Ivan Črnčić

Črnčić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

66 onaj otok obilovao. S istoga uzroka i druga sn mjesta primila isti naziv. Tako T^i%usä ins. tinta iA^oÜci. Mem IMoŠorus annotat, Pityusam a cojrfSjr. imifiüv, quas insiäa fert, komšn iftVenisse. Plinius a frutice pino (Hofmann. Lex. Univ.). — Pitia vocabatur ante Lampsacus, quia multas pinus habet (Etimolog. Magn.) i td. Imamo pako dva spomenika, koja naše mnienje podkrepljnju, a to lu novci i urezani kaftnončiČi, faä lfojtti *e nfiia^ ftrežtn bor, sve našasto kod staroga Grada na istom otoka Hvaru. Ü 11¾¾ fSžpf&vi mmopr&fta mtmata, tfUcftWj god. t«51 ti XI Arkiva carske akademije znanosti a Beča, opisali smo (br. 47) takat teiftmi fiov*e sa bortim iz NisetWeve svirke of afco: Av. Caput Cereris diadematum et spicis ređimitom ad sinistram cireumcirca WMs» Bev. *Pk caper ad sinistram et pinus. — Mod. 41/*-Tu nedavno pako na zemljištu nazvana Podborje u okolici Starog Grada bje našast crvenkasti kamenčić (korniola), na kom je urezana koza, kakova se vidi i na sjaset starih novaca hvarskih, ovdje ležeća pod velikim borom, lievo obrnuta. Desno nje na ma­lenom boru košić (drozak) zoblje iz grane velikoga. Taj kamenčić SISI je svojina p s p . Befifara VrähkÖWä, biiježMta u Starom GrMu, köj f a je od ieljaka Iz Dola, njegbv% ÄafasMiiea, MMftf*. Mi g l Staj« izdajefr» u nairaviioj Veličini, %e i pöv^ftMö. RM»ja je veoma vješto izvedena. S. L. Još o Belom. Ža 8Wi, selo na Creskom, §a sam gosp. prof. MiUetičtL pri-fWürfd, eft to tako ire zovu po "kMp Bel , nego €a je to ižvjestni mmm ßrldAYflifc «*ÄTi+H n 5edä1lti\ I d a l o spozna (iViestnik* Vtf. br. 4|); kfi ovu priBMjfim: »Ima tftista iiaziVa M a , pWsfljeM »«.•, töji tf* pö SVoln obliku pr^vi ftridaVnicis, tte$6 obično dolaze 1 „VfeÄik" VII. br. k, gdje je pögrlezehö, tia 83 s. * ^priiäijetfci: „Oapo dell' Iscrta di Capo", namjesto: C. d. I., S. Maria đi Capo; a na 85, a 4. r.: „nego ni naš jezik ipo imena", namjesto: n. to. n. jezik: po imenu. 2 . . . „Koliko je meat s priflavnim imenom! Na tisuće ih je, i ne samo u nas, nego i u dragih SlovŠrifie8 . . . ovako ja u svojem „pri-pomenku" k Assemanovu evangjelju na XVIII. 8., u primjetbi. et u srednjem ili ženskom rodu, a u mužkom samo iznimno. Ja znam samo za Novi (u hrv. primorju, kod Gospića i u Bosni), ako U izuzmemo pridavnike postale pomolu nastavka — ski«. No ovoj njegovoj »iznimno« ja mogah odmah prigovoriti, jer samo u Do-brinjskoj žnpi na Krčkom otoku znao sam za devet mjesta iliti predjela, kojim za naziv služi pridavnik a mužkom, i to ne na — ski, rodu a u izvjestnom obliku u jednini, kakov oblik držim da je on mislio. Ali pomislih, da je još takovih imena u toj našoj župi, i da će više slovjenskoj filologiji biti koristi, da ako ih više iznesem, pak se pomolili nekomu, za koga sam znao da mi najbrže i najbolje može pomoći. A to je pop Antun Kirinčić, koji se je totu, kako sam se i ja, rodio, i totu jur dvadeset i osam godina častuo i rodoljubno služi. Spomenuh mu tih devet imena, pak sam ga molio, da neka svojom pameću projde po Dobrinjskom, pak da neka mi najde još takovih imena, i da neka na svakom pokaže, kako je izriču iliti naglasuju, kako sam ja pokazao na svojih devet, Jer kako sada izriču takova imena, tako držim da su je izricali i kada su ona postala, brže da, koje ter koje, i pred tisuću godina pak držim, da je to vriedno znati! Kako li jim zadnji slog izriču, to sam najveć želio znati. Znao sam, da je svim izvjestnim J?ri-davnikom zadnji slog (i, a, o) dug, no taj slog trim od mojih devet takovih imena bijaše još i naglašen (TOpwrco i^vw?), kako sam znao da je on dug i naglašen još nekojim takovim imenom u ženskom i u srednjem rodu. I on u malo dana hajde u Dobrinjskoj žopi, povrh mojih devet, još dvadeset i šest mjesta iliti predjela, kojim za ime rabi pridavnik u mučkom, i to ne na — ski, rodu a u izvjestnom obliku n jednini, i još dva mjesta s nastavkom — ski, pak na njih naznači kako držaše da je izriču, pak mi je posla, pri metnu v gdje su i što ti predjeli iliti mjesta, i još ovu: »Đa je lažni je, ovakovih izvjestnih pridavnika služećih za nazive, valjda hi se još našlo i po Krasu i po Gabonjinu (to sn sela Dobrinjska) i po svoj češjariji« (»izdjevak tim i tim selom Dobr.«). No ja odmah opazih, da on za naglašivanje ne ima nego dva znaka: ' i "; pak da mu ovaj prvi za troj rabi, a drugi za đvoj. Zato vratih mu ta imena prepisana bez naglasaka, i pokazan ono pet znakova za naglašivanje (", ' , ' , ~, i * ili —), spomenuv mu, za što koji rabi (za zadnji rekoh da rabi za dug a ne naglašen slog, 68 pak da nije baš accentus, nego quantitas). Ovoliko bijaše dosta njemu koji je prije bio, dvadesetak godina, vriednim učiteljem. Pak ovako mi odpisa: »Privijam onu harticu sa naglaski, ali ne držeć' se nepogrešivim . . . , moguće da sam i ovoga puta gdjegod kojigod naglusak krivo metnuo, nu Dobrinjac s dobrinjskim uhom lahko se dosjeti dobrinjskomu izgovoru; a prošloga puta vidim, da sam malo lučio od ' i " od * (a zanemario). I još prida dva onakova imena; no jedno je s nastavkom — ski. I tako samo u jednoj župi, ter u malo dana, našli smo trideset i šest mjesta iliti predjela, kojim za naziv služi pridavnik u mužkom, i to ne na — ski, rodu a u izvjestnom iliti složenom obliku, i još tri s nastavkom — ski. Evo svih tih trideset i devet imena, ter naj­prije njih sedam, kojim zadnji slog (i, a to je druga čest složenih pridavnika) visoko je naglašen, ter je to Latininu i Talijaninu i Niemcu i Magjaru veliko čudo, no nije Grku (TOpwxwf/ivT) ^po^uSta): 1. Brestovi, Brestovoga. 2. Ćrišnjevi, Črišnjevbga (od IJP'ElllhNIft), 3. Golif, Golbga, 4. Jabonovi, Jabonovoga (jdbon-i u nas = IftEilAHh malus), 5. Novi, Novoga (nekakov drmun iliti dubrava. A tako mi zanosimo i onaj grad u Vinodolu), 6. Tosti, Tostbga (od TOilCTT» = Til7»CTT» = tust; no za obeeniti pojam ovako zanosimo: tusti), 7. Zelenovi*, 8. Lični, 9. Grohotni, 10. Smokovi, 11. Jamni, 12. Pösji ( = Pasji; a za obeenito: pasji), 13. Spržni (od: sprž; no u Mi-klošicevu lex. samo: CflP£?Kh = helleborus), 14. Ogreni, 15. Orihovi, 16. Skrajni, 17. Ilovi, 18. Stenivi, 19. Drenovi3, 20. Cerovi, 21, Broskvent, 22. Gaćni4, 23. Präskveni (od IIPACIfEH — MK6, per-sicus), 24 Bibbki (== TAMOKIH = duboki), 25. Oskrušveni (0CK0-1 A pogrješno u srednjem spolu („Golo") u istom mojem „pripo-menku" na istoj strani. 2 1, 3, 4 i 6 jesu moja, kako su i ova: 8, 9, 10, 11, 12 i 13. a Ovaj naziv služi za dva mjesta; a tako i 23. , i 34. Pak ono 36 skače na 39. 4 Ovo i „Oia ferftttPäfeifi1', kako je u Dobrinjskoj izpravi od 1321 (?) a u Kukuljevićevih „Povjest. spomenicih" na 3. s., držim da je isto mjesto, pak da je ono » njegova pogrješka, ako li nije prvoga pisca, ili prepisača: jer se ja bojim, da ona onakova izprava nije „izvorna matica". A i 23 je mjestu spomena u istoj izpravi, 018 [QI>ih8lUD3e2%>ib, i 24 (DbS) ufa«. Ondje u „Imeniku" po krivu je u srednjem spolu: „Gačno", „Praskveno". A možda je takova pogrješka i ono „Lučno", i „Pečno", i „Pleteno"? No pridavnikom nije moći razabrati mužk. spola od srednjega u 4 pad-69 POyUTEH — MC, sorbus) \ 26. Arbunbvi, 27. Pdpratni, 28. Pelinovi, 29. Logdhni ( = lagahni?), 30. Yrllsni, 31. Slavni, 32. Dragešni, 33. Bisažni (od bisage, bisaccium), 34. Ledini, 35. Južni, 36. Bävni, 37. Sužanski, 38. Pučki, 39. FtaČfcT2. (Sve ove rieči držim da smiju u riečnik naše.akademije!). A i Omišljani i Vrbničani i Bašćani i svi ostali Slovjeni držim da imaju mjesta i krajeva ovako zvanih, u mužkom izvjestnom iliti složenom pridavniku u jednini. U godinu dana ja bih jih našao na stotine. I nije trebalo dokazivati a posteriori što se je moglo dokazati a priori, pomisliv, da za što ovakovi pridavnici rabe u ženskom i u srednjem rodu, da za to mogu i u mužkom . . . Apak koliko je vlastitih imena s Ä pridanim (a to skorije) onomu i, n. p. Vrbni-k, Driveni-k, Praputni-k, Cerni-k, Cerovni-k, Kalni-k, Klenovni-k, Lipni-k, Resni-k, Stupni-k, i tisuća drugih! — A je li ovakovih pridaviiika, o kakovih sborim, u Miklošićevoj knjizi: >Die slavischen Ortsnamen aus Appellativen«, ne znam, jer te knjige nisam vidio. A za onu, »da je Beli rimskoga postanka«, ja se s g. Milčetićem ne mogu prepirati. Sada mi je odvjetovati proti Jakovu Koletu (»Coletns«) i proti našemu slavnomu književniku dr. Fr. Račkomu za nekakovu izpravu pisanu 1018 godine, da je Belska. Taj Kolet, držim da mletčanin rodom, dade na svjetlo V. Farlatovu, i to po njegovoj smrti3 , knjigu, u kojoj su zadarski biskupi i nadbiskupi, i još osorski, rabski, krčki i zagrebski biskupi, ter joj na kraju nekoliko svoga (od 603 do 647 s.) prida za zadarsku, za osorsku, za rabsku, i za krčku biskupiju (»Additamenta ad tomum V. Illyriei sacri«), pripomenuv za to, da Farlat nije znao za nekoliko toga a nekoliko 1 A u Dobrinjskoj izpravi od 1230 god. (?) u istih spomenicih na 316 s. . . . SS{b2Bm003FaVbiTi, pak držim, da je to isto mjesto. — Tko pomnjivo pročita ovu i onu izpravu, morati <5e odauditi, da je ili ova pi­sana poslie 1321, ili ona prije 1230. Ja, kada sam i 8 6 0 g. sudio ovoj od 1230, nisam imao one od 1321 godine. 2 To da je „Vrbanska komunada" ( = pučko = obćinsko) piše p. Kirinčić, pak to i ono: „v' Vlaškom" u Vrbonskom zakonu od 1443 god. držim da je isto. 3 . . . „eo vita defuncto, potestas omnia totius Operis perficiundi itidem mihi est ultro permissa", u posveti, a u predgovoru na XI s. : . . . „nam mense Aprili 1773 . . . ipsa Đ. Marco die sacra . . . ad superos . . . evolavif. 70 da je možda bio zaboravio'. Pak što je on krčkoj biskupiji pridao, med ju tim je, ter na prvom mjestu, izprava, koja kaže, i to očito, kako je mletačkomu vojvodi iliti duždu Otonu u gradu Krku 1018 godine a mjeseca augusta »Godostro« skupa s popom Dabrom i jošte s nekoliko ljudi iz grada »Uha Fisole« podložio taj grad »Chä Fisole«2; a on tu piše, da ona kaže, kako se je grad Krk tada tomu vojvodi predao! 3 Kako to mogahu ljudi iz grada »Cfaä Fisole« predati grad Krk?! ili kako »civitas Vegla« može biti = >civitas Cha Fisole« ? Istina, na toj izpravi podpisan je krčki biskup Vital i župan (»prior«) Andrija i još nekoliko Krcana; no ti samo svjedoče, kako to sami očituju: »t.« ( = testis) »as« ( = subseripsi); zato su i podpisani za onimi obe-ćujućimi ljudmi iz grada »Cha Fisole«, koji za se očituju, da je po njihovoj volji ta izprava napisana: »qui hoc fieri rogavit«, »mm. ss.« (== manu mea scripsi), »signum inanus« Nisu podpisi u njoj ne preko reda, kako je on odsudio4; nego to je preko svakoga reda reci, da je u njoj, čega nije, a zamu-čati, ter posve, ono, što jest! Znao je za rabsku i za osorskn izpravu, kako su se Rabljani i Osorani tada tomu mletačkomu vojvodi podložili (V. 226, 617, njegov pridavak), a za krčku nije, pak njim tnđju dade. A lagko i prelagko mogaše doznati, gdje je 1 „Cum . . . Farlatus supremura diem ante obiisset quam quintus hie Tomus Illyrici sacri prodiret in lucem, nonnulla mihi prae manibus ob-venere, quae historiam Jađerensis, tum aliarum, quibus ipsa praeest jure metropolitico, magis ae magis ornarent, Farlato tarnen vel ignota prorsus vel certe ab ejus memoria delapsa, et inter mss. suorum plurimam congeriem deperdita". . . 2 , . . „In civitate, quae vocatur Vegla. Spondentes spondeinus, et promittentes promittimus Nos quidem Godostro, qui modo vocatur Serenico ( = setenico ••= setnico = satnik?) habitans in Chä Fisole una cum Dabro presbytero, atque omnibus habitatoribus praedictae nostrae civitatis Chä Fisole . . . urbis (namjesto: vobis) Domno Ottoni" . . . Ovu očitu pogre&ku „urbis" ja sam jur 1867 g. u svojoj „Najstarijoj poviesti" na 44 s. izpravio. No Rački nije mario za to deset godina zatim (BDocu-menta bistoriae chroaticae periodum antiquarn illustrantia", na 35 — 36 s., gdje je za tu izpravu po krivu rečeno, da ju je Farlat objelodanio). 3 . . . „hie primum publicas deditionis tabulas subjicio, quibus anno 1018, Ottone Uraeolo Duce, civitag et clerus Veglensis Venetorum dominio ge subdiderunf. 4 „In quibus (tabulis) praeter interturbatum subscriptionum ordinem nihil deprehendimus, quo eint, ceu falsae, rejiciendae". 71 i što »civitas Cba Fisole«! Jer što je za osorshu biskupija Fari at napisao a on dao na svjetlo, u tom je trikrat spomena tomu gradu ili selu, najprije na 182 s.: »Duo sunt eastella natura, quam arte, munitiora, alterum in angulo insnlae fere summo ad boream, quod Capisulum, sive Caput insulae nominabatur, nunc corrupto vocabulo Caisole dieitur; alteram in latere occidentali infra Chersum, cui nomen est Labenizze (pravo: Lnbenizze = Lubenice, u množ.); pak na 212: »His temporibns (t. j . okolo 1520) dno insignes viri ex dioecesi Absorensi, et familia Frauciscaua floruerunt, Thomas cognomento Illyricus et Antonius Marcellus humili genere uatus iu castello insulae Crexensis, quod Caisole, idest Caput insulae vocatur«; pak na 220: »pecuniae summam non exignam reliquit (osorski biskup Ivan »de Rubeis«, od 1653 do 1658) . . . ex cujus aunuo fructu perciperent, suam quisque portionem, clerici illi, qui sub vesperas in aede cathedrali, itemque in Ecelesiis Crepsae, Lu-benizzae, Capitis insulae, et Losinii utriusque precationes . . . praecir nerent« . . . Pak Farlat, ako bi bio imao onu izpravu, ne bi bio do istine odsudio, da je »Cafisole« = »Vegla« = Krk. A pak i sam Kolet u svojem pridavku na 623 strani za onoga osorskoga bisJjHpa, iTflua P'še; »Nam tertio quoque dje Dominico per meosfs singuios institnit publicas suppiicatioaes, quibus Absori, Crepsae Capite — insulae . . . JSuc^aristia d^ferretflr« . . . Tako nije pametio na 639 strani što je bio rekao na 623! A bez straha možemo od-suditi, da je »Chä — Fisole« krivo ili zapisano ili prepisano ili razriešeno, namjesto: »Cof— isole, ili: Cav — isole (mletački: cav, cavo = capo), ili: Cap — isole, i da je od ove shabne jo^f sh$-bnjja potekla; Caisole, A t9 i facki šeniatjzam ppfyrdjujp: »Capi­sulum (C^pflt insulae, unde itsajicgpa ,yqeabu|«m;, faßsole, Caisole, Beli). Antiquum castellum in apgnlo jnsulae Crep^ensis ad boj«am. Paroecia anfciquisaiiaa nomine S. Antonii Ab,atis Pajtroni loci com-njemoratur jam a. 1018' . A pak Raöki, on je u onoj svojoj vele znamenitoj knjizi (»Documenta«) dao mjesta Belskoj izpravi,ali joj je ođsudio, da je izmišljena (»charta spuria«), i to da je bez razloga, jer 4»j# *Cfaa — Fisole« bilo «jesto na mletačkom, a iako da ju* podložno dnždu: »Documentum hocce suppositum atqne ad nornaam jaraecedentium (nr. 24—26) coofectum esse liquet yel ex eo, >quod incolae loci »Cha — Fisole«, in renetico stagno atque in 'Vanotiarum territorio iacentis, rationem non habueriut prosnaitteRdi«. . . . ^'o baš za to, 72 što ne bijaše razloga napisati onakovu izpravu za „Cha — Fisole« na mletačkom (gdje ni ne bijaše tako zvana mjesta, nego ovako: Jesulo), držim da mogu slobodno ođsuditi, da je ona napisana za Cafisole iliti Caisole na Creskom: da je ona (a to sam jur u onoj svojoj poviesti donekle dokazao) Belska. Što se nisu Beljani podložili u svojem gradu, kako su se Rabljani, Krcani, i Osorani, svaki u svojem, ter Rabljani i Krcani julija mjeseca a Osorani avgusta, nego su se, i to mjeseca avgusta, u Krku po onih nekoliko svojih ljudi, to ništa ne dodija. Jer Beli ne bijaše znamenit grad; a to možemo i po obećanom davku suditi; i kako ne ima sada, tako držim da nije ni tada imao luke. A ni to ne dodija, što je Beli na istom otoku na kojem i Osor, jer Osorani se samo za se, kako je po njihovoj izpravi vidjeti, obećaše. A zato nisam Račkomu za onaj njegov sud prigovorio kada sam one tri Belske izprave objelodanio, zašto tada još nisam imao one njegove knjige. Dr. Ivan Crnčić. Rimski novci obiteljski iliti konsularski nar. zem. muzeja u Zagrebu, kojih nema na tablah Cohenovih i kod Riccia, ili se n čem od njihovih razlikuju. 1. Annia. Predak, Glava ženska sa diademom na desno. Naokolo: C • ANNI • T • F • T • N • PROCOS • EX • S • C. U polju mjera i slovo 1. "Zadak. Viktorija u četveropregu polagano n. d., desnicom drži paomovu granu. U podkrajku L • FABI • L • F. Sr. Cohen Tab. II. 4. Razlika je, što u zadku nema međju paomom i konji HISP • Q. — Srebrn. Teži 3-9 gr. Mod. 47a. — Annius bje triumvir novčar za cara Augusta. 2. Apronia. Predak. Novčarsko nakovalo, a naokolo: MESSALLA • GALVS • HI-VIR. Zadak. Po sriedi: S C - , a naokolo: APRONIVS• SISENNA• A• A - A - F F . Sr. Cohen XLVII. 1. Eazlika je u nađpisu. — Bakren Teži 2-9 gr. Mod. 3. — Lucius Apronius bio je triumvir novčar za Augusta. 

Još o Belom

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia