Stjepan Zlatović

Zlatović, Stjepan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

102 Hrvatske starine u Kninu. Većekrat naš se je Viestnik bavio o hrvatskih starinah u Kninu, koje uzpostavljeno starinarsko družtvo od dvie godine revno iz traži va. Mi smo i ovoga ljeta obašli one starodavne ostanke časnih svetinja, svjedoke slave i veličanstva našega naroda, te smo se pravo divili liepim napredkom i uspjehom onoga zaslužnoga poduzetea u njegovom začetku, video kako i s malimi silami i sredstvi s ko-jimi razpolaže, uz postojano nastojanje, vitežku požrtvovnost i žarko rodoljublje mogoše praviti čudestva na korist znanosti i narodne slave. Poviest naše domovine kaže nam, da je Knin bio prestolnica naših kralja i biskupa; kaže nam, da su u njem stajali bani i žu­pani ; spominje nam veličanstvene zadužbine stolne crkve sv. Ma­rije i sborne sv. Bartula na kapitulu; sjeća nas na brojno pučan­stvo i velmože Draškoviće, Nelipiće, Oršiće, Lapsanoviće i druge; pripovieda nam taj ključ Hrvatske, za koga se preotimali velmože i kralji Ungarije i Bosne, a kašnje Turci i Mletčani, te radi silne krvi prolievene okolo njegovih klisura zadobi ime — na krajini krvava košulja; — ali od sve te prošlosti neostade ništa, izvan mrkih zidina starodavne gradine, povrh klisura obšetanih od rieke Krke; i ta nam jedino održala ime staroga Knina i kazivala, da je Knin bitisao. Mi smo njekoč sumnjali, da sve ono, što se pri­povieda o veličanstvu i slavi Knina, većinom je povećano žarkom maštanijom od pisaoca legenda srednjih viekova; ali danas smo razčaraui od tih predsuda, jer razkrivene sgrade i temelji čestih crkava, grobovi kralja i bana, sa nadpisi, i izrezani ornamentalni nakiti mramornih ploča u vanrednom slogu IX. i X. rieka doka­zuju istinitost poviestnu i veličanstvo prestolnice hrvatskih kralja i biskupa. Te danas svak može gledati i dodivati, svak može po njima sudjeti: što je Knin jednom bio? Mi željno očekivamo, da naša Akademija tiskom obielodani učnu razpravu veleučenoga i zaslužnoga Prof. Buliea o kninskih starinah i predmetih, do tada našastih; a mi ćemo koješto napo­menuti, o radu društvenoga upraviteljstva ove godine. 1. Odkopani sn temelji i razčišćeno tlo crkve sv. Bartula na kapitulu, kao i jednoga diela sgrada dvorova kanonika okolo crkve. Ova sborna crkva bijaše na tri broda sa tri abside; razdieljena na 103 zidane četvrtaste stubove, po četiri sa svake strane. Uvi su raz-stavljali mauje brodove sa strana od srednjeg prostranijega. Tu je na-djeno dosta komada navezenih mramornih ploča i penganih afreska na klačardi; komada nadpisa i ornamentike davnih vremena; ne­koliko novaca i predmeta različitih kovina; sve preneseno u samo­stan Pranovaca. Vidi se, da je crkva vatrom uništena, stoga ploče, afreski i nadpisi vrlo smrvljeni, u samih se komadih nalaze. 2. Odkriveni su temelji druge liepe i oveće crkve u biskupiji na mjesto Stupovi. I ta je crkva bila na tri broda sa tri abside; ali s dvora ukrašena sa poluokružnimi stubovi ležene zidanimi s jedne i druge strane, nalik starodavne crkve sv. Spasa u vrelu Cetine. Ovdje takodjer nadjeno je komada ornamentike starodavnih doba, i ona je takodjer vatrom razrušena. 3. Nadjeni su temelji zidova veličanstvene sgrade u biskupiji na zemlji gosp. Bulata Pod putom. Dugi zidovi i česte pregrade dokazuju znamenitost stare sgrade. 4. U starodavnom grobištu sv. Luke u biskupiji razčišćene su ruševine velikih sgrada, kojim je s iztočno-južne strane stajala oveća crkva, i ova na tri broda. Poviest nam .ne kaže, da je kod Knina obstojala koja abacija, ili benediktinski samostan, ali ove ruševine imaju vas oblik starih samostana, na način samostana i kršćanske bazilike u Solinu. U ruševinah ove crkve nadjeno je veće no u drugih: kamenja narisana i mramornih ploča izvezenih, komada nadpisä i različite ornamentike dobe narodnih kralja; sve sahra­njeno a Kninu kod Franovaca. 5. Pokušauo je iztraživanje na Lopuškoj glavici pod Bisku­pijom, gdje se našli temelji sgradä, komadi ornamentike, sedre ' cigle. Svi ovi pokušaji obavljeni su dobrim uspjehom, a redovito iztraživanje sliediti će, koliko novčana sredstva družtva budu dopu­stila. Kada se sakupi ljetina sa zemalja, prosliediti će dalja iztra-živanja. 6. Kako je Ot. Vinjalić na polovici prošloga vieka zatekao blizu cielokupe zidove veličanstvene stolne crkve sv Marije, sagra-djene od kralja P. Krešimira na polovici XI. vieka, te ih opisao ottagona quasi intatta, Ot. Marun. predsjednik starinarskoga družtva, po napntku njegova izvješća, cieni: da se je ljetos namjerio na ostanke one veličanstvene sgrade u selu Biskupiji, na mjestu, gdje je sadanja župna crkva sv. Trojice. Nuglasta ograda crkovna po-104 kaziva sliku opisane biskupske crkve; dalje iztraživanje dokazati će, je li je pogodio? (I mi smo na to došli, čim smo položaj raz-vidili. — Ured.) 7. Revni predsjednik ljetos je obašao svu kninsku okolicu i proučavao mjesta, gdje se koje drevne starine nalaze. Njegovo je putovanje sretno bilo, jer je našao; u) Kod Kosovačkoga klanca na sjevero-zapadu od gradine Petrovac starinsko hrvatsko groblje sa znakovi na grobnicah, i ru­ševinu crkve sa komadi narisa izvezenih na kamenju, ko što su oni po starih kninskih crkvah. b) Namjerio se n Mokrompolju prama Kegljevica gradini, na starodavno groblje, i u njem crkva, kao i ona u Kosovačkom klancu. c) Našao je u selu Orliću ruševine stare crkve sa narisi i uresi, doba narodne dinastije. Tako po drugih mjestih dosta staro­davnih ruševina. d) Uzduž sela Biskupije opazio je na veće mjesta ruševine zidova, gromile zidnoga kamenja, sedre, klačarde i opeka, što po­kazuje, da stari Knin, prestolnica naših kralja i biskupa, nebijaše sguren izpod grada (Castrum) Knina, gdje je današnji varoš, nego se pružao uzduž pitomom ravnicom sadanjega sela Biskupije do Kosova. To svjedoče ostanci crkava i sgrada širom ravnice. 8. Kako je na kapitulu najveća radnja učinjena, i najzname­nitiji arkeologični predmeti nadjeni bana Pribine i kralja Drži­slava; tako će se na tom mjestu radja prosliediti i dovršiti; jer svi bilježi dokazuju, da će se na tom mjestu dosta važna i zna­menita pronaći. Sastavismo ove crtice, ne da neko izviešće obielodanimo; to naš posao nije, to će samo družtvo učiniti; nego kao povjerenik, da još jednom svrnemo obzir hrvatskoga naroda ua kninsko arkeo-logičko blago, pošto se poduzetee zaslužnoga družtva nekom hlad­nom nemarnosti primilo, i slabo do sada odziva u narodu našlo. Da sfcarinarsko družtvo nebude drage koristi naroda učinilo, nego mu pred oči stavilo ono važnih arkeologičkih predmeta, što se sabrano nalazi u samostanu Franovaca; ono je neprocienivu korist dopri-nilo učenomu svietu i hrvatskomu narodu. Po razkrivenih temeljih crkava i po narisih ornamentike, strukovnjaci moćiće označiti slog hrvatskih starih gradjevina, što se do sada nije moglo. Veće je u kninskoj sbirci arkeologičkih komada hrvatskih starina, nego ih ikakav 105 muzej posjeduje; oni sami došle našasti, resili bi osebnu sbirku svakoga muzeja. Dokle će dakle kninsko družtvo očekivati, da ga obasja narodno sunce, i da mu se pribavi sredstva, da na svietlo iznosi starinarsko narodno blago? Veleučeni Nestor naše arkeologije akademik Ljubić obašao je ljetos kninsku okolicu i razgledao nadjene predmete, te pohvalio brižljivo nastojanje družtva i radovao se njegovu uspjehu. Zaslužni ravnatelj spljetskoga gimnazija i muzeja veleučeni starinar Bulić ulaga moguće nastojanje i pomaže svjetom, kako će se radnja voditi, znanstvu i narodu koristovati. Sud takih strukov-njaka mi uvažavamo; družtvo će svimi mogućimi silami uznasto­jati, da što bolje obogati sbirku narodnih arkeologičkih predmeta i odkrije shraništa starih sgrada; ali istodobno vapije: Narode pomagaj! Šibenik 29. Rujna 1888. Fr. Stip. Zlatovie. Uzimam si slobodu pridodati ovomu liepomu izvie-štaju našegav dobro poznatoga nar. pisatelja i muz. po­vjerenika u Šibeniku, da sam prošloga rujna pravio izlet iz moga rodnoga mjesta Starog Grada na Hvaru u Knin, da razgledam dosadašnje izkopinž, i proučim položaje, gdje su one odkrite navlastito neumornim trudom vie-štoga predsjednika arkeol. družtva Kninskoga preč 0. Maruna. Na prvi pogled ogromnoga blaga do sada izko-pana i sakupljena ondje na dvie hrpe u Franjevačkom samostanu, ostao sam uprav začudjen i začaran, akoprem veo prije o svem dobro upućen razpravom vrlog prijatelja gosp. Bulića, koja će do mala u bieli sviet. Ovo je ne-procienjena dobit za nasu narodnu poviesfc; te će se ova na temelju onih živih spomenika daleko razmaknuti uprav za doba, koja su nam najvažnija a na spomenicih naj-oskudnija. Pregledao sam i položaje na Kaptolu i u Bis­kupiji, te se podpunoma na licu mjesta osvjedočio, kako se pomnjivo i saviestno do sada radilo. Nego dosadašnji rad jedva je uvod na ono što ostaje da se obavi. To su rude, koje su jedva i to djelomice odgrnute ili razkrite; a treba svakojako posegnuti do dna. Kninsko družtvo spremno je dakako i u naprieda kao i do sada na sve 106 moguće žrtve, ali su njegove sile odveć slabe za toli za-mašno poduzeće. Ova se stvar živo tiče cieloga naroda, njegove najsjajnije prošlosti; treba dakle, da i cieli narod naime svaki domorodac po mogućnosti makar obulom priteće u pomoć tomu plemenitomu podhvatu. Nužno je, da se u svakom povećem mjestu ustroje odbori, koji bi sakupljali dobrovoljne prineske u ime izkapanja hrvatskih starina u Kninu. I naš Viestnik rado će primati i priob-ćivati svaki prinesak u to ime, te odpremati arkeolog. družtvu u Knin. Urednik. 0 napredku arkeologičke znanosti u našoj Hrvatskoj zemlji. (Nastavak i konac. V. str. 75.). Osim ovih još je spomena vriedna Hepa kita dalmatinskih književnika, koji su se kroz ova doba i arkeologijom bavili, naime: Franjo Marija Appendini (1769—1837), ravnatelj liceuma u Zadru: Del sito della cittä e colonia di Epidauro nell' Illirico. Memoria (Ga-zetta di Žara 1823 n. 67—73); — Esame critico intorno alia patria di s. Grirolamo, Žara 1833* Petar Nisetić Starogradjanin (1785 — 1870), ravnatelj liceuma u Gorici: Quattro iscrizioni greche trovale a Cittä Vecchia (Gazzetta di Žara 1837 n. 38); — Bei Lotofagi Illirici (Ibid. 1837 n. 76); — Lapidi di Narona (Bullettino dell' Inst. Arch, di Roma 1841 n. 7.; Gaz. di Žara 1844. n. 3 5 - 3 6 ) ; — Iscrizioni (Ibid. 1842 n. 101—109); — Medaglie del re Ballaeus (Annali dell' Inst. Arch, di Roma 1842 p. 122—128); - D' una moneta dell', abate Zafron (La Dalmazia 1845 p. 37. 48. 57); — II Municipio del Miditi (Ibid. 1845 n. 13—15); — Sull' antica re-ligione đegli Slavi e degli Illirici (Ibid. 1846 n. 8 — 10); — I giuoehi gintstici Dalmati (Ibid. n. 11—12); — Die ale line epigrafi greche di Faria (Ibid. 1846 n. 22); — Varia lezione di due lapidi, e opinione sugli scavi di Salona (Ibid. 1846 n. 26) ; — Una lapide romana a Kistagne (Ibid. 1846 n. 36). A ostavio je u rukopisu još više raz­nih arkeolog. razprava, velikn sbirku rimskih dalm. nadpisa, kojom se Monimsen služio, i liepu sbirku starinskih predmeta sakupljenih u rodnom mjestu, koja je kašnje u mnogom razprodana, te se ne malo toga i u našem muzeju nalazi. Kapor Ivan Korčulanin, nad-

Croatian

Hrvatske starine u Kninu (II)

8 Hrvatske starine u Kninu. Veće krat naš je Viestnik prozborio o starodavnih hrvatskih spomenicih u Dalmaciji, a osobito u Kninu (Vidi Viestnik 1883. God. V. Br. 2. = 1886. God. VIII. Broj 3 i = 1887. God. IX. Broj 1.). Naša e namjera bila, da kao član dopisujući hrvatskoga arkeologičkoga družtva opozorimo učenjake našega naroda, da što bolje svrnu pogled na ovaj kraj hrvatske domovine, gdje se je raz­vila najveća slava narodnih kralja, koja bi bila zasvjedočena sa spo­menici onih doba, te nam obogatila uarodni Muzej sa predmeti kakovih još vidjeno nije. Kad vidimo kakvim nastojanjem pođuzimlju se iztraživanja, putovanja i izkopine rimskih doba; kad procienimo žrtve i troškove svota do sada uloženih za nabavljanje raznih predmeta; svako ro­doljubno srdce moralo bi se nadati ako ne veće, barem onoliko, ma i koliko, da bi se uložilo za naše narodne spomenike i sta­rinske predmete naše domovine. Naše se nade do sada nisu obistinile: veličanstvene razvaline kraljskih dvora, biskupskih palača, stolnih i sbornih crkava, gro­bovi kralja, bana i župana još leže pod zemljom, samo što slučajno plug ili mašklin nadigoše koji spomenik Pribine, Držislava ili dru­goga našega kralja, ter brižni Pranovac Ot. Marun sabira častne ostanke i sahranjiva u frauovački samostan u Kninu. U Zagrebu divili smo se napredku narodnoga muzeja, koji u malo vremena veće je arkeologičkih predmeta sakupio od drug'ih, koji obstoje od stotine godina. Samo bi se željelo vidjeti što veće narodnih pokraj Branimirova, barem onoliko, koliko je iz dalekoga Egipta. Svakako nećemo gubiti uhvanja. Do sada malo se odziva do­bilo iz Hrvatske, jer možda se sumljalo o dobrom uspjehu iztraži­vanja u Kninu, i čekalo se, što če iznieti vrieme na vidjelo. To je vrieme bilo dobar prijatelj našoj stvari, jer je iznielo čudo veće, nego se je moglo izčekivati. Najprvo u Biskupiji, u ruševinah male crkve na groblju Sv. Luke nadjeno je dosta komada mramornih ploča, osobitim načinom narisanih, urezanih cvietova, grana, kolo-bara i pripletina, o kojih se je bavio Viestnik ove godine br. 1. Kašnje započela radja željeznice; pruga morala udarit pravo posred ruševina sgrada staroga kaptola, i na tom se mjestu otvorilo shra-nište kamenitih spomenika doba narodne dinastije. 9 Veleučeni arkeolog i dični rodoljub zastupnik Bulić Dr. Frano pratio je žarkim srdcem one štovane ostanke svjedoka narodne slave; češče ih je pregledavao i proučavao; davao naputke i bodrio na uz-trajnost koristnoga poduzeća, dokle vidivši, da samo ono, što je slu­čajno našašto na površini posvećenoga zemljišta, sačinja priličnu sbirku osobitih narodnih starina, uznastojao je, da se u mjestu okupi starinarsko družtvo, sastavi pravilnik, i kad je od vlade odobren, objavi narodu pozivajuć ga, da s novčanimi prinosci priteče u pomoć stvari, koja bi bila neprocienjene koristi za razjašnjenje i dokazi­vanje povjestne istine naše narodne prošlosti. Na žalost! nad nama u Dalmaciji još teži gvozdena ruka tu-djiuska, mi smo amo pod skrbničtom vlasti i vladika, koji bi se za starine svakoga drugoga naroda radje zauzeli, nego što bi se bri-gali za hrvatske; dakle Hrvati u Hrvatskoj mogli bi se što bolje sjećati braće, koji vitežkom uztrajnošću čuvaju granice i svetinje na ovom kraju domovine. Mi se svakako nadamo toj pomoći, osobito kad do malo bude objelodanjena učna razprava ravnatelja prof. Bu-lića o nadjenih starinah, s narisi i opisi znamenitijih komada i nad-pisa. S toga uzroka mi se neupuštamo dalje u predmetu stavuirn osvjedočenjem, da će to spomenuti strukovnjak zadovoljiti svakoga svojom učnom radjoni. Pokle dne 5. lipnja prisustvovasmo prvoj skupštini starinarskoga družtva u Kninu, kako nam bijaše dobro poznata okolica po petgodišnjem boravljenju u Kninu, sad kada se probudilo pitanje o starinah, nemogosmo odoljeti srdcu, da još jednom nepregledamo ono štovano zemljište, osobito pokle što bolje pro-učismo velevažno izviešće franovca Vinjalića od g. 1716 (V. Vie.tlnik 1886. Br, 3.), kad on kao očevidac na mjestu je motrio ostavke još obstojećih sgrada i vjerno ih opisao. Do sada nije se znalo za druge ruševine u Biskupiji izvan onih okolo groblja Sv. Luke, te po izpričanih temeljih dugih zidova sudilo se, da je na toni mjestu opisivao pomenuti redovnik crkvu Sv. Marije oble, biskupski dvor i druge okolne crkvice. Ovoga puta pomljivo proučavajuć izviešće i na mjestu prosu-djujuć položaje sa biljezih ruševina, sgrada; komade sedre, opeka i zidnoga kamenja, osvjedočisrao se, da stvari inako stoje, da kod groblja Sv. Luke nije mogla biti stolna crkva niti biskupski dvor, nego neka druga ogromna sgrada, u kojoj se je kašnje na­mjestilo groblje i crkvica Sv. Luke. To čemo pokušati što bolje razjasniti. 10 Izmedju Klanca pod ruševinom staroga grada Petrovca, gdje u davna vremena ležaše liburski grad Promon, do brda Konj i rieke Krke, s lieve strane stere se divna ravnica Kosovo polje, posred koga tihano protiče riečiea Kosovčica, i pravo kod ruševina Knin­skoga Kapitula utiče u Krkvi. S obedvie straue polja poredane su kuće čestih sela, od kojih sadanje selo Biskupija zatvara ga sa sje­vernoga kraja, od jezera Brkljačina do Buruma. Ovo jezerce, nad kojim vide se ostanci poderane tvrde kule (gradina), stoji mu s istočne strane; sa juga k zapadu teče Kosov­čica; sa zapada mu rieka Krka, a od sjevera nizok brieg, i na nje­govu podnožju povrh polja poredane biele kuće Biskupije u duljini preko 3 kim. Cienimo, daje selu ostalo jme od sjajnih doba Kninske slave, kad je ondje ležala stolna crkva, dvori i gospoština Knin­skoga Biskupa. Na polovici prošloga vieka još su se vidjeli častni ostanci veličanstvenih sgrada. Za nesretnoga turskoga vladanja raz­rušeno je samo ono, što je vatra na prvom zoru biesa fanatizma uništila, ali su zidovi cielokupni prkosili gromu i vremenu; dokle u zadnjem vieku ljudska ruka sve je razkopala i uništila; kako van zemlje neostade kamen na kamenu, i mi danas moramo u du­bini tražiti štovane ostanke, dokle nije mogla doći ljudska zloba. Iza turskoga divljačtva selo je napučeno pridošlacim iz Bosne grčke vjere, te je njima malo se marilo za uzdržanje katoličkih spomenika; oni su izbrisani s lica zemlje. . . . Svakako po opisu Ot. Vinjalića možemo i danas dobro ozna­čiti položaje poglavitih sgrada. U svom izviešću 17. pros. 1746. kaže: »Piü al in sü verso oštro vi e la villa Biscupia lontana circa »tre miglia a dritta linea dalla fortezza, perche se si vä a cercar Ji »ponti (Topolje), ve ue sono piü di sette. Qui vi sono tre ruiue di »fabriche; la piü vicina e la piü iutat ta: questa e una rottonda »ottangolare, par che sia stata chiesa all' antica. Dalla parte di le-»vante si vedouo le vestigie d' una fabbrica; per quello io potei »rilevare e stato il Palazzo delle delizie del Vescovo. La seconda e »una fabbrica biskmga; vien chiamata al presente Chiesa di S. Luca, »questa bisogna che fosse Parrochia, perche all' interno ha un gran »cimetero con pietre di straordinaria grandezza sopra la sepoltura. »Fra queste due piü al disotto verso tramontana vi sono le vestigia »d'un altra chiesa; ora e cimetero de scismatici.« Po ovom opisu i razgledanju na licu mjesta, nejma sumnje, da je ona rottonda ot­tangolare, chiesa all' antica (cienimo stolna Sv. Marija obla) stajala, 11 ne kako se došle mislilo, pokraj groblja Sv. Luke, tamo je nješto drugo bilo, i tad bi bila ne la piti vitina, nego najveće odaljena od Knina: a najbližje Knina bila bi ruševina na oblom brežuljku, što se danas nazivlje Stupovi. Ova je ruševina u jugozapad od crkve Sv. Trojice; tlo je posuto klačardom, komadi sedre, opeke i zidanog kamena; ondje je dakle stojala obla osmerokuta sgrada crkve, koja je na polovini prošloga vieka bila quasi inlatta, a nije bez uzroka održala do danas ime Stupovi, koji su njegda crkvu resili; ali danas, vas je brežuljak lozom posadjen, i valjalo bi temelje tražiti pod zemljom. Sa istočne strane crkve ouda su se vidili ostanci zidova, koje je sudio Ot. Vinjalić da bijabu U Palazzo di delizie del Veseovo, što je posve prilično. Kako sn kamenjem sgrada Kaptola gradjene kuće i crkve kašnje u Kninu, tako valja da su kamenjem starih sgrada u Biskupiji zidane kuće i crkve naselbenika u onom selu. Od druge sgrade, koju Ot. Vinjalić spominje prama istoku, bislunga chiesa di S. Luča, dauas se može bolje prosuditi. Ot Marun župnik Knina, laui je pokušao ograditi ono veliko katoličko groblje, i u njemu napraviti staru crkvu Sv. Luke. Si­romah naišo je na velike neopravdane mučnosti i protivštine, koje su ga odvukle u sudbene parnice i silne troškove. Svakako do sada on je očistio zidove i temelje crkovne, gdje je našao liepe komade mramornih ploča, narisa i nadpisa dragocieujenih za povjest i sbirku naših starina. Ovom radnjom naišlo se na temelje dugih klaćarnih zidova pravcem od istoka zapadu, čestih pregrada, zidanih stubova i triemova, što sve odaje njeku ogromnu sgradu od barem četvrt kilometra sa svake strane. Po sriedi vidi se očito, da su bili trie-movi na zidanih stubovih, a množtvo sedre pokaziva, da stubovi bijahu sdruženi sa svodovi. Ako se nevaramo, to bi mogla biti ona silna sgrada naših hrvatskih kralja na Kosovu, gdje je uzdržavano veće hiljada kouja i konjanika. Tomu bi mnenju u prilog bilo, što u blizini jednoga kilometra na jug ravna kosa i danas zove se Taborište. Vidi se, da je kašnje na ruševini te velike sgrade načinjeuo grobište, a u njem, pravo n jednom krilu triema izmedju zidanih stubova, napravljena crkvica Sv. Luke bislunga kako je triem opružen bio a odnosno uzak naprama duljini. Ruševine stare velike sgrade sačinjaju malko odignut brieg; i on je vas pun grobova jednih vrh drugih. Grobovi pod zemljom dosta su dobro i pravilno zidani, od pol metra široki, jedan du-12 boki i dva dugi. Najprvi, koji su pod zemljom ostali, nejmaju ve­likih poklopniea, nego samo oni, koji su na površju zemlje. Ovih podzemnih možda će biti do hiljade, a vrhu njih sa velikimi grob-nicami, od dvie do tri stotine. Staro grobište nije danas u prvoj cielini; preko njega puti su probiveni i naokolo vinogradi posadjeni, mnogi razkopani ma-šeti nadgrobnih ploča što razlupani, što u ograde uzidani. Nekoliko grobova u crkvi Sv. Luke liepo su načinjeni prama crkovnom pločniku; oni su dublji i širji od vanjskih, ali i vani po površju ima dosta prostranih; u njih pokopavaju sada svoje mrtve samo katolici iz Biskupije, ali u prvašnja vremena kopali su se katolici okolnih mjesta, a u stara davnija valja da su se pokopa­vali iz Knina i ciele Krajine, jer se inače nebi znalo, kako i odkud tako veliki broj grobova na tom mjestu. Mašeti ili grobne poklop-nice imadu nešto osobita n ovom groblju. Ima ih sgrampanib, slabo uklesanih; ali ima i fino obrubljenih, učetvrtauih, saklesanih i ngla-djenih. Nekoji su preko dva metra dugi, met. i pol široki a pol met. debeli; drugi su omanji i pravilniji osobitim oblikom r ""'• Na gdjekojih vide se obični znakovi: križ, ljiljan, polumjesec sa zviezdom, ili sama zviezda; drugi macom i štitom, ili samim macom. Ovo groblje do sada nije iztraživano niti proučeno. U samo gdjekojih otvorenih našlo se veće lubanja, gujata i ljudskih kostiju. Ako se nastavi iztraživanje, nadati se je, da bi se našlo dosta starih predmeta srednjih doba. »Tra queste due = nastavlja Ot. Vinjalić, izmedju razvala Stu­pova i Sv. Luke = piü al đisotto verso tramontuna vi sono le vcstigie cl' un altra chiesa.« I ovo smo treće mjesto potražili i našli u vino­gradu gosp. Bulata.1 Sad je prekrčeno i vinogradom nasadjeuo, ali se ua površju razabira klačarda, komadi opeka, sedre i zidnog ka­mena. Ovdje smo i komadić mramora našli, i na njem urezani ko-lobari hrvatskih ornata. Na jednom mjestu pokušalo se prokopati, i na mah se naišlo na pregradu dvaju zidova ondje sdruženih pra­vilnoga četverokuta Od Stupova uprav Kninu, jedan kilometar na zapad usred polja, odiže se osamljena glavica, liepi humac okićen zelenom gorom. 1 Pod glavnim putem äto izpod sela odlazi k Topolju; to mjesto zovu Podputom. 13 I t/"\ § Zove se LopuSka Glavica i Gaj Biskupije; i na vrh te glavice opaža se klačarde, opeka i sedre, valja da je i ondje koja oveća sgrada bila. Ovo su rilievi moga zadnjega posjeta, koje stavljam ^". na poštenje narodnoga arkeologičkoga drnžtva i na dušu ' t - ' svakoga hrvatskoga rodoljuba. F r . S t i p. Z l a t o v i c 1 2f O Prinesak k staro-hrvatskim sporne- jx. nikom i ornamentiki iz Nina. Q Slavno poznati bečki arkeolog Rudolf Eitelberg v. Edelberg u svom djelu: »Mittelalterlichen Kunstdcnkmak Dalmntiens« (Jabrbueh der k. k. Central-Commission zur Erfor. u. Erbalt. d. Baudenkmale V. Bd.) na str. 183 go­vori o Ninu (Nona), gdje predočivši tlo (u formi grčkoga krsta) ondješnje crkvice sv. Spasa, sagradjeue kao mnoge druge u Dalmaciji u bizantinskom slogu, opaznje, da je ista radi toga osobito zanimiva, što na nutarnjoj strani nadvratnika ima dobro sačuvani cieli hrvatski nadpis; te ga priobćuje po umanjenom nacrtu gosp. A. v. Came- O sina ovako: --7» Ovaj se nacrt mal ne sasvim slaže sa prepisom, što smo mi sami pravili na licu mjesta god. 1858., kad smo Dalmaciju proputovali uslied naloga c. kr. središnjeg od­bora u Beču za iztraživanje i sačuvanje starih spomenika u Austriji (Archiv für Kunde Österr. Geschichtsquellen XXII Q _ .Bd.), te i sa nacrtom, što je kašnje isto na licu mjesta """^ pravio naš prijatelj i akademik Ivan Tkalčie. Da se ipak — sve bolje osvjedočimo o prvoj formi i o točnom razpolo-ženju pismena u tom nadpisu, prošlih dana zamolismo prečast g. Pavla Zaukia, nadpopa i župnika u Ninu, uek nam otisak od pomenntoga nadpisa pošalje, što on rado, namah i veoma točno obavi, na čem mu zato naj­iskrenija hvala. Razlike medju gori navedenim nacrtom Camesine i Zaukijeviin otiskom jesu sliedeće: |f**) 1. Ono h u rječi Dom(in)o pri koncu nadpisa u otisku Zankia sasvim je istovietno sa I> n rječi (lodcslav na početku, dočim u gori navedenom nacrtu Camesine W - V -7 dJ aO 

Hrvatske starine u Kninu (I)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia