Ivan Ivančan

Ivančan, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

137 prikazi i kritike ma. Baski posjeduju velik broj raz­nih varijanata mačevnoga plesa, go­tovo sve ono što se pleše u Evropi, a djelomično i izvan nje. Nije ni­kakvo čudo što poznaju više vrsta moreške, jer je ona proistekla iz susjedne Aragonije. Nisu im među­tim nepoznati ni lančani plesovi s mačevima, pridošli iz Srednje Ev­rope. To su isti oni plesovi koji su se zadržali i u nas na Korčuli (uz morešku) i Lastovu. Baskijski po­kladni plesači sa sabljama čak i likom liče na lastovske pokladare s karakterističnim uresom glave. Od srednjoevropskih pokladnih utjecaja i plesnih običaja u baskijskom su se folkloru odrazili i plesovi s vrpcama (Banđltanz), a ti su se plesali i u našoj alpskoj sferi pa i u jadranskoj, primjerice na Visu. Pokladni plesa­či jahači, na konjima lutkama, po­znati i u Srednjoj Evropi i na Me­diteranu, prisutni su i u baskijskom folkloru. Baski poznaju i lančane plesove s obručima, koji su zajedno s lančanim mačevnim plesovima do­šli u Baskiju, a koji su se kao mod­na novost širili Evropom od XIV stoljeća dalje. U X V stoljeću već ih nalazimo i u Dubrovniku, a nešto kasnije u Istri kao balio della ver­dura. Potom se učestalo javljaju uz moreške i u našim dalmatinskim gradovima pod imenom cerchiate. Zbog svega toga, a i iz drugih razloga, ova je knjiga veoma važna za istraživače našega folklora, pose­bice i zbog obilne komparativne gra­đe koja se tiče pokladnih običaja. Jedno je poglavlje posvećeno sta­rim baskijskim narodnim instru­mentima, a na kraju je priložen folkloristički atlas s popisom svih godišnjih priredbi. U tom je atlasu popisano svako mjesto i navedeni svi sadržaji koji se na određene da­ne tamo odvijaju. Bibliografija ve­zana za sadržaj knjige također je pridodana. Ivan Ivančan Gražvna Dabrowska, Taniec ludowy na Mazowszu, Polskie Wydawnictwo Muzy-czne. Z prac Instytutu Sztuki Polskiej Akademii Nauk, Warszawa 1980, 264 str. Monografija je bogato ilustrirana fotografijama, crtežima, notama i kinetogramima. Knjiga je pisana poljskim jezikom i velika je šteta što ima samo kratak engleski sa­žetak. U uvodu autorica daje pregled iz­vora iz kojih su crpljeni povijesni podaci o pojavi, razvoju i vezama narodnih plesova na teritoriju Ma-zowszea, s ostalim poljskim pleso­vima. Prilaže zatim niz geografskih karata iz kojih se vide granice teri­torija Mazowsze u raznim povijes­nim fazama, lokaliteti na kojima su istraživanja vršena, rasprostranje­nost pojedinih kulturnih elemenata i drugo. U posebnom poglavlju daje se klasifikacija plesova Mazowsza. Ka­snije, pri opisivanju pojedinih ple­sova i njihovih varijanata, ova će klasifikacija poslužiti za sistematsko prikazivanje pojedinih tipova ple­sova. Pri tom će dominirati podjela prema broju sudionika plesa i nji­hovom međusobnom odnosu. Velika je pažnja posvećena kro­nologiji javljanja i zadržavanja po­jedinih plesova i grupa plesova na području Mazowsza. Autorica po­sebno uvažava mišljenje K. Mo-szynskog o tome da su kola (koro-wody), neki solistički plesovi i oni parovni plesovi pri kojima partneri nisu blisko vezani, vjerojatno naj­stariji oblici plesanja u tom kraju. Istražujući i objašnjavajući funk­ciju narodnih plesova, autorica po­sebno ističe njihovu obrednu na­mjenu, a svatovski običaj naročito pažljivo analizira. G. Dabrowska potom piše o orga­nizaciji plesnih zabava, plesnom re­pertoaru, o prilikama za ples, o svi­račima i njihovoj ulozi pri odvija­nju plesnih zabava. Autorica ne za­obilazi niti novu funkciju plesnog folklora, njegovu današnju primjenu na sceni, posvećujući određenu paž-133 narodna umjetnost 20 (1983) nju »folklorizmu«, spominjući auto­re i navodeći njihova djela u koji­ma se o tome govori više. Opisujući pojedine plesove, G. Dabrowska najprije daje osnovne podatke o tome gdje je ples zapisan i kada, tko ga je izvodio te uz kak­vu glazbenu pratnju. Slijede muzič­ki zapis i kinetogram pa eventualni stihovi pjesama ako se uz ples i pje­va. Nekim primjerima dodan je i crtež plesnog prostora, pozicijske si­tuacije plesača a i njihovo eventu­alno kretanje po prostoru. Knjiga predstavlja veoma pregledno štivo za one koji poznaju Labanovu ki-netografiju. Samo kod pojedinih plesova pridodan je i opis riječima, te ga mogu razumjeti i oni koji ne poznaju kinetografiju. To je možda i jedina zamjerka knjizi. Pisana je gotovo isključivo za stručnjake znan­stvenike, a manje se njome mogu poslužiti praktičari, oni koji se bave scenskom primjenom folklora. Djelo završava obilnom bibliogra­fijom, tabelama koje na veoma jed­nostavan način ilustriraju klasifika­ciju plesova Mazowsza prema glaz­bi, ritmu, sudionicima i funkciji ple­sova, te indeksima kazivača i ple­sova. »Taniec ludowy na Mazowszu« da­je obilje komparativne građe svim onima koji se bave narodnim ple­sovima većeg dijela Evrope. Djelo Gražyne Dabrowske predstavlja pr­vorazredan etnokoreološki pothvat i do sada je najbolja knjiga iz polj­ske literature te vrste. Ona može poslužiti kao uzorak svakom znan­stveniku koji piše knjige s područja etnokoreologije. Ivan Ivančan Janez Bogataj, Mlinarji in žagarji v do­lini zgornje Krke, Izd. DITC — tozd Ča­sopis Dolenjski list Novo Mesto, Znan­stveni institut filozofske fakultete Uni-verze Edvarda Kardelja v Ljubljani, Do­lenjski muzej Novo Mesto, Novo Mesto 1982, 192 str. Već je sam naslov ove knjige in­dikativan. Riječ je o mlinarima i pilarima, a ne o mlinovima i pila­nama. U žarištu su autorova intere­sa, dakle, ljudi a ne predmeti. Svoju je orijentaciju, kakva danas prevla­dava među mlađim slovenskim et­nolozima, autor i objasnio u uvod­nom poglavlju. Smatrajući da je proučavanje predmeta — što je bilo karakteristično za raniju etnologiju — onemogućilo istraživanje njihove uloge u svakodnevnom životu, zalo­žio se za usmjerenje koje bi u pr­vom redu istraživalo čovjeka kao stvaraoca kulturnih pojava i nosioca kulture. I mlinarima na gornjoj Krki, čija se djelatnost u našem vremenu sve više gasi, ne pristupa sa željom da osvijetli još jedan me­đu reliktima kulturne baštine, već ih promatra kao određenu društve­nu skupinu vlastitog životnog stila, ali istodobno i u interakciji prema cjelokupnoj zajednici. U svom načinu izlaganja autor mlinarsku i pilarsku djelatnost ne promatra izdvojeno, već je ugrađuje i u vremenski kontinuitet i u pro­storni kulturni kontekst. Stoga mu se poglavlje što slijedi nakon uvod­noga sastoji od pregleda razvoja mlinarstva i pilarstva u Sloveniji (najraniji tragovi sežu u 9. st), da bi u sljedećem ocrtao gospodarske i društvene uvjete koji su u kraje­vima oko gornje Krke bili od zna­čenja za ovu djelatnost. U tom op­širnom pregledu, osim topografije i gospodarskih karakteristika regije, autor je iznio osnovne značajke na­čina života stanovnika Suhe krajine i doline Krke, sadašnje privredno stanje, socijalna kretanja, proces de­agrarizacije i urbanizacije i dr. Tu nas upoznaje s postojećim fondom mlinova i pilana, koje je prikazao tabelarno. Kombinirajući na tabela­ma i grafikonima nekoliko vrsta po­dataka — kako o objektima tako i o njihovim vlasnicima i korisnicima — izbjegao je deskripciju pojedi­načnih objekata i čitaocu omogućio uvid u već sistematiziranu građu. Tek nakon ovih pregleda razmat­ra osnovnu temu: način života mli­nara i pilara uz Krku, kakav se od­vijao u razdoblju od početka 20. st. 

Gražvna Dabrowska, Taniec ludowy na Mazowszu, Polskie Wydawnictwo Muzyczne. Z prac Instytutu Sztuki Polskiej Akademii Nauk, Warszawa 1980, 264 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia