Janko Barlé

Barlé, Janko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

0 GRADNJI SAKRISTIJE PRVOSTOLNE CRKVE ZAGREBAČKE. Prigodom tatarske provale porušenu stolnu crkvu uskrisio je opet biskup T im o t ej (1262—1287). On se može smatrati zasnovateljem i graditeljem njezi­noga svetišta, dviju pobočnih apsida ili kapela te sakristije, u kojoj je na dan 21. travnja 1275. posvetio žrtvenik na čast sv. apostolima Petru i Pavlu. Sakris­tija, kako pripovijeda Ivan Tkalčić,1 bila je podijeljena u dvoje, u tako zvanu v a n j s k u , koju je rabilo svećenstvo, i u n u t a r n j u , koja je služila za arkiv, za pohranu sv. moći, crkvenoga posuda i ruha. Prva (vanjska) još i danas postoji, a potvrđuju to freski, od kojih su nam se nekoji do danas sačuvali, a koje možemo pripisati Timotejovu vremenu. Freski, slikani posve u duhu bizantinskom, otkri­vaju već utjecaj preokreta u umjetnosti, koji počima u trinaestom vijeku, a ide za slobodnijom obradbom predmeta i odstranjenjem ukočenosti u izradbi figura. Drugi dio sakristije, tako zvana nutarnja sakristija postojala je po Tkal-čiću samo do biskupa M a r t i n a B o r k o v i ć a (1667—1687). Velike nezgode, koje su zadesile tečajem vijekova stolnu crkvu zagrebačku, bez dvojbe su oštetile i ovaj dio sakristije, tako da se je smatrao taj zaslužni biskup ponúkaním, da sagradi iz nova taj dio. Tkalčić spominje u svom već napomenutom djelu, da je dao biskup Bor-ković probiti otvor na istočnoj strani sakristije, t. j . na onom mjestu, gdje je stojao prvobitni oltar sv. Petra i Pavla, te joj pridozidao od tesana kamena cijelu ap­sidu, postaviv u nju drveni oltar na čast ove dvojice apostola. On je tu svoju tvrdnju crpao iz Bengera2 te iz Kovače vica3, koji kaže : »Eidem basilicae amplum adiecit sacrarium ex scisso lapide, non sine magnis summarum expensis exstruc-tum; illudque ara sub invocatione divorum Petri et Pauli apostolorum illustravit.« No nepoznat mu je bio sam ugovor, što ga je biskup Borković sklopio dne 19. srpnja 1676. sa graditeljem I v a n o m M o n g i n o m , građaninom optujskim, bez dvojbe Talijanom, koji je to djelo izveo.4 Taj ugovor pripovijeda, tko je taj dio prigradio, kada, uz koju cijenu i pod kojim uvjetima, pa scijenim, da ne će biti bez koristi, ako ga ovdje doslovce priopćim. Ugovor glasi: 1 »Prvostolna crkva zagrebačka nekoć i sada« str. 112. 2 »Annal. Ord. s. Pauli« sv. II. str. 244. Miscell. u arkivu jugoslavenske akademije. * »Gonuentio pro sacristia nova ecclesiae cathedralis S. Stephani regis Zagrabiae« u nadbiskupskom arkivu gl. Iuridica vol 16. br. 1454. Bar le O gradnji sakristije prvostolne crkve zagrebačke. 147 Nos Martinus Borkovich, episcopus ecclesiae zagrabiensis et beatae vir-ginis Mariae de Topuzka abbas, sacrae caesareae regiaeque majestatis consilia-rius etc. declaramus per praesentes: Quod cum egregio Ioanne Mongyno ma­gistro murariorum et civě petouiensi pro amplianda sacristia ecclesiae nostrae cathedralis sancti Stephani regis conuenerimus in hune modům: Et imprimis praefatus magister pro ampliatione dictae sacristiae in longitudine minus uno cubito, in latitudine uero ac altitudine aequale, cum antiqua sacristia novum a fundamento ex quadratis lapidibus, tam ab afforis quam ab intus, de media petra venerabilis capituli excisis cum duabus ab aquilone et alijs dpabus majoribus ab oriente fenestris aedificium eriget. Secundo idem magister et architectus in dićto nouo aedificio pro sustentando fornice ex durioribus saxis columnas et arcus similes per omnia antiquae sacristiae columnis et areubus per peritum magistrům lapicidam efformare et supponere, sieut etiam circa fenestras ас pro cimis similia duriora et solidiora saxa contra ignem adhibere erit obligatus. Tertio pro erru-endis ac poliendis lapidibus tarn ex petra venerabilis capituli, quam etiam alijs durioribus saxis, ad perficiendum totum praemissum aedificium idem magister murarius pro parte et solutione sua in arte bene peritos lapicidas adinuenire et conducere tenebitur; vecturae autem dictorum necessariorum lapidum, arenae et calcis aliorumque materialium eidem magistro a nobis administrabuntur. Quarto ut hoc aedificium cum meliori commoditate et facilitate citius (nimirum ad festům omnium sanctorum anni praesentis) erigatur, operarios cum quibus et fundamenta parietum muri eifodiet et totum opus perficiet, ueluti a se solo dependentes sua pro dexteritáte xonducere et soluere debebit. Quinto aedificium perfectum et intrinsece lateribus decenter stratum tegulis latericeis desuper circumcirca ita claudet, ut ignis impetus ex neutra parte possit subintrare. Nos vero pro labore ac perfectione totius huius aedificii praelibato magistro quingentos sexaginta flo-renos rhenenses, ac etiam pro finali coronide quatuor talleros imperiales aut duos majáles dandos et exhibendos beneuole promittimus, ita tamen, ut in com-putum dictorum quigentorum sexaginta florenorum rhenensium ipse magister murariorum suique laboratores in frumento et uino aliisque necessariis toto tem­pore aedificationis uictualia a nobis percipiant. Et hanc conuentionem inter nos ас suprascriptum magistrům factam et celebratam manus nostrae subscriptione sigillique ordinarii impressione roboratam esse uoluimus. Datum Zagrabiae in arce nostra episcopali die decima nona mensis Julij anno domini millesimo sex-centesimo septuagesimo sexto. Fr. Martinus Borkovich Io Ioannes Mongino Confeso Eppus Zagrabiensis m p. comme squa. L. s. L. s. \z toga ugovora saznajemo, kako velika je bila prigradnja, da se je kamen vadio iz kaptolskoga kamenoloma, da je taj dio imao četiri prozora i da je bio presvođen i građen poput staroga dijela sakristije. Pače ako bi se doslovce uzele riječi >pro a m p l i a n d a s a c r i s t i a e c c l e s i a e n o s t r a e c a t h e ­d ra l i s« , mogli bismo ustvrditi, da ne stoji ona tvrdnja Tkaleićeva, da je bila stara sakristija podijeljena u dvoje, u vanjsku i u nutarnju, već da je stara sa-148 B a r l é O gradnji sakristije prvostolne crkve zagrebačke. kristija zauzimala samo onaj prostor, koji on označuje s riječima vanjska sakri-stana i koja je bila ukrašena freskima još iz doba Timotejeva. Pa da se i ne hvatamo samo za riječi »pro amplianda sacristia«, nema dvojbe, da bi ugovor spominjao rušenje starih zidina i staru građu, koja bi se možda i mogla upo­trijebiti, a ô svemu tome šuti, a napose spominje »fundamenta parietum muri effodiet«. Držim stoga da je postojala do vremena Borkovićevih samo stara sa­kristija (koju Tkalčić označuje riječima vanjska sakristana), a Borković ju je, buduć je bila premalena, proširio i povećao. Čitavu gradnju morao bi majstor Mongino dovršiti do Ses veta g. 1676. Kako vidimo iz bilježaka Borkovićevih, koji je bilježio, kada je majstoru pre­dujmio koju svotu ili mu doznačio žita, vina ili masti, on je gradnju otpočeo u srpnju g. 1676., a dovršio ju tekar u studenom dojduće godine. U tu prigradnju dao je staviti g. 1690 kanonik čuvar poznati I v a n Z n i k a nove ormare za crkveno i kanonicko ruho, koje je izradio stolar I v a n T a č k e r . Po Borkoviću prigradeni dio sakristije stajao je sve do biskupovanja A l e k s a n d r a A l a g o v i ć a (1829 -1837), koji je dao Borkovićevu dosta ukusnu prigradnju srušiti i prizidao sakristiji novu oveću ali neukusnu gradnju. Prigodom obnove prvostolne crkve odstranio je arhitekt Bollé ovaj dio i dogradio staroj sakristiji u gotskom slogu novi od tesana kamena. U nj je postavio na kamenitoj menzi drveni triptih, popravljen u Beču od umjetnika Schelaina, koji je nekoć bio na oltaru sv. Gervazija i Protazija, a u novije doba u kapeli sv. Križa. Janko Barle. 

O gradnji sakristije prvostolne crkve zagrebačke

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia