Mihovil Abramić

Abramić, Mihovil

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

BRONSANO POPRSJE IZ OKOLICE SV.JURJA NA J.Ž. Bronsana glava, čiju reprodukciju nam prikazuju table II, III i slike 1—5 u tekstu, nađena je godine 1921. južno od sela Zdenice, na podnožju sjevernog ne­kog ogranka humca Rifnik (Reichenegg),' nedaleko Sv. Jurja na južnoj željeznici (pol. srez Celje), dakle na pograničnoj teritoriji rimske pokrajine Noricum prema Pannonia Superior, i baš nedaleko od one važne rimske ceste, koja je spajala Akvi­leju i Carnuntum preko gradova Emona i Poetovio ili Jadransko more s Dunavom; sada se nalazi u privatnom posjedu kod gosp. poglavara Herberta Kartina.1 Poprsje je lijevano u jednom ko­madu, a tek naknadno bilo postavljeno na stalak, koji u nepravilnom presjeku mjeri 2*7 X 3 cm i sada svršava na oblik dvojnog lista. Kakav je bio nastavak ovog drška, koji izgleda silom prelomljen, ne možemo nipošto da ustanovimo. Sačuvani njegov dio sastoji se od dviju jakih pri­pojenih vrpca, među kojima je umetnuto i pričvršćeno poprsje. Prednja vrpca mo­delirana je prilično površno kao akantovo lišće (ispod glavnoga lista vidi se još Skupio je i preko dvjesta komada bakrenog, ponajviše istrošenog rimskog novca, od kojih je neke bolje sačuvane preuzeo gosp. H. Kartin. Među ovim zastupan je, koliko sam vidio, Gallienus, Cohen1 n. 225, Licinius, Cohen» n. 134, Valentinianus, Cohen1 n. 43; vjero­jatno da je bilo i u ostalom skupu novaca iz III. i IV. stoljeća. U proljeću god. 1926. obnovio je J. Vovk iskopavanje na istom mjestu, te je otkrio neku vrst pločnika u pravokutnom opsegu 3 X 5 m i naokolo mnogo crjepina polomljena glinenog posuđa, nešto gvozdenih ulomaka i pepela. 4 1 Dužnost mi je da i na ovom mjestu najtoplije blagodarim gosp. H. Kartinu na dozvoli pu­blikacije i na svim razjašnjenjima, što mi je za ovu svrhu dao s najvećom susretljivošću. Glavu je našao koncem aprila 1921. god. seljak Jakob Vovk kopajući blizu svoje kuće, da nadoknadi zemlju, koju mu je bio odnio od velike kiše nabujali potok. Položaj je na gornjoj kartici točno naznačen križem X- Tu je seljak naišao u maloj dubini najprije na pješčenjak u obliku otupljene, 20 cm visoke i 40 cm široke, četverokutne piramide, dalje na mnogo zarđalih čavala, te na ovo poprsje. 50 Mihovil Abramić SI. 1. SI. 2. desno i lijevo po jedan nuzgredan). Visina je poprsja od tjemena do donjeg ruba akantovog lista 20 cm, njegova najveća širina između dvaju krajeva ramena 13*2 cm. Glava se je vrlo dobro sačuvala, ima lijepu zelenu patinu na površini, samo mjestimice po koji lišaj i samo u desnom uhu nešto t. zv. divlje patine. Od udarca ili pada se je jedno i drugo uho neznatno oštetilo i kosa je sprijeda nešto ozlijeđena. Onaj koji je glavu iskopao, počeo jebamo tamo, na pr. na desnom rubu prsiju i To nam služi dokazom, da je bronsana glava bila do kasno doba čuvana u nekoj zgradi, i da nije bila slučajno izgubljena ili bačena. Okolica ovog nalazišta bila je već u pre-historijsko doba naseljena; na humcima okolo sada porušenog zamka Rifnika našlo se je mnogo žara pepelnica iz halstattske periode (sr. R i e d i u Mitteil. der Zentral-Kommission XXVII 1901. str. 107-108, 232 i XXVIII 1902. str. 50, 51 sa slikama 1, 2), bronsanih fibula, ogrlica i t. d. Već više u ravnici okolo sela Podgorja ima po Riedlu mnogo ostataka zidova rimskih kuća i ulomaka rimskih opeka (tegulae). Ovdje se je našao također mramorni sarkofag, koji je poslije propao, dok njegov poklopac još i danas služi u selu kao napojnjak; u sarkofagu se je našao i zlatni prsten. Nekoliko tih predmeta dospjelo je u Graz u zemaljski muzej Joanneum. Gosp. H. Kartin upozoruje me na ime sela: Zdenice, koje bi također bilo dokazom da su kuće zidane od (staroga isko­panog) kamenja. Po Zahn-u, Steirisches Orts-namenbuch selo se u srednjem vijeku zvalo: Sydanicz, Sidenicz, Sidennicz. Zidanica zove se i danas u onim slovenskim krajevima od kamena zidana kuća ili podrum u vinogradu. Buduć da u okolici našega nalazišta vinograda nema niti ih je ikada bilo, predloženo tumače­nje izgleda vjerojatno. Ali odluku u toj stvari prepuštam filolozima. Dalje mi gosp. Kartin priopćuje da su se i kod Sv. Jakoba pod Kalobjem (pet kilometara južno od sv Jurja ob j . ž.) našli rimski novci i da je on sam iz crkve sv. Ahaca (sjeverno od pruge sv. Juraj—Grobelno, otprilike pol sata od sela Zdenice) spasio neki rimski nad­grobni natpis (još neobjelodanjen, sada u ma­riborskom muzeju). SI. 3. SI. 4. kod uha piliti, da se osvjedoči о vrsti kovine. Nada ga je prevarila; samo je šteta da je od onih pokušaja iščezla lijepa zelena patina i pokazala se žuta bronsa. Poprsje je izvrsno saljeveno bez ikakve mane; dok su prsa poprečno 5 mm debela, dijelovi oko lica i zatiljak znatno su jači. Težina komada iznaša 2090 grama. Na vrhu opaža se i danas obris četverougaona otvora (13 X 17 mm) za lijevanje. Bio je začepljen mjedenom pločicom razmjerne veličine, koja je malo preduboko pritisnuta; kosa je na njoj malo krupnije modelirana nego na ostaloj glavi. Glava nam predstavlja mladića od dvadeset godina otprilike s licem jake konstrukcije. Ako ju promatramo strogo en face, skoro da izgleda nešto tvrdo, jer obrisana ispravnim crtama. Ali profil mu je blag i vrlo otmjen: simpatična linija ustiju, nosa i čela nastavlja se u lijepo savijenoj konturi lubanje i vrata. Epidermis je na cijeloj površini glatka: znak da ni brige ni strasti života nisu još ostavile nikakva traga. Mladić gleda preda se, regbi više mirno kao neko olimpijsko bo­žanstvo ili u aristokratskoj otmjenosti nego li indiferentno kao apatičan čovjek bez ikakva interesa. Glava je ponešto к desnom ramenu prignuta, tako da je već ovom pozom isključena svaka simetrija. To je umjetnik namjerno učinio: ako glavu potanko analizujemo, naći ćemo i drugih asimetričnih detalja. Prsa su izrezana skoro u obliku trokuta, ali je lijeva polovica šira nego desna, što osobito pada u oko, ako posma-tramo stražnju stranu (sr. sliku 5). Lijevo uho sa 30 mm visine postavljeno je malo više nego desno, koje mjeri samo 27 mm. I lijevo je oko nešto više smješteno nego desno. Niti kod nosa i niti kod ustiju ne podudara se jedna polovina potpuno s drugom, što se opaža osobito na nekim potankostima, kao na nosnom krilu, na usnama i t. d. Sve ove sitnice sačinjavaju individualni karakter našega poprsja. * 52 Mihovil Abramić Oči su potpuno otvorene; gornja je veda urezana oštrim potezom, donja je samo plitko modelirana. Očinje bile su napose izrađene iz srebra (sačuvala se je samo ona 1. oka), ali iris nije na njoj naznačena. Za zjenicu služio je valjda dragocjeni koji kamen, koga je nestalo, dok se još dobro može vidjeti izdubak za nju najednom i drugom oku. Obrve uzvijaju se, jednostavno glatko plazmirane, u blagom luku nad očima. Bujna kosa, jednostavno i nerazdijeljeno češljana, pokriva glavu i spušta se svojim pla­stičnim, debelim, ali nejednakim resama du­boko na čelo, tako da ovo izgleda malo nisko, što međutim nije. U lijepo zavojitoj liniji izlazi jedan dugački kovrčak preko sljepočice do obraza. Na zatiljku kosa je kraće ošišana, ali dopire duboko do vrata (sr. sliku 5). Na prsima markirana je samo jamica ispod jabučice i nešto početak 1. ramena, nipošto srednja prsna linija kako je uopće sve ostalo nerazvijeno, nego samo blago uzvijeno sa glat­kom površinom, na kojoj se opažaju amo i tamo još tragovi štapića, kojim je vosak bio modeliran. Već sami, više ili manje trokutni, dolje nešto zaobljeni oblik1 naše biste, na kojoj je jedva još naznačen početak nadramena, upućuje nas na najranije carsko doba, uprav na prvu polovicu I. vijeka po Kr. Izrezak je samo malo širi nego onaj bronsanog poprsja iz augustové dobe u Speieru (Furtwängler, Bonner Jahrbucher ХСШ Т. VII) i onog u Bečkom Muzeju, koje je nedavno Banko publicirao u Ôsterr. Jahreshefte XXIII T. I. Važno je da akantov list ispod biste nije prvobitno s njom lijevan, nego da je ova naknadno dobila taj držak, u koji je kao u kliješta utaknuta. U našem slučaju akantus doista ima funkciju, da drži ili nosi bistu i nipošto nije čisto de­korativni završetak biste. Buduć da se dekorativna časka ispod poprsja već nalazi na jednom poprsju iz Herkdlana,1 a na mramornim bistama također već u rano fla-vijsko doba (Sr. Hekler, Die Bildniskunst der Griechen und Rômer, tabla 197), naš se komad mora svakako ranije datirati. Drugi indicij, koji nam nalaže rano datiranje, je oblik kose. Ovako bujna, jednostavno češljana kosa nalazi se na glavama portreta iz prve polovice I. stoljeća po Kr.,3 a vjerojatno se time nastavlja tradicija još iz republikanskoga doba.4 Još kod Si. 5. Sr. Bieňkowski , Historja ksztaltów biustu starožytnego tabla I 5—7; idem u Revue ar-chéologique 1895 II str. 294, n. 6-7. Hekler, Ôsterr. Jahreshefte XXXI/XXII si. 631 i str. 187. Sr. S i 11 e, Porträtemblem a. Wels, Ôsterr.Jahres­hefte XIV str. 128 i 129; lista sličnih spomenika, koju daje Dilthey u Bonner Jahrbucher LIII str. 3 i si. nažalost nije mi bila pri ruci. Citiram samo nekoliko primjera, žaleći da nisam mogao upotřebiti velike zbirke A r n d t-B r u c k-mann, Griechische und rômische Porträts niti Arndt-Amelung, Einzelaufnahmen antiker Skulpturen. Hekler, Bildniskunst 185—187, 189 a; Ny Carlsberg Glyptotek, Antike Kunst-vaerker I T. XXXXVIII n. 596, T. LI n. 628, 629, 633; Bernoulli , Róm. Ikonographie II/l T. IX. XII. Sr. Hekler, Ôsterr. Jahreshefte XXI/XXII str. 185. Bronsano poprsje iz okolice sv. Jurja na j . ž. 53 cara Trajana se obnavlja ova trijezna frizura, koja svršetkom III. stoljeća opet postaje obična i u Konstantinovo doba regbi čak i zvanična. Koga predstavlja naše poprsje? Je li nam se u ovom, osobito obzirom na materijal, dosta rijetkom reprezentantu rimske portrétne umjet­nosti sačuvalo lice poznate nam historijske osobe ili moramo, odrekavši se zadovoljstva njene ikonografske identifikacije, uživati samo njenu nutarnju, čisto umjetničku vrijednost? Po prvoj fotografiji ove biste, koju smo dobili odmah iza njena nalaza, izgledalo nam je, da glava podsjeća na neke portrete mladih prinčeva iz julijsko-klaudijske porodice i skoro automatski nam se nametnulo ime Germanika.1 Ovaj prvi utisak ostao je također iza kako smo imali prigode da ispitujemo sam original upo-ređujuć ga s reprodukcijama — koliko ih je bilo za nas na dohvatu — srodnih kipova, portreta na novcima i na drugim umjetninama, kao na pr. na gemama. Nažalost s,va ova sred- SI. 6. stva malo nam pomažu. Novci na pr. Ger­manika ili Druza mlađega su ponajviše kovani tek iza smrti ovih prinčeva i pružaju nam njihovu sliku u stanovito doba života; nipošto ne možemo iz novčanih portreta razabrati, kako je izgledala dotična ličnost u mlađim ili starijim godinama. Po iko­nografiji na novcima nije se do sada moglo ustanoviti sa sigurnošću, koji portret u prilično velikom broju mramornih glava pripada Druzu ocu, Druzu mlađemu i Ger-maniku. Ima tu i jedna nutarnja poteškoća: buduć da se radi о portretima u užoj obitelji dvojice braće, naime porodice cara Tiberija i Druza starijega, obiteljska zajednička fisiognomija je takva, da treba veoma markantnih individualnih poteza, e da se može pojedinac identificirati. Izgleda da 4smo samo kod portreta mladoga Nerona u stanju da ih neosporno prepoznamo — ali Nero pripada samo po majci Klaudijskoj obi­telji — inače ostao je za veći dio portreta julijsko-klaudijske porodice naziv „ne­poznata Klaudijevca". Profil naše bronsane glave čini nam se srodan onome Druza mlađega na novcu Imhoof-Blumer, Porträtkôpfe auf rômischen Miinzen I 12, Bernoulli , Rôm. Ikonographie II/l T. XXXIII, 2=^Stuckelberg , die Bildnisse der rôm. Kaiser Taf. 8 (gdje je slika povećana), i liku Germanika na novcima drugoga izdanja (pod Klaudijem), Bernoull i , XXXIII, 16. Ako uporedimo našu glavu s onom lijepoga kipa iz Veja u Lateranu (Bernoulli Т. IX), naći ćemo dosta srodnih obilježja, krupnijih kao kosa, odstojeće uho, prividno nisko čelo, i finijih kao dijelovi oko nosa i ustiju, obrátka, čak i mala jamica na njem. Ali nismo u stanju da istovjetimo kip, za koji je predloženo ime Germanika i Druza mlađega. Isto važi za statuu iz Gabija u Louvrů (Bernoulli Т. X.) i za onu iz Pompejä u Napulju (Bernoulli Kao takvu publicirao je glavu u par redaka W. S ch m id u svojem izvješću u XV. Bericht der romisch-germanischen Kommission 1923/24 na str. 208. 54 Mihovil Abramić Т. VIII). Neka srodnost postoji također između biste u kapitolinskom Muzeju ( B e r n o u l l i Т. XII) i naše glave. Dojam četverougaona obrisa lica, koji dobivamo kada posmatramo našu bronsu strogo en face, obnavlja nam se kod mramorne glave u gliptoteci Ny Carlsberg (I. с Tabla LI. n. 633 = H e kler , Bildniskunst T. 186), koja se nazivlje imenom Druza- mlađega. U profilu pak naša glava mnogo nalikuje — kako sam se lično osvjedočio god. 1923. — na mramornu glavu, koja je u Louvrů u salle des saisons (no. 1027 du Catalogue sommaire) nametnuta kipu Diadumena (si. 6).1 Za ovu glavu u Parizu predloženo je odavna ime Germanika. Da zaključimo: naša glava ima dovoljno značajnih svojina da ju uvrstimo među portrete mladih prinčeva carske obitelji u prvoj polovici I. stoljeća po Kristu; štaviše broj portreta, koji dolaze u obzir, može se velikom vjerojatnošću ograničiti na samo dva, na Germanika, sina Druza starijega, i na njegova bratučeda Druza mlađega, sina cara Tiberija. Današnjim ikonografskim sredstvima nemožemo se opre­dijeliti apsolutnom sigurnošću ni za jednoga ni za drugoga. Samo novi koji sretan nalaz može da riješi i ovo pitanje. Preostaje nam samo još, da se propitamo о svrsi, kojoj je mogla služiti naša glava. Isključena je njena uporaba u centrumu koje velike pateré (kako je na pr. bila uokvirena lijepa bista iz ranog drugog stoljeća po Kristu nađena u Welsu)2 ili kao imago clipeata. Mogla je biti namijenjena kojem larariumu, ali ne bismo isključili mogućnost da je bila sastavni dio na vojničkom signumu, možda pretorijanaca.8 Osobito onaj jaki, sada odlomljeni držak ispod biste savjetuje nam, da vodimo računa i ob ovoj hipotezi. U ovom slučaju — kada je naime prvobitno bila pričvršćena na visokom koplju — dobro bi se razumijelo, zašto je glava u kutu s prsima prilično jako nagnuta prema gledaocu. Ovakova uporaba naše biste još bolje bi pristala, ako se doista radi — kako smo predložili — o Gérmaniku ili Druzu mlađemu. Jedan i drugi bili su u našim krajevima zaposleni u važnim vojničkim misijama s najvišim od cara im рот vjerenim komandom, Germanik4 u panonsko-dalmatinskom ustanku god. 6.—9. po Kr., Druzo mlađi u godini 14. po Kr., iza smrti Augustové, kada ga je otac Tiberije poslao, da izmiri bunu triju panonskih legija u Nauportusu. Možda smo odveć daleko išli s ovim našim, nešto smionim kombinacijama! Bu­dimo za sada zadovoljni interpretacijom, koju smo gore predložili i koja nam se čini opravdanom, i radujmo se ne baš običnom umjetninom, kojom nas je naša zemlja obdarila. SPLIT MIHOVIL ABRAMIĆ 1 Glava je nažalost restaurirana na nosu i obrátku Sr. Bernoull i 1. c. str. 174 n. 23 str. 240 n. 7. Fotografiju mi je poklonio konservatoř gosp. Etienne Michon, kojemu i ovim izrazujem naj­veću zahvalnost. 2 Sr. S i 11 e Ôsterr. Jahreshef te XIV slika na str. 129. 3 Sr. Domaszewski A. von, Die Fahnen im rômischen Heere (= V. Abňandiung des ar-chaeol.-epigr. Seminars in Wien) si. 5, 20, 57—78 i t. d., Sr. VII. Bericht der rómisch-germanischen Kommission str. 188. * Vojničko pravo na portret, ius imaginis, imali su obično samo vladajući cesari. Tiberius dobio je ovo pravo istodobno s adoptacijom. Vje­rojatno je imao također Germanik ovo pravo, kada su ga pratile na vojne ekspedicije kohorte pretorianske. Sr. Domaszewsk i 1. с, T ас. Ann 2, 16. T.IL B R ON SANA. GLAVA. NAD J- POD lUTTSriKOM: KOD SV- JTXRÍIA. MA J' Ž- ( KOTAR CELJE т. ж B R ON S A N A GLAVA KAD J- POD ЕИЧПЮЭМ: KOD SV JTJR JA. B A J- Ь (KOTAR C E L J E ) 

Bronsano poprsje iz okolice Sv. Jurja na j. ž.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia