Spolno prenosive infekcije važan su problem u svijetu i u nas, kako zbog velike učestalosti tako i zbog mogućih trajnih posljedica za zdravlje kao što su neplodnost, zdjelična upalna bolest, izvanmaternična trudnoća, karcinom, kongenitalne infekcije, pa čak i smrt. Za razliku od drugih infekcija koje se prenose kontaktom, velik broj oboljelih nema jasnih simptoma, ili su simptomi odsutni, a višestruke su ("miješane") infekcije također česte. Za točnu etiološku dijagnozu uzročnika spolno prenosivih infekcija potrebni su osjetljivi i specifi čni testovi. Osim klasičnih dijagnostičkih metoda danas se dijagnostika spolno prenosivih infekcija sve više temelji na metodama
molekularne biologije koje u odnosu na klasične metode imaju značajno veću osjetljivost i specifi čnost te postaju "zlatni standard"
za većinu ovih infekcija. Na tržištu postoji velik broj komercijalnih
testova koji se baziraju na hibridizaciji (hybrid capture) ili na jednoj od amplifi kacijskih metoda (PCR, TMA, SDA). Zbog visoke osjetljivosti ovih testova uzročnici se mogu detektirati u neinvazivnim uzorcima (urin) ili omogućavaju bolesnicama/bolesnicima da same/i uzmu uzorak (obrisak vagine, vulve ili analne regije). Na taj način postiže se bolja suradljivost ciljne populacije.Sexually transmitted infections (STIs) are an important global problem both due to their increasing rate and serious health consequences such as infertility, pelvic inflammatory disease, ectopic pregnancy, congenital infections, and even mortality. Many STIs are asymptomatic and therefore go undetected and untreated. This is of particular concern with the recognition that HIV transmission is increased with co-existent STIs. Therefore, accurate, cost-effective and reliable diagnostic assays are needed to obtain more precise data on the incidence of various STIs. Conventional diagnostic assays have
a relatively low sensitivity. However, with the advent of molecular technologies, including target and signal amplifi cation methods,
diagnostics of STIs have been revolutionised and allow the use of non-invasive or minimally invasive sampling techniques, some of which are self-collected by the patient, e.g. first-void urine and low vaginal swabs. Most studies evaluating such self-sampling with molecular diagnostic techniques have demonstrated an equivalent or superior detection of STIs as compared to conventional sampling and detection methods
