Ivan Kukuljević-Sakcinski

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

(i od i ii a IV. U ZAGREBU, I . LISTOPADA 1882. Broj 4. V I E S T N I K HRVATSKOGA ARKEOLOGIČKOGA DRUŽTVA. Dva spomenika kova zlatarskoga od Ivana Kukuljevića Sakeinskog. Na zlatarske umotvorine prošlih vjekova malo se do sada ob­zírala literatura slavenska. U mom slovníku umjetnika obratio sam prije njekoliko godina mimogred pozornost na njeke naše umne zlatare, što su u staro doba živili u Dalmaciji, Srbiji i t. d., od kojih slučajno nadjob spomenike njihova rada. Ali ovo bijaše jedva neki maleni prinesak za povjest zlatar­stva, koje je kod južnih i ostalih Slavena u staro doba veoma bujno cvalo. """ Spomenici zlatarskog rada razjašnjuju znatno kulturno stanje svakoga naroda, s toga bi vriedno bilo, da se naši časopisi, posve­ćeni stariuarstvu i umjetnosti, većom pomnjom na nje obaziru, a ponajbolje preporučili bi ovu stvar našim starinarom u Dalmaciji, Srbiji i Bugarskoj, gdje se još mnogo nepoznatih zlatarskih nmo-fcvora ualazi po erkvah, monastirih i kojekuda raztrešenih. Mi ćemo se u našem Viestniku od sada i ovimi spomenici većom pomnjom baviti. Za sada priobćujemo ponajprije opis jednoga kaleža i jedne čaše, od kojih se prvi spomenik u sbirci stariua pisca ovoga članka, a drugi u narodnom arkeologičkom muzeju zagre­bačkom nalazi. I. Srebrni, dobro pozlaćeni i nmjetuom rezbarijom izkićeni kalež (potir), kojega sliku priobćujemo na sliedećoj strani nabavio je pisac ovoga članka od grofa Bethlema, činovnika kod gubernije riečke, u kojega obitelji čuvao se dugo vremena u Erdelju. 7 98 Kalež je visok 22'/ä centimetra, gornja šupljina široka je 8'/г cntm., dubljina čaše ima 8 cm., a podnožje široko je l l ' / acrn . Staroslavenski nadpis oko kaležne čaše glasi ovako: , II - II) Ю =: , , , , "Г сь поти . ci.Tifopii • илдлр1с не • сиьтд • н княгине его се т мкя. (•j- dlh потир сьтворн пдньдлри: кепе спьтарь и княгине его семка •{•) 99 (•J* Hoc TOTýpiov faciendum curavit Pandarje magnus spathariiis et domina ejus Semka.) Pri čitanju ovoga nadpisa bijaše najveća potežkoća protumačiti ime velikoga spatara. Ja sam iz prvine čitao »pan Andrije i »pan Darije«.1 Ali priobćiv nadpis našim .slavenskim filologom gg Miklo-šiću i Jagiču, izjaviše se oba, da se ovo ime u savezu kao jedna rieč čitati imade. S toga moglo bi se čitati Pandarije (stsl. Panta-lije) ili Pančarije sr. Panča, Panče (Pantzus), Pančin. Paučo.2 Ime velespatarove supruge (kneginje) čitali su njeki ссннкл, im Dr. Miklošić učini me pozorna na nadpis druge dole opisane čaše, na kojemu je pisme м (ни) u rieči ско<шк uprav ovako izrezano, kao i na našem kaležu, te se s toga ovo ime svakako kao Semka3 či­tati ima. Drugo je važno pitanje, kojemu narodu pripadahu na kaležu spomenuti velispatar i njegova knjeginja Semka? Prem da su u staro doba i Bngari imali velespatara, to bi se ipak usudio uztvrditi, da naš velespatar Pandarije ili Pančarije za­jedno s kneginjom Semkoni, pripadahu narodu rumunjskomu; jer držim, da nadpis na kaležu nije stariji od XV. ili XVI. vieka, kad je Bugarska jnr od davna stenjala pod gospodstvom turskim, dočini je Vlaška i Moldavska imala još uvjek svoje vladare i boljare. Da kalež nije mladji od XVI. vieka, sviedoči nam kasniji poljski nadpis od g. 1G04., koji se nalazi na podnožju kaleža, te ovako glasi: a. iz vana : ZA PANOVANIA IEGO MOSCI BERNATA MACIOVVSKIEGO KARDINALA I BISKVPA KRAKOWSK1EGO ZA X. (Ksienža) STANISLAWA PL1ESIKA PLEBANA SCZVROWSKIEGO, SLA-HETNIE VRODZONT. b. iz nutra : STANISLAV DVI ЕВА ZASAYCZA SOLTYS ZROLOWEľ KVPIL KIELICH KV CZCI KV CHWALE PANV BOGV DO KOSCIOLA SCZVROWSKIEGO SWEľ WIERľ PRAZľ. A. D. 1604. 1 Sravni Dara, ДлрЯ. Moroškin, Onomasticon slavicum. 2 Moroškin. onomasticon. 3 Sravni: Sema, Semka, Semcika, Simka (Simeonida). Moroškin, Onom. slavicum. 100 Iz ovoga nadpisa razabire se dakle, da je g. 1604. za vrieme Bernata Mačiovskoga, kardinala i biskupa krakovskoga i popa Sta­nislava Pliesika, plovaná sčurovskoga, kupio taj kalež plemeniti Stanislav Duleba, za crkvu sčurovsku.1 Šteta, što nije zabilježeno, gdje i od koga je kupljen isti kalež, te tako ostaje za uvjek tajna, odkuda je ova posuda pravoslavne crkve dospjela u katoličku crkvu poljsku. Isto takova je tajna, kako se je s vremenom naš spomenik iz Poljske povratio opet u pol n-rnmunjsku zemlju Erdelj, i u dvorove grofovah Bethlema, od kuda dodje napokon u Hrvatsku. U. Sreberna, stranom pozlaćena čaša zagrebačkog ark. muzeju, oblika je podugačkog, od zgora širja, od zdola užja. U visini ima 183/4 centm., u gornjoj širini 12'/2 ctm., u dol njoj širini 81/* ctm Kako se iz ove slike razabrati može, izkićena je čaša na gor­njoj širini pozlaćenimi arabeski, iz pod kojih izrezan je poput grba 1 Miesta Szczurow i Szczurowa leže u Galiciji, okružju boliinjskom. 101 monogram, od zgora sa znakom sličnim sidru, a s obijuh straiiah ima cirilsko pismo Д. Od zdola u sredini latinsko pismo S, a s obijuh stranah L. U sredini i na podnožju čaše stoji u dva reda sljedeći nadpis : f С1Д К8МД ДЛрОКЛ 1Ш11. CTflWHYl, ЛОГО([)С . ф н Н 8 СВОСМК БОСНН УДШННКЙ. к лшо I>;Y<K ян. HI (•J- Hune poculum donavit doininus Stroic'b logotheta filio (baptis-mali) suo Bosne, piuceruae, Anno 7099 (1591) Aprilis XVIII.) Oblik »си кнпд« mjesto »eno KSIIH«, kao i »фнш,« mjesto »синь«, a i rieč »логофеи.« daju uagadjati, da je i ova čaša potekla iz Ru­munjske ili Bugarske. Nu šta če reći rieč »Bosni«? Ima li ovo značiti ime zemlje Bosne, ili pako ime krstno? Ako uzmemo u obzir, da pokrajina Bosna koncem XVI. vieka nije mogla imati svojih časnika ili peharuika, pa da tada ni u su­sjednoj Hrvatskoj ili Ugarskoj nijedan velikaš naslov bosanskog časnika nosio nije, to onda možemo podpuuoui vjerojatnošću uztvr-diti, da je ovdje ime Bosna, svakako ime krstuo. I doista nalazimo u hrvatskih listinah isto ime. U jednoj listini g. 1103. spominje se medju podpisanimi svjedoci Bosna, kaludjer (Bosna monachus)1 a Moroškin u svom »slavjauskom imeiioslovu« spominje česka i mo­ravska imena: Bosa, Bosak, Bosata, poljski Bosauta. Imadu i Srbiji ime Bosanko i Bosanka. Na našoj čaši inia se dakle ime Bosna ili »Bosan« (Bosni) rasumjevati kao krstno ime časnika, kojemu logofet Strožić darova istu čašu. Odkuda je ova čaša dospiela u naš narodni muzej nije mi po-zuato, nu na koliko se sjećam, nabavljena je po pokojnom neumor­nom iztražitelju starina, majoru Mihalju Sabljaru. /Sirmia citerior et ulterior. j / Piše V. Klaić. Poslanicom od 20. siečnja 1229. dozvoli papa Gregorije IX. na' molbu nadbiskupa koločkoga, da se obnovi sriemska biskupija, koje bješe u burno doba seobe uaroda nestalo2. Sielo obnovljene 1 Gl. moj Codex Dipl. Regui Croatiau II. p . 9. 2 Tlieiuer, Mou. Huug. I. p. 88 

Dva spomenika kova zlatarskoga

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia