, nema mu ciene. III. i IV. Ostala su dva rukopisa i ona pisana na finoj karti oko XIV. vieka. Sadržaj im je oktoih. Vid Vuletie-Vukasović. Starodavno plosnorezano i bojadisano propeće u franovačkoj crkvi u Zadru. U Eitelbergerovom djelu «Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens» na str. 164. čitao sam nazad nekoliko godina, gdje o starodrevnomu propeću u zadarskoj crkvi S. Frana ovako piše: «Endlieh findet man in derselben (Kirche) ein altes Reliefcrucifix. Oberhalb des Kopfes ist ein Engel mit der Weltkugel und die Worte: IČ7 XC~. und REX IVDEORVM angebracht; an den Kreuz armen Maria und Johannes und die Worte: ICTHVBRtoCIC (TI cta-üpo>;t?),f CREDENTESIH ME CÖHCVRRITE GENTES. Die Füsse stehen neben einander, der Kopf mit dem Nimbus gerade.» Dok sam se za kratko vrijeme bavio u Zadru u rujnu mjesecu 1889. god., odoh da vidim po Eitelbergeru opisano propeće sa grčkim i la­tinskim nadpisom, pa imadoh prilike da se uvjerim, kako ga Eitel-berger nebijaše tačno opisao, niti mu bijaše istaknuo veliku zna­menitost u povijesti umjetnosti, te hoću ovgje da taj opis nado­punim i da ga ispravim prema istini. Propeće visi o zidu kapelice sv. Antuna na sjevernoj strani. Križ je napravljen od daske široke 47 cm. a debele 3 cm. Na križu, je naskočeno plosnorezan Spasitelj posve s prijeda vigjen sa usprav-ljenoiu glavom i vodoravno pruženim rukama, bez čavala; ter se ne varam, jer se dobro nespominjem — bez rana na rukama ni na nogama i bez rane na prsima. Noge su mu tako predstavljene 11» baš kao da stoji na vodoravnoj daščici na križu pritvrgjenoj; pete se dotiču, a g»ane se koso simetrično razilaze svaka na svoju stranu. Po cijeloj predstavi razumije se, da je Isus prikazan bez muke po zapadnjačkom načinu prvijeh vjekova srednjega doba, te da stoji na križu posve mirno i dostojanstveno, dapače slavno. Na propeću, koje je upuštenom srebrnom žicom nacrtano na ostatku brouzanijeb vrati crkve S. Pavla u Rimu, koja je ognjem izgorjela 1823. god., takogjer je Tsukrst bez rana na križu i stoji nogama na podmetnutoj daščici, ali mu je glava ponešto nagnuta na desnu stranu. Pod popriječnicom toga križa pisano je takogjer 1CTATPCDCIC kao i na zadarskom Propeću. Ta vrata bijahu naprav­ljena u Carigradu god. 1070., po naručbi nekoga Talijanca Pantelija. i) Spasitelj na križu bez ranä i u mirnom, ne trpećem položaju, samo bez daščice pod nogama i sa perizonijem do koljena nahodi se na poklopcu nekog evangelijara u Belgiji iz 9-a vijeka.z) U takovu je stanju Isus bio predstavljen i na nekom propeću cara Karla Velikoga, o kojemu Gori3) piše: „crux e ligno cruris Christi, quae exstal in basilica Florent."*_) Na tom je propeću Spasitelj go-lobrad, misle neki po tome, što svećenici u 8. 9. i 10m vijeku ni-jesu nosili brade, a nosiili na glavi čunjastu mitru. Po tomu mislim, nije ništa lašnjega nego da je Karlov suvremenik zadarski sveti biskup Donat, koji je oblazio i Carigrad i Karlove dvore, od bizan­tinskog umjetnika dao napraviti zadarsko propeće po zahtjevima zapadnjačkoga iliti latinskoga ukusa. Spasitelj na zadarskomu Propeću ima lijepe, velike rastvorene crne oči, kratku, puuu crnu bradu i rijetke brčiće. Kosa mu je kao prilijepljena na glavi i dosiže mu do na podan ušiju. Nadlak­tice su mu dosta tanje od podlaktica. Grudi su mu gole, a od po­jasa na niže u jednakoj širini; bez igre u naborinama, pada mu dugačak perizonij, predstavljen kao da je od tamne tkanine, na kojoj je, po bizantinskomu ukuso, nacrtana mreža kosih četvorina, a u svakoj četvorini po cvijetak, Perizonij je na gornjem kraju pričvršćen na tijelo posebnijem šarenijem pojasom, koji je sprijeda ' ) Slika tog propeća je iz Agincourt-ove „Geschichte der Sculptor" prenesena u Stockbauerovu „Kunstgeschüehte des Kreuzes" na str. 174. 2)Stockbauer. Nav. dj. str. 246—247. 3) Thes. diptych. *) Stockbauer Nav. dj. str. 194. * u« zanzian, te ma jedan kraj pada okomito doli. Poprsje angjela vrh Isusove glave, te poprsja S. Ivana na kraj lijevoga, a BI. Gospe na kraj desnoga kraka krizeva, takogjer su plosnorezani i bojadisani. Natpis po više Isukrstove glave teče u dvije brazde i pisan je gotičkijem slovima ovako: IC. XC. KEX IV DEORVM Na popriječniei križa više Isusovijeh ruka pisano je desno IGTAV a lijevo BP(ÖCIC to jest 'HffT«6pw<ns, kako je običaj bio na grčkijem propećima prve polovice srednjega vijeka Na istoj popriječniei pod desnom rukom piše: •f TE ME CREDEHTES JTO ,a pod lijevom na istoj visini ME COHCVRRITE G6NTES Tu su dakle tri različita nadpisa: a) latinski sa razvitijem goti­čkijem slovima, koji dakle ne može da bude stariji od XIII. vijeka; 6) grčki od vremena kad je i grčka liturgija vladala u crkvi za­darskoj, dakle od Villa, do Xa. vijeka, te c) latinski sa pomešanijem uncijalnijem i kapitalnijetn slovima, kako se je običavalo pri kraju VIII i početkom IX vijeka. U samomu Zadru iskopan ulomak nat­pisa na kamenu, koji napominje Svetoga Andrijana i Svetu Nata-liju sa crkvice, što ju na njihovu čast bijaše podigao sveti biskup Donat 810.') god., sadrži A sa gori vodoravnom brazdom i poprije-čnicom na kut prelomljenom, kao što je na ovomu natpisu u ri­ječi H D ; a dvakrat je opetovano uncijalno E, poput onijeh na ovomu natpisu, na kamenitom ulomku grčkoga natpisa, koji se na-hodi uz prije spomenuti u muzeju S Donata u Zadru2). Taj natpis potiče po svoj prilici sa iste crkvice S. Andrijana i Svete Natalije, s kojijeh je i prije spomenut ulomak latinskog natpisa, jer imaju istu veličinu i jednaku izradbu slova. I slova H na tom grčkom nlomku natpisa imaju srednju kosa crtu jednako dvostruko uvijena kao što su uvijene kose crte na slovima H i H n latinskom nat­pisu pod Spasiteljevijem rukama na zadarskom Propeću. Sama pri­sutnost obiju vrsti natpisa na istomu križu i na obadva kamenita ulomka, koja i ako nijesu od istog spomenika, jesu ipak suvremena, glasno svjedoči o njihovoj suvremenosti, t. j . da su iz početka IX vijeka i Propeće i kameniti ulomci. ') Carlo Peđerico cav. Bianchi. Fasti đi Žara 1888. str. 11 . 2) Vidi moj članak „Hrvatsko bizantinski spomenici u Zadru u Viestn, hrv. ark. god. XII. br. 2. str. 36. X17 Grčki i latinski natpis Propeća pripadaju dakle jednom te istomu zemanu, kad se u Zadru sad zajedno sad naizmjence upo­trebljavala grčka i latinska liturgija, dočim je gornji latinski sa gotičkijem slovima samo pozniji dodatak. Ikonografična strana Propeća slaže se vremenom postanka vrlo dobro sa dva dol uja natpisa. Može se dakle, malo da ne bez svake sumnje kazati, da je starodavno Propeče u franovačkoj crkvi u Zadru vrlo znamenit i prerijedak, ako li ne uprav svoje vrsti jedini prilog k ikonografiji Propeća na granici megju Istokom i Zapadom u IX vijeku. Frano Radić. D o p i s i . U Bakru 31 svibnja 1891. — U prvom broju arkeologičoga viest-nika od ove godine priobćili smo nadpis staro-glagolski od godine 1517., što je uklesan nad iztočnimi vrati kude, koja je negda bakarskoj obitelji Agapit pripadala. Sa zapadno-južne strane nalazi se na toj kući još jedan ulaz, u jednoj sasma tiesnoj uličici. Tu je na kućnom pragu uklesan još jedan nadpis u staroj glagolici, a potiče od iste godine, kao i onaj prvi. PoSto je prag s lievog kraja vrba sasvim odkrnjen, to su na go­dini samo prva dva slova ((J{1 i (b) točno za razpoznati: posljednje je slovo ih na koncu niešto oštećeno, te u ligaturi sa predposljednjim đt) spojeno. Dakle cieli broj sačinjava godinu ,1517. Prag se je kroz tolike viekove na sredini sasvim izlizao, stoga nam natpis samo sa strana ostao čitljiv. Nadpis ovako glasi: ft • (b • đfiv • ami 8 DD* • đfip • ffi •hififnsan 0ann . . ffltm . . . . Dh3 sđn muhan spiamapB S3 P S ma 1517. ov(u kuću zida ) A-gapit zvelkom (mukom, koj ju bu)de uživat spomeni se na me. Ja niti toga nađpisa ne nalazim u nijednom dielu objelodanjena, stoga sam uznastojao da ga Sto točnije prepišem, te putem ovoga viest-nika izdam. M. Mazić. U Korčuli , dne 10 srpnja 1891.*) U Bosni su od pamtivijeka katolici pisali starom bosančicom, a tako i pristaše Munamedove vjere, te su ovi posljednji s početka podizali i stecke, pa na njeke udarali i staro-bosanske nadpise. Kod muhamedovaca se je uzdržala podobro starobosanska ćirilica do dana današnjega, a to se nemože rijeti o katolicima, osim kakve male iznimke, jer je nestalo kod njih bosančice ove druge polovine XIX. v., a namjesto bosančice preotela je mah latinica. Isto se može kazati i o * V. Viestnik 1891. str. 86. 

Starodavno plosnorezano i bojadisano propeće u franovačkoj crkvi u Zadru

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia