Ante Nazor

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

117 prikazi i kritike Stefan Top izabire modernu, bio­grafsku temu: studiju o repertoaru 88-godišnjeg flamanskog pjevača narodnih pjesama. Jean Ure govori o primjeru od­nosa povijesti i narodne tradicije (pogubljenje vlaškog princa Con-stantinea Brincoveanua 1714). Dva posljednja priloga, Stojanke Bojadžieve te Mary Ellen Brown i Paula Smitha, bave se regionalnim katalozima balada. Nives Ritig-Beljak Dragutin Mićović, Krajišnička epika, SANU, Balkanološki institut, knjiga 10, Beograd 1980, 184 str. U knjizi Dragutin Mićović govori o muslimanskim narodnim epskim pjesmama koje pjevaju o Krajišni­cima. Sadržaj knjige je ovaj: uvod­ne napomene, pet poglavlja, zaklju­čak, sažetak na francuskom i indeks imena. U Uvodnim napomenama autor kaže da je iz bogate i opsežne građe našeg usmenog epskog stvaralaštva izdvojio »krajišničke pesme kao zna­čajan i zanimljiv fenomen ne samo bosansko-hercegovačke, nego i celo-kupne narodne poezije na srpskohr-vatskom jeziku« a istraživanja je u-smjerio u tri osnovna pravca: prvo, pokazuje realne povijesne osnove nastanka epike o Krajišnicima, dru­go, prikazuje krajišku epiku od pr­vih spomena i bilježenja do analize njezinih sadržaja i razvoja i, treće, osvrće se na širenje krajiških pje­sama i izvan jezično-pjesničkog pod­ručja bosansko-hercegovačke epske narodne poezije. U prvom poglavlju: Krajina kao geografski pojam riječ je o nazivu, vremenu i prostoru Krajine, o tra­govima i bilježenju toga pojma, za koji autor kaže da »krajište, Krajiš­nik i Krajina već se od Dušanovog doba zapažaju kao posebna područja na kojima postoje posebne obaveze i zapovednika i stanovnika«. D. M. prati promjene »tursko-hrišćanske granice, sve do pojave prvog bosan­skog krajišta u XV veku, pa do Krajine koja se uspostavila u šesna­estom, a naročito sedamnaestom ve­ku« i zaključuje da je Krajina — jednako kao ona koja je prolazila današnjom Bosanskom krajinom, Likom a i Slavonijom, kao i na stra­ni prema Mletačkoj Republici, bila sudbinsko poprište međusobnih su­koba, svakodnevnog četovanja i ne­mira, prije svega, najbližih stanov­nika i onih koji su izravno sudje­lovali u obrani granice s jedne i dru­ge strane. Dalje se na primjerima povijesne građe posebno govori o »uhodarstvu«, »prevođenju stanov­ništva«, »oslobađanju iz ropstva po­moću otkupa«, »oslobađanju iz rop­stva zamenom, na veru, zbog prija­teljstva«, o »pogibijama na bojnom polju, megdanima« te »trgovini, po­klonima, svakodnevnim uslugama na Krajini« i drugom. U drugom poglavlju: Pomeni, be-leženja i objavljivanja musliman­skih pesama o Krajišnicima posebno se govori o predvukovskom periodu, Vukovoj vezi s muslimanskom epi­kom, o muslimanskoj epici u zbirka­ma Jukića, Marjanovića i Šunjića, u Bogišićevim rukopisnim zbirkama, u zbirci Koste Hormanna, u zbirci Matice hrvatske, o muslimanskim pjesmama koje je prikupio Milman Parry, o bilježenjima Matije Murka, o kolekciji Omer-bega Sulejmanpa-šića Despotovića iz Sarajeva i dru­gim zbirkama i izvorima. U trećem poglavlju: Krajišničke pesme među ostalim muslimanskim junačkim pesmama govori o sadrža­jima, karakterističnostima i ličnosti­ma navodeći zašto su te pjesme iz­dvojene iz muslimanske junačke po­ezije, a onda opširnije govori o ju­nacima te poezije — Turcima Kra­jišnicima: Mustafi Hrnjici, Mustaj-begu Ličkom, Aliji Bojičiću, Kurti-ćima, Atlagićima, Cerićima, Badnja-kovićima, Arnautovićima i dr., Što potvrđuje da se radi o događajima i junacima prije svega iz 16. i 17. sto­ljeća — upravo onog doba koje je u kršćanskoj epici dalo bogatu pjes­ničku građu i pjesme tzv. uskočkog 118 narodna umjetnost 20 (1983) i hajdučkog ciklusa. I stoga po Kra­jišnicima, uzimajući u obzir povijes­no značenje tih branitelja turske Krajine, Mićović smatra da je pjes­me o njima najprikladnije zvati — krajišničkim pjesmama, kao što su uskočke i hajdučke pjesme, s koji­ma krajišnička poezija ima najviše sličnosti i veza, dobile ime po usko­cima i hajducima. U četvrtom poglavlju: Osobenosti i razvoj krajišničkih epskih pjesama govori o »bošnjačkom jeziku«, islam­skim utjecajima, ulozi pjevača u o-državanju, razvoju i formiranju tih epskih pjesama i zaključuje da su muslimanske pjesme pjevali i krš­ćanski pjevači, ali da su najznačaj­nije zabilježene od muslimanskih pjevača. U petom poglavlju: O arbanaškim krajišničkim pesmama i njihovom odnosu prema bosansko-hercegovač-koj muslimanskoj epskoj poeziji go­vori o karakterističnim crtama al­banskih pjesama o Krajišnicima us­poređujući ih s bosansko-hercego-vačkim muslimanskim krajišničkim pjesmama kao zajedničkom balka-nološkom fenomenu i interesima za njih od Vuka naovamo, o riječima stranog porijekla, vrijednosti, podu­darnosti i sličnostima s bosansko--hercegovačkom muslimanskom ju­načkom poezijom, o Turcima Kra­jišnicima, o prometnim i privred­nim vezama, vezama preko vojske, i naposljetku o povijesnoj identifi­kaciji krajiške epske poezije i nje­zinim karakterističnim sadržajima, motivima i drugim osobitostima — što omogućuje da se lakše shvati i pojam »arbanaške krajišničke epike u severnoj Albaniji i među Alban­cima koji žive u našoj zemlji (na Kosovu i Metohiji, u Crnoj Gori i Makedoniji)«. U bilješkama uz svako poglavlje autor citira izvore i djela kojima se služio. U Zaključku su sumirane glavne misli poglavlja: o specifičnim oso­binama tih pjesama, oblicima, kom­poziciji, strukturi, pjevačkoj tehnici i dr. Ante Nazor Miodrag Jaćimović, Lepopolje, Izd. 202 »Dečje novine«, Gornji Milanovac 1981, 152 str. Ova knjiga ima predgovor Milu­tina Srećkovića, 141 »legendu«, po­pis pripovjedača i bilješku o autoru. Pisac ne navodi kojoj vrsti usme­ne književnosti pripadaju doneseni tekstovi, ali u predgovoru Milutin Srećković naziva ih legendama. Slič­ne je legende pisac objavio prije tri godine u knjizi Kačerske legende. Međutim, za većinu tekstova u knji­zi bio bi prikladniji naziv predanja. Uzmimo, npr., tekst Moravci: »Po starom predanju (kurziv A. N.) vo­zile se vile visoko gore u nebesima u ogromnim kolima. Kako su silne i obesne nadletale današnje selo Mo-ravce, otkači se ogroman točak od njihovih kola i sav narod pomori. Po tome što je točak narod pomorio, prozove se i selo Moravci.« Ili drugi tekst Bele stene: »U prvom velikom ratu u selu Brančićima izgiboše na Belim stenama grdni Srbi od Švaba. Nije prošlo mnogo, Srbi potisnuli Švabe opet na Belim stenama i go­nili ih sve do Drine.« Tekst Zabo­ravio kako se zove anegdota je, itd. U predgovoru pod naslovom Vas-kolik život čovekov Milutin Srećko­vić govoreći o sadržaju knjige kaže da za istraživača mitologije legende predstavljaju »dragocen izvor sa­znanja« jer nisu samo »oblik ne-svesnog kolektivnog pamćenja«, već pokazatelj »kako se iz svakodnev­nih sadržaja postojanja razvija i ka­ko funkcioniše mitska shema sve­sti«; da se legenda ne može smat­rati finalnim proizvodom narodne fantazije već naprotiv legenda se nalazi na samom početku zasniva­nja jedne mitologije, pa zato naj­češće i nije drugo do građa koja s ogromnom količinom života ulazi u umjetničku fakturu mita; da je lje­pota legende u imenovanju predmet-nosti koju narodna mašta unosi u svoju umjetničku radionicu; da se bez legende ne mogu proučavati ni etnopsihologija ni nacionalna mito­logija; da se legende, koje je autor prikupio, uglavnom mogu podijeliti 

Dragutin Mićović, Krajišnička epika, SANU, Balkanološki institut, knjiga 10, Beograd 1980, 184 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia