Stjepan Sremac

Sremac, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

131 prikazi i kritike čenje^raširenost, porijeklo i starost. Uz opširan opis plesnih običaja au­tor se bavi i nekim posebnim pita­njima. Tako u poglavlju o stilskim i ritamskim karakteristikama ličkih plesova iznosi pretpostavku o Le­vantu kao ishodištu šestodijelnog plesnog obrasca (tri puta po dvije četvrtine), kod kojeg se najčešće na prve četiri četvrtine kreće u jednom smjeru, a na posljednje dvije zastaje na mjestu ili vraća u suprotnom smjeru. Upozorava, također, na me­đusobno prožimanje jadranskih i di­narskih plesnih elemenata na pod­ručju Like, a posebno na utjecaje ličkog kola na plesove susjednih područja. Uz paško i novljansko ko­lo najznačajniji utjecaj pronalazi na plesanje glamočkog kola (starobo-sansko kolo), koje je preuzelo mno­ge figure ličkog kola. Plesove opisuje na tri načina: ri­ječima, notnim sistemom dr Žganca i labanotacijom. Posebna pažnja po­klonjena je najvažnijem i najras­prostranjenijem ličkom kolu, gdje uz osnovne oblike prikazuje i broj­ne varijante. Treba istaknuti i vri­jedne zapise plesa hrvački, mišnja-ča, tanac, uz diple igrati, kako sve u Lici nazivaju ples hrvatski tanac. U poglavlju »Još o plesanju u Li­ci« (str. 159—178) prikazani su rezul­tati novih terenskih i studijskih is­traživanja. Najprije su to zapisi ple­sova i plesnih običaja iz Titove Ko-renice, gdje je autor boravio 1981. godine. Slijede zapisi kola iz Srba i Grabušića, koje su autoru demon-trirali sudionici Ljetne škole folklo­ra iz tih mjesta. Posljednji prilog u ovom poglavlju su dopunski po­daci iz rukopisnih zbirki i objavlje­nih radova. Uz podatke o plesu i plesanju tu su i stihovi pjesama koji govore o kolu ili se pjevaju u kolu. Druga novost u ovoj knjizi su dječje igre i igre odraslih. Najveći broj ovdje opisanih igara su dječje, dok manji broj koji pripada reper­toaru odraslih (npr. igra sa štapom, okreni se buvo, voliš li ti svog dip-lića, vujaljka) izvode i djeca imiti­rajući odrasle. Svih četrdeset objav­ljenih igara autor je zabilježio to­kom višegodišnjeg terenskog istra­živanja, a pretpostavlja da na pod­ručju Like ima još priličan broj igara koje nisu obuhvaćene ovim napisom. Napominje da su Ličani pasionirani igrači i da su se zbog toga mnoge dječje igre zadržale sve do danas. Nezadovoljan dosadašnjim pokušajima klasifikacije dječjih iga­ra, Ivančan se u prezentaciji ove građe držao abecednog reda. Uz opis osnovnog toka igre radi boljeg ra­zumijevanja pridodani su i brojni crteži pojedinih pozicija, rekvizita i načina izvođenja. Time je omogu­ćeno da se igra ne samo shvati ne­go i s lakoćom primijeni. Uz ne­sumnjivu dokumentarnu i praktičnu vrijednost i ova zbirka pokazuje ko­liko je neopravdano zapostavljeno bilježenje i proučavanje narodnih igara. Stjepan Sremac Ivan Ivančan, Narodni plesovi Dalmacije, II dio. Od Metkovića do Splita, Prosvjet­ni sabor Hrvatske Zagreb, 1981, 335 str. U drugom dijelu trilogije o ples­nim tradicijama Dalmacije autor obrađuje područje od rijeke Neretve do Splita i Kaštela i otoke Vis, Hvar, Brač i Šoltu. Knjiga se sastoji od dva dijela: Uvoda i Građe i komen­tara i opisa plesova pojedinih kra­jeva. U Uvodu Ivančan upozorava da granice obrađenog područja nisu određene samo strogo geografski, već i etnokoreološki. Naime u kop­nenom dijelu obuhvaćen je onaj dio Dalmacije u kojem se staro šesto-dijelno kolo dobrim dijelom razbilo u parove pod utjecajem brojnih pa-rovnih plesova na susjednim otoci­ma, prvenstveno Hvaru i Braču. Predočava također historijske i dru­ge pisane izvore s podacima o na­rodnim plesovima ovog područja, a donosi i tekstove pjesama iz starijih rukopisnih zbirki. Pronalazi značaj­ne mletačke i austrougarske utjecaje na plesove ovog područja, izraženije na otocima nego na kopnu. Osim narodna umjetnost 20 (1983) karakterističnog dinarskog odnosno jadranskog plesanja može se razli­kovati i na kopnu i na otocima i plesanje građana i seljaka. Ove raz­like izraženije su na kopnu, gdje su građani plesali neke plesove koje žitelji okolnih sela nisu poznavali. Najčešće to su bili mazurka, polka, šotić, kvatropas i valcer. Na posebno elitnim zabavama izvodila se i kva-đrilja, i to ona s francuskim ko­mandama. Na otocima repertoar sela i gradića bio je približno isti, a raz­likovao se upravo po izvođenju kva-drilje i u nekim gradićima salon­skog plesa kotiljuna. Drugi, veći dio ove knjige zauzi­maju opisi plesova i prikaz svih onih okolnosti u kojima se ples do­gađa (gdje se pleše, kada se pleše, etika i estetika pri plesu i si.), koje obično nazivamo plesnim običajima. Opisi, građa i komentari prikazani su prema manjim kulturnogeograf-skim cjelinama. To su: Dolina Ne­retve, Imotska krajina i Vrgorac, Makarsko primorje, Poljica, Sinjska krajina, Otok Vis, Otok Hvar, Otok Brač, Otok Šolta, Split, Kaštela. U prikazivanju plesnih običaja često opširno citira svoje informatore s terena. Od ravno 100 zabilježenih plesova s ovog područja u ovoj knji­zi donosi opise 49 plesova, često i zanimljivije varijante. Plesove opi­suje na tri načina: riječima, notnim sistemom dr Zganca i Laban-Knus-tovom kinetografijom. Uz ples pri­dodan je i melodijski zapis glazbene pratnje. Stjepan Sremac Ivan Ivančan, Narodni plesovi Dalmacije, 3. Od Trogira do Karlobaga, Prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb 1982, 376 str. Ovim radom zaokružena je za­mišljena trilogija o plesnim tradici­jama Dalmacije. U prve dvije knji­ge obrađuje se područje južne i srednje Dalmacije od Konavala i Dubrovnika do Splita i Kaštela, a u ovoj knjizi područje sjeverne Dalmacije od Trogira do Karlobaga i otoka Paga. Koncepcijski i meto­dološki pristup jednak je kao i u prvim dvjema knjigama. Prožimanje dinarskih i jadranskih plesnih elemenata izraženo je u od­ređenim odnosima duž cijele obale Dalmacije. Krećući se od juga pre­ma sjeveru sve je jači utjecaj di­narskog načina plesanja, da bi ono u sjevernoj Dalmaciji dostiglo od­lučujuću prednost. Dok se do Zadra održava određena ravnoteža, tj. na kopnu prevladavaju dinarski a na otocima jadranski plesni elementi, u zadarskoj zaleđini su čisti dinarski plesovi, a oni pretežu i na zadar­skim otocima. U uvodu autor nas upoznaje s historijskim i drugim pisanim izvo­rima koji govore o plesu i plesnim običajima sjeverne Dalmacije. Po­datke iznosi kronološkim slijedom od najstarijih prema mlađima. Pri tom često donosi šire izvode i time ostavlja čitaocu mogućnost vlastite interpretacije citata. Posebna paž­nja posvećena je plesu s mačevima moreški, koja se izvodila u Zadru i Trogiru. Uz podatke o plesu autor ovdje objavljuje i tekstove pjesama uz kolo, koje je na ovom području između 1860. i 1875. sakupio Mihovil Pavlinović (prijepis iz rukopisnih zbirki). Prikaz građe i ovdje je ras­poređen prema manjim kulturno-geografskim cjelinama. To su: Tro­gir i Primoštenski poluotok, Zagora (Kninska, Drniška, Vrlička krajina), Šibenik, šibensko primorje i otoci, Bukovica, Ravni kotari, Podgorski kanal, Zadar i primorje. Otoci Ug­ljan i Pašman, Dugi otok, Manji zadarski otoci, Otok Pag. Kako je to kod Ivančana uobičajeno, plesovi su opisani na tri načina: riječima, notnim sistemom dr Zganca i Laban--Knustovom kinetografijom. Uz ple­sove koji se izvode uz glazbenu pratnju pridodan je i melodijski zapis. Ovo je prvi rad koji sustavno pri­kazuje plesne tradicije sjeverne Dalmacije (s ovog područja dosad je objavljen samo jedan zapis ple­sa). Valja naglasiti da većina ple­sova prikazanih u ovom radu nije 

Ivan Ivančan, Narodni plesovi Dalmacije, II dio. Od Metkovića do Splita, Prosvjetni sabor Hrvatske Zagreb, 1981, 335 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia