Mišo Kišpatić

Kišpatić, Mišo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

lis Vlkanov, koji 22 trav. 1242 (Rad I. 131) sklopi ugovor s obli­nom dubrovačkom.« Ovgdje se je osvrnuti na rieč porkiju (porciju = portio, tributum), na arabsku rieč arač (harač) i na vasial mješte vasal. Spomenuta je crkvina duga m. 10,24; široka m. 4,54; a apsida je široka m. 6. Vrata su na crkvi vis. m. 1,55; široka m. 0,67. Povrh vrata je i s desne strane krst ovoga oblika: S lieve ie strane krst u viencu: l( ™ J Vid Vuletić Vnkasović. Predhistorijsko kamenito orudje iz narodnoga muzeja. (Konac). C Kamenito oružje od diabaza-1. Sjekira iz Zagorja. Sjekira ova je na tupoj strani upravo preko rupe prelomljena, te joj manjka zadak. I brid je ponješto odbit. Rupa je čunjasta, te ima promjer na jednoj strani 2 cm., a na drugoj ls/4 cm. Pre­ostali komad dug je 103/4 cm.; visina na bridu i zadku iznosi 31/.. a po sredi 4 cm., a širina na rupi 4 cm. Ovako teži 237 gr. U muzealnom katalogu nalazimo tu sjekiru spomenutu na str 37 si. k. Dar je to dra. I. Prelca. Površje samoga kamena je sitno izšarano, a šaru tu tvore sitni ledci glinenca, iz rnedju kojih se protežu mutno zelene ljage. Da je kamen već u velike raztrošeu, svjedoči nam njegova sivkasta boja, koja prelazi u hrdjastu. Pod mikroskopom vidimo na izbrusku, da je kamen čisto zr­nate strukture. U izbrusku razpoznajemo kao sastavine: plagioklas, augit, amfibol i titanovo željezo, čemu se pridružuje u vrlo ma­lenoj množini još i kremen, koji je tu kao što i amfibol sekun­daran. Pojedini sastavni dielovi su osim titanova željeza vrlo raz-trošeni. Neima dvojbe, da je kamen taj bio već onda raztrošeu, * 116 kada su ga za orudje priredili, jer su ljudi onda većim dielom ku­pili materijal za orudje po potocih, dakle uzimali valutice, koje je voda sniela. Atigita nalazimo u preparatu vrlo malo, jer se je najveći dio već pretvorio u amfibol. Gdje su mu se ledci još sačuvali, tu sn. se uviek razpali ti pojedina razlučena zrna. Zrna su ta jasno svietle boje. U polarizovanom svjetlu pokazuju ona vrlo oštre boje, a gdje se na zrnih vidi izražena kalavost, tu se dade mjeriti velik kut potamnjenja, koji dosiže do 40°. Sav amfibol, što se u preparatu vidi, stoji genetički u savezu sa augitom. Na razkidanih zrnih augita se često vidi, kako se svako za sebe na obodu pretvara u vlaknasti amfibol. U preparatu ima više amfibolnih nakupina, u kojih nalazimo po koje zruce augita. No gdje i toga neima, to se ipak svuda na amfibolu vidi njegova sekundarna narav. Sav taj amfibol je skroz vlaknast i razčihan, a pri tom nikada ne stvara cjelovite kristaloide, nego se svaka nakupina razpada u sitnije nakupine sa posebno položenimi vla-kanci. Kako se cio leđac augita ne pretvara cielokupuo sa oboda u amfibol, nego se uviek najprije razpadne u pojedina zrna, a onda se tek ta zrna pretvaraju u amfibol, to nam je struktura amfibola jasna. Sve te vlaknaste nakupine odaju nam uviek jasno mineralnu narav amfibola. Plehroizam im se pokazuje u zelenkasto žutoj i žuto smedjoj boji. Kut potamnjenja je uviek malen. Plagiohlas je vrlo raztrošen, te pun zrnata, bi eli časta mu teža, no uza sav taj mutež ima u njem vrlo često svježih dielova, koji nam u polarizovanom svjetlu odaju njegovu polisintetičnu sraslačkn narav. Sraslačke lamele potamnjuju uz malen kut. Da li tu ima uz plagioklas još i ortoklasa, to se neda reći. Željezna ruda je vrlo obilna, što se već prostim okom na iz-brusku vidi, koji je sitnimi točkami crno izpjegan. Oblici željezne rude su onakvi, kako ih obično pri titanovu željezu vidimo. Oui su šibkasti, razrezuckani, te sa strane i po sredini izjedeni. Biele raztrošine oko ovih zrna neima. Diabazi Zagrebačke gore imadu, kako sam se iz mojih preparata osvjedočio, isto tako titanovo že­ljezo, koje u mnogih slučajevih ostaje vrlo dugo svježe, pa se samo gdješto u leukoxen pretvara. Kremen je u preparatu vrlo riedak. Oblik i položaj mu uviek jasno posvjedočuje, da je on u kamenu sekundarne naravi. 117 Materijal ove sjekire potiče nedvojbeno iz Zagrebačke gore. Na sjevernom obronku Zagrebačke gore našao sam velikim prostorom silne pećine diabaza. I taj diabaz nalikuje po vanjskom licu i po svojih mikroskopskih sastavina posvema na ovaj, od kojega je opi­sana sjekira napravljena. Neima tu razlike nikoje druge do te, što sara ja za svoje iztraživanje odlomio svježiji materijal, te mu tako nije pretvorba tako daleko napredovala. 2. Sjekira iz Beđekovčine u Zagorju. Sjekira ova prelomljena je pri rupi, pa se je našao samo prednji komad, koji ima širok i oštar brid. Strane joj se sastaju u pravom kutu. Komad taj mjeri u duljini 8 cm.; visina na bridu iznosi 4!/2 cm., a po sredi 5',2 cm.; širina pri rupi je 41,2 cm. Komad teži 433 gr. Nadjena je u Bedekovčini, u obćini Mače, a muzeju darovao ju je dr. Prele. Muzejalni katalog ju spominje na strani 40 si. g. Sjekira je slabo ugladjena, a površje je kao u prijašnje sitno izšarano. Šaru tvore i tu situi ledci glinenea, izmedju kojih se pro­težu druge zelenkaste sastavine. Sivkasta boja ovoga kamena je čistija nego u prijašnjega. Na svježoj prelouiini proviruju iz tamno sive površine sitni bieli, svietlucavi ledci glinenea. Pod mikroskopom pokazuje nam ovaj kamen u preparatu iste one bitne sastavine, kao i prijašnji, samo vidimo, da je tok raz-tvorbe ovdje bio ponješto drugi. Aiigiti su ovdje mnogo obilniji, premda su gotovo svi njegovi ledci u sitnija zrna razkidani. Kako je raztvorba augita zaostala, tako ima tu malo amfibola. Samo pretvaranje augita u amfibol moralo je tu ići vrlo polako, jer sekundarni amfiboli nisu tako vlaknasti, nego su više kompaktni i jedinstveni. Glinenuc je nasuprot u kamenu gotovo sasvim raztrosen, te su mu ledci tako izpunjeni bielom, kaolinu naličnom, tvarju, tako da u njih ima vrlo riedko svježih dielova, na kojih bi se mogla razabrati polisintetična, sraslačka narav. Titanovo željezo je vrlo obilno, te se pokazuje u istih oblicih kao i u prijašnjem. Kremen je i ovdje sekundaran, no ima ga puno više nego u prijašnjem. Materijal ove sjekire potiče takodjer nedvojbeno iz Zagrebačke gore. Ja posjedujem poveći broj preparata od zagrebačkoga diabaza, 118 pa sam se osvjedočio, da je u raznih komadih raztvorba dosta različita, pa da se u njih amfibol i kremen dosta često sekun­darno pojavljuju. U muzeju nalazi se od diabaza samo još jedno dijeto, koje je. takodjer u Zagorju nadjeno. Liep ie to, velik i čitav komad, koji doduše nisam iztraživao, no on je po vanjskom licu tako nalik na oba prijašnja komada, da i tu neima dvojbe, da mu materijal po­tiče iz Zagrebačke gore. D- Kamenito orudje od sijenita i . Mlat iz Sota u Srijemu. Mlat ovaj prelomljen je na rupi, a nadjen je samo zadnji dio, koji svršuje ravno zatupljeuim šiljem. Rupa mu je pravilna i mjeri u promjeru 2'/a cm. Dug je od rupe do zadka 4'/a cm.; visok je u rupi 3!/2 a na zadku 2'/2 cm.; širina na rupi mu je 53/4 cm. Težak je ovako 218 gr. Muzeju poklonio ga je Mato Ma-rinković, župnik u Sotu. Muzejalni katalog spominje ga na str. 43 slovo d. Kamen ovoga mlata je vrlo liep. Boje je tamno-maslinasto-zelene, a iz toga zelenila proviruju ponješto bieličaste ljage. Na prelomini je tamno-zelen sa svietlucavimi bielimi ledci. Pod mikroskopom očituje nam kamen čistu jednoličnu zrnatu strukturu. Pojedina zrna su srednje veličine. Mikroskopske sasta­vine su mu glinenac, amfibol i titanovo željezo. Glinenac je sav stubast. On je vrlo raztrošen i izpunjen bielim, sitnim mutežora, no koji nam ipak ne može da sakrije optička svojstva rude. Malo ne sav glineuac je ortoklas, jer nam se obično prikazuje kao jedinci ili dvojci. Plagioklas je tu dosta riedak, a to nam opredjeljuje kamen kao sijenit. Amfibol se pri slabom povećanju prikazuje u dosta kompaktnih ledcih, koji dobivaju svoj oblik prema prostoru, što ga je ostavio glinenac. U te prividne ledce ulaze dosta često sa strane glinenci, te ih tako razrezuju. Boja amfibola' nije smedja, nego je zelena. Medju unakrštenimi nikoli vidimo i pri slabom povećanju, da ledci amfibola nisu jedinstveni, jer ne potamnjuju jednolično. Pri večem povećanju vidimo, da amfibolni kristaloidi sastoje od neizmjerno finih vlakanaca, koja obično ne leže paralelno. Sve nam to jasno 119 govori, da su se u njem njeke promiene dogoditi morale. Pomislili bi odmah, da je taj amfibol postao metamorfozom iz augita, no u preparatu ne ima augitu nigdje ni traga. Kada bi ipak tako bilo, o čem sam podpuno uvjeren, onda bi to bio augitni sijenit. Titanovo željezo je u kamenu obilno razvijeno, no vrlo se je slabo iztrosilo, jer oko njega vidimo dosta rierlko poznate biele raztrošine. Materijal ovoga mlata, koji je u Sriemu nadjen, potiče ne­dvojbeno iz Zagrebačke gore. U Zagrebačkoj gori našao sam sijenit-noga kamenja u znatnoj množini, i to kamenje se u ničem ne razlikuje od ovoga. Poglavito je tu narav amfibola istovjetna. Ja se nadam, da ću jednom dospiti do toga, da opišem eruptivno ka­menje Zagrebačke gore, te ću onda genezom razjasniti narav sa­moga amfibola. Ja se ne mogu upuštati ovdje dublje u opisivanje zagrebačkoga sijenita, nego se moram ograničiti samo na to, dal kažem, da neima dvojbe, da kamen ovoga mlata potiče iz Zagre­bačke gore. Ovaj mlat služi nam ujedno za dokaz, da je prometom I nesamo antigoritni serpeutin dolazio iz Sriema pod Zagrebačku! goru, nego da se je i odatle prometom nosilo kamenito orudje natrag u Sriem. To nam podpuno utvrdjuje, da je u ono vrieme u istini postojao savez izmedju Sriema i Zagorja. Mi ćemo odmah viditi, da je u Zagorju i zagrebačkoj okolici bilo dosta kamenita orudja od sijenita. 2. Bat iz Zagorja. Od ovoga širokoga i težkoga bata nadjen je samo doljui dio bez rupe. Kamen samoga bata je sivkaste boje, te se vide na njem dvie vrsti pjega. Jedne pjege su sitnije i zelenkaste boje, dočim su druge puno veće i hiele boje. Cielo lice pokazuje, da je kamen u velike raztrošen. Mnzejalni katalog ne navodi ovaj bat. Pod mikroskopom vidimo u izbrusku, da je kamen tako raz­trošen, da mu se sastavine jedva razpoznaju. No uza sve to vidi se ipak, da je kamen bio krupnozrn. Sastavine kamena su glinenac, amfibol i kremen. Ledci glinenca prikazuju nam se kao bieli, mutni i raztrošeni stupovi. Samo na gdjekojih se još vidi, da su to bili ortoklasi. Uz ortoklas nalazimo tu i nješto malo plagioklasa, kojemu su se ledci bolje sačuvali, kao što to i u drugom kamenju biva. 120 Amfibolni krislaloidi prikazuju nam se kao nakupine sitnih listova, na kojih se očito vide sva svojstva amfibola. U samih li-stovih nalazimo vrlo sitna zrna epidota. Sve to jasno govori, da su se u amfibolu znatne promiene dogodile. Kremm je u kamenu sav sekundaran. On izpunjuje izjedene dielove kamena, te tvori tu malene nakupine sitnih zrna. U samom kremenn nalazimo sitne i gličaste leđce amfibola, koji se je pri raztvorbi kamena stvorio, te se zajedno sa kremenom složio. Željezna ruda je do malenih ostataka sasvim izčezla. Sijeniti Zagrebačke gore tako su nalik ovomu kamenu, da ne ima dvojbe, da i on potiče iz Zagrebačke gore. 3. Sjekira iz Zagorja. Sjekira ova prelomljena je upravo pri rupi, a nadjen je samo stražnji komad, koji je na okolo zaokružen. Mnzejami katalog ga spominje na strani 41 slovo p. Muzeju darovao ga je dr. Prele. Komad je težak 287 grama. Površje kamena je hrdjasto-smedje boje. Svježa prelomina je mutno-zelena sa sitnimi bjeličastimi pjegami. Pod mikroskopom prikazuje nam se kamen tako raztrošen, da se u izbrusku razpoznaju samo veliki ledci glinenca. Upravo je neobično, kada čovjek vidi, kako je raztvorba sve ostale sastavine sasvim uništila, pa da se je ipak glinenac i toliko sačuvao. Gli-nenci su doduše puni muteža, uo ipak se dadu gotovo uviek po optičkih svojstvih opredieliti kao ortoklasi. Plagioklasi su tu vrlo riedki. Feromagnezijski sastojak je posve raztrošen i kao takav iz-čeznuo. Njegovo mjesto zauzimlje nerazriešiva bieličasta i zelena raztrošina, u kojoj razabiremo jedino sitne listove viriditične rude. U cielom preparatu našao sam jedan ledac apatita. Napokon mora se ovdje još spomenuti: vapnenac, koji je da­kako sekundaran, te se samo u riedkih i malenih zrnatih naku-pinah pojavljuje. Neima dvojbe, da materijal i ove sjekire potiče iz Zagre­bačke gore. U muzeju nalazimo još tri sjekire, koje su napravljene od sijenita, pa sve tri potiču iz okoline Zagrebačke gore.. Već vanjsko 121 lice ovih sjekira dokazuje jasno, da i njihov materijal potiče iz Zagrebačke gore. Rezultati mojega iztraživanja bili su sliedeći: 1. Svemu kamenitomu orudju, koje je pravljeno od serpen­tina, diabaza i sijenita, potiče materijal iz Hrvatske. 2. Za serpentinsko orudje, koje nalazimo u Zagorju, Posaviui i Sriemu, uzet je materijal iz Fruške gore. 3. Za orudje od diabaza, koje nadjoše u Zagorju, uzet je ma­terijal iz Zagrebačke gore. 4. Orudje od sijenita nalazi se u Sriemu i Zagorju, a mate­rijal nm potiče iz Zagrebačke gore. 5. Orudje od amfibolita uadjeno je u Zagorju i Sriemu, a materijal bi mu mogao poticati stranom iz Zagrebačke stranom iz Kruške gore, premda se to neda sigurno tvrditi 6. Prometom preuašalo se je kamenito orudje iz Srieina preko Posavine u Zagorje i obratno iz Zagorja u Sriem. D o p i s i . U Korčuli, dne 15 siečnja 1887,') — 3. Ploča Na njoj je u vrhu ruža. — Sada se poda uju kopaju. 4. Stećak. U vrhu je ravau. Sada je izvaljen. 5. Stećak u vrhu ravan poput ploče. U vrhu mu je polumjesec okrenut niz doli, a izpod polumjeseca je zviezda sa pet zdraka. 6. Stec'ak poput ploče. Na njemu je podboćena žena. 7. Stećak poput ploče. Na njemu je ogromna zviezda sa 5cst zdraku. 8. Stećak. Na njemu je udubljen krst + . 9. Stećak Ugradjen je u medju. 10. Stećak. Isto je ugradjen u medju. 11 —17. Šest je stećaka ugradjeno u donju ogradu nekropole, te je na prvomu stećku u vrhu vienae, a tako i na drugomu. Na crkvici je zvonik, te je izradjen po starobosanskomu motivu, biva na vrhu su mu tri ruže, a kamen je do dna nakićen trouglastijoiii ustrhscima, te sliče aralđtčkijem rombima. Na crkvici je ugradjena, kao obično, kropioniea, a na njoj je ukresan krst •] . Ovgdje je u ogradi izpred crkve, dakako izpod golem ijeh hrastova, do dvadeset stećaka. *) V. Viestnik 1887. str. 92. 

Predhistorijsko kameno orudje iz narodnoga muzeja (II)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia