Stjepan Zlatović

Zlatović, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

101 je rieč cisti,' a tako se je zaustaviti i ua rieč Bli'is (Blasius = S. Vlasi). Nadpis je ua dvoru (kueževskomu) poviše vrata izpod kipa sv. Vlaha, koji drži Dubrovuik, kao obično. Kip je po prilici vis. ni. 0G2; dug 111. 045 . Prije je bio kuežev dvor u Senju na dno Luke, pa narod priča, da je knez dubrovački obezéastio curu s Maj-kova, pa su ga braća spomenute cure umorila u dvorima n Senju. Republika je naredila, da se od tada dvori sgräde posred Sipana, ali Lučani prevare Sugjurgjane, te izmjere otok s ostrvića Mišnjaka, pa tako isto ostanu kneževski dvori kod sela Luke ua iztočuoj strani. IV. ECCLESIA- SANCT1 • 1SIDORI • EDIFICATA (grbl y>- • N O B I L E M • VIRVM-NlCOLAVM<: PAVLI • DE • GONDOLA • C1VI • RAGV §€ SiNO • IWCCCCLV • MADI1 + Ovaj je nadpis ua gornjemu pragu (po prilici dug m. 1* 15; sir. m. 0"20) crkve Siđore na Velikomu Lakljanu (ostrvu odaljenu od Luke, puti zapadu, po s.). Slova su polugotićka, oskočena na grane, pa jih je i vrieme po gdješto pokvarilo. Usred nadpisa je grb-štit. Okomito su u štitu četiri pasa, a preko štita popriečno (posred sriede) i gromui pás. Crkva je sboćena (na ćenier) poput bizantinskijeh crkava. Niže crkve je krasna luka, pa je tu u staro doba slobodno bio ogromni ribnjak, jer je preko sve luke u moru zid, a na sriedi ulaz, te i dan danas plavi valj» da pogode na vrata, jer inače se nemôže u luku, a neka je more kroz toliko zemana sravualo zid. Narod priča, da su ovo uradili kalugjeri, ali je ovdje mogao biti i krasni ljetnjak porodice Gundulića. Vid Vuletić-Vukasović. Gradina Ključice na Čikoli. Izmedju drevnih spomenika starih hrvatskih gradova u Dalma­ciji, gradina Ključice ua Čikoli, od preko 400 godina zapuštena i bez prestanka rušena od groma i vremena, još se kao cielokupa uzdrži. 1 Čislo = rosario, corona. ' P doli prekrsteno. 102 Kad iz daleka Ključice ne ugleda, po visokoj obloj kuli, po izuešeuih gospodskih palacah, po odignutih branicih i platnih; on pokaziva sliku još uova i napravila grada, kao da i daudauas u njem stanuju bogati gospodari. On se odiže nad površjem prostrane ravnice, obkoljen dubokom kotlinom korita Cikole, nad kojom se visi povrh samograda strme klisure, i sidi kao orao, na kamenu, s kog omira pustu okolicu, gospoštinu njekoč plodnu i bogatu, a danas pustu i divjačim. Kao što Klis biaše na zgodnom mjestu pri uzkom klancu, kud je put iz iztočnih pokrajina k moru salazio; tako na jednakoj zgodi grad Ključić stražio je nad poglavitim putom iz dolnje Bosne i iz Hrvatske preko Knina i Promiue k moru. Na tom ljutom klancu gradski gospodari pobirali su od pro­laznika poreze i uciene po običaju onih vremena. Od Petrovapolja do Ključica, potociua Ćikola promeće se i suuovraća dubokom prodolinom izmedju razstavljemh krševitih brda, koja iznad dvijuh obala sačinjava brine; ali od Ključica, ona tiho ravnom teče ka Krči, koja od skradinskog vodopada do blizu pod gradske zidine, na susret joj dolazi dugim rukavcem od preko dva kilometra Na tom susretu priroda kao da se našalila. Dok ostala brina uz potočinti jednakim se pravcem pruža, ovdje je poprieko izbočila silni lakat strma, grebena, visoka do 80 metara, k iztoku opru-žena, koga, samo poldnevna strana nešto je položita, a iztoeua i sjeverna tako strma i oborita do dna, kao da je odsječena; kako kamen svrha oboren, ravno na dno padne, bez da ga što zaustavi. Na toj užasnoj strmini, povrh grebena, grad se iztebočio, u pomenuti put na gaz Cikole salazio dolinom izmedju brine i gre­bena niže gradskih zidina. Greben se drži brine samo sa zapada; a od sjevera, istoka i poldneva obkoljiva ga potočina. Na kraj njega sazidan je grad Ključice jedan od znamenitijih srednjih vjekova. On je veći od ostalih po Bukovici, Kotaru, okolo Krke i Ce­tine, on nije manji od prvobitnoga hrvatskoga Kuiua, prije nego ga nadogradiše Mletčani; njegove su polače veličanstvenije od ikojih još obstojećih na ovom kraju starih gradina. Da ovi znameniti grad svestrano razgledamo. Prestup bijaše jedino moguće s poldnevue strane, koja se je nješto k vodi naginjala, 103 i po toj položi toj kosi ulazilo se u veliki obor, ili u prvu ogradu ob­zidanu tankim ovisokim zidom, počam od vrha najvećega hrta sa zapada, na kom, se je dizala obla kula, i uprav salazilo prama debeloj četvrtastoj kuli kroz koju se je ulazilo u to predvorje ili donju ogradu. Od ovejake kule na ulazku, jednak zid je zaokruživao pravna istoku, i završivao na kraju grebena. Posred zida i na kraju bile su na ogradi još dvie manje kule. Po uzprsitoj kosi dolazilo se je na prva mala gradska vrata, i kroz veliku kuću, gdje je po prilici straža stojala, ulazilo u gradsko unutrašnje predvorje Ovo je zaokruženo velikani polačaiua i jednom omaujom kućom na istočnom kraju; i ta rek bi, da bijaše stražarska. Ostali prostor izinedju kuca obuhvaćali) je gornje gradsko platno. Prama sjevei\ -zapadu dižu se zidine velikih polača na tri tavana, i izinedju njih velika šiljasta poglavita u kašteo vrata. s kojih hodnik pružao se do oble kule na zapadnjem kraju, i s njega prolazilo u velike dvorane s jedne i druge strane. Veli­čanstvena polača prama poldnevu na tri je kata. Na prvom tavanu iznad podruma vide se prostraue visoke dvorane i odaje duginu prozori. Gornja dva kata nešto su nižja i na njima manji četvr­tasti prozori. S druge strane k sjeveru u podrumih vide se spreme za vodu, tamnice i druge potreboće, česte prezide, predgrađe i raz-dieli, pak opet velika sgrada na tri tavana i samo na vrhu četvr­tasti prozori. Obla kula biaše na pet sćemereuih tavana, a samo na vrhu po jedan mali četvrtasti prozorić na četiri strane. Tko je ikad ovaj liepi grad mizidaoV Koji su bogati gospodari u tih veličanstvenih dvorili stauovali ? Kako je i kad propao V . . O tom svemu malo nam što poviest zna odgovoriti. Najvećom pom-ujoiu pregledane sgrade i zidine cieloga grada, jeda bi se našla kakva uspomena i zabilježenje, grb, slovo, broj, biljeg ili što slična; sve bijaše uzalud, nigdje ništa do same nieme pustoši, nad kojom sama se suza otrgne, videć što se je od tih veličanstvenih dvora dogodilo i uradilo. Koliko godj s dvora, iz daleka liep i cielokup grad se pokaziva, toliko, kad u nj u n id ješ, vidiš krajnu propast i sveobću ruševinu; ne samo, što ga grom i vrieme obara, nego i što lakoma glupost tamani Podrumi svekolike sgrade po sto pata prekopani od tražioca sakrivenoga blaga, pragovi povadjeui, prozori razvaljeni, zidovi razkopani i temelji prorovaui; ma iste oble kule tako podkopané, da se je jedna od vrha do dna razstavila i veliki dio u j ouor se strovalio. Tako se kod nas čuvali narodni poviestni 104 spomenici! Radi zgodnoga položaja na straži glavnoga puta možda je od naseljeuja Hrvata ova tvrđjavu, načinjena1) i prolazila u vlast­níctvo velmoža, dokle na početku XIV. vieka iza propada velmoža i bana Bubica Bribirskih, odigoše se na veliki uglede i moć vel-može Nelepići Kninski i naslieđiše Šubiće n bogatstvu i vlasti, od tada se zna, da oni postadoše gospodari Ključica, koji ga uado-') Iz uzroka samo, što i po našem innieuju ovaj grad dosiže doba naše hrvatske samostalnosti, dali smo mjesta ovomu člančicu vriednog našeg prijatelja; te bi dobro bilo, da se i sa strane umjetnoga zanata prouči. Moguće, pošto ondje, kako se gori tvrdi, ostaju još danas obilni tragovi plemenitih sgradjevina, da bi nam ove pokazale sustav gradjevnog načina u Hrvatah za ono doba. S druge strane u spomenicih od nas izdanih prvi put se ovaj grad spominje u izpravi od 29 travnja 1333 kao glavno mjesto kneza Isana brata kneza Nelepića Kninskoga. Ovaj je robio Šibeničane tada Mletćanom podčinjene, te je mlet. vieće zaključivalo: „quod super facto Sibinici scri-batur comiti Ysano cle Clavi. quod quanta magis mentem nostrain diseu-timus, tanto minus invenimus, quod per nos vel nostros fldeles ipsi vel suis fuisset irrogata iniuria vel offensa; ex quo eousiderantes grande dam­num et importabilem lesionem per ipsum illatam nuper fidelibus nostris de Sibiuieo contra debitum racionis in maximum nostrum obprobrium et eon-temtum, non modicum perturbamur, agravamur acerbe; et si non esset nisi amore comitis Nelipcii fratris sui, qui nobis est vinculo intime dilectionis astrictus, non dabat tandumodo talibus operibus cogitare; et ideo cum tain onerosam sarcinam nostri umeri nequeant substinere, ipsum rogamus, quatenus ad debitam satisfactionem et emendam et relaxacionem captivorum intendere debeat, ut speramus, et in posterum se a talibus evitare, nam nos oporteret indubie indemnitati et gravaminibus factis nostris fidelibus provider! celeri remeđio opportuno. — Insuper scribatur comiti Gregorio Corbavie etc. comiti Neliptio de Tinino fratri predicti Yaani etc. comiti et comuni Sibinici etc." Čini se, da su te poslanice ostale bezuspješne , jer do mala SibeniČani ođpraviše svoje poslanike u Mletke, da vrhovnu vlast o svem obširno obavieste. Dne 5 lipnja i. g. mletačko vieće odvrati ,ad capitulum continens de gravitate eis illata per comitem Ysanum, qui cepit illos de Sibinico, et eos fecit redimere per libras MDU : da za sada treba odgoditi riešenje ove razmirice sbog nemira, koj je onimi krajevi zavladao bio radi kraljeva dolazka u one strane (Listine knj. I. str. 407, 409.) Isa nastavi iznemirivati šibenički kotar; čega radi 14 ožujka 1335 republika dozvoli Šibeničanom, da od progona rieše njekog Stjepšu, koj jim za to obečavao izručiti njeku svoju tvrđjavu, koju je imao s ove stane Cikole na šibeničkorn zemljištu, pomoću koje mogli su zapriečiti „offensiones et damna et multiplicia illata eis hactenus, et que continue inferuntur per Isanum fratretn comitis Neliptii et gentem suain, cum habeat unum castrum prope confinos Sibenicensium ultra quoddam flnmen-' (I. c. str. 442). 105 <í adiše i velikirni polačanii ukrašiše. osobito knez Koštant in , si­novac velmože Ivana okolo god. 1333.') Knez Koštantin biase Nelepića porodici ono, što Subića Mladin U. On se u Ključicu biaše čudno usilio, sadirao trgovce, ueienjivao prolaznike i robio Šibenske i Trogirske kraj ine; čim prisili ta dva g rada , da proti njemu zaprose oružanu pomoć u Mletčanah, a o n i , koji su jedva čekali prigodu, da uvlače pr. te u hrvatke posle, rado se odazvaše i poslaše svoje brodove i vojsku na kneza. Knez Ivan i Koštantin dosta su snažui bili, da odole savezuikom; ali njima je još veća pogibio prietila sa strane bosanskoga Bana Stjepana Kotromaua, koji je bio nogu opružio, da zakorači na hrvatsku banovinu , i u tom ga lukavi Mletčani bodrili i pomagali; ne da se on ojači, nego da se što bolje oslobode hrvatskih velemoža, i priprave sebi ko-nake u hrvatskom Primorju.2) Dok Nelepića vojska stala na obrani prot bosanskomu banu, saveznici udariše na Nelepića stražu, predobiše i prisiliše, da za­pita mir i podloži se težkom uvjetu, da naknadi štete i razkopa Ključiee. To bijaše god. 1343. Otac Vinjalić u djelu Compendia Storico tvrdi, da savezna vojska doveze se na mletačkih galijah do skradinskoga vodopada i kroz dolinu Gikole ponese dnge daske (ponti), koje na bedeme nasloni i po njih unidje u Ključiee, sasječe straže i grad zapali. Je li taua pravo grad zapaljen, ili po pogodbi razrušen, je li iznova popravljen i nadogradjeu ? Težko je znati.3) ') Ovo bi vrieđilo u ovo doba samo za Konstanova otca Isu, kako smo gori viđili. 2) Mletčani vršili su svoju dužnost u što su branili svoje podanike od susjednih nasilnika; a jao ti ga njim, da nebijaše Mletčana ! Svakomu svoje. Oni su pako bodrili hrvatske velmože na odpor proti ugar. kruni, da uz hrvatski bedem spase svoje primorske gradove. s) Ova razpra medju Šibeničani i medju Ivanom Nelepićem i nje­govim sinovcem Konštantínom, Isovim sinom, započe god. 1341. Dne 11 rujna ove godine mlet. vieće odpraví svoga poslanika Marina Veneria Ne­lepićem, da jih pozove na naknadu šteta Sibeničanom počinjanih proti po­godbi odprije sklopljenoj medj njími i Šibeničani (Listine. Knj. II. str. 124, 128). Nelepići obećavali dakako, ali rječi neodržavall. Toga radi sliedeće godine 18 veljače uputi k njim svoga bilježnika Marka Zane, da jih na naknadu onih i novih šteta navede, ali i sada sve zahman (l. (;. str. 137). Šibeničani, sve više iznemiicui i porobljeni, iznova se tuže po poslanicih; ćega radi mlet. vieće izabra odbor, da razmiricu razvidi i predlog podnese. Medjutim i hrvatski knezovi badava nastojali, da na sa­stanku Sibeničane i Nelepiće na mir sklone; dočim je republika sva sred-106 1 vaniš Nelepić god. 1421 još se je naživo vlastníkom Klju-ćica, ali u miru utanačenom god. 1 13:! izmedju kralja Higizinunda i Mletčaua, dok se ostali gradovi dvijuh strana naznačujú, o Klju-čii-u več se nije spominjalo. Nemôže se znati, jesu li ga Turci popravljali i u njemu stražu držali, kao u tvrdjavi na niejaáu Mletačkih posjeda; jer izinedju (500 izvornih turskih listina, što se nalaze vi arkivu samostana Vi-sfva upotrebljivala na to, da se razmirica mirno rieši. Nemogući više trpiti njihovu okomost, 18 veljače, 1343 odasla svoga poslanika Marka Foskarina, neka jiin naloži, da u 20 dana nadoknade štete Sibenieauom nanesene. Vi-deći napokon, da ni to ne viiedi. "JI travnja izabra i uputi u Šibenik tri providura sa nješto vojske i bojne sprave, ovlašćujuć jih, da mogu Ne-lepićcm i rat naviestiti; a 31 srpnja odredi, da se digne vojska za rat, da se imenuje kapetan, koj bi jn vodio i dva providura, i da se sva dobra Nelepića u nilct. području uzapte. Cim vojska u Šibenik, Nelepići, videći se u tjesuu. zaprose mir, koj bje 4. listopada iste god. 1843 . utanačen ua Slapu u Krki. kako ga Mleteani izrekli (7. c. UKi)- Medju uvjeti bjaše i ovaj : teneatur dictus doiitintis Nelipeius eomes Cdtstfltm <lieti sui nepotis oomitis Oonstaiitini iu totuirt usque fmiditus liinc usque ad kalleudas mensis mareii miper venturi r'aeere ruiiiari", i da ne smije na onoj granici više graditi ni ma koje utvrde bez dozvole mlet. vlade. \ da je uslied te po­godbe grad Ključice srušen bio od samih Nelepića, svjedoče nam ondašnje izprave. Dne 2 3 travnja l.'J4 5 udova kneza Ivana Nelepića i njezin sin knez Ivan obvezuju se Mletčanom, da će srušiti dati Fortilicia de novo eonstrueta per eomitem Constantinum vel eius geutem in quadam grota sive buno posito jiľope atsti'Hin ruination, quod ťuit coiuitis Constantini (J. r. 'iH9). U što se republika naprezala, da iznevjereni Zadar predobije, knez Konštantín nastojao je „in rcliedilieaiido illud eastnun eontra formám pac-torum" ; čega radi ona nm je nalagala najprije 3 1 kolovoza 1340 po svom bilježniku Stjepanu, da od toga odustane, a zatim isto tako 22 rujna i. g po poslaniku, koj je imao izposlovati mir medj knezom Mladinom i bo­sanskim banom ; te je napokon i svomu kapetanu pod Zadrom davala za-povied ..quod provideret per ornnein modum de faciondo ruinari custrum Comtantin'r (l. <:. .':!?!>, 3Só, SS/>). Ovo zadnje posviedoeilo b i , da je knez Konštantín već obnovio bio svoj grad, (jod. 135b republika izgubi sva mjesta, što je po Dalmaciji i po Hrvatskoj imala, te u njezinih spisih Kljueieam nema više uspomene. (Jod. 1412 Šibenik opet pade u njezine ruke. Dvie godine kašnje Šibeni-čani joj se tužili, da je Cet-injski Ivan obnovio „quoddam fortilieium in distrietn. Sibinioi eontra pacta alias babita per eomitem Neliptud avum i|isius" sa Mleteani. Ali republika 7 kolovoza 1414 odvrati jim. da za sada nesmije toga radi rušiti primirja s Ugri sklopljena (TÄst. VII. l(ifí). Nije ipak sasvim izviestno. da se je tada radilo o Ključicah. Opazke Uredničtva. 107 riovca, dokle se spominju ostali zapovjednici okolnih sela, kula i gradova, o Ključicu nikad spomena. Kako su Turci u blizini veliko trgovište u Drnišu zasnovali, i poglaviti put od Ključiea odvratili kraj Drniša na most, koga su bili na Cikoli sagradili, tako je po prilici Ključice kao suvišno na vieke zapušteno. Fr. Stip. Zlatović. Starine u Bristi-Pasičini okružn. poglavarstva Metkovskoga. . . . Sto se tiče pmlistoričkih. doba nadjeni su do sada pod Gradinom : komad mlata i kugljica od nefrite. Kod župničke crkve, u župuičkomu vrtlu sada zapnšćenom, nadjeno j e : jedan obli ko­madić od tremolite, komad mlatića od krt" men jače i više komadja drugih; suviše sila komada hrbiua od crne i žntkaste tjestiiie u sridi, a s mitra i s dvora navučen je crljeni lip. Vidi se, da su ta po.sudja bila učinjena samim r u k a m . brez pomoći čekrika. Niže crkve uadjen je komadić od izgladjene nefrite, a prilično da je od-ciepak od oveće kamenite siekirice. U malo gori spomenutomu vrtlu uagjen je veliki zub neke vrste preživača. Vriedi spominjati, da u ciloj okolici župničke crkve i župničkoga stana sila je naći hrbina razlupanih lonaca sasvim primitivne ragje, i uz to množija kovačine, po kojizim bezdvojbeuo more se suditi, da je bilo u niko vrieme sila tvornica za sali van j t3 kovina; a uemore se c ien i t i , da su to bile proste kovačuice, jer tizih komadja nahodi se u velikomu broju i po drugim predjelim u istomu selu. Imade na više mistah tako zvanih Gradina. Jedna je odma niže župničke crkve, jedno sto koračaja daleko od iste. To je glavica osamljena po srid litica, visoka je kakvih 120 metara, nema osobitoga imena, već je svit zove prosto gradinom. Čila je ta glavica sastavljena od prirodnih klisurina, a na njoj ne raste nikakvo stablo, ter jedva da se gdi gdi ugleda malo ledine. Sva je okrugla i čunjasta i tako upravnih crta, da bi rekao, da je nožom izrezana. Od podanka do na vrhu na više mi sta vidit je izprekiuntih komadja suhozidina sastavljenih od velikih i neuradjeuih stiena, 4'/2 met. dugih, 1 š irokih, 1 70 visokih. Ako uzmeš na obzir klisurasto duo, na kojemu se te zi­dine dižu, i klisure, koje jih svnkud obkolišn. k tomu nestadak zemljišta spodobua za ma koju hoćeš težačku raduju, tada uemoreš 

Gradina Ključice na Čikoli

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia