Anica Nazor

Nazor, Anica

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

IN MEMORIAM313SLOVO 59 (2009)U travnju 2006. preminuo je ugledni paleoslavist Leszek Moszyński, uz čije se ime veže poljska paleoslavistika druge polovice XX. stoljeća.Rodio se u Lublinu, gdje je 1947. godine počeo studirati poljsku ﬁ lologi-ju na Katoličkom sveučilištu. Već kao student na Lublinskom je sveučilištu, na prijedlog dekana Humanističkoga odsjeka, obavljao bibliotekarske po-slove 2 sata dnevno. Treća godina njegova studija (1949./50.) za polonistiku u Lublinu bila je iznimno teška, jer su u isto vrijeme mnogi profesori, kod kojih je stekao temeljno znanje iz polonistike, otišli na druga sveučilišta. Među njima bio je jezikoslovac Władysław Kuraszkiewicz, koji je otišao u Poznanj. On je pozvao svojega studenta da dođe onamo, što je L. M. prihva-tio i u ožujku 1950. postao je student Poznanjskoga sveučilišta. U Poznanju je imao mogućnost upoznati se s istaknutim profesorima kao i bogatim stručnim knjižnicama – polonističkom i slavističkom. Ondje je u prosincu 1952. godine položio magistarski ispit iz slavistike i u siječnju 1959. godine obranio doktorat (njegova doktorska diploma na Poznanjskom sveučilištu LESZEK MOSZYŃSKI(Lublin, 19. veljače 1928. – Gdanjsk, 16. travnja 2006.)IN MEMORIAMIN MEMORIAM314SLOVO 59 (2009)ima broj 1, jer je ono istom u studenom 1958. godine dobilo pravo na podje-lu doktorskih i habilitacijskih diploma). Crkvenoslavenske studije, napose studija o Zografskom evanđelju, pribavile su mu 1962. godine habilitacijsku diplomu.U velikoj proljetnoj ideološkoj čistki od »crne reakcije« 1954. godine na poznanjskoj humanistici L. M. je morao otići sa Sveučilišta. Već od listopa-da iste (1954.) godine, zahvaljujući dvjema profesoricama, uspio je dobiti mjesto asistenta u Leksikografskom kabinetu Instituta za književna istraži-vanja u Poznanju, u kojem se pripremao Słownik polszczyzny XVI wieku.Od 1. prosinca 1955. godine počeo je raditi na Sveučilištu Nikole Kopernika u Torunju, ali je do konca rujna 1961. godine još uvijek radio pola radnoga vremena u Leksikografskom kabinetu u Poznanju, i u Torunj putovao iz Poznanja sve do 1961. godine. U Torunju je radio punih 18 go-dina (1955. – 1973.). Iz Torunja je prešao u Gdanjsk. Zapravo već od jeseni akademske godine 1964./65. držao je nastavu na novoosnovanom studiju ruske ﬁ lologije na Gdanjskom sveučilištu kad je u sveučilište pretvorena Viša pedagoška škola. Godinama je (1964./65. – 1971./72.) putovao iz Torunja u Gdanjsk i držao nastavu. Pune 33 godine L. M. proveo je kao putujući profesor (dojeżdżający profesor). U Gdanjsku je svake godine bi-valo sve više nastave. Tako je, na primjer, akademskih godina 1965./66. i 1966./67. morao održati 330 sati nastave iz jezičnih predmeta, a propisana norma za akademsku godišnju nastavu iznosila je 210 sati. Kad se pak pre-selio u Gdanjsk i ondje stalno boravio, akademske godine 1974./75. povrh obveznih 210 sati nastave održao je još 382 sata. Dakle, 592 sata što na redovnom što na izvanrednom studiju. Jedva da je to bilo moguće obaviti. Pogotovo kad se zna da je na Sveučilištu bilo i drugih obveza, koje je L. M. obavljao. Obnašao je od 1972. godine funkciju direktora sveučilišnoga Instituta za rusku ﬁ lologiju, koji je u početku imao samo odjele za jeziko-slovlje i književnost. Leszek Moszyński je uspio 1975. utemeljiti i oživjeti Odjel za slavistiku. Zahvaljujući suradnji s institucijama Poljske akademije znanosti u Gdanjsku, utemeljio je Kabinet crkvenoslavenskoga jezika pri Institutu slavistike Poljske akademije znanosti. Od 1980. godine Institut je postao važno – najprije legalno, a nakon 1981. ilegalno – središte opozicij-ske djelatnosti poljskoga sindikalnoga i političkoga pokreta »Solidarnost«, osnovanoga u kolovozu 1980.IN MEMORIAM315SLOVO 59 (2009)U »Solidarnosti« je L. M. bio vrlo aktivan, jer je u tome prepoznao trenu-tak i mogućnost borbe za autonomiju visokoga školstva. Čak je obnašao neke funkcije: od rujna do prosinca bio je član Privremenoga radničkoga samo-upravljanja Gdanjskoga sveučilišta (Tymczasowy Samorząd Pracowniczy), a od 5. prosinca 1980. godine sve do novih izbora 3. svibnja 1989. godine bio je predsjednik Komisije Humanističkoga odjela i član Zavodske komi-sije »Solidarnosti« Gdanjskoga sveučilišta (Komisja Oddzialowa Wydziału Humanistycznego i Komisja Zakładowa). Sudjelovao je u sastavljanju i ne-kih drugih povjerenstava »Solidarnosti« na Gdanjskom sveučilištu. U jesen 1981. godine »Solidarnost« ga je odlikovala ordenom »Zaslužnoga profe-sora« (Zasłużony Nauczyciel PRL). Kad je u ožujku 1990. godine Savjet Humanističkoga fakulteta Gdanjskoga sveučilišta podijelio počasni dokto-rat vođi »Solidarnosti« Lechu Walęsi, pozvao je Leszka Moszyńskog da ga promovira.Znanstvena je istraživanja od početka Leszek Moszyński usmjerio na jezik prvih slavenskih prijevoda Evanđelja, na tekstove potekle od Svete braće Ćirila i Metoda. Zbog arhaičnih jezičnih osobina privuklo ga je ponaj-prije Zografsko evanđelje. Posrećilo mu se 1958. godine da dobije priliku istraživati original rukopisa u Petrogradu (tadašnjem Lenjingradu). Tada je mogao s originalom usporediti Jagićevo izdanje iz 1879. godine (i njegov pretisak iz 1954. godine), koje je više od sto godina bilo (i do danas ostalo) jedini pristupačan izvor za istraživanje Zografskoga evanđelja. Pokazao je da je Jagićevo izdanje pouzdano i da ima trajnu znanstvenu vrijednost una-toč sitnim propustima (Ze studiów nad rękopisem Kodeksu Zografskiego, Wrocław-Warszawa-Kraków, 1961.). Ipak, nasušna je potreba za objavlji-vanjem faksimila i novoga kritičkoga izdanja teksta, koje bi zadovoljilo sve suvremene zahtjeve – što su 1969. godine pokazali zajednički Josef Kurz i Leszek Moszyński kad su pokrenuli projekt takvoga izdanja. Štoviše, pred-ložili su da se na isti način objavi i Marijinsko evanđelje. Povijesne prili-ke, međutim, nisu dopuštale realizaciju ambicioznoga projekta, jer tadašnje akademije znanosti – Čehoslovačka i Poljska – nisu mogle prihvatiti projek-te. Uskoro je (1972.) preminuo J. Kurz, a Leszek si je Moszyński, usprkos teškoćama što su na početku pratile projekt, postavio zadatak da potanko i sveobuhvatno istraži osobine jezika i teksta Zografskoga evanđelja, za koje smatra da je bilo u uporabi i prepisivano ne samo u Makedoniji nego i u IN MEMORIAM316SLOVO 59 (2009)Panoniji i Češkoj. Planirao je prirediti višesveščanu monograﬁ ju: šest većih zaokruženih cjelina u kojima će u zasebnim knjigama obraditi: morfologiju; sintaksu; graﬁ ju i fonetiku; provesti tekstološku analizu naknadnih glagolj-skih i ćirilskih tekstova i zapisa i na kraju sastaviti bibliograﬁ ju u kojoj će dati pregled i kritičku ocjenu svih prethodnih radova o Zografskom evan-đelju. Uz ostalo uspio je obraditi imenski sustav i o njemu objaviti dvije monograﬁ je u nizu Monograﬁ e sławistyczne Poljske akademije znanosti: Język Kodeksu Zografskiego, Čęszć I. Imię nazywające (rzeczownik), PAN. (Monograﬁ e sławistyczne 31), Wrocław-Warszawa-Kraków-Gdańsk 1975, 285 str.; Częszć II. Imię okreslające i zastępcze (przymiotnik; liczebnik, za-imek). PAN. (Monograﬁ e slawistyczne 52), Wrocław-Warszawa-Kraków- Gdańsk-Łódz 1990, 280 str. Njegov je opis imenskoga sustava Zografskoga evanđelja ocijenjen kao »vrlo suptilan opis koji detaljnošću nadmašuje sve dosada poznate opise jezika pojedinih spomenika. Nema podatka koji je iz-makao pažnji L. Moszyńskoga i koji je nakon njegova rada ostao nepoznat ili neobjašnjen.«1 Na temelju semantičke analize staroslavenskoga prijevoda Evanđelja i grčkih paralela Leszek Moszyński je, na primjer, mogao zaklju-čiti da »możno mówić o równym w tym zakresie za sobą wielowiekowy piękny rozwój literacki i piśmiennictwo scs. stawiało dopiero pierwsze kro-ki... Wszystkie te dane jeszcze raz potwierdzają wielki talent ﬁ lologiczny tworców slowiańskiego piśmiennictwa« (knj. I, 64).Na materijalu Zografskoga evanđelja L. M. je istraživao i konkretna sin-taktička pitanja kao što je pitanje »Funkcje partykuły – spójnika “da” w Kodeksie Zografskim« (Prace ﬁ lologiczne, 18/2, 1964, 413-427) i »Miejsce partykuły przeczącej “ne” w zdaniu staro-cerkiewno-słowiańskim« (Studia palaeslovenica. Praha, 1971, 243-263). Istraživanja Zografskoga evanđelja u drugoj pol. XX. stoljeća priskrbila su Leszku Moszyńskom atribut najbo-ljega poznavaoca ukupne problematike vezane s tim staroslavenskim spo-menikom.Leszek Moszyński bavio se konkretnim pitanjima ostalih staroslavenskih evanđelja. Ponudio je novo čitanje i opis paleografskih i jezičnih osobina ći-rilskih pripisa u Marijinskom evanđelju (»Cyrylica w Kodeksie Mariańskim« Studia z ﬁ lologii polskiej i słowiańskiej, 1969, t. 8, 213-259). U članku Staro-cerkiewno-slowiańskie oralo – neologizm Kodeksu Assemaniego (Symbolae 1 Iz recenzije obiju knjiga Zdenke Ribarove objavljene u Slovu 41-43 (1991.-93.), 281.IN MEMORIAM317SLOVO 59 (2009)philologicae in honorem Vitoldi Taszycki. Wrocław-Warszawa-Kraków, 1968, 223-228) otklonio je razloge za uvođenje neologizma oralo umjesto ralo u Assemanijevu evanđelju.U nizu članaka, studija i monograﬁ ja L. M. istražuje pitanja srodnosti staroslavenskih evanđelja. Po njegovu mišljenju prvotni prijevod starosla-venskoga aprakosa raspao se na dvije osnovne redakcije: jednu predstavlja Assemanijevo evanđelje, a drugu prototip Savine knjige, Bojanski palimp-sest, Marijinsko i Zografsko evanđelje. Kako su Metod i njegovi učenici dopunjavali aprakos do punoga teksta četveroevanđelja, redakcija Savine knjige uvelike se udaljila od redakcije četveroevanđelja – Marijinskoga i Zografskoga. U Bojanskom palimpsestu, koji je ostatak aprakosa, L. M. nalazi tekst koji je najbliži onomu koji je bio osnova za dopunjavanja do četveroevanđelja.Od niza članaka, studija i monograﬁ ja, u kojima L. M. istražuje navedena pitanja, spominjemo: »Pokrewieństwo najstarszych staro-cerkiewno-słowi-ańskich tekstów ewangelijnych w świetle statystyki słownikowej« Slavia occidentalis, 27, 1968, 153-158; Zróżnicowanie leksykalne najstarszych staro-cerkiewno-słowiańskich tekstów ewangelijnych Z polskich studiów slawistycznych. Seria 3. Warszawa, 1968, 195-204; »Cerkiewnosłowiańskie tytuły ewangelijne« Prace Slawistyczne, 90, Warszawa, 1990. 145 str.; »Głagolski tekst Bojańskiego Palimpsestu wobec innych cyrylometodej-skich ewangeliarzy« Изследвания върҳy историята и диалектите на българския език, София, 1979, 271-275.Leszek Moszyński nije mimoišao pitanje slavenskoga bogoslužja i gla-goljskih spomenika u Poljskoj »Liturgia słowiańska i glagolskie zabytki w Polsce«, Slovo 21, 1971, 255-273. Kritički se osvrnuo na prethodnu litera-turu o tom pitanju i na pretpostavku da je slavensko bogoslužje uvedeno u Poljsku neposredno nakon moravske misije Ćirila i Metoda. Sâm pak za-ključuje da jedino što se o slavenskom bogoslužju u Poljskoj činjenicama može potkrijepiti – osnivanje je i djelovanje dvaju benediktinskih samo-stana, u koje su dovedeni svećenici iz emauskoga glagoljaškoga samosta-na (»na Slovanech«), što ga je 1347. godine utemeljio Karlo IV. u Pragu. Prvi samostan praškoga tipa u Poljskoj utemeljio je 1380. knez Konrad II. u Oleśnici u Šleskoj. Drugi su deset godina kasnije (1390.) utemeljili kra-ljica Jadviga i Vladislav Jagelo u Kleparzu u Krakovu pod nazivom Sveti IN MEMORIAM318SLOVO 59 (2009)Križ. Još početkom XV. stoljeća ondje se, kako svjedoči poljski historik Jan Długosz (1415-1480), obavljala slavenska služba Božja. Na latinsku se služ-bu u Kleparzu prešlo koncem XV. stoljeća. U Poljskoj se kult svetih Ćirila i Metoda njegovao već od konca XIII. stoljeća. Od tada se oni spominju u bilješkama i lekcijama latinskih liturgijskih kodeksa (brevijara). Smatrani su apostolima Poljske i bili su glavni patroni Gnieznienske dijeceze. Zato je L. M. i uvjeren da je kult Ćirila i Metoda, snažno ukorijenjen u Poljskoj, potpomogao osnivanje spomenutih dvaju glagoljaških samostana, kojih, istina, ne bi bilo da nije bilo praškoga samostana »na Slovanech« (»możliwe było sprowadzienie do Polski zakoników z liturgią glagolską jako symbolu tego«), to jest da nije bilo ćirilometodske tradicije (Slovo 21, 271).Jedino što se od glagoljskih rukopisa upotrebljavanih u Kleparzu očuva-lo u Poljskoj to je fragment glagoljskoga misala iz pol. XIV. st., koji je danas pohranjen u Jagiellońskoj biblioteci u Krakovu kao Fragmenta glagolitica, br. 55672. Ostali su glagoljski rukopisi mogli biti uništeni u požaru koji je 1584. godine poharao samostan u Kleparzu. Leszek Moszyński ukazuje na mogućnost da bi se s krakovskim svetoﬂ orijanskim kultom mogla dovesti u vezu glagoljska misa sv. Florijana naknadno dopisana na prvoj stranici glagoljskoga Oxfordskoga rukopisa Ms. Canon. Lit. 349 iz XV. st., koju je mogao dopisati nepoznati korisnik rukopisa.U iznimno bogatoj pedagoškoj djelatnosti, ostvarenoj na nekoliko polj-skih sveučilišta, L. M. uspio je prirediti sveučilišni udžbenik o slavenskoj ﬁ lologiji: Wstęp do ﬁ lologii słowiańskiej (Warszawa 1984.), nastao kao re-zultat produbljenih istraživanja u slavistici – autorovih kao i istraživanja ostalih istraživača. Knjiga je potkrijepljena odlomcima tekstova iz glagolj-skih i ćirilskih spomenika, izborom faksimila spomenika, historijsko-geo-grafskim i lingvističkim kartama, tablicama i malim staroslavenskim rječ-nikom onih riječi koje su upotrijebljene u tekstovima citiranima u knjizi. Sveobuhvatnošću problematike i temeljitošću obrade sveučilišni udžbenik L. Moszyńskoga prerastao je u opći slavistički kompendium, u fundamen-talno djelo slavenske ﬁ lologije.Pripremajući se za emerituru, L. M. je 1998. godine sam sažeo rezulta-2 Fragment je opisao i objavio J. Vašica, Slavia XVIII. (1947./48.), 111-137. Neke pogreške, koje su se potkrale u njegovu izdanju, ispravio je L. M. na temelju uspoređivanja s originalom, v. Slovo 21, 270-271, bilj.67.IN MEMORIAM319SLOVO 59 (2009)te svojih znanstvenih istraživanja kao i pedagoške djelatnosti, te ih obja-vio u knjizi koju su priredili slavisti Gdanjskoga sveučilišta u njegovu čast povodom sedamdesete obljetnice rođenja: Tematy. Księga jubileuszowa w 70. rocznicę urodzin profesora Leszka Moszyńskiego (Slawistyka nr. 9.), Wydawnictwo Uniwersytetu Gdańskiego, Gdańsk 1998. Prvi dio knjige na-pisao je jubilarac i u njemu je do u pojedinosti prikazao svoju pedagošku i znanstvenu aktivnost na fakultetima u Torunju (Lata toruńskie) i Gdanjsku (Lata gdańskie). Njegov je prikaz više od vlastite znanstveno-pedagoške biograﬁ je, jer zorno i dokumentirano pruža sliku političkoga i ideološkoga ozračja u kojem su se zbivale njegove aktivnosti. Ponajviše su se zbivale u ozračju prema kojem je bio idiotizam sve ono što nije marksizam (»že wszystko, co nie marksism, to ‘idiotyzm’«).Pedagoški rad mjeren tzv. »propisanim radnim odnosom« trajao je uku-pno 48 godina: akad. god. 1949./50. do 1997./98. s prekidom 1954./55. i 27 radnih godina u dodatnom radu, što ukupno iznosi 75 »radnih godina« na sveučilištima i visokim školama: Katoličko sveučilište u Lublinu (1 godina), Sveučilište Adama Mickiewicza u Poznanju (4 godine), Sveučilište Nikole Kopernika u Torunju (18 godina), Visoka pedagoška škola i Gdanjsko sveu-čilište u Gdanjsku (34 godine), visoke pedagoške škole u Słupsku (7 godina) i Bydgoszczy (11 godina), te 7 godina u Leksikografskom kabinetu Instituta za književna istraživanja (Słovnik polszczyzny XVI wieku). U svemu, da-kle, 82 godine »radnoga vijeka«. »Nie jest to na 70 lat życia zbyt mało« – kako je zaključio sam Leszek Moszyński (Tematy, 33).U okviru didaktično-pedagoškoga rada do obilježavanja 70. obljetnice rođenja Leszek Moszyński je, po vlastitom svjedočenju, uspio promovirati 329 magistara: 100 magistara poljskoga jezikoslovlja i 229 ruskoga jeziko-slovlja. Promovirao je 15 doktora poljskoga jezika i slavenskih jezika.Do tada mu je objavljeno 8 knjiga (prva knjiga i prvi članak objavljeni su 1954. godine) iz slavistike i povrh toga 300 različitih znanstvenih priloga. Bio je član mnogih znanstvenih društava, povjerenstava, među kojima član Povjerenstva za istraživanje crkvenoslavenskoga jezika i za Rječnik crkve-noslavenskoga jezika pri Međunarodnom slavističkom komitetu; 1992. go-dine izabran je za dopisnoga člana Poljske akademije umjetnosti. Odlikovan je s nekoliko odlikovanja i medalja među kojima je odlikovanje »Krzyż Kawalerski Orderu Odrodzenia Polski« (1973.) i odlikovanje »Zaslužnoga IN MEMORIAM320SLOVO 59 (2009)učitelja Narodne Republike Poljske« (1981). U Bugarskoj je odlikovan ju-bilarnom medaljom »1300 godina Bugarske« (1982.) i jubilarnim odliko-vanjem »1100 godina od Metodove smrti«, koji mu je podijelila Bugarska akademija znanosti.Leszek Moszyński bio je prijatelj Staroslavenskoga instituta: objavlji-vao je priloge u institutskom časopisu Slovo, pisao je recenzije institutskih izdanja (Slovo, Rječnik), sudjelovao gotovo u svim znanstvenim skupovi-ma koje je organizirao Staroslavenski institut. Posljednji put sudjelovao je na međunarodnom znanstvenom skupu Glagoljica i hrvatski glagolizam, koji su organizirali Staroslavenski institut i Krčka biskupija povodom 100. obljetnice Staroslavenske akademije i 50. obljetnice Staroslavenskoga insti-tuta (Zagreb – Krk 2.-6. listopada 2002.) Tada je iz dalekoga Gdanjska do-putovao sa suprugom Danutom vlastitim automobilom kojim je sam uprav-ljao. U zborniku radova s toga skupa (2004.) objavljen je njegov prilog o pokušaju novoga pogleda na duhovnu baštinu krakovskoga glagolizma u srednjovjekovnoj Poljskoj. Dospio je napisati prilog za Slovo 56-57, koji je objavljen posthumno (2008.).Svojim marljivim, produbljenim i obuhvatnim istraživanjima najstarijih slavenskih tekstova, koji se postankom vežu uz imena slavenskih apostola svetih Ćirila i Metoda, Leszek Moszyński je dao obilan prilog paleoslavisti-ci, osobito njezinim korijenima. Zato je za svoje znanstvene patrone izabrao upravo svete Ćirila i Metoda i njihovoj kulturnoj ostavštini posvetio istraži-vanja, po kojima je u znanosti nezaobilazan.Hvala Leszku Moszyńskom na znanstvenom doprinosu i toplom prija-teljstvu, koje je iskazivao prema Staroslavenskom institutu i njegovim su-radnicima.ANICA NAZOR

Leszek Moszyński

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia