Rade Kalanj

Kalanj, Rade

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

In memoriamVjekoslav Mikecin (1930.–2009.)U	Zagrebu	 je,	28.	X.	2009.	godine,	umro	 filozof	 i	 sociolog	Vjekoslav	Mi-kecin,	 profesor	na	Odsjeku	za	 sociologiju	Filozofskog	 fakulteta	 i	 jedan	od	istaknutih	predstavnika	one	intelektualne	generacije	koja	je	proteklih	pedese-tak	godina	u	našoj	sredini,	ali	i	mnogo	šire,	utemeljivala	i	razvijala	modernu	teorijsku	kulturu	i	stvarala	ne	samo	značajna	djela	nego	i	ambijent	u	kojemu	su	se	svjetski	značajne	ideje	borile	za	svoju	javnu	afirmaciju	i	dokazivale	svoj	smisao.	Na	to	treba	podsjetiti	jednostavno	zbog	toga	što	kultura	zaborava	vrlo	brzo	i	nemilosrdno,	kako	to	već	biva	u	ovim	vremenima	sveopćeg	ubrzanja,	guta	ili	marginalizira	mnoge	važne	ličnosti	i	njihove	zasluge,	svodeći	ih	na	povremene	evokacije	usputne	ili	načelne	naravi.	Međutim,	ono	što	su	takve	ličnosti	za	života	ostvarile	ili	učinile	samo	se	po	sebi	odupire	snazi	zaborava	i	ostaje	kao	trajni	memento	njihove	prisutnosti	u	našem	imaginariju.	Takva	je	ličnost	bio	Vjekoslav	Mikecin.	Njegov	životopis,	djela	i	angažmani	čvrsto	su	i	vrlo	izražajno	upisani	u	konstelacije	filozofskih	i	socioloških	kretanja	druge	polovice	20.	stoljeća	ili	u	»dijalektiku	povijesne	zbilje«	koju	je	tako	često	i	rado	spominjao	i	tematizirao.Rođen	je	21.	VI.	1930.	u	Novigradu	kraj	Zadra.	Nakon	osmogodišnje	škole	i	gimnazije	studirao	je	filozofiju	i	južnoslavenske	jezike	na	Filozofskom	fakul-tetu	u	Zagrebu,	gdje	je	i	doktorirao	filozofiju	1979.	tezom	Temeljne antino-mije u suvremenom marksističkom mišljenju.	Neko	je	vrijeme	(1956.–1961.)	radio	kao	suradnik	Radio	Zagreba,	a	potom	i	urednik	Kulturno-umjetničke	redakcije	Radio	Zagreba.	1961.	i	1962.	znanstveno	se	usavršavao	u	Rimu	i	Parizu,	što	će	uvelike	utjecati	na	oblikovanje	njegova	tematskog	filozofsko-sociološkog	polja.	Od	1963.	do	1965.	radio	je	kao	suradnik	Instituta	društve-nih	nauka	Beograd	–	na	Odjelu	za	filozofiju	u	Zagrebu.	Godine	1965.	izabran	je	za	predavača	Uvoda	u	sociologiju	na	Filozofskom	fakultetu	u	Zagrebu,	a	1966.	i	za	predavača,	a	potom	i	višeg	predavača	Sociologije	na	Medicinskom	fakultetu	u	Zagrebu.	Od	1978.	kao	viši	predavač	na	Odsjeku	za	sociologiju	Filozofskog	fakulteta	u	Zagrebu	predaje	Sociologiju	kulture	i	Socijalnu	po-vijest	 ideja.	Godine	1980.	 izabran	 je	 za	 izvanrednog	profesora,	 a	 1982.	 za	redovnog	 profesora	 na	Odsjeku	 za	 sociologiju	Filozofskog	 fakulteta	 u	Za-grebu,	gdje	predaje,	do	umirovljenja,	Sociologiju	kulture,	Socijalnu	povijest	ideja	i	Sociologiju	religije.	Osim	toga,	predavao	je	i	Sociologiju	umjetnosti	na	Filozofskom	fakultetu	u	Zadru,	te	Hrvatski	identitet	na	Hrvatskim	studijima	u	Zagrebu.	Na	Filozofskom	fakultetu	u	Zagrebu	pokrenuo	je	i	vodio	poslije-diplomski	studij	Sociologije	religije,	koji	je	pridonio	formiranju	većeg	bro-ja	stručnjaka	i	znanstvenih	istraživača	na	tom	području.	U	svojoj	znanstve-no-akademskoj	karijeri	Mikecin	je	predavao	i	na	više	inozemnih	sveučilišta	(Bari,	Ciudad	de	México,	Napulj,	Padova,	Rim,	Sankt	Peterburg)	i	sa	svojim	priopćenjima	sudjelovao	na	brojnim	međunarodnim	znanstvenim	skupovima,	kongresima	i	kolokvijima	(Dakar,	Dubrovnik,	Firenza,	Milano,	Toluci,	Cui-776dad	de	México,	Budimpešta,	Cres).	Riječ	je	očigledno	o	jednom	osebujnom	životopisu	koji	 tvore	raznovrsna	intelektualna	iskustva	uvijek	usredotočena	na	promicanje	i	zagovor	sociološke	i	filozofske	misli.	Generacije	studenata	koje	su	slušale	profesora	Mikecina	pamte	ga	po	iznimno	dojmljivom	i	erudit-skom	predavačkom	stilu,	izrazito	prožetom	nastojanjem	da	se	auditorij	uvjeri	u	važnost,	dostojanstvo	i	širinu	društveno-humanističkih	znanja.	Generacije	studenata	pamte	i	s	respektom	evociraju	Mikecinovu	profesorsku	strogost	i	vrlo	zahtjevne	kriterije	polaganja	ispita,	koji	su	iziskivali	širok	dijapazon	pro-čitane	literature	i	veliki	trud	oko	pisanja	seminarskih	radova	i	referata.	Mnogo	je	zahtijevao,	ali	dobro	poučavao.	Oni	koji	ga	se	sjećaju	ne	zaboravljaju	pri-znati	da	su	iz	njegovih	predmeta	i	od	njega	mnogo	naučili.	Njegov	je	prinos	ugrađen	u	osnaživanje	 i	 razvijanje	studija	sociologije	 i	u	promociju	 javnog	renomea	sociološke	struke	koju	nikada	nije	artificijelno	odvajao	od	bogate	baštine	i	presudnih	utjecaja	filozofske	misli.Mikecinov	se	autorski	opus	sastoji	od	velikog	broja	knjiga	koje	su	redovno	na-ilazile	na	pohvalne	sudove	disciplinarnih	kritičara,	ali	i	šire	kulturne	javnosti.	Posve	je	sigurno	da	će	neke	od	njih	ostati	kao	trajna	referencijalna	uporišta	ne	samo	za	upoznavanje	njegova	specifičnog	znanstveno-teorijskog	profila	nego	i	za	temeljitije	upoznavanje	i	razumijevanje	problema	kojima	se	bavio,	a	koji	su	u	punom	smislu	riječi	problemi	naše	suvremenosti.	Mislimo	na	sljedeće	Mikecinove	knjige:	Suvremena talijanska filozofija,	Zagreb	1966.;	Marksisti i Marx,	 Zagreb	 1968.;	Socijalizam i revolucionarni subjekt,	 Zagreb	 1970.;	Otvoreni marksizam,	Zagreb	1971.;	Povijest i	kritička svijest,	Zagreb	1974.;	Rušenje dogme,	Zagreb	1976.;	Dijalektika povijesne zbilje,	Beograd	1977.;	Situacije i duhovna kretanja. Filozofsko-politički ogledi,	Zagreb	1982.;	Su-bjekti i alternative	socijalizma,	Zagreb	1984.;	Situacije i duhovna kretanja 2. Filozofsko-sociološki ogledi,	Zagreb	1987.;	Nema socijalizma bez demo-kracije,	Zagreb	1988.;	Kultura i društvo,	Zagreb	1989.;	Umjetnost	i povijes-ni svijet,	 Zagreb	 1995.	Mikecinovo	 se	misaono	 nastojanje,	 sadržano	 u	 tim	djelima,	kreće	po	crti	nedogmatskog	ili,	kako	je	on	sam	formulirao,	»otvore-nog«	marksizma.	Teoriju	je	poimao	kao	najviši	oblik	kritičke	svijesti	uteme-ljen	na	socijalnim	pretpostavkama,	mogućnostima	i	izgledima	emancipacije	svih	ljudi,	posebno	onih	koji	žive	u	uvjetima	moderno-kapitalističkih	odnosa	proizvodnje.	Ta	 kritička	 socijalno-filozofska	 dimenzija	 vrlo	 je	 naglašena	 u	Mikecinovim	radovima.	Sa	stajališta	otvorenosti	i	kritičnosti	interpretirao	je	mnoge	paradigmatske	autore	i	ideje	suvremene	filozofije	i	sociologije	(egzis-tencijalizam,	strukturalizam,	kritička	teorija	društva	itd.),	ali	i	brojne	autore	koji,	na	ovaj	 ili	onaj	način,	pripadaju	marksističkom	misaonom	krugu	(Lu-kács,	Gramsci,	Buharin,	Althusser	itd.).	Prema	svima	je	bio	jednako	otvoren	i	kritičan,	o	čemu	najbolje	svjedoče	dva	sveska	njegovih	Situacija i duhovnih kretanja.	Upravo	ta	otvorenost	i	kritičnost	tvore	ono	intelektualno	polazište	i	usmjerenje	koje	Mikecina	svrstava	među	značajnije	aktere	»rušenja	dogme«,	o	 čemu	 je	 pisao	 još	 sedamdesetih	 godina	 i	 što	 konzekventno	 nastavlja	 do	kraja	svog	teorijsko-spisateljskog	rada	devedesetih	godina	(Umjetnost i povi-jesni svijet).	Najjednostavnije	rečeno,	smatrao	je	da	otvorenost	i	kritičnost	ne	podnose	nikakvu	dogmu.Pored	svog	autorskog	opusa,	Mikecin	je	prevodio	s	francuskog,	talijanskog	i	ruskog	jezika	i	komentirao	radove	istaknutih	filozofa	i	sociologa:	C.	Lévi-Straussa,	J.-P.	Sartrea,	J.	Hyppolitea,	R.	Garaudyja,	N.	Abbagnana,	A.	Grams-cija,	A.	Schaffa,	K.	Kosika,	I.	S.	Narskog,	M.	N.	Rutkeviča,	G.	Della	Volpea,	C.	Luporinija,	G.	A.	Gillija	i	dr.	Priredio	je	i	predgovorima	popratio:	volumi-nozni	zbornik	radova	pod	naslovom	Marksizam i umjetnost	 (radovi	Th.	W.	Adorna,	A.	Banfija,	W.	Benjamina,	E.	Blocha,	K.	Kosika,	M.	Krleže	i	dr.),	za-R.	Kalanj,	Vjekoslav	Mikecin	(1930.–2009.)FILOZOFSKA	ISTRAŽIVANJA	116	God.	29	(2009)	Sv.	4	(775–777)777tim	izabrane	radove:	J.-P.	Sartre	(Filozofske i političke rasprave),	H.	Marcuse	(Estetska dimenzija. Eseji	o	umjetnosti i kulturi),	A.	Gramsci	(Marksizam i književnost)	i	L.	Goldmann	(Ogledi o	sociologiji umjetnosti),	te	djela:	Prezre-ni na svijetu	(F.	Fanon),	Kako se istražuje (G.	A.	Gilli),	O idolima i idealima	(E.	V.	 Iljenkov),	Kritika ukusa	 (G.	Della	Volpe),	Čovječanstvo na	raskršću	(M.	Mesarović	i	E.	Pestel),	Socijalizam i revolucija	(L.	Basso),	O »afričkoj filozofiji«	(P.	Hountondji),	Teorija književne proizvodnje	(P.	Macherey),	Marx – život i djelo	(J.	Elleinstein),	Sociologija umjetnosti I–II	(A.	Hauser),	Struk-turalna antropologija 2	(C.	Lévi-Strauss)	itd.	Širok	je	to	raspon	spoznajnih	interesa	koji	 također	govori	o	otvorenosti	Mikecinova	osnovnog	 teorijskog	stajališta.Angažman	Vjekoslava	Mikecina	u	javnom	promicanju	filozofske	i	sociološke	kulture	toliko	je	velik	da	mu	je	teško	naći	premca	u	akademskim	krugovima.	Zagovarao	je	okupljanje	i	uključivanje,	a	prezirao	sektaštvo	i	isključivanje.	Bio	 je	 čovjek	 inicijative,	 konstrukcije	 i	 posredovanja.	Kategoriju	 posredo-vanja	na	izvjestan	je	način	preferirao	i	o	njoj	volio	debatirati.	Svugdje	gdje	je	 bilo	moguće,	 na	 svoj	 je	 uvjerljivi	 i	 uporni	 način	 pokušavao	 unijeti	 duh	suradnje	 i	 dijaloga	 ili	 utemeljiti	 neku	 izdavačku	 inicijativu,	 program	 i	 ak-ciju,	uvijek	s	dobro	osmišljenom	intencijom	da	naša	sredina,	ali	prije	svega	studenti	i	znanstveno-prosvjetni	akteri	općenito,	upoznaju	najbolje	svjetske	i	domaće	domete	filozofije	i	društveno-humanističkih	znanosti.	Taj	mu	je	tip	angažmana	bio	neka	vrsta	strasti	kojoj	je	žrtvovao	dobar	dio	svoje	radne	ener-gije	i	vremena,	ali	koja	je	imala	golem	javni	učinak.	Navest	ćemo	samo	neke	od	primjera.	Mikecin	je	bio	jedan	od	pokretača	i	glavnih	urednika	časopisa	Naše teme	 (1957.–1963.),	 iznimno	 zaslužnog	 za	 kritiku	 dogmatskog	 mar-ksizma	i	staljinizma,	za	podupiranje	demokratsko-reformskih	ideja	socijaliz-ma.	Obnašao	je	dužnost	predsjednika	Kulturno-prosvjetnog	sabora	Hrvatske	(1987.–1991.),	kojega	je	zadaća	bila,	uz	ostalo,	njegovanje	i	promicanje	hr-vatske	tradicijske	kulture	te	razvoj	kulturno-umjetničkih	društava.	Od	1996.	do	2000.	godine	predsjedavao	je	Hrvatsko-talijanskom	društvu.	Bio	je	među	pokretačima	i	urednicima	časopisa	za	svjetsku	književnost	Književna smotra,	urednik	časopisa	Kulturni radnik	te	član	savjeta	časopisa	Revija za sociologi-ju,	Sociologija i prostor	i	Socijalna	ekologija.	Bio	je	pokretač	i	urednik	više	biblioteka:	Svijet suvremene stvarnosti	kod	nakladnika	Stvarnost,	Suvremena misao	kod	nakladnika	Školska	knjiga	i	Prometej	kod	nakladnika	Globus,	u	kojima	su	objavljena	brojna	djela	istaknutih	inozemnih	i	domaćih	autora	iz	područja	 sociologije,	 filozofije,	 teorije	 umjetnosti,	 politike,	 ekonomije	 itd.	Broj	naslova	koji	su	objavljeni	u	tim	edicijama,	najvećim	dijelom	zahvalju-jući	neumornom	Mikecinovu	aktivizmu,	iz	današnje	perspektive	djeluje	ui-stinu	impresivno.	Danas	se	gotovo	nijednom	od	tih	naslova	ne	može	prišiti	etiketa	anakronizma;	svi	su	oni,	na	različite	načine,	nerazdvojan	dio	klasične	i	moderne	baštine	društveno-teorijske	misli	i,	dobrim	dijelom,	nezaobilazna	podloga	sociološkog	i	filozofskog	obrazovanja.	A	posve	je	sigurno	da	su	takvi	upravo	zbog	toga	što	je	iza	njihova	objavljivanja	stajala	angažirana,	poliva-lentna	i	znalačka	intelektualnost	Vjekoslava	Mikecina,	koju	ne	bismo	smjeli	zaboraviti	bez	obzira	na	mijene	paradigmi	u	akademskoj	zajednici	i	u	javnom	opticaju	ideja.Rade KalanjR.	Kalanj,	Vjekoslav	Mikecin	(1930.–2009.)FILOZOFSKA	ISTRAŽIVANJA	116	God.	29	(2009)	Sv.	4	(775–777)

Vjekoslav Mikecin (1930.–2009.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia