František Čajka

Čajka, František

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OSVRTI430SLOVO 59 (2009)OSVRTIPoseban je trobroj časopisa Slavia1 bio posvećen češkim izlaganjima na XIV. međunarodnome slavističkome skupu u Ohridu, a izlaganja s paleoslavističkom tematikom njegov su nedjeljiv dio.2Izlagači su bili podijeljeni u sekcije s oznakama: 1) lingvistika, 2) literatura, kultura i folklor te 3) povijest slavistike. U svakoj od sekcija bili su izloženi re-ferati s paleoslavističkim karakterom, a najveći je broj takvih referata bio u lin-gvističkoj sekciji.František ČAJKA,  Rukopisná za-chování církevněslovanské legendy o svaté Anastázii (17-28). Autor se bavi rukopisnim karakterom crkvenoslaven-ske Legende o svetoj Anastaziji (Anast). Još se od vremena prvoga izdavača teksta A. I. Sobolevskoga uvriježilo 1 SLAVIA 77 (2008), 1-3 (=  Česká slavistika. Příspěvky k XIV. mezinárodnímu sjezdu slavistů. Ochrid 10.–16. 9. 2008), Praha, 2008.2 Informacije o tijeku XIV. međunarodnog slavističkog skupa i svih paleoslavističkih članaka o kojima je ovdje riječ vidi u Čajka, F.: XIV. Mezinárodní sjezd slavistů – Ochrid 2008  (Paleoslovenistika). Slavia 78, 2009, 1-2: 189–196.SLAVIA 77 (2008.)mišljenje da se prvotni oblik Anast u Češkoj pojavio u 10. ili 11. stoljeću. To potvrđuje latinska paralela, koju je pro-našao G. Kappel, te određene osobine rječnika.F. Čajka u prvom dijelu rada kodi-kološki ocjenjuje rukopise Anast, koje dijeli na poznate i na novootkrivene. Prvu grupu tvore oni čiji je materijal bio sastavni dio edicije A. I. Sobolevskoga, G. Kappela i F. V. Mareša. Riječ je o rukopisu ruskoga podrijetla iz Ruske narodne biblioteke u Petrogradu, s oznakom Q. I. 320, U i M, te o rukopisu srpskoga podrijetla, na koji je upozori-la D. M. Atanasova (u Čajkinoj studiji s oznakom Gr). Čajka dalje ukazuje na drugu skupinu rukopisa Anast, do sada nepoznatu, koja se sastoji od tri ruko-pisa ruske provenijencije s kraja 15. do 18. stoljeća (s oznakama V, R i Ch).U drugom dijelu studije autor se bavi osnovnim tekstološkim pitanjem, tj. odnosom između sačuvanih ruskih rukopisa i srpskoga rukopisa. Došao je do zaključka da obje grupe tekstova vrlo vjerojatno proizlaze iz starijega ar-hetipa Anast. To potvrđuju njihove izra-OSVRTI431SLOVO 59 (2009)zite tekstualne podudarnosti, zajednički izravan odnos prema latinskoj paraleli, zajedničke pogreške i razlike u tekstu između ruskih rukopisa i srpskoga ru-kopisa. Sastavni dio članka čini i edicija najstarije očuvane srpske varijante le-gende (Gr).Václav ČERMÁK, K pojetí nové cír-kevní slovanštiny v areálu Slavia ortho-doxa a Slavia latina (29-39). Teoretski orijentirana studija V. Čermaka posve-ćena je istraživanju novocrkvenosla-venskoga jezika, pri čemu je osnovna autorova metoda opis tipičnih pojava triju varijanata toga jezika (ruskoga, hr-vatskoga i češkoga), koje se na području Slavia ortodoxa i Slavia latina do danas rabe. Autor navodi da, unatoč različitim načinima formiranja, sva tri tipa cr-kvenoslavenskoga jezika predstavljaju zadnju fazu razvoja staroslavenskoga književnoga jezika. Autor se u nastav-ku bavi i nekim pitanjima terminološke naravi. Smatra da je u daljnjim istraži-vanjima prije svega važno jezično ana-lizirati sva tri tipa, saznati karakter nji-hove eventualne povezanosti i njihovih međusobnih razlika, istražiti moguće korelacije s narodnim jezikom i opisati postupke stvaranja novih crkvenosla-venskih tekstova. Dalje smatra bitnim istražiti i zasebne pismene i kulturne tradicije na koje se pojedini tipovi je-zika oslanjaju, te analizirati tendencije koje su tim jezicima pomogle u njihovu konstituiranju.Miroslav VEPŘEK, Církevně slo-vanské modlitby českého původu (221-230). U članku autor iznosi nove činjeni-ce koje mogu poslužiti za analizu devet molitava iz takozvanog Jaroslavskoga molitvenika. Uglavnom na osnovi tek-stološkog uspoređivanja upozorava na veliku vjerojatnost češkoga podri-jetla Molitve sv. Grgura (i'e koli'do tvor3t6 si© mFlitvou. na vs3k7 dFn6. ni z7l7 +lFk7. ni d6§vol7 nikog7da'e ni ¨dino© 'e l6sti© s7blazniti mo'et6. ni na dF[© ni na t5lo. i a]e \ sego 'iti§ prestavit6 s3 ad7 to§ dF[a ne-priimet6. §ko'e sËDti grigorii rÄDe.) i Ispovjedne molitve (mÃDo ispov5da-ni© gr5hËDËËo7), koje su prema autoru bile vrlo vjerojatno prevedene s latinskoga u češkoj sredini u 11. stoljeću. Tu tvrd-nju Vepřík potkrepljuje novootkrivenim latinskim paralelama i vrlo važnim lek-sičkim i tekstološkim podudarnostima sa spomenicima češkoga podrijetla. Autor je već prije upozorio na nekoliko sred-njovjekovnih latinskih molitava sačuva-nih u rukopisu (Oratio sancti Gregorii), koje su prema M. Vepřeku poslužile kao osnova za slavenski prijevod.3 Autor na-vodi sedam latinskih rukopisa molitve, od kojih crkvenoslavenskomu tekstu Molitve sv. Grgura najbolje odgovaraju dva rukopisa: rukopis iz 11. stoljeća, sa-čuvan u Darmstadtu pod signaturom Hs 544, i rukopis iz takozvanog Orationale Arnošta z Pardubic (signatura XIII C 12) iz sredine 14. stoljeća. Upozorava i na to da postoji staročeška verzija, koja 3 Vepřek, M.: Církevněslovanská Modlitba sv. Řehoře a její původ v komparaci s la-tinskou předlohou. Slavia 76, 2007: 1–11.OSVRTI432SLOVO 59 (2009)je sastavni dio Miličovskoga zbornika molitava, vjerojatno iz 80-ih godina 14. stoljeća, koja je doduše nastala neovisno o crkvenoslavenskom tekstu, ali unatoč tomu dobro ilustrira odnos svetogrgur-ske molitve prema češkoj sredini.Druga molitva za koju M. Vepřek pretpostavlja mogući latinski original jest Ispovjedna molitva. Upozorava na darmstadtski rukopis Hs 544 u kojem je zapisan latinski tekst molitve (Confessio S. Patricii ep.), koji je prema autoru odgovarao crkvenoslavenskoj molitvi. U istom se kodeksu također nalazi već spomenuta latinska verzija Molitve sv. Grgura.U zaključku autor navodi da se za preostale molitve u Jaroslavskom zbor-niku za sada ne može potvrditi češko podrijetlo.Lubomíra HAVLÍKOVÁ, K práv-nímu postavení slovanské ženy v 9. sto-letí (251-263). L. Havlíková posvećuje posebnu pozornost problematici brač-noga prava kod starih Slavena. Autorica s pravnoga stajališta analizira posebi-ce članak 7. Sudbenoga zakona i tekst Metodijeve Anonimne homilije u uspo-redbi sa suvremenim latinskim i bizant-skim pravnim tekstovima (Responsa Nicolai papae I ad consulta Bulgarorum i Justinijanove Institutiones). Autoričino je mišljenje da je, bez obzira na to što je srednjovjekovno bračno pravo proizaš-lo iz rimskih pravnih osnova, stvaranje kanonskoga bračnoga prava zahtijevalo puno dopuna te da je bilo rezultat dugo-trajna procesa.SLAVIA 77 (2008), sv. 4Emilie BLÁHOVÁ, Homilie o sv. Petru a Pavlovi mezi nejstaršími sta-roslověnskými homiliemi (351-366).4 U članku autorica, koja području najstari-je staroslavenske homiletike posvećuje kontinuiranu pozornost5, posebice ana-lizira leksik i sintaksu staroslavenskoga prijevoda homilije Ivana Zlatoustoga (spomenika srpskoga podrijetla) – ho-milije o Petru i Pavlu, čiji je tekst sa-čuvan u srednjobugarskom Germanovu zborniku i u Mihanovićevu homilijaru.Najstariji tekst u Germ je homi-lija (enkomion) o sv. Petru i Pavlu (PetPau), prijevod s grčkoga predloška pripisivanoga Ivanu Zlatoustom, koja je od 29. lipnja uvrštena kao 36. tekst na folijama 229a-234b, s incipitom: ne-bou i zemi ret6 vi'd4.Jedna od izrazitih posebnosti PetPau jest da je to jedina homilija u kojoj se pojavljuju paleoslavizmi zapadnosla-venskoga podrijetla: kri'6 – staurÒj i krouna – στ»fanoj. Jezično relevan-tnu podudarnost u neobičnoj sintak-tičkoj pojavi – dativu uz komparativ, autorica nalazi u tekstovima dviju ar-haičnih homilija (Anonimne homilije u Clo i Epifanove homilije o Kristovu silasku u pakao, koja je sačuvana u 4 Kratice naziva crkvenoslavenskih spo-menika uzete su iz Slovníka jazyka staro-slověnského.5 Vidi Čajka, F.: Příspěvky E. Bláhové k pro-blematice českocírkevněslovanské. Ho mo bohemicus 1, 2008: 15-30. U članku se nalazi bibliografski popis radova E. Blá-hove.OSVRTI433SLOVO 59 (2009)Suprasaljskom zborniku, a fragment je poznat i iz Clo).Metodološki utemeljeno E. Bláhová u svojoj studiji uspoređuje leksik i sin-taktičke pojave u PetPau s Anonimnom homilijom iz Kločeva glagoljaša, kao i s najstarijim prijevodom Epifanove ho-milije.U jezičnoj analizi PetPau autori-ca navodi da tekst sadrži 12 složenica, od kojih su između ostalih zanimljive: bogol©b3 – φιλοδšσποτοj (s participom kao drugom sastavnicom) i dvije ime-ničke složenice, koje su staroslavenska hapax legomena, formirana prema grč-komu uzoru: r4koiml§ – χεiραγωγÒj i ousmo[6v6c6 – σκηνορρ£φοj. Iz čitavo-ga materijala PetPau autorica posebice upozorava na dvije složenice koje ne kopiraju grčki model: prilog str6mo-glav6 za grč. ™πˆ κεφαλ¾ν i imenicu ne«v5r7 za grč. ¢γνèμwν.E. Bláhová upozorava na to da se izrazite aluzije na PetPau mogu pronaći u Pohvali Ćirilu i Metodu, čiji je najsta-riji prijepis sačuvan u Uspenskom zbor-niku iz 12.-13. stoljeća između tekstova Život Metodov i Legenda o sv. Vidu. S obzirom na to da je Pohvala Ćirilu i Metodu u svojoj prvotnoj redakciji, isto kao i Život Metodov, sačuvana samo u istočnoslavenskoj književnoj tradiciji (a ne južnoslavenskoj), autorica ne isklju-čuje mogućnost da je PetPau stigla u Rusiju češkim, a ne bugarskim posred-ništvom.Autorica dalje zaključuje da je PetPau sigurno nastala još u Velikoj Moravskoj, kao i Anonimna homilija i prijevod Epifanove homilije. Ove su dvije homilije s  PetPau povezane odre-đenim jezičnim podudarnostima; u sin-taksi to su ponajprije adnominalni dativ i izražavanje agensa u pasivu prijedlo-gom ot7 + genitiv; iz područja leksika neki arhaizmi (uz uobičajene, još i npr. 4'e 'el5z6no – ¤lusij, protiv6n7 – ¢peiqî, pogan7 i [3tani¨); konstruk-cije prema grčkom u nekim biblijskim citatima ili tekstološka podudarnost evanđeoskih citata sa Savinom knjigom. Međutim, E. Bláhová ističe da navede-ne podudarnosti nisu u dovoljnoj mjeri jednoznačne da bi bilo moguće pretpo-staviti zajedničkoga prevoditelja, odno-sno autora, i to zato što u PetPau nisu izraženije zastupljene konstrukcije v7 + akuzativ i konstrukcija i'e + padež s prijedlogom, što je tipično za Epifanovu i Anonimnu homiliju.  Dosadašnje će se predodžbe o ka-rakteru velikomoravskoga homilijara, koji se je obično smatrao skupom ho-milija za tjedan Pashe i Uskrsa, prema E. Bláhovoj morati promijeniti. Naime, pokazuje se da su u Velikoj Moravskoj najvjerojatnije bile prevedene i homilije o nekim bitnim blagdanima u godini. Iz zaključka studije proizlazi da se PetPau, sačuvan u Germanovu zborniku, može smatrati sastavnim dijelom velikomo-ravske književnosti.ГАНКА ДЮЛГЕРОВА-ХРИСТО-ВА, Словата на Климент Охридски и Кирило-Методиевият превод на Евангелието  (403–427). Cilj je član-ka klasiﬁ cirati i tekstološki procijeniti citate svetoga Klimenta Ohridskoga. OSVRTI434SLOVO 59 (2009)Zbornik je izašao uoči održavanja XIV. međunarodnoga slavističkoga kongre-sa u Ohridu. Sadrži devetnaest prilo-ga podijeljenih u tri tematska bloka: Paleoslavistika (11-170)1, Jezikoslovna kroatistika i slavistika (173-301) i Zna-nost o književnosti (305-353). Osvrnut ćemo se ukratko na referate iz prve sku-pine. Stjepan DAMJANOVIĆ u referatu Hrvatski prinosi proučavanju i pouča-1 Paleoslavističke su teme, kako se vidi, bile tako bogato zastupljene da su predstavljene kao zasebna cjelina. Slično je bilo i na Prvom hrvatskom slavističkom kongresu u Puli, kada je sekcija G: Hrvatskoglagoljska i paleo slavistička problematika »naknadno izdvojena zbog većega broja pristiglih referata spomenutoga sadržaja« (Vesna STIPČEVIĆ, Prvi hrvatski slavistički kongres: Pula, 19-23. rujna 1995. Slovo 47-49, 347). vanju staroslavenskoga jezika (25-41) i Anica NAZOR u radu naslovljenom Rječnik crkvenoslavenskoga jezika ini-ciran na IV. međunarodnom slavistič-kom kongresu u Moskvi 1958. godine (65-82) izvješćuju o važnim prinosima hrvatskih slavista paleoslavistici. Dok prvi autor zahvaća svoj predmet u ši-rokom vremenskom rasponu od Jurja Križanića pa sve do naših dana (usredo-točujući se ipak najviše na tri istaknu-te osobe: Jurja Križanića, Vatroslava Jagića i Josipa Hamma te na jednu ustanovu: »Staroslavenski institut« u Zagrebu), u središtu je pozornosti Anice Nazor odnos kapitalnoga projekta toga instituta: Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije prema ostalim crkvenoslavenskim rječnicima, koji su dovršeni ili se još pripremaju u drugim slavenskim zemljama, a potekli su iz Autorica se trudi usporediti materijal evanđeoskih citata Klimenta Ohridskoga s najstarijim rukopisima evanđelja (Zo-grafsko evanđelje, Marijinsko evanđe-lje, Assemanijevo evanđelje i Savina kniga).Autorica je obradila 165 evanđeo-skih citata Klimenta Ohridskoga koji prema njoj mogu biti podijeljeni u četiri grupe, a to su: a) citati koji su slobod-na parafraza evanđeoskoga teksta (18 slučajeva), b) citati od kojih otprilike polovica otpada na parafraze a druga polovica odgovara evanđeoskim tek-stovima (30 slučajeva), c) grupa citata s potpunom podudarnosti s tekstom iz staroslavenskih evanđelja (42 slučaja), d) grupa u osnovi identičnih citata u ko-jima su razlike samo ortografske naravi (75 citata). FRANTIŠEK ČAJKAPrevela Slavomira RibarovaVIDJETI OHRID. Referati hrvatskih sudionica i sudionika za XIV. Međunarodni slavistički kongres (Ohrid, 10. - 16. rujna 2008). Priredili Bernardina Petrović i Marko Samardžija. Hrvatsko ﬁ lološko društvo – Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2008., 353 str. 

Slavia 77 (2008.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia