Liječenje je zaraze virusom humane imunodeficijencije (HIV od engl. human immunodeficiency virus) i nakon više od jednog desetljeća primjene učinkovito. Usprkos tomu što nije potkrijepljeno randomizirnim kliničkim pokusom, današnje smjernice preporučuju ranije započinjanje antiretrovirusnog liječenja. Naime, mnoga opservacijska istraživanja uz analize kliničkog pokusa SMART pokazuju da je morbiditet i mortalitet u asimptomatskih osoba s CD4+ limfocitima T između 200 i 350/mm3 značajan. Uz to postoji povezanost nekontroliranog umnožavanja HIV-a s imunosnom aktivacijom koja je pak povezana s ne-AIDS-morbiditetom i mortalitetom. Smjernice iz razvijenih zemalja govore u prilog individualnom pristupu liječenju, a Svjetska zdravstvena organizacija zalaže se za javnozdravstveni pristup (definirane kombinacije prve i druge linije). U Hrvatskoj se primjenjuje individualni pristup, no on je ograničen manjim izborom antiretrovirusnih lijekova u odnosu na razvijene države. Većina smjernica u početnom liječenju preporučuje
kombinacije analoga nukleozida(tida) tenofovir/emtricitabin ili abakavir/lamivudin. Dok se prema pojedinim smjernicama prednost daje nenukleozidnim analozima, većina daje mogućnost izbora između nenukleozidnih analoga i inhibitora proteaze u početnom liječenju. Od nenukleozidnih analoga, prema većini smjernica danas se daje prednost efavirenzu u odnosu na nevirapin. Inhibitori proteaze se danas daju isključivo s niskim dozama ritonavira. Izbor je u većini smjernica relativno velik i uključuje primjenu atazanavira, fosamprenavira, darunavira, lopinavira i sakvinavira.The treatment of human immunodeficiency virus (HIV) infections is still effective after more than a decade of antiretroviral drug usage. Current guidelines recommend the earlier initiation of treatment despite the fact that there is no such evidence from a randomized clinical trial. However, many observational studies and data from the SMART study showed significant morbidity and mortality rates in asymptomatic patients with CD4+ lymphocyte T counts between 200 and 350 per mm3. Additionally, there is an association between uncontrolled HIV replication, immune activation and non-AIDS morbidity and mortality. Guidelines from developed countries are recommending an individual approach to treatment initiation whereas the World Health organization (WHO) endorses a public health approach (with defined combinations for the first and second line regimens). In Croatia we are implementing an individual approach, but with limited choices of treatment options compared to developed countries. Most guidelines recommend to initiate the treatment with a combination of nucleoside(tide) analogues such as tenofovir/emtricitabine or abacavir/lamivudine. According to some guidelines, the initiation of treatment with non nucleoside analogues is preferred; however, the majority of guidelines have no clear preference between the classes of non-nucleoside analogues and protease inhibitors. The majority of guidelines prefer efavirenz to nevirapine. Protease inhibitors are only given with low-dose ritonavir. Most guidelines recommend a number of protease inhibitors: atazanavir, fosamprenavir, darunavir, lopinavir and saquinavir
