V. Rapić

Rapić, V.

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

mišljenja i komentariHrvatska nomenklatura kemijskih spojevaV. RapiæZavod za kemiju i biokemiju, Prehrambeno-biotehnološki fakultet,Sveuèilište u Zagrebu, Ul. L. Pierottija 6, HR-10000, ZagrebPrigodom prevoðenja IUPAC-ovih izvornikâ, odnosno pripravepravilâ za imenovanje kemijskih spojeva prevoditelji su se pri-drÞavali (u najveæoj moguæoj mjeri) sljedeæih smjernica: (1.) štomanje odstupanjâ od naèela izvornikâ, (2.) usklaðivanje s hr-vatskom (dobrom) tradicijom i novijom praksom, odnosno štomanje izmjena postojeæih (prihvatljivih) pravila, (3.) usklaðivanjenomenklaturnih pravila anorganske i organske kemije, (4.) pošti-vanje duha i pravopisa hrvatskoga standardnog jezika. Hrvatskaverzija pravila za nomenklaturu anorganskih spojeva (Crvena knji-ga1) i imenje organskih spojeva (Plava knjiga2 i Vodiè3) sluÞbene supreporuke Hrvatskoga kemijskog društva (HKD) i Hrvatskogadruštva kemijskih inÞenjera i tehnologa (HDKI), te se primjenjujuu srednjoškolskom i sveuèilišnom obrazovanju te u èasopisima nahrvatskomu jeziku.Ovisno o tipu, odnosno sloÞenosti kemijskih spojeva rabi se višenomenklaturnih sustava, no vrlo je vaÞan onaj u kojem se kaosupstrati promatraju derivati mono- ili polinuklearnih hidridâ, kaonpr. borana (BH3), etana (C2H5), silana (SiH4), diazana (N2H4), itd.Uzimamo li te hidride kao osnove imenovanja, rijeè je o “univer-zalnoj” supstitucijskoj nomenklaturi ilustriranoj imenima navede-nima pod (a):SiCl4(a) tetraklorsilan(b) tetraklorosilicijCH3OH(a) metanol(c) metil-alkoholU anorganskoj se kemiji èesto rabi i koordinacijska (aditivna) no-menklatura (b), a za neke je sluèajeve vrlo pogodna funkcijsko--razredna varijanta (c). Pri tome se na poèetak stavlja ime sup-stituentske skupine (metil) koje se spojnicama bez bjeline pove-zuje s razrednim imenom (alkohol). Razredna imena su najèešæeistodobno i generièka imena za pojedine funkcionalizirane spoje-ve (npr. keton, eter, cijanid…).Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 59 (3) 125–127 (2010) 125Prednosti i moguæi nedostatci pridjevskefunkcijsko-razredne kemijske nomenklatureI. ÈatiæUmirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnjeicatic@fsb.hrPo objavi navedenog teksta [Kem. Ind. 58 (10) 461–464 (2009)]netko me je upitao hoæu li reagirati. Nisam vidio razloge zašto bihsa svojim temeljnim znanjem reagirao. Meðutim da se ipak javim smišljenjem o tom prijedlogu, potakla me je naša vrsna znanstvenaosobnost, prof. emerita Marija Kaštelan-Macan. Zašto znanstvenaosobnost? Zato što se radi o osobi koja osim svog najuÞeg znan-stvenog interesa pokazuje veliku sklonost i širem angaÞmanu. Tose oèituje u vrijednim knjigama o istaknutim nastavnicima, brizi zanazivlje, ali i širem društvenom djelovanju (dekanica, pomoænicaministra).Na prijedlog pridjevske funkcijsko-razredne kemijske nomenkla-ture naèelno nemam prigovora. Iskaz, primjerice, za fenilni esteroctene kiseline, umjesto propisanog oblika fenil-acetat, trebalo bipisati fenilni acetat. Slijedila je asocijacija, vinil-klorid bio bi vinilniklorid. To ne bi bio prevelik problem. Moglo bi biti problema kakopisati normirani poli(vinil-klorid). Kako pisati npr. metil-metakri-lat/akrilonitril/butadien/stiren (MMAKBS)?Posebno bi trebalo sagledati što bi znaèila ponovna promjenanazivlja s motrišta normizacije? Postoji jedna misao da nije razum-no bez velike nuÞde mijenjati izraze. Toliko o navedenomprijedlogu.Muèi me jedan iskaz iz reakcije M. Kaštelan-Macan. Onaj o ne-moguænosti usuglašavanja terminologije organske i anorganskekemije. Je li stanje nepromijenjeno od navedenog doba? Sjeæamse jednog primjera. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeæapripreman je teèaj o reologiji PVC-a. Tekst je imao potpunorazlièite nazive za reologiju taljevina i otopina. Postavljeno je pi-tanje autoru. Je li moguæe ujednaèavanje? Ostao je neujednaèenjedan jedini pojam.Iza ovog stavka zapravo stoji jedno drugo pitanje. Što su Þiva biæa?U jednoj privatnoj prepisci jedan istaknuti hrvatski prirodoznan-stvenik mi je ukazao na nepreciznost pojmova organski i anor-ganski (neorganski). Primjerice, voda je anorganski spoj, pa kakoÞiva biæa sadrÞe velike kolièine vode (do 90 %), ona su po svom sa-stavu preteÞno anorganska. A Þiva biæa smatramo organskim.Da li bi danas ipak bilo moguæe nešto drugaèije postupiti uujednaèavanju organske i anorganske terminologije? A time i ke-mijske terminologije u cijelosti.Prije objavljivanja Plave knjige2 i Vodièa3 HKD-ove preporuke zaimenovanje organskih spojeva iz 1954. sadrÞane su u prijevodutzv. Ýenevskih (1892.) i Lieških pravila (1930.).4 U tome se tekstunavode dva primjera današnje funkcijsko-razredne nomenklatu-re: butoanoil klorid i metil eter. Podsjetimo se da se paradig-matska molekula CH3OH prema engleskim IUPAC-ovim izvor-nicima imenuje kao methyl alcohol, a njemaèka je varijanta (uskladu s duhom toga jezika) methylalkohol. U slovenskoj5 od-nosno èeškoj verziji6 IUPAC-ove Plave knjige/Vodièa naæi æemoinaèice metil alkohol odnosno methylalkohol. U dvojbenim slu-èajevima kao npr. za (C2H5)2C(COOC2H5)2 prevoditelj èeškogizdanja K. Blácha (inaèe u to vrijeme èlan IUPAC-ova povjerenstvaza organsku kemiju) upotrijebio je oblik diethyl-diethylmalonát.Dakle, u spomenutim se dokumentima pojavljuju tri relacije u sa-stavljanju imenâ supstituentskih skupina i razrednih imenâ: (1)odvojeno pisanje, (2) tvorba sloÞenica, (3) izvoðenje polusloÞeni-ca. Buduæi da je zadnje navedeno rješenje najbliÞe duhu/ pravopi-su hrvatskoga jezika, ono je primijenjeno pri funkcijsko--razrednom imenovanju. Primjeri: izopropil-jodid, etil-metil-ke-ton, fenil-izocijanat (C–0.2)2 te ester anorganske kiseline trietil-fo-sfat (I–9.5.3.4.).1 Taj je postupak proširen – kako na pojedinaènatako i generièka imena izvedena prema drugim nomenklaturnimIUPAC-ovim sustavima, pri èemu vrijedi jednostavno pravilo:“Dva ili više odvojenih sastavnih dijelova engleskih natuknica uhrvatskoj se varijanti spaja poveznicama”. Svjesni èinjenice da po-lusloÞenice nisu “dobrodošle” u hrvatskom jeziku, prevoditelji suse ipak odluèili za to rješenje zbog najmanje dvaju razloga: (i) pre-poznatljivost i laka interkonverzija IUPAC-ovih i hrvatskih no-menklaturnih sintagmi, (ii) poteškoæe sa sklanjanjem moÞebitnogadjektiviziranog imena supstituentske skupine apozicijskog dijelapolusloÞenice. Pri tome valja imati na umu da su polusloÞeniceneizbjeÞne i nezamjenljive u mnogim funkcionalnim stilovimahrvatskoga standardnog jezika (npr. Farmaceutsko-biokemijski fa-kultet, znanstveno-istraÞivaèki rad, funkcijsko-razredna nomen-klatura, vanjsko-politièka situacija…).U jednome od recentnih brojeva Kemije u industriji objavljen jeèlanak pod naslovom Prijedlog pridjevske funkcijsko-razredne no-menklature,7 u kojemu autori pozivaju èitatelje na primjedbe, paje osnovna intencija ovoga napisa komentar i odgovor na tajPrijedlog.Buduæi da se u meðuvremenu u rubrici Mišljenja i komentari ovo-ga èasopisa veæ pojavila jedna reakcija na taj Prijedlog, na poèetkutreba demantirati ozbiljnu dezinformaciju koja se je pojavila u tomnapisu,8 gdje se netoèno govori o “razlici pisanja imena soli uanorganskoj i organskoj nomenklaturi i posljedicama koje iz togaproizlaze”. U uvodnom dijelu ovoga èlanka istièe se kao vaÞnonaèelo usklaðivanje organske s anorganskom nomenklaturom, paje s time u vezi nakon uvoðenja anorganske pridjevske nomenkla-ture soli1 (npr. natrijev klorid) ta varijanta uvedena i u organsku ke-miju3 (npr. terametilamonijev acetat). Cijela je ta problematika napopularan naèin obraðena u referenciji.9Zbog ogranièena prostora ove rubrike i radi jasnoæe Prijedlogpridjevske funkcijsko-razredne nomenklature7 komentirat æe se sli-jedom èinjenica/primjera koji su tamo izneseni. No prije togajedna napomena: prikazana imena estera izgraðena s pomoæu su-fiksâ -oat i -karboksilat nisu funkcijsko-razrednog nego supstitucij-skog tipa (v. tablicu 5. u Vodièu)3, a niti stiren-oksid nije funk-cijsko-razredno ime, veæ je izvedeno prema klasiènoj aditivnojnomenklaturi. Popratno primjerima uz 1. shemu u PrijedloguizraÞava se zabrinutost zbog moguæega brkanja imenâ estera ikarboksilata i istièu prednosti uvoðenja pridjevske varijante.Ovdje je npr. rijeè o C6H5O–CO–CH3 i C6H5–CH2–CO2–, koji biprema postojeæim pravilima bili imenovani kao fenil-acetat odn.fenilacetat. Premda su za poznavatelje nomenklature ta imenanedvoumna, moglo bi ih se alternativno imenovati u sklopu po-stojeæeg sustava. Primjenom pravilâ I–8.3.1.1 odn. R–5.8.3.3 ionise mogu karakterizirati parafrazom koja bi ovdje glasila: fenilace-tatni anion (uostalom, mnogo je èešæa uporaba imena toga anionau sklopu soli – dakle, npr. natrijev fenilacetat). Na slièan se naèinmoÞe oznaèiti razlika u imenima spojeva iz 3. sheme. Nedvo-umno i “èitljivije” ime spoja predoèenog na 2. shemi jest (3-etoksi--2-metoksibutil)-2-metoksipropanoat, pri èemu dodane zagradejasno odvajaju dvije komponente.U dobroj namjeri i, ne uzimajuæi presudnima naprijed navedenepropuste mladih autora, za pretpostaviti je da namjera njihova Pri-jedloga vjerojatno nije adjektiviziranje samo funkcijsko-razrednihimena veæ opæenito uklanjanje polusloÞenica iz hrvatske nomen-kature. U naèelu ta je ideja pozitivna jer bi takove promjene znaèi-le pribliÞavanje duhu hrvatskoga knjiÞevnog jezika, no uz naprijednavedena dva razloga contra (i) i (ii) valja imati u vidu da bi toznaèilo radikalnu i sveobuhvatnu promjenu hrvatske nomen-klature (imenja), a i terminologije (nazivlja) [N. B.: Revidiranjesamo funkcijsko-razredne nomenklature bilo bi bespredmetno iizazvalo potpuni kaos u cijelomu briÞljivo osmišljenom sustavu].Uz napomene (i) i (ii) treba uoèiti još neke razloge koji dovode upitanje opravdanost Prijedloga: (iii) Vrlo je deprimirajuæa èinjenicada se i nakon jasnoga i jednostavnoga definiranja nomenklaturebinarnih spojeva, još uvijek npr. CH3COONa – èak i u struènimtekstovima – imenuje umjesto natrijevim acetatom kao natrij-ace-tat (najèešæe), natrijski acetat odn. natrium acetat (pseudolatinskainaèica). Drugim rijeèima, na promjene nomenklature ne obraæase velika pozornost i uputno je postojeæe sustave – iako ne idealne– zadrÞati. (iv) Autori Prijedloga7 uzimaju kao osnovu za reèeneizmjene nomenklaturu soli u kojoj se (zbog dobro poznatih razlo-ga) pozitivni dio imenuje posvojnim (a ne gradivnim) pridjevom –dakle kalijev klorid (a ne kalijski klorid). No u Prijedlogu se javljanpr. ime fenilni acetat (v. naprijed), umjesto ispravnoga fenilovacetat (?!). (v) Treba uoèiti da su i imena izgraðena prema supstitu-cijskoj nomenklaturi najveæim dijelom polusloÞenice (npr. 3-etil--2-metilheksan), a pretvaranje prefiksa “etil” u “etilni/etilov” bilobi zaista nedopustivo udaljivanje od meðunarodno prihvaæenihimenâ! Valja ponoviti da adjektivna organska nomenklatura dosada nije nikada bila kodificirana (niti u engleskomu odn. tradi-cijski bliskomu nam njemaèkom jeziku kao niti u slavenskim jezi-cima), a vrlo je vjerojatno da bi zbog navedenih dvojbi teško bileprihvaæene takove i sliène (ispravno izgraðene) natuknice. (vi) Pro-blemi s imenovanjem opisani u Prijedlogu7 tako su rijetki da zbognjih zaista ne bi trebalo mijenjati cijeli nomenklaturni sustav.ObrazloÞenja iz toèaka (i)-(v) najvjerojatnije su imali na umu i našiuvaÞeni stariji kolege koji su pripremili prijevod Ýenevsko-Liješkenomenklature4 kao i prevoditelji Plave knjige na slovenski5 i èeškijezik.6 Iz osobnih veza znam da su eruditi poput prof. K. Baleno-viæa ili dipl. ing. E. Guštaka4 vrlo dobro poznavali hrvatski jezik, alisu – moÞe se pretpostaviti – jezièni purizam “Þrtvovali” meðuna-rodnoj prepoznatljivosti nomenklature. Nadalje, napominjem daviðeniji organski kemièari – poglavito oni koji su ukljuèeni u na-stavu – ne podrÞavaju Prijedlog.Na kraju još nekoliko primjera koji pokazuju do kakovih bi zbu-njujuæih situacija moglo dovesti dokidanje mrskih polusloÞenicana raèun adjektivizacije. Za ubikvitne spojeve, na engleskom ime-novane kao amino acids, uvrijeÞilo se generièko ime aminokiseli-ne, a pridjevska izvedenica aminske kiseline oznaèuje potpunorazlièite spojeve. Vrlo bi upitne i dvoumne rezultate dala i adjekti-vizacija sintagmi poput amid-oksimi, amino-šeæeri, anhidro-baze,azo-imidi, nitro-spojevi, imino-karbeni, okso-kiseline, radikal-io-ni, i sl., koje se rabe u nedavno objavljenom Glosaru.10Literatura:1. Meðunarodna unija za èistu i primijenjenu kemiju, Hrvatskanomenklatura anorganske kemije, preporuke HKD 1995(ured. prijevoda Vl. Simeon, prijevod: B. Grabariæ, A. Janeko-viæ, M. Markoviæ, V. Simeon-Rudolf, Vl. Simeon, H. Vanèik),Školska knjiga, Zagreb, 1996.2. IUPAC/ Nomenklatura organskih spojeva, sekcije A, B i C(ured. prijevoda D. Škare i V. Rapiæ, prijevod: M. Laæan, V. Ra-piæ, D. Škare, M. Šuprina, J. Vorkapiæ-Furaè, M. Vukiæeviæ),126 Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 59 (3) 125–127 (2010)Korijeni glupostiN. RaosInstitut za medicinska istraÞivanja i medicinu rada, ZagrebSjedim ja tako u kafiæu na trešnjevaèkom placu s jednom svojomznanicom, psihologinjom koja se bavi kognitivnom psihologijomiliti, puèki reèeno, lijeèenjem gluposti. Baš smo zapoèeli nevezanorazgovarati o svemu i svaèemu, od cijena mrkve i kvalitete rajèicedo kemije, filozofije, psihologije i entomologije kad nam iznebuhapriðe neki èovjek te baci na stol nekakve papire. Odmah potomprogovori: “Kako bih mogao doæi do tvoje knjige?”Što sam mu mogao reæi nego: “Leksikon kemijskih sinonimamoÞeš kupiti u uredništvu Kemije u industriji ili, još lakše, uknjiÞari Ljevak na Jelaèiæevom trgu.” Ovaj me stade nešto èudnogledati, a gledam i ja njega jer mi nije jasno da èovjek ne zna kupitiknjigu koja je netom izašla. No odmah mi potom sine što hoæe –hoæe da mu knjigu darujem. Zašto? Zato što sam autor, pa sam –valjda – vlasnik èitave naklade. Uostalom, mislim si, cijena knjigene moÞe biti niÞa – samo 80 kuna, a uvaÞeni je kolega daleko odtoga da bude socijalni sluèaj. Na kraju, u toj niskoj cijeni ugraðenje i moj niski honorar, pa sad: ne samo da si radio daleko ispod ci-jene nego bi još trebao sve što si od knjige dobio potrošiti za kupo-vanje svoje knjige e da bi je dijelio škrtim kolegama!Dok su mi misli išle u smjeru radnih prava i tuÞnog poloÞaja izda-vaštva u našoj zemlji, vidjeh na licu moje znanice da postavlja dija-gnozu. “Tko ti je taj?”, upita. Objasnio sam joj da to nije faca splaca nego neka druga faca – upravo je imala priliku vidjeti jednognašeg vrlo uglednog znanstvenika. Mome se objašnjenju nije mog-la naèuditi, pa ipak je na kraju pobijedila profesionalnost. “Èovjekima odreðenu kolièinu duševne energije, pa ako je utroši u razvi-janje jedne vrste inteligencije, ne preostane mu dovoljno za razvojdruge”, objasni mi. To je razlogom zašto su mnogi znanstvenicidjetinjasti, u komunikaciji s ljudima nespretni i naivni. Kad vidimkako mnogi moji kolege reagiraju, rijeèju i slovom, na ono štopišem u ovoj rubrici, èesto se zapitam koliko imaju godina. Takvereakcije ne bih oèekivao ni od djece.No dobro, manjak socijalne inteligencije rezultat je prezauzetostiposlom. Mogli bismo reæi da je to privatna neinteligencija. Ako jeèovjek dovoljno inteligentan da moÞe s uspjehom raditi svoj po-sao, koga briga što je on privatno, u komunikaciji sa svojim prija-teljima i znancima nespretan, smotan, zvuzlan. Sve ima svojucijenu, pa tako i znanstvena karijera.No što je s onom drugom inteligencijom, onom koja se mjeri koe-ficijentom inteligencije?S takvom sam se neinteligencijom nedavno susreo na najgori mo-guæi naèin. Dakle, recenzent tvrdi da mravlja kiselina nije masnakiselina, a ja kaÞem da jest. Tu ne pomaÞe gledanje u udÞbenike ileksikone jer jedni kaÞu jedno, drugi drugo. Jasno je da je pojammasne kiseline vrlo kompleksan i neodreðen te da bi ga se do krajashvatilo, treba razumjeti naèin mišljenja i kemije i biologije. Jasnoje da ne moÞemo masnim kiselinama smatrati samo kiseline kojese nalaze u masti, jer prvo nikad ne moÞemo znati da se u nekojbiljnoj ili Þivotinjskoj masti neæe pronaæi još neka kiselina, a drugošto se u mastima nalaze i posve “nemasne” kiseline, poput deriva-ta ortofosforne kiseline (fosfolipidi). Jasno je da postoje niÞe i višemasne kiseline, masne kiseline u uÞem i u širem smislu. Jasno je dapojam masne kiseline ne proizlazi ni iz kakvog prirodnog zakona,nego iz prešutnog dogovora kemièara. Jasno, je jasno… No da bibilo jasno, èovjek mora biti sposoban da si neke stvari uèini jasni-ma – mora biti inteligentan. A to (inteligencija) je ono što mnogimnašim kemièarima nedostaje. Zašto?Dok je prvi oblik neinteligencije rezultat prevelike zaokupljenostisvojim poslom, drugi je pak oblik neinteligencije rezultat društve-ne inercije i diskretnog karijerizma. Kako?Evo kako. Uspješni ljudi, opæenito govoreæi, ne vole inteligentnesuradnike. Razlog je oèit: takav mu je suradnik konkurencija – paga se valja riješiti. Ima mnogo naèina da se to uèini. MoÞe mu senapisati loša ocjena za izbor u više zvanje ili mu onemoguæiti dapreuzme utjecajno radno mjesto, recimo katedru na fakultetu.Drugi je naèin da ga se pošalje u inozemstvo “na usavršavanje” uztoplu nadu da æe tamo zauvijek ostati. No to je veæ recept iz feu-dalnih vremena: kad bi se kakav velikaš poèeo vrtjeti oko kraljice,kralj mu je udijelio veliku èast da povede vojsku daleko, daleko –tako daleko da se iz daljine nikad ne vrati.S onim drugima, nesposobnima stvar je drugaèija. Svatko voli ima-ti potrku, nekoga tko æe bez gunðanja raditi ono što se nadreðe-nom ne da raditi. Takvi ljudi, potrke, obièno obavljaju poslovedaleko ispod svoje formalne kvalifikacije. No doðe vrijeme danjihov svemoæni šef i zaštitnik ode u mirovinu. Što onda?E, onda, onda… Onda po inerciji, rekli bismo gotovo po prirodnojnuÞnosti, na njegovo mjesto dolazi nesposoban mu suradnik.Malo štete ako je takav èovjek lijen, ako ne voli raditi. No što akoje marljiv, a usto ambiciozan? Jao si ga svima oko njega! Nesposo-ban da se suoèi sa svojom ogranièenošæu, takav se èovjek èvrstodrÞi pravila i ustrajava na principima – jer mu samo to moÞe pruÞitiosjeæaj sigurnosti u poslu koji ne razumije. S njime je teško ako inemoguæe suraðivati: ako mu se pokušaš oprijeti argumentom, odnjega moÞeš oèekivati samo zlo. To je najgora biljka koja raste izkorijena gluposti.Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 59 (3) 125–127 (2010) 127SKTH/ Kemija u industriji, Zagreb, 1985; sekcije D, E, F i H(prijevod: M. Šuprina, S. Kovaè, M. Laæan), SKTH/ Kemija u in-dustriji, Zagreb, 1988.3. Vodiè kroz IUPAC-ovu nomenklaturu organskih spojeva, pre-poruke HKD i HDKI 2001 (urednik prijevoda V. Rapiæ; prije-vod: I. Bregovec, Š. Horvat, K. Majerski, V. Rapiæ), Školskaknjiga, Zagreb, 2002.4. Nomenklatura organskih spojeva (prijevod i komentar: E.Cerkovnikov i E. Guštak), HKD – posebna izdanja, svezak 1,Zagreb, 1954.5. IUPAC-ova nomenklatura organskih spojin, sekcije A, B, C, D,E, F, H i S (prijevod: B. Stanovnik, M. Tišler), Fakulteta za nara-voslovlje in tehnologijo v Ljubljani, Ljubljana, 1983; Vodnikpo nomenklaturi organskih spojin IUPAC (prijevod: B. Stanov-nik i M. Tišler), Slovenska akademija znanosti in umetnosti,Ljubljana, 1999.6. Nomenklatura organické chemie, IUPAC 1969, oddíl A, B, C(prijevod: K. Bláha, M. Ferles, J. Stanìk), Academia, Praha,1974.7. T. Portada, V. Stilinoviæ, Kem. Ind. 58 (10) (2009) 463–464.8. M. Kaštelan-Macan, Kem. Ind. 59 (1) (2010) 20.9. V. Rapiæ, Kem. Ind. 50 (5) (2001) 261–273.10. Glosar razrednih imena organskih spojeva i reaktivnih inter-medijara na osnovi strukture (prijevod: D. Škare, T. Portada iL. Frkanec) HDKI/ Kemija u industriji, Zagreb, 2005.

Mišljenja i komentari: Hrvatska nomenklatura kemijskih spojeva

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia