Vid Vuletić-Vukasović

Vuletić-Vukasović, Vid

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

107 Ako je van crkve na prostranom grobištu toliki broj zname­nitih spomenika, koji bi dokazivali znamenitost obitola i osoba po­kopanih onog vremena, kada se vehnože i dostojanstvenici običa­vahu pokopavati po crkvah u umjetne grobove sa urezanimi pisme-nimi nadpisi, zar se nebi moglo dobrom nadom nagovieštati, da bi se na zasutomu tlu ove narodne zadušbine starinske crkve moglo nac'i umjetnih grobova i pismenih uspomena poviestnih dostojanstvenika ? Evo što nas je odlučilo da objelodanimo ove crtice i ukriepilo u nadi, da bi one mogle potaknuti koga rodoljuba, da se odvaži na posao kako bi se izniela klačarda i kamenje iz crkovnih zidina, čim je tlo zasuto, stavnim uhvaiijem, da bi trud i trošak bio naplaćen kojim važnim odkrićem, za koga narodna poviest i učenjaci bili bi mu harni i zahvalni. Kada bi se moglo dok azati, da je hrvatski sabor na mlado ljeto god. 1527 držan u našoj Cetini u Dalmaciji, tada bi ova crkva još znamenitija bila kao poviestni spomenik, jer bi baš u njoj sastali se bili velmože narodni zastupnici, i u njoj bila na­pisana adresa, kojom je Ferdinand Habsburgski bio odabran za hrvatskog kralja. Fr. Stip. Zlatović. Drevna špilja n a o t o k u B r a č u k o d s a m o s t a n a ( h e r e m a ) S t i p a n č i ć a . Nalazeći se na Bolu prošlih praznika, čuo sam pripovjedati čudne stvari o ujekakvoj špilji više sela Murvice, gdje su ujegda dva brata pustiujaka svoje dne u samoći do smrti provela. Ovo sbudi u meni želju, da ju čim prije razgledam i proučim, te 11 kolovoza ranim jutrom zaputih se u samostan Stipančića, koj leži na blizu rečene špilje, i gdje sada stanuju gornje koludrice (pizo-kere) reda sv. Augustína. Kod samostana je crkvica, a na njoj ploča, ua kojoj je liepo ukresan ostensorij sa dvie svieće po boku i godina 1477. * 1 Koludrica teta Lucia (tako se zovu medju sobom koludrice, a sada j ih sedam na broju) pokaže mi dosta starih listina i pergamena iz mletačke dobi. Latinske su i italijanske, a u njima su zapisane redovničke zadužbine, potvrde i pravila samostana. Navlastito je zlamenita oporuka Jakoba Jurin-kovića iz Pražnica, kojom ostavlja svoja dobra samostanu, jer bi ga mogla zateći smrt u hodočašćenju sv. Jakoba od Kompostelle (ehe é in cavo al monđo). Darovnica napisana je god. 1540 die veneris sexta febrarj. Uz 108 Spomenuta je špilja daleko od samostana oko 150 m. Otvor joj je dug po prilici 15 m. a visok 20. Sada je otvor pregradjen zidinom, te će biti s vrata do vrh špilje 16 m. duljine. Špilja se unutra sve prama vrhu sužuje. S desne i lieve strane špilje su na­okolo uresi. Na pr. s lieve strane su različite rupe za držanje po-sudja, a bit c'e jih preko dvadeset svakoga oblika. Kod rečeaih su rupa dvie glave, jedna duge brade na šiljak, a druga u profilu, te predstavlja polumjesec. Niže spomenute je glava otvorenih usta; pa malo dalje dolazi ogromni lik krokodila, čiji prednji dio tiela izlazi iz litice, a zvalo mu je otvoreno, kao da hode da proždre tigru, koja je nad njim, te je okrenuta glavom pnt desne, dočim krokodil put lieve. Krokodil ima uši, i tako postaje mithička životinja. Po­više krokodila je druga glava felinske životinje. Na izbočenu su kamenu dvie glave ljucke, aľ imadu ogromne uši kao u vuka. Na čelu je jedne glave kao amajlija (amulet) svoga oblika. Izpod kro­kodila je kao kamenica s uresima, te sliči kakvoj plitkoj posudi. Zaikrokodilom je sedam izdubma (nikija), od kojih je jedna ogromna. Malo poviše je izdubljena česma u živcu kamenu, te se napunja kroz ciedionike. Ovo bi bilo s lieve strane; a sad da vidimo što je s desne, počamši sa dno špilje. I ovdje je česma ciedionik, a malko niže križ " | " ukresan kašnje. Niže česme je ukresana glava u četvorini, na kojoj je okvir. Stalagmit, koj se ciedi iz česme, pokrio je glavu debelom korom. Uz česmu je ogromna pečena džara jajastoga oblika. Visoka je 0.93 m., u premjeru joj je najviše izbočenosti 0.85, a otvor joj spomenute spise i sliedeća pergamena, koju priobćujem i za primjer drevne čakavštine: „U ime bosie: za uspomenutie i to na 29 luia nachon 1530 jest učinio gratiu i dopuschieniye gospođin Petar Murisin (Moresini) ehnez dom Paulu Dubraucichiu i Giurgiu bratu gnegouu i onim choludricam, che se náhode, i po vrime dosastno budu nahodit se od gnih drusbe v ouoi gnih schupschini, gnim i gnih nastascnichom alitim succesorom i nastasenicam, od zemglie eha se nahodi unutra meu Dragognin Chudi i put optieni nad vino­grade Muruisehe i meu Muruischi Dolaz i Duboui Dolaz, onaeho chacho pari v istrumentu od te gratie i dopuschtengia, chi e sada u sgar rečenoga don Paula, buduehi procaratur don Marian Figoich a sfidochi Martinich y ios drugi, zabio sam teho, a cancilir Mučio. Ove zgar ricene rici ya Peter Philippouich sin gospodina Yercha ispisali is yedne polize našim yasichom pisana buduehi moglien od gospo­dina Dubravcichia na ime Stjepana Jurincouichia od gorgni spila na lug od Duhovoga Dolza, ya buduehi za cogitura cancellarie Bracche". 109 je u promjeru 0.40. Oko džare nije nikakva nadpisa ili pečata. Niže džare je ukresano pet izdubina oblo na kut i na list djeteline. Malo podalje je u jednoj izdubini negativa, koja izpunjena dala bi pravi oblik glave. Tu su i njekakvi dubki uresi. Sad dolazi iza druge pregrade izdubina, gdje je ukresan kao oblik kapele, a za ovim prava kapela, kojoj je otar ukresan bez stupova u litici. U kapeli su dvie podstupine lionske a jedna nadstupnina renessance. Na otaru je gospin kip pokvaren a još uza nj drveni krst dobro izradjen. Uz kapelu su ukresani stepeni, a poviše kapele je ruka, koja drži kao sud, te andjeo, golub gdje pita golubiće na gniezdu; pa niže gniezda dva poprsja, koja predstavljaju muško i žensko, a na glavi jim po križ. Malo podalje je izdubina, a uza nju sjedalo. Niže sjedala je grob ograđjen i sada otvoren, te u njemu nije ostataka. Blizu su špilje tri sjedala u živcu. Glavno je sjedalo naprav­ljeno tako, da je naslonjalo za ruke i glavu, te bi rekao, da je otisak čovjeka kad sjedi. Iza sjedala je liepo ukresana kamenica. S ovih je sjedala liepo pogledati na divnu prodolinu, koja se stere niže špilje. Malo podalje od spomenutih sjedala ukresani su kao stepeni, a uza nje je zidina, te to puk sve zove kamenicama. Nad špiljom je pak ogradjeno u sušici njekoliko ograda kao torova. Ova špilja bjaše njegda sva uasuta zemljom, a to se pozna i po ovoj sgodi. Nazad doba njeko dodje da kopa blago, te preme-ćući izkopa glavu sfinge i još jednu te i omanjih posuda od mra­mora. Valjalo bi tu dalje kopati, jer bez dvojbe tu leži skrito još mnogo predmeta, po kojimi bi se moglo točnije opredjeliti doba ove davne i zlamenite špilje. Vid Vuletić-Vukasović. D r i d. Navodeći Poriirogenit jedanaest hrvatskih županija, šesta mu je »Parathalassia« ili »primorska«. Nu više je prieđjela na obalah hrvatskoga mora »primorjem« se nazivalo, i u jednomu od ovih »Drid« je bio. Treba nam daklen najprije zapoznati, u komu je »Drid« bio, i onda o »dritskih starinah« koju navesti. »Primorje« od Neretve nz Pelješac k Dubrovniku sa Slanom i Smokovljem (Šafár. sláv. álterth. II, 295), komu su jošter pripa­dali i otoci: Mljet, Korčula, Brač i Hvar, te se Maronia zvalo. God. 

Drevna špilja na otoku Braču kod samostana (herema) Stipančića

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia