Ivan Ivančan

Ivančan, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

136 narodna umjetnost 20 (1983] gramom nego i siluetom ljudskog tijela u odgovarajućoj poziciji, zaista će i samouku omogućiti da savlada ovo pismo. Osnove Labanove kinetografije, predočene na šezdesetak stranica ove knjige, dosad su najpotpuniji priručnik izdan na našim jezicima. Prvi nas s kinetografijom upoznaje Henrik Neubauer radom »Osnove kinetografije i njena primjena u folkloristici«, pročitanim na Kon­gresu folklorista 1955. godine na Bjelašnici, a objavljenim u »Radu Kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelašnici 1955. i u Puli 1952.« (Za­greb 1958). Prvi pravi priručnik iz­dan je u Ljubljani 1969. godine, a autor je također Bruno Ravnikar. Drugi dio Ravnikarove »Kineto­grafije« zauzimaju kinetogrami ju­goslavenskih narodnih plesova. U zbirci od 300 plesova iz svih krajeva zemlje 235 je prvi put objavljeno. Neke od tih plesova autor je sam zabilježio, a veći dio imao je prilike, kao stručni suradnik, vidjeti i zapi­sati na različitim jugoslavenskim folklornim seminarima. Prvotna Rav-nikarova zamisao j e bila da se uz osnove kinetografije da poneki ilu­strativni primjer kinetograma na­rodnih plesova, međutim sakupljeni materijal je daleko premašio te ok­vire. Tako smo i dobili zbirku ju­goslavenskih narodnih plesova, gdje su zastupljene sve republike i po­krajine. Kinetogrami su opremljeni paralelnom glazbenom pratnjom, a nedostaju jedino tekstovi pjesama. Jedan od osnovnih kriterija za u-vrštavanje pojedinih plesova u ovu zbirku je bio taj da ples do sada nije bio objavljen, odnosno da nije bio objavljen Labanovom kinetogra­fijom. Stoga ova zbirka nema an­tologijski karakter, već je na odre­đeni način odraz stanja istraživanja i objavljivanja plesne građe u po­jedinim republikama i pokrajinama. Odatle djelomice proizlazi i nerav­nomjernost u količini prezentirane građe između pojedinih krajeva. Na kraju autor donosi i zapise 13 par­tizanskih plesova, zabilježenih u raznim krajevima zemlje. Ravnikarovom »Kinetografijom« dobili smo vrlo dobar udžbenik ovo­ga plesnog pisma i vrijednu i za­nimljivu zbirku narodnih plesova Jugoslavije. Stjepan Sremac Juan Antonio Urbeltz Navarro, Dantzak. Notas sobre las danzas tradicionales de los Vascos, Lankide aurrezikia, Bilbao 1978, 275 str. Ovu raskošno opremljenu knjigu, punu fotografija, umjetničkih foto­grafija u boji, crteža, nota, geograf­skih karata i tekstova na baskij­skom i španjolskom jeziku, priredio je J. A. Urbeltz s većom grupom suradnika. Predgovor je napisala Ninette de Valois a uvod Lučile Armstrong. Baski su ovom monografijom do­bili važno djelo o svojoj bogatoj fol­klornoj a napose plesnoj baštini. Nakon podjele na pojedine ka­rakteristične grupe plesova, o sva­koj se od njih detaljno raspravlja. Navode se lokaliteti i vrijeme izvo­đenja pojedinih plesova, njihove stilske karakteristike, povijesna da-ta o načinu i vremenu te mjestu njihova izvođenja. Međusobni utje­caji dvorskog, gradskog i seoskog plesanja posebno su razmatrani, a velika je pažnja posvećena i trans­formaciji pojedinih plesova u raz­nim razdobljima. Među mješovitim otvorenim koli­ma posebno se raspravlja o bran-lama, daje se njihova podjela pre­ma figurama. O varijantama i nji­hovim nazivima opširno se rasprav­lja. Poglavlje je naročito važno za istraživače našeg jadranskog folklo­ra jer se javljaju situacije koje su u očitoj međusobnoj vezi. Najjas­nije se to može primijetiti uspore­đujući naše primorske i dalmatinske tance s baskijskim contrepasom. Nakon plesova muškaraca u otvo­renom kolu, slijede pokladni plesovi u kojima se također mogu naslutiti veze s našima. Posebno se to vidi kada je riječ o plesovima sa sablja-137 prikazi i kritike ma. Baski posjeduju velik broj raz­nih varijanata mačevnoga plesa, go­tovo sve ono što se pleše u Evropi, a djelomično i izvan nje. Nije ni­kakvo čudo što poznaju više vrsta moreške, jer je ona proistekla iz susjedne Aragonije. Nisu im među­tim nepoznati ni lančani plesovi s mačevima, pridošli iz Srednje Ev­rope. To su isti oni plesovi koji su se zadržali i u nas na Korčuli (uz morešku) i Lastovu. Baskijski po­kladni plesači sa sabljama čak i likom liče na lastovske pokladare s karakterističnim uresom glave. Od srednjoevropskih pokladnih utjecaja i plesnih običaja u baskijskom su se folkloru odrazili i plesovi s vrpcama (Banđltanz), a ti su se plesali i u našoj alpskoj sferi pa i u jadranskoj, primjerice na Visu. Pokladni plesa­či jahači, na konjima lutkama, po­znati i u Srednjoj Evropi i na Me­diteranu, prisutni su i u baskijskom folkloru. Baski poznaju i lančane plesove s obručima, koji su zajedno s lančanim mačevnim plesovima do­šli u Baskiju, a koji su se kao mod­na novost širili Evropom od XIV stoljeća dalje. U X V stoljeću već ih nalazimo i u Dubrovniku, a nešto kasnije u Istri kao balio della ver­dura. Potom se učestalo javljaju uz moreške i u našim dalmatinskim gradovima pod imenom cerchiate. Zbog svega toga, a i iz drugih razloga, ova je knjiga veoma važna za istraživače našega folklora, pose­bice i zbog obilne komparativne gra­đe koja se tiče pokladnih običaja. Jedno je poglavlje posvećeno sta­rim baskijskim narodnim instru­mentima, a na kraju je priložen folkloristički atlas s popisom svih godišnjih priredbi. U tom je atlasu popisano svako mjesto i navedeni svi sadržaji koji se na određene da­ne tamo odvijaju. Bibliografija ve­zana za sadržaj knjige također je pridodana. Ivan Ivančan Gražvna Dabrowska, Taniec ludowy na Mazowszu, Polskie Wydawnictwo Muzy-czne. Z prac Instytutu Sztuki Polskiej Akademii Nauk, Warszawa 1980, 264 str. Monografija je bogato ilustrirana fotografijama, crtežima, notama i kinetogramima. Knjiga je pisana poljskim jezikom i velika je šteta što ima samo kratak engleski sa­žetak. U uvodu autorica daje pregled iz­vora iz kojih su crpljeni povijesni podaci o pojavi, razvoju i vezama narodnih plesova na teritoriju Ma-zowszea, s ostalim poljskim pleso­vima. Prilaže zatim niz geografskih karata iz kojih se vide granice teri­torija Mazowsze u raznim povijes­nim fazama, lokaliteti na kojima su istraživanja vršena, rasprostranje­nost pojedinih kulturnih elemenata i drugo. U posebnom poglavlju daje se klasifikacija plesova Mazowsza. Ka­snije, pri opisivanju pojedinih ple­sova i njihovih varijanata, ova će klasifikacija poslužiti za sistematsko prikazivanje pojedinih tipova ple­sova. Pri tom će dominirati podjela prema broju sudionika plesa i nji­hovom međusobnom odnosu. Velika je pažnja posvećena kro­nologiji javljanja i zadržavanja po­jedinih plesova i grupa plesova na području Mazowsza. Autorica po­sebno uvažava mišljenje K. Mo-szynskog o tome da su kola (koro-wody), neki solistički plesovi i oni parovni plesovi pri kojima partneri nisu blisko vezani, vjerojatno naj­stariji oblici plesanja u tom kraju. Istražujući i objašnjavajući funk­ciju narodnih plesova, autorica po­sebno ističe njihovu obrednu na­mjenu, a svatovski običaj naročito pažljivo analizira. G. Dabrowska potom piše o orga­nizaciji plesnih zabava, plesnom re­pertoaru, o prilikama za ples, o svi­račima i njihovoj ulozi pri odvija­nju plesnih zabava. Autorica ne za­obilazi niti novu funkciju plesnog folklora, njegovu današnju primjenu na sceni, posvećujući određenu paž-

Juan Antonio Urbeltz Navarro, Dantzak. Notas sobre las danzas tradicionales de los Vascos, Lankide aurrezikia, Bilbao 1978, 275 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia