Frane Bulić

Bulić, Frane

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

53 Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. (V. Viestnik God. XIV. str. 7.). CXVIII. ЛСС 1111СЛ Čita se: Ase piša C8SK&Nh suzan & a ДА da (ovo ДМн mogla biti početna pismena imena, prezimena i roda). Natpis je n gradu Blagajn (u Hercegovim). Pločica vapnena duga m. 0.25; vis. m. 012 , ugradjena je u ćošak iznutra, kod grackijeb. vrata. 0XIX. • К V Gj. I ovo su početna pismena imena i prezimena kakva sužnja, te su ukresana na pločici kod spomenute pod br. CXVIII. Kaže g. Risto Ivanisevic, trgovac iz Mostara, da je nekoliko sličnijeh natpisa u gradu, al meni dosada nije pošlo za rukom, da jih uočim. Herceg je Stjepan najčešće prebivao u gradu Blagaju, pa ga se s toga i zove «Hercegovim gradom», ali ga Herceg nije gradio (kako to neki misle), nego samo popravio, a Blagaj je Por-firogenitov ХЪо[л (V. «Српске области X и XII века» od Stojana Novakovića u knj. XLVIII. «Гласнива ерпског ученог дружтва» str. 36-7-41). Svakako, Blagaj se nespominje u starije doba, te mu je ime na paloku istom god. 1423, to jest rečene je godine (8 ГРДД8 БМГШ. M. 328.) na 1 novembra vojvoda Sandalj dao neke povlastice Mlečićima, te se i po ovomu može držati, da ga nije Herceg Stjepan sagradio. Mauro Orbini (384 p.) kaže, da je Blagaj primio ime od blaga «Et perehe dentro i Principi Slaui seruanano i tesori, i quali nella lor lingua ehiamano Blago, gli nacque il nome di Blagaj». Drugom ču se zgodom osvrnuti na ovo pitanje, te ustanoviti po prilici, kad je grad sagragjen, a za sada mi je napomenuti, da se ravnica kod Blagaja zove Bišće, pa se БНСЫ|6 može uočiti u poveljama, jer je kralj Stjepan Tvrtko 1382 pisao jednu povelju N& БНСЦН 8 ПО­ДГРАФЫ. M. 202., a drugu Ostoja 1418 8 БНСЦ8. M. 280, a voj­voda je Sandalj imao vojvode С В0НСКШН 8 БНСЦ8. P. 150. речник itd. I. str. 42.) 54 схх. (д . П . Čita se: 0(v)dje. p(očivajet). КИН. НПМОПА Kći. Ivanova za riječ ОВЬДЪ (hic) usp. Р]ечник itd. II. str. 203. U novijim se natpisima čita obično 1£Д€ ili ^Д!», a navedeni je primjer rijedak. Svakako je natpis iz XVII. v., a to se može zaključiti po pismenima. Utarak vap. dug m. 0.78; šir. 0.40; debeo m. 0.17. Ovaj je utarak sada ispred riznice stare pravoslavne crkve hrama svetoga Arhangjela Mihajila i Gavrila u Sarajevu. CXXI. HC XIC M Л Р Б аде HOYHKíxeT РЛБЛ Б О Я Ш U sv. Y H ОТ ЛИЛ ШПН VII) 1101ШП.Л ХР НСТ6 А СКПРВЖННЦЛ ТО и sv. NH ДОРА U N OKI IT, Л H CI MM'Л и sv. \ ľ престш ее кл é TO 1765. Clta se: I s Hjs (МИСТО ЛЬБНО РЯН БЫСТЬ III. lesek. 129) M(jesto) l(bno) r(ai) b(ist) zde počivaet raba božija Stana šći lovaš liča Hriste a supružnica Todora Ćupovima nejmara prestavj se va leto 1765. Krst vap. vis. m. 0 5 5 ; debeo m. 0.16; u perima mu dulj. m. 0.36. Krst je na Bjelušanskomu greblju u Mostaru. Riječ hejmar isto je kao naimar (architetto), te je poznat u narodu Rade nai-mare, a naimarstvo je bilo u velike čaščeno. Držim, da je riječ po­stala od najam (HSIIMb), te znači merces, pa je naimare ili naimar današnji proto (prvi majstor), koji zove naimnike (H&IIMhHIIKh = mercenarius), da mu pomažu graditi. Nadpis Trpimira bana hrvatskoga našast u Solinskom Polju. (Iz „Bullettino đi archeológia e storia dalmata"). Spomenici na kamenu iz dobe samostalne hrvatske dinastije, na kojim dolaze imena naših vladara, i kojim se od nazad malo 55 godina, bilo slučajno, bilo usljed redovito poduzetih izkopina, ušlo u trag, naime oni Branimira na Muču, l Pribine, Držislava, Sve-toslava, i po svoj prilici Trpimira u Kninua), ovi spomenici na kamenu, eto na sreću obogatili se novim nadpisom bana Trpimira, nadjenim nedavno u Solinu. 0 njemu biti ее valjda obširnijeg go­vora u II. svezku Hrvatskih spomenika iz dobe narodne dinastije, no stoji dobro da se ob istomu reče malo rieči í u ovomu časopisu. Ovi ulomak nadpisa bi našast slučajno mjeseca aprila t. g., u polju medju Klisom i Solinom, i baš pokraj potoka, što dieli gra­nice solinskog i kliskog polja, u mjestu zvanu BiBinice, na sjevero-iztoku kuća Ormarića, pripadajućih i župi i poreznoj obćini Vranjic-Solina, i to u medji medju vinogradom Mate i Antice Ormarića рок. Jerka, koji u Katast. Mapi Solina jest pod česticom br. ^ i vinogradom Marka Bobana рок. Nikole, koji nosi br. čestice 6102. U okolnostim našašća ovoga ulomka nema ništa osobita. Podpisani pošav na lice mjesta, mogao je doznati od vlastníka bližje zemlje Marka Bobana рок. Nikole, da se je tu prošlih godina, pri krčenju vinograda, nalazilo zidova, grobova i kostiju. Da li su ovi grobovi bili iz rimske ili sredovječne dobe, nebilo moguće doznati.. Po eie-lomu ovomu vinogradu Marka Bobana, koji obuhvaća više većih i manjih medja, vide se i sada u prizidam ostanci starih zidova, od sitnog kamena i prilično lošim klakom, bez dvojbe iz srednjega vieka. Liep je položaj ovog mjesta. Jest uprav na obronku Kozjaka, gdje se ovo brdo spušta, da učini uvalu, koja se zove Rupotina, kroz koju teče gorirečeni potok, koji nenosi osobita imena, ili zove se istim imenom ovog prediela. Ovo mjesto leži medju Klisom i Solinom, u solinsko-kliškom polju. Poznato je iz starih spomenika, da je još za prvih bana, pa kraljeva hrvatske narodne dinastije, polje solinsko imalo velikn ulogu u kulturnoj poviesti našega naroda. U solinskom polju, koje se stere na zapad staromu Solanu, niz ravna Kaštela, sve do Trogira, bilo je osim Biača, više zgrada, manastira, crkava, zadužbina itd. Nego i u solinsko-kliškom polju, koje se stere na sjeveristoku staroga Solina, prema Klisu i Mravincim, na obronku Kozjaka i Mosora, nalazimo u starim spomenicim spomena o sgradam, crkvam, mana-1 Rad Jngosl. Akademije br. XXVI. str. 93 «1. 2 Bulić — Hrvatski spomenici u Kninskoj okolici iz dobe narodne dinastije svezak I. 56 stirim itd., utemeljenim od hrvatskih vladara. Važna je u ovom obziru ova viest Farlatieva.' „Vel in una Spalatensi Dioecesi Coe-nobia Benedictina septem aut octo fuisse comperio; ex quibus tria sunt, quae ceteris antiquitate praestant, nnum S. Petri, alterum S. Stephani, tertium S. Mariae; et cum vel in ipsis Salonae ruderibus vel prope ab illis constructa fuerint, de Salona cognomen illis fuit. Duo posteriora fundavit Helena regina Chrobatorum, ut Thomas Arcidiaconus tradit, prioris conditor ignotus est; nee vero absimile videtur fuisse Tirpimirum, qui Petro Aehiepiscopo gratificandi studio templům et monasterium ab se constrnetum Divi Petri Apostolorum Principis titulo ас patrocinio consecravit. Vetus aedificium adhuc extat, quamvis vetustate semirutum inter Clissam et Salonam, quod Hieronymus Bernardus esse illud ipsum opinatur, quod Tirpimirus monachis Benedictinis exstruxit ac donavit". Medju raznim sgradam dakle, koje po starim dok u men tim bijahu u solinsko-kliškom polju, bila je jedna, koje se razvaline, po viestima spljetskog kanonika Jerolima Bernardi, iz konca pro­šloga vieka, vidjahu još 4ada, a to bi po njemu bile razvaline ma­nastira, što ban Trpimir bijaše sagradio i darovao redovnicim Sv. Benedikta. Ovi bi manastir mogao biti oni, о kojem govori Trpi-mirova listina od god. 8522 «construxi monasterium, ibique catervas fratrum adhibui». U gorinavedenom vinogradu i opisanomu položaju, bi našast ulomak nadpisa. Sudeći po obliku imao je biti dosta dug, jer nije nego početak luka. Sreća da se je sačuvalo ime i ako malo okrnjeno. Sva su slova jasna, a zadnje okrnjeno ne­môže biti nego E, tako da je popunjenje i čitanje sigurno, naime: PRO DVCE TREPIMEfro Sto je sliedilo dalje nije lako nagovieštati, ali obzirom na oblik kamena, naime da je to po svoj prilici ulomak timpana ci-borija, nadpis je bio valjda zavjetna smisla, t. j . da je za bana Trpimira bio podignut zavjetni oltar, spomenik itd. Da se ovdje čita ime bana Trpimira u latinskom jeziku Trepimerus, dočim u ' Illyr. Sac. III. p. 50. 2 Rački Docum. hist, chroat. period, ant. illnstr. n. 2 p. 3. 57 pisanim spomenicim1 dolazi Trpimirus, ili Tirpimirus, to se dade lako protumačiti. Što se nakita tiče, to je on sličan ulomku na tablici III. br. 1. Kninskih Spomenika. Vide se naime one obične volute lango-bardskog stila, Karlovinške dobe i dio repa fantastične ptice ili priličnije pauna. Nije trudno opredieliti dobu ovoga spomenika. Ili je učinjen za života bana Trpimira (850—864), ili malo kasnije, jer i paleo­grafija slova i nakit odaju IX, najkasnije X viek. Važnije je pitanje, kojoj je naime sgradi pripadao ovi žrtvenik ili zavjetni spomenik. Meni se čini da n vinogradu, u kojemu bi našast ovi ulomak, ima se tražiti jedan od onih manastira, о ko­jim je govora u navedenom citatu, u polju kliško-solinskomu, de Salona, a sva je prilika, da zidovi, pokraj kojih bi našast ovi nlomak, jesu dio onoga vetus aeđificium . . vetustate semirutum inter Clissam et Salonam, kojega se ruševine vidjale još prošloga vieka, a valjda još nazad ne mnogo godina, jer i po kazivanju težaka i po spo-ljašnjem obliku vinograda opaziti je, da klaćarda, koja se vidja po polju, jest u zadnje doba porazbijana. Ovi nadpisni ulomak pripadao bi dakle po svoj prilici manastiru, što je Trpimir sagradio ovdje za benedektince. Svakako ovim ulomkom nadpisa2, dobio se je liep prinosak za našu domaću po viest. Naš ulomak potvrdjuje već poznatu po listinám3 Činjenic , da se je hrvatski vladar u latinskom jeziku zvao s početka dux, i da to ime nosi jedan od prvih bana hrvatskih naime Trpimir; da se u solinsko-kaštelanskom polju, napose pako u solinsko-kliškom, imaju tražiti ruševine sgrada, manastira, za doba naše narodne dinastije, о kojim je spomena u starim poveljam, da se je ovim nadpisnim ulomkom opredielilo tačno mjesto, gdje se imaju ova iztraživanja voditi sigurnim uspjehom, naime Rižiniee u Rupotini, pokraj Solina. Kad bi se htjelo ići malko dalje izko-pinam, tada bi valjalo posegnuti i na Glavicu Sv. Petra4 nad 1 Kački o. c. n. 2 p. 3 ; n. 12 p. 15. 2 Čuva se sada u spljetskom muzeju pod br. 1647 kataloga nadpisa. 3 Bački о. с Ead Jugosl. Akadem. knjiga XVII. str. 70 si. * Ja sam mnenja, da „coenobium S. Petri* koji je po navedenom citatu, bio takodjer ili u predielu ruševina staroga Solina ili ne daleko, nije bio na ovoj Glavici nego mnogo bližje Solinu, po svoj prilici u mjestu gdje je našast ovi ulomak nadpisa. 58 vrelom rieke solinske, gdje i dandanas podiže se novija crkvica posvećena ovomu Svetcu. Iza uspjeha postignutih najprije slučajnim pa redovitim izkopinam spomenika u Kninu i okolici iz dobe hr­vatske narodne dinastije, opisanih u I. knj. Kninskih Spomenika; iza uspjeha postignutih kasnijim izkapanjem, koji se spravljaju za II knjigu; iza ovoga i drugih spomenika našastih zadnjih vremena1; vrieme je da se započmu sistematična iztraživanja hrvatskih spo­menika u Solinskom polju. Uhvati je, da će to biti u nedaleko vrieme: hoće se sredstava, a ob uspjehu nije dvojiti. F. Bulić. D o p i s i . Kostajnica 15. Ožujka 1892. — Veleučeni gospođine! Primjetba u Vašem velecienjem listu od 28 studena 1891, daje Kostajnica interesantna točka za arkeoložka iztraživanja, ponuka me, da izpitam ponajprije za temelj svakoga ovećeg zdanja ovdje, nu koja su žalibože riedka. — To ne osta bez uspjeha. Preko u bosanskoj Kostajnici prigodom gradnje liepe jednokatnice za školsku porabu naišli su radnici pred dvie godine na dobro uzdržani valjda rimski vodovod, pak čudnovato da o tom do danas u javnost niSta prodrlo nije. Ta školska sgrada nalazi se uz glavni drum vodeći u Novi, Krupu i Bihač, te je isti vodovod jedva nekoliko koraka udaljen od toga druma, a proteže se od zapada к istoku izpod jednoga brežuljka, kako Turci kažu, ćak od vode Bubrjarice, koja je pol sata od škole udaljena. Na licu mjesta našao sam njekoliko criepova 1 xh cmtr. debelih od vodovodnih cievi; dapače čuo sam, da su nekoje cievi ciele izvadjene; kamo su dospjele, neznám, nu ako imaju vriednoat za muzej, nastojio bi bar da jednu dobijem. U blizini će sigurno biti i zidine grada zasute zemljom, za kojega ni jedan od boš-njaka nezuade mi kazati; nastojat ću ipak, da mu u trag udjem čim nastanu ljepši dani, te ću Vas o tom bezodvlačno obaviestiti. Prije njekoliko godina našli su radnici kod jednog kamenoloma, nedaleko vodovoda, dva velika bakrena tanjira, koji se nalaze u posjedu jednoga bošnjaka, koj ih dao pokalsjisati, te tim im starinarsku vriednost umanjio. Polak ovih dviju izkopina bezdvojbeno je u ovoj krasnoj Unskoj do­lini bila rimska naselbina, koje će ostanci jamačno sve više na javnu izlaziti. 4 Buli. di arch. e stor. dalm. 1890 Prilog k br. 1; 1891 str. 19 do 20; Vieetnik hrv. ark. družtva god. XI. str. 65 si.; god. XII. str. 81 si.; str. 113 si.; god. XIII. str. 43 si. 

Nadpis Trpimira bana hrvatskoga našast u Solinskom Polju

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia