Dunja Rihtman-Auguštin

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

139 prikazi i kritike do 1975. g. Omogućio nam je da steknemo uvid u mlinarsku i pilar-sku svakodnevicu, promotrimo od čega im se sastojao posjed, na koji su način stanovali, hranili se i odi­jevali, kako su proizvodili i trošili, provodili slobodno vrijeme i si. Osim samog toka radnog procesa prikazana je i podjela rada, u kojoj su uz članove obitelji sudjelovali i mlinarski pomoćnici, naučnici, slu­ge i sluškinje s mlinareva (pilareva) gospodarstva, što je sve odražavalo životni stil ove društvene skupine. Kako su mlinovi osim funkcije »servisa« služili svojim mušterijama i kao mjesta za sastajanje, komu­nikacijska središta, autor nam i o tome pripovijeda, dotičući tako i neke aspekte društvenog života. Pi­sac ne zanemaruje ni gospodarsku ulogu ovih obrtnika, pokazujući nji­hov udio u cjelokupnoj ekonomici, s osobitim naglaskom na svinjogoj­stvu kao komplementarnoj djelat­nosti mlinarstvu. U nastojanju da potpuno ocrta socio-kulturnu fizio­nomiju mlinara i pilara autor je prikazao njihove norme i vrednote, odnos prema stručnim udruženjima (poštovanje i zanemarivanje dogo­vora i propisa), te realnu životnu zbilju u vremenu između dva rata, u složenoj ratnoj situaciji i prilika­ma do 1952. godine. Dalji krug pro­matranja bila mu je uloga, struk­tura i funkcioniranje ove društvene skupine u odnosu prema užoj i široj zajednici, prema selu i pokrajini. Za ocjenu društvenog položaja i prestiža mlinara poslužio se preg-nantno izraženim lokalnim uzreči-cama i poslovicama. Knjiga je pisana zanimljivo. Do­punjavanje »suhih« (statističkih i dr.) podataka doslovno citiranim ka­zivanjima i ocjenama ljudi, s koji­ma se autor susretao u svojim te­renskim istraživanjima, kao i navo­đenje uobičajenih lokalnih izreka, čine stil pisca izrazito životnim, a tekst knjige lako čitljivim. Predo­čavanje raznovrsne građe na tabela­ma i grafikonima pridonijelo je kon-ciznosti izlaganja, što je nesumnjivo vrlina ove knjige, a dobri crteži i fotografije (većinom djelo samog autora) funkcionalno ilustriraju tekst. Po našem mišljenju knjiga Janeza Bogataj a nije samo cjelovit prikaz jedne obrtničke djelatnosti koja iščezava, a kojoj se u dosadaš­njoj slovenskoj etnologiji nije po­svećivala osobita pažnja. Ta nam knjiga uz to svojom teorijskom ori­jentacijom i metodološkim postup­kom otvara neke nove vidike u et­nološkom radu. Aleksandra Muraj Edit Kerecsenyi, Povijest i materijalna kultura pomurskih Hrvata. A Mura menti horvatok tortenete es anyagi kul-turaja, Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta 1982, 390 str. + 4 tabele. Mađarska etnologija ima dugu tra­diciju i značajne rezultate. Njihove monografije o narodnom životu ima­ju redovito povijesnu dokumenta­cijsku osnovu koja se zasniva na arhivskom istraživanju. Demograf­ska povijest postaje sve značajnija komponenta etnoloških istraživanja. Na metodologiji demografske po­vijesti zasniva se i ova, specifična knjiga. Specifična zato što je objav­ljena u Mađarskoj ali na hrvatskom jeziku. Napisala ju je dugogodišnja direktorica muzeja Thury Gyorgy u Velikoj Kanjiži dr Edit Kerecsenyi koja već više od dvadeset godina is­tražuje pomurske Hrvate i njihovu kulturu. Bavi se pretežno poviješću i materijalnom kulturom; poznaje i duhovnu i socijalnu kulturu, ali se u njih rjeđe upušta jer smatra da jezik ne poznaje dovoljno da bi na primjer analizirala usmenu knji­ževnost ili običaje (premda i to do­bro poznaje). Stoga je ova knjiga napisana na mađarskom i preve­dena. Uza samu granicu Mađarske i Ju­goslavije, u neposrednoj okolici Ve­like Kanjiže (Nagykanisza), u juž­nom dijelu mađarske županije Zala pokraj rijeke Mure živi mala sku­pina Hrvata. Po dijalektu kojim go­vore (kajkavski), po materijalnoj i 140 narodna umjetnost 20 (1983) duhovnoj kulturi oni su, kako kaže Zganec, »zapravo jedan ogranak me­đimurskih Hrvata«. Njihov folklor ali i način gradnje kuća, poljopri­vredno oruđe, tradicijski kućni na­mještaj, prehrana, tradicijski način oblačenja i običaji gotovo su isto­vjetni s onim u međimurskim seli­ma s naše strane granice. Između međimurskih i pomurskih Hrvata traju različite veze i dodiri. Kotoriba, Legrad i Brelog mjesta su u kojima su se u ne tako davnoj prošlosti pomurska sela opskrbljiva­la, kamo su ti seljaci odlazili pro­davati viškove svoje poljoprivredne proizvodnje. To naročito vrijedi za pet sela: Serdahelj (T6tszerdahely), Sumarton (Totszentmarton), Mlinar-ce (Mornari), Pustara (Semjenhaza) i Petriva (Petrivente). Murski Krs-tur (Murakeresztiir) s nekadašnjim naseljem Kollatszeg, Fićehaz (Fitye-haz) i Bajča (Bajcsa) donekle se raz­likuju, pri čemu valja napomenuti da je Bajča već gotovo posve ma-đarizirana. Autorica se u prvom di­jelu knjige bavi poviješću tih hrvat­skih sela u Mađarskoj od vremena kad se prvi put spominju u arhivi­ma pa do današnjih dana. Osim arhivske, iskoristila je i rukopisnu građu lokalnoga povijesnog leksiko­na županije Zala na kojemu tako­đer radi. Arhivski podaci omogućuju da se istraži povijest svakog od tih sela čak od četrnaestoga stoljeća, da se prati doseljavanje Hrvata, njihova privredna djelatnost i životne prili­ke. Autorica je istražila socijalnu strukturu hrvatskih sela u Mađar­skoj, društveno raslojavanje tih se­la, demografske procese, privrednu strukturu, nacionalnu strukturu. Gdje god je to moguće, a arhivskih podataka ima u izobilju, ona demo­grafske procese prati u svakom od tih sela od prvog spominjanja pa sve intenzivnije kroz sedamnaesto, osamnaesto i devetnaesto stoljeće čak do osamdesetih godina našeg stoljeća. U drugom dijelu rada prikazuje materijalnu kulturu. Bavi se kućom te kućnim inventarom i nošnjom. Promatra procese promjene i seoske mode u prošlosti. Kao i drugdje u Mađarskoj (kao uostalom i kod nas) tradicijska se materijalna kultura u posljednjim desetljećima gubi. Ra­ste standard, selo se mijenja pa od­bacuje predmete iz svog tradicijskog inventara. Te procese autorica ta­kođer prati modernom etnološkom metodologijom, ne odustajući u tre­nutku kad se predindustrijski način života počinje povlačiti i kad dolazi do različitih intenzivnih vanjskih utjecaja. Gdje god je to moguće i gdje god je to zapamćeno ona daje hrvatske nazive predmeta i pojava. To je za­nimljivo našim istraživačima. Po­znato je da narodnosne enklave za­državaju arhaične kulturne osobine koje se u matici brže mijenjaju i gube. Pojedini nazivi, predmeti i od­nosi koje ona opisuje kod Hrvata u Mađarskoj zanimljivi su nam jer su se kod nas odavno izgubili. Ov­dje, kao i kod gradišćanskih Hr­vata još su donedavna bili sačuva­ni, a ponegdje još traju. Kako au­torica sama kaže, poslijeratne go­dine, naročito pedesete godine ovo­ga stoljeća, zbog političkih prilika u Mađarskoj nisu bile povoljne za Hrvate u Mađarskoj. Sadašnja, me­đutim, narodnosna politika omogu­ćuje im ekonomski napredak i kul­turnu afirmaciju. Sve je veći broj Hrvata u javnim službama u tim krajevima. Imaju škole i muzejske zbirke. Dok su nekad Hrvati bili među najsiromašnijim žiteljima toga kraja, sada se njihov položaj znatno poboljšao. Ova bogato ilustrirana i dobro od­štampana knjiga doprinos je i na­šoj i mađarskoj etnologiji. Dunja Rihtman-Auguštin Nestelberg, Eine ortsmonographische For­schung, Herausgegeben von Olaf Bock­horn, Veröffentlichungen des Instituts für Volkskunde der Universität Wien, Band 8, Wien 1980, 356 str. Kako nas Käroly Gaäl upućuje (O tradicionalnoj kulturi naselja drvo-

Croatian

Edit Kerecsenyi, Povijest i materijalna kultura pomurskih Hrvata. A Mura menti horvatok tortenete es anyagi kulturaja, Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta 1982, 390 str. + 4 tabele.

Edit Kerecsenyi, Povijest i materijalna kultura pomurskih Hrvata. A Mura menti horvatok tortenete es anyagi kulturaja, Poduzeće za izdavanje udžbenika, Budimpešta 1982, 390 str. + 4 tabele.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia