Maja Cerić

Cerić, Maja

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

172PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 21 (2009) br. 2, str. 165-183VRIJEDAN DOPRINOS HRVATSKOM IMENOSLOVLJUPetar ŠimunovićUVOD U HRVATSKO IMENOSLOVLJE (Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2009.) nom osnovnom podjelom. Dalje u tekstu Šimunović navodi činjenicu da su imena motivirana jezičnom zbiljom i da u sebi nose spoznaje i sadržaje o svijetu svojega vremena. Odraz su gospodarske, kulturne i jezične povijesti naroda koji ih je stvorio i koji ih čuva kao važne spomenike vlasti-ta identiteta. Imena su prije svega jezični podaci, iako autor ističe da sve što pripa-da onomastici nije isključivo predmet je-zičnih istraživanja. Nakon kratkog pregle-da povijesnoga nazivlja i povijesnih utje-caja na hrvatsku onomastiku slijede po-glavlja Općenito o onomastici (23) i Iz onomastičke teorije (24) u kojima se, među ostalim, opisuju predmet i metode istra-živanja onomastike kao znanosti te gra-matičke kategorije kojima se vlastita ime-na izdvajaju od općih. Sljedeće poglavlje nosi naslov Funkcije imena (29). Šimuno-vić ovdje navodi glavne onomastičke funkcije: nominativnu (čin imenovanja), identiﬁ kacijsku (pridruživanje imena objektu), diferencijacijsku (razlučivanje imenom jedinke iz vrste naziva istog pre-dodžbenog obilježja), konotativnu (skup svih atributa bitnih za označivanje deno-tata), socijalnu, emotivnu, deskriptivnu, ideološku itd. U ovom poglavlju također ima govora i o samim činovima imenova-nja i priopćavanja, o proprijalizaciji i ono-mizaciji apelativa, o etimološkom imen-skom i imeničkom sadržaju, o imenskoj Ovo je knjiga o hrvatskom imenoslovlju. Imena žive svoj život i imaju svoje priče. Neke milenijima stare. Ovim riječima aka-demik Petar Šimunović započinje proslov svojega najrecentnijeg izdanja, knjige Uvod u hrvatsko imenoslovlje. Spoznaje au-torova višedesetljetnog predanog zani-manja za hrvatsko ime sakupljene su u ovo opsežno, temeljito i hvalevrijedno djelo. Svojim neumornim proučavanjem onomastike, na području koje je izdao za-vidan broj knjiga i znanstvenih radova, akademik Šimunović predstavlja najplod-nijeg i najistaknutijeg hrvatskog onoma-stičara, dijalektologa i jednog od naših vodećih lingvista. Djelo je, kao i većina prethodnih Šimunovićevih knjiga, izdano u nakladništvu Golden marketinga-Teh-ničke knjige kao peta knjiga serije Izabra-na djela. Već samim pogledom na Sadržaj uoča-va se neizmjerno bogatstvo podataka koje nam knjiga pruža. Na sveukupno 382 stranice teksta knjiga je sadržajno podije-ljena na šest dijelova: Uvod u imenoslovlje (str.13-60), Život imena (61-140), Antro-ponimija (141-208), Toponimija (209-320), Imena ostalih namjena (321-368) te Kre-matonimija (369-382). U prvom nas dijelu autor upoznaje s onomastičkom teorijom ab ovo – deﬁ nici-jom onomastike ili imenoslovlja te nje-PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 21 (2009) br. 2, str. 165-183 173semantici, o obavijesnosti imena, o pro-stornom razmještaju imena te o relacij-skom odnosu imena – opisanim u zaseb-nim potpoglavljima. Posljednje poglavlje prve cjeline jest Ime i dijalektalni izraz (42) u kojem autor iznosi, uz pregledni prikaz hrvatskih narječja, karakteristične ono-mastičko-lingvističke promjene za svako narječje hrvatskoga jezika. Drugi je dio knjige nazvan Život imena (61). Prvo poglavlje ovog dijela – Kratka opća poglavlja iz hrvatskog imenoslovlja (63) – donosi povijesni osvrt na radove koji su bili temelj hrvatskim onomastiča-rima, kako u prošlosti tako i danas, pri stvaranju vlastitih onomastičkih uradaka. Šimunović tako navodi da već u X. stolje-ću bizantski car Konstantin Porﬁ rogenet u svom djelu O upravljnju državom objaš-njava etnonim Hrvat dajući mu etimološ-ko značenje ˝onaj koji posjeduje mnogo zemlje˝. Nadalje slijedi potpoglavlje Hom-mage istaknutim onomastičarima (64) u kojem autor spominje svoje pokojne uči-telje i prijatelje koji su ostavili trag u hr-vatskoj onomastici, a to su: France Bezlaj, Božidar Finka, Konstantin Jireček, Tomi-slav Maretić, Antun Mayer, Velimir Mi-hajlović, Milivoj Pavlović, Blaž Jurišić, Valentin Putanec, Petar Skok, Mate Suić, Mate Šimundić i Pavao Tekavčić. U knjizi je zatim, u zasebnim potpoglavljima, re-dom predstavljena sljedeća onomastička tematika: Onomastičke teorije preferirane u hrvatskim onomastičkim istraživanjima (68), Primjena istraživalačkih metoda i nji-hov razvitak (69), O onomastičkim metoda-ma (71), Hrvatska onomastička terminolo-gija (74), Stanje onomastičkih istraživanja u Hrvatskoj (79), Vrela za toponomastička proučavanja (95), Etimologija (104), Imena predslavenskoga (indoeuropskoga) porijekla i slavenska imena (106), Novija strana ime-na: supstratna, adstratna, superstratna (op-ćenito) (111), Imena na graničnim etničkim i jezičnim prostorima (115), Prilagodba ha-gionima i eklesionima u prvim stoljećima hr-vatske evangelizacije (118), Politika i pra-gmatska imena (123), Ime i jezična norma (125), Egzonimi (137), Prevedena i pomod-na imena (139), Hrvatski zakon o osobnom imenu (139) te Nova preimenovanja i njiho-ve posljedice (140). Antroponimija je naziv trećeg dijela knjige (141) koji je podijeljen na tri po-glavlja: Osobno ime (143), Hrvatska prezi-mena (167) te Ostale vrste antroponimih imena (191). U dijelu knjige u kojem se govori o osobnim imenima Šimunović se posebno osvrće na imensku praslavensku baštinu koja se nalazi u imenima najstari-jih hrvatskih spomenika, potvrđenim već od VIII. stoljeća. Autor ističe kako su svo-jom tipologijom hrvatska osobna imena preslik slavenske i indoeuropske antropo-nimije. Budući da je Hrvatska dijelom srednjoeuropska, dijelom mediteranska, a dijelom balkanska zemlja, njezin zemljo-pisni smještaj, povijesne prilike i brojne migracije koje su se odvijale na ovim pro-storima omogućili su različite utjecaje na imenske formule hrvatske populacije (najveći utjecaj imala su germanska, ma-đarska, romanska i islamska imena). Upravo se tom tematikom bavi potpo-glavlje Strana imena i njihova motivacija (148). Zatim slijede potpoglavlja Deminu-tivi i hipokoristici (149), Plodnost pojedinih suﬁ kasa (149) te Ženska imena (150). Vrlo je zanimljiva cjelina Semantika i struktura osobnih imena (150) u kojoj nas Šimuno-vić upoznaje s grupama imena koja su 174PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 21 (2009) br. 2, str. 165-183motivirana različitim semantičkim reali-jama. Stoga postoje imena motivirana ži-votinjama, biljkama, ognjem i gromovi-ma, prirodnim pojavama, kovinama, bro-jevima, srodstvom, anatomijom ljudskoga tijela, bojom kose, etnonimima itd. Po-sljednje cjeline ovoga poglavlja su Kad osobno ime više nije dovoljno (155) i Za-ključna razmatranja (158). U drugom poglavlju, naslovljenom Hr-vatska prezimena (167), autor teorijski i kroz primjere predstavlja i objašnjava tri bitne značajke prezimena: stalnost/sta-bilnost, nasljednost i nepromjenjivost/nezamjenjivost. Posebno potpoglavlje čine Prezimena od ženskih osobnih imena, prezimena žena i tzv. ženska prezimena (177) s napomenom da u našim današ-njim prezimenima nije uvijek lako prepo-znati je li u osnovi prezimena muško ili žensko osobno ime. Poglavlje je uokvire-no Osnovnim pregledom literature o hrvat-skim prezimenima (184). Posljednje poglavlje trećega dijela knji-ge jest Ostale vrste antroponimih imena (191) te je podijeljeno na potpoglavlja Na-dimci (191) i Ostale antroponimijske kate-gorije (198) u koje spadaju rodovska ime-na, heraldična imena, dinastička imena, etnonimi i etnici, pseudonimi i imena na-hoda. U četvrtom, ujedno i sadržajno najop-sežnijem dijelu knjige, nazvanom Toponi-mija (209), autor nam kroz pet poglavlja ukazuje na opširnost i bogatu razgranatost toga velikog područja onomastike. Svako poglavlje predstavlja jednu toponimijsku vrstu: Imena naselja (ojkonimija) (211), Ur-bonimija (gradska i ulična imena, urbonimi) (229), Mikrotoponimija (anojkonimija, ze-mljišna imena) (265), Oronimija (gorska imena, oronimi) (285) te Hidronimija (291). Na kraju ove cjeline Šimunović je priložio vrijedan rad pokojnoga srednjoškolskog profesora Stjepana Sekereša Slavonska vod-na imena (307) koji, prikazujući osnovne karakteristike slavonskih i južnobaranjskih vodnih imena, upozorava na bogatstvo sla-vonske hidronimije. Peti dio Šimunovićeve knjige nosi na-slov Imena ostalih namjena (321). Unutar ovog dijela nalaze se četiri poglavlja: Zooni-mija (imena životinja, zoonimi) (323), Du-hovni svijet imena (333) – u kojem autor obrađuje predslavenska imena, slavenska mitološka imena i imena vezana za kršćan-ske kultove, Literarna onomastika (341) – gdje ima riječi o funkciji imena, odnosu spram književnih smjerova i vrsta, radovi-ma hrvatskih autora iz literarne onomasti-ke, vlastitim imenima u folklornim teksto-vima, prevođenju vlastitih imena i o imenu u naslovima literarnih djela, te Uvid u imensku stilistiku (363). U posljednjem po-glavlju posebno se razmatraju stilski funk-cionalni tipovi, poruke imena, nadimci kao posebna afektivna kategorija, afektivnost u toponimima, motiviranost, markacije imenom i estetiziranje imenima.Posljednji, šesti dio knjige naslovljen je Krematonimija (369) i odnosi se na ona vlastita imena kojima imenujemo proi-zvode kulturnih i društvenih tvorevina, predmete, stvari i svakodnevne pojave. Završetak knjige donosi autorove (vrlo opravdane) opaske kako smo u današnje vrijeme svi svjedoci otvorenosti i nestaja-nja granica među državama, što je u mno-gočemu vrlo pozitivna i dobrodošla pojava. Međutim, time se neminovno događaju i procesi kojima se nanosi velika šteta, po-gotovo na jezičnom planu. Jedan od njih je PRIKAZI FLUMINENSIA, god. 21 (2009) br. 2, str. 165-183 175velik ulazak, odnosno prava pošast stranih krematonima u hrvatski jezik. No, ta poja-va nije svojevrsna i problem samo hrvat-skoga jezika, već i drugih ´manjih´ jezika, budući da u jezike s malim brojem govor-nika ulazi kudikamo više krematonima iz jezika s većim brojem govornika nego obr-nuto. Valja napomenuti da se na kraju knji-ge ne nalazi uobičajeni popis korištene li-terature, već autor literaturu navodi na-kon svakoga poglavlja knjige. Osim što je informativno vrlo detaljna, opsežna i bogata, knjiga Petra Šimunovića obilno je opremljena i ilustracijama, foto-graﬁ jama, kartama i mapama, koje uvelike pomažu i pridonose još boljoj i kvalitetni-joj percepciji te razumijevanju djela. Onomastika je grana lingvistike o ko-joj se u hrvatskoj lingvističkoj literaturi još uvijek piše vrlo malo. Razlog se tome, među ostalim, može tražiti i u činjenici da se onomastika često proučava unutar dru-gih lingvističkih disciplina (etimologije, dijalektologije, leksikologije itd.) te time ostaje u povojima i gubi prostor za vlasti-to izražavanje. Stoga nema sumnje da je Šimunović ovom knjigom dao neprocje-njiv doprinos kako hrvatskoj tako i eu-ropskoj, ali i svjetskoj onomastici. Knjiga će, vjerujem, biti dragocjen priručnik, udžbenik i pomoć svima onima koji se bave proučavanjem onomastike, ali i veli-ki poticaj onima koji se tek namjeravaju baviti istraživanjem ove grane lingvistike. Pri tome je bitno ne smetnuti s uma da je briga o očuvanju imena i briga o vlastitom identitetu, jer – kako Petar Šimunović kaže – imena su naši najstariji spomenici, postojani i vjerodostojni pokazatelji materi-jalne i duhovne kulture svojih stvaratelja. Maja CerićNOVI ZNAČAJAN PRINOS DIJALEKTNOJ FRAZEOLOGIJIJela Maresić – Mira Menac-MihalićFRAZEOLOGIJA KRIŽEVAČKO-PODRAVSKIHKAJKAVSKIH GOVORA S RJEČNICIMA(Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2008.)tome nizu je knjiga posvećena frazeologiji križevačko-podravskih kajkavskih govora. Nastala je, kao i prethodna, kao rezultat rada Mire Menac-Mihalić sa studentima u okviru kolegija Hrvatska dijalektologija na čijim su seminarima studenti ispunjavali Mira Menac-Mihalić je u uvodu svoje knjige Frazeologija novoštokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj iz 2005. godine najavi-la da se u okviru projekta Istraživanje hr-vatske dijalektne frazeologije priprema niz knjiga o dijalektnoj frazeologiji. Druga u 

VRIJEDAN DOPRINOS HRVATSKOM IMENOSLOVLJU Petar Šimunović UVOD U HRVATSKO IMENOSLOVLJE (Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2009.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Directory of Open Access Journals