Vid Vuletić-Vukasović

Vuletić-Vukasović, Vid

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

53 Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. (V. Viestnik God. XIV. str. 7.). CXVIII. ЛСС 1111СЛ Čita se: Ase piša C8SK&Nh suzan & a ДА da (ovo ДМн mogla biti početna pismena imena, prezimena i roda). Natpis je n gradu Blagajn (u Hercegovim). Pločica vapnena duga m. 0.25; vis. m. 012 , ugradjena je u ćošak iznutra, kod grackijeb. vrata. 0XIX. • К V Gj. I ovo su početna pismena imena i prezimena kakva sužnja, te su ukresana na pločici kod spomenute pod br. CXVIII. Kaže g. Risto Ivanisevic, trgovac iz Mostara, da je nekoliko sličnijeh natpisa u gradu, al meni dosada nije pošlo za rukom, da jih uočim. Herceg je Stjepan najčešće prebivao u gradu Blagaju, pa ga se s toga i zove «Hercegovim gradom», ali ga Herceg nije gradio (kako to neki misle), nego samo popravio, a Blagaj je Por-firogenitov ХЪо[л (V. «Српске области X и XII века» od Stojana Novakovića u knj. XLVIII. «Гласнива ерпског ученог дружтва» str. 36-7-41). Svakako, Blagaj se nespominje u starije doba, te mu je ime na paloku istom god. 1423, to jest rečene je godine (8 ГРДД8 БМГШ. M. 328.) na 1 novembra vojvoda Sandalj dao neke povlastice Mlečićima, te se i po ovomu može držati, da ga nije Herceg Stjepan sagradio. Mauro Orbini (384 p.) kaže, da je Blagaj primio ime od blaga «Et perehe dentro i Principi Slaui seruanano i tesori, i quali nella lor lingua ehiamano Blago, gli nacque il nome di Blagaj». Drugom ču se zgodom osvrnuti na ovo pitanje, te ustanoviti po prilici, kad je grad sagragjen, a za sada mi je napomenuti, da se ravnica kod Blagaja zove Bišće, pa se БНСЫ|6 može uočiti u poveljama, jer je kralj Stjepan Tvrtko 1382 pisao jednu povelju N& БНСЦН 8 ПО­ДГРАФЫ. M. 202., a drugu Ostoja 1418 8 БНСЦ8. M. 280, a voj­voda je Sandalj imao vojvode С В0НСКШН 8 БНСЦ8. P. 150. речник itd. I. str. 42.) 54 схх. (д . П . Čita se: 0(v)dje. p(očivajet). КИН. НПМОПА Kći. Ivanova za riječ ОВЬДЪ (hic) usp. Р]ечник itd. II. str. 203. U novijim se natpisima čita obično 1£Д€ ili ^Д!», a navedeni je primjer rijedak. Svakako je natpis iz XVII. v., a to se može zaključiti po pismenima. Utarak vap. dug m. 0.78; šir. 0.40; debeo m. 0.17. Ovaj je utarak sada ispred riznice stare pravoslavne crkve hrama svetoga Arhangjela Mihajila i Gavrila u Sarajevu. CXXI. HC XIC M Л Р Б аде HOYHKíxeT РЛБЛ Б О Я Ш U sv. Y H ОТ ЛИЛ ШПН VII) 1101ШП.Л ХР НСТ6 А СКПРВЖННЦЛ ТО и sv. NH ДОРА U N OKI IT, Л H CI MM'Л и sv. \ ľ престш ее кл é TO 1765. Clta se: I s Hjs (МИСТО ЛЬБНО РЯН БЫСТЬ III. lesek. 129) M(jesto) l(bno) r(ai) b(ist) zde počivaet raba božija Stana šći lovaš liča Hriste a supružnica Todora Ćupovima nejmara prestavj se va leto 1765. Krst vap. vis. m. 0 5 5 ; debeo m. 0.16; u perima mu dulj. m. 0.36. Krst je na Bjelušanskomu greblju u Mostaru. Riječ hejmar isto je kao naimar (architetto), te je poznat u narodu Rade nai-mare, a naimarstvo je bilo u velike čaščeno. Držim, da je riječ po­stala od najam (HSIIMb), te znači merces, pa je naimare ili naimar današnji proto (prvi majstor), koji zove naimnike (H&IIMhHIIKh = mercenarius), da mu pomažu graditi. Nadpis Trpimira bana hrvatskoga našast u Solinskom Polju. (Iz „Bullettino đi archeológia e storia dalmata"). Spomenici na kamenu iz dobe samostalne hrvatske dinastije, na kojim dolaze imena naših vladara, i kojim se od nazad malo 55 godina, bilo slučajno, bilo usljed redovito poduzetih izkopina, ušlo u trag, naime oni Branimira na Muču, l Pribine, Držislava, Sve-toslava, i po svoj prilici Trpimira u Kninua), ovi spomenici na kamenu, eto na sreću obogatili se novim nadpisom bana Trpimira, nadjenim nedavno u Solinu. 0 njemu biti ее valjda obširnijeg go­vora u II. svezku Hrvatskih spomenika iz dobe narodne dinastije, no stoji dobro da se ob istomu reče malo rieči í u ovomu časopisu. Ovi ulomak nadpisa bi našast slučajno mjeseca aprila t. g., u polju medju Klisom i Solinom, i baš pokraj potoka, što dieli gra­nice solinskog i kliskog polja, u mjestu zvanu BiBinice, na sjevero-iztoku kuća Ormarića, pripadajućih i župi i poreznoj obćini Vranjic-Solina, i to u medji medju vinogradom Mate i Antice Ormarića рок. Jerka, koji u Katast. Mapi Solina jest pod česticom br. ^ i vinogradom Marka Bobana рок. Nikole, koji nosi br. čestice 6102. U okolnostim našašća ovoga ulomka nema ništa osobita. Podpisani pošav na lice mjesta, mogao je doznati od vlastníka bližje zemlje Marka Bobana рок. Nikole, da se je tu prošlih godina, pri krčenju vinograda, nalazilo zidova, grobova i kostiju. Da li su ovi grobovi bili iz rimske ili sredovječne dobe, nebilo moguće doznati.. Po eie-lomu ovomu vinogradu Marka Bobana, koji obuhvaća više većih i manjih medja, vide se i sada u prizidam ostanci starih zidova, od sitnog kamena i prilično lošim klakom, bez dvojbe iz srednjega vieka. Liep je položaj ovog mjesta. Jest uprav na obronku Kozjaka, gdje se ovo brdo spušta, da učini uvalu, koja se zove Rupotina, kroz koju teče gorirečeni potok, koji nenosi osobita imena, ili zove se istim imenom ovog prediela. Ovo mjesto leži medju Klisom i Solinom, u solinsko-kliškom polju. Poznato je iz starih spomenika, da je još za prvih bana, pa kraljeva hrvatske narodne dinastije, polje solinsko imalo velikn ulogu u kulturnoj poviesti našega naroda. U solinskom polju, koje se stere na zapad staromu Solanu, niz ravna Kaštela, sve do Trogira, bilo je osim Biača, više zgrada, manastira, crkava, zadužbina itd. Nego i u solinsko-kliškom polju, koje se stere na sjeveristoku staroga Solina, prema Klisu i Mravincim, na obronku Kozjaka i Mosora, nalazimo u starim spomenicim spomena o sgradam, crkvam, mana-1 Rad Jngosl. Akademije br. XXVI. str. 93 «1. 2 Bulić — Hrvatski spomenici u Kninskoj okolici iz dobe narodne dinastije svezak I. 56 stirim itd., utemeljenim od hrvatskih vladara. Važna je u ovom obziru ova viest Farlatieva.' „Vel in una Spalatensi Dioecesi Coe-nobia Benedictina septem aut octo fuisse comperio; ex quibus tria sunt, quae ceteris antiquitate praestant, nnum S. Petri, alterum S. Stephani, tertium S. Mariae; et cum vel in ipsis Salonae ruderibus vel prope ab illis constructa fuerint, de Salona cognomen illis fuit. Duo posteriora fundavit Helena regina Chrobatorum, ut Thomas Arcidiaconus tradit, prioris conditor ignotus est; nee vero absimile videtur fuisse Tirpimirum, qui Petro Aehiepiscopo gratificandi studio templům et monasterium ab se constrnetum Divi Petri Apostolorum Principis titulo ас patrocinio consecravit. Vetus aedificium adhuc extat, quamvis vetustate semirutum inter Clissam et Salonam, quod Hieronymus Bernardus esse illud ipsum opinatur, quod Tirpimirus monachis Benedictinis exstruxit ac donavit". Medju raznim sgradam dakle, koje po starim dok u men tim bijahu u solinsko-kliškom polju, bila je jedna, koje se razvaline, po viestima spljetskog kanonika Jerolima Bernardi, iz konca pro­šloga vieka, vidjahu još 4ada, a to bi po njemu bile razvaline ma­nastira, što ban Trpimir bijaše sagradio i darovao redovnicim Sv. Benedikta. Ovi bi manastir mogao biti oni, о kojem govori Trpi-mirova listina od god. 8522 «construxi monasterium, ibique catervas fratrum adhibui». U gorinavedenom vinogradu i opisanomu položaju, bi našast ulomak nadpisa. Sudeći po obliku imao je biti dosta dug, jer nije nego početak luka. Sreća da se je sačuvalo ime i ako malo okrnjeno. Sva su slova jasna, a zadnje okrnjeno ne­môže biti nego E, tako da je popunjenje i čitanje sigurno, naime: PRO DVCE TREPIMEfro Sto je sliedilo dalje nije lako nagovieštati, ali obzirom na oblik kamena, naime da je to po svoj prilici ulomak timpana ci-borija, nadpis je bio valjda zavjetna smisla, t. j . da je za bana Trpimira bio podignut zavjetni oltar, spomenik itd. Da se ovdje čita ime bana Trpimira u latinskom jeziku Trepimerus, dočim u ' Illyr. Sac. III. p. 50. 2 Rački Docum. hist, chroat. period, ant. illnstr. n. 2 p. 3. 57 pisanim spomenicim1 dolazi Trpimirus, ili Tirpimirus, to se dade lako protumačiti. Što se nakita tiče, to je on sličan ulomku na tablici III. br. 1. Kninskih Spomenika. Vide se naime one obične volute lango-bardskog stila, Karlovinške dobe i dio repa fantastične ptice ili priličnije pauna. Nije trudno opredieliti dobu ovoga spomenika. Ili je učinjen za života bana Trpimira (850—864), ili malo kasnije, jer i paleo­grafija slova i nakit odaju IX, najkasnije X viek. Važnije je pitanje, kojoj je naime sgradi pripadao ovi žrtvenik ili zavjetni spomenik. Meni se čini da n vinogradu, u kojemu bi našast ovi ulomak, ima se tražiti jedan od onih manastira, о ko­jim je govora u navedenom citatu, u polju kliško-solinskomu, de Salona, a sva je prilika, da zidovi, pokraj kojih bi našast ovi nlomak, jesu dio onoga vetus aeđificium . . vetustate semirutum inter Clissam et Salonam, kojega se ruševine vidjale još prošloga vieka, a valjda još nazad ne mnogo godina, jer i po kazivanju težaka i po spo-ljašnjem obliku vinograda opaziti je, da klaćarda, koja se vidja po polju, jest u zadnje doba porazbijana. Ovi nadpisni ulomak pripadao bi dakle po svoj prilici manastiru, što je Trpimir sagradio ovdje za benedektince. Svakako ovim ulomkom nadpisa2, dobio se je liep prinosak za našu domaću po viest. Naš ulomak potvrdjuje već poznatu po listinám3 Činjenic , da se je hrvatski vladar u latinskom jeziku zvao s početka dux, i da to ime nosi jedan od prvih bana hrvatskih naime Trpimir; da se u solinsko-kaštelanskom polju, napose pako u solinsko-kliškom, imaju tražiti ruševine sgrada, manastira, za doba naše narodne dinastije, о kojim je spomena u starim poveljam, da se je ovim nadpisnim ulomkom opredielilo tačno mjesto, gdje se imaju ova iztraživanja voditi sigurnim uspjehom, naime Rižiniee u Rupotini, pokraj Solina. Kad bi se htjelo ići malko dalje izko-pinam, tada bi valjalo posegnuti i na Glavicu Sv. Petra4 nad 1 Kački o. c. n. 2 p. 3 ; n. 12 p. 15. 2 Čuva se sada u spljetskom muzeju pod br. 1647 kataloga nadpisa. 3 Bački о. с Ead Jugosl. Akadem. knjiga XVII. str. 70 si. * Ja sam mnenja, da „coenobium S. Petri* koji je po navedenom citatu, bio takodjer ili u predielu ruševina staroga Solina ili ne daleko, nije bio na ovoj Glavici nego mnogo bližje Solinu, po svoj prilici u mjestu gdje je našast ovi ulomak nadpisa. 58 vrelom rieke solinske, gdje i dandanas podiže se novija crkvica posvećena ovomu Svetcu. Iza uspjeha postignutih najprije slučajnim pa redovitim izkopinam spomenika u Kninu i okolici iz dobe hr­vatske narodne dinastije, opisanih u I. knj. Kninskih Spomenika; iza uspjeha postignutih kasnijim izkapanjem, koji se spravljaju za II knjigu; iza ovoga i drugih spomenika našastih zadnjih vremena1; vrieme je da se započmu sistematična iztraživanja hrvatskih spo­menika u Solinskom polju. Uhvati je, da će to biti u nedaleko vrieme: hoće se sredstava, a ob uspjehu nije dvojiti. F. Bulić. D o p i s i . Kostajnica 15. Ožujka 1892. — Veleučeni gospođine! Primjetba u Vašem velecienjem listu od 28 studena 1891, daje Kostajnica interesantna točka za arkeoložka iztraživanja, ponuka me, da izpitam ponajprije za temelj svakoga ovećeg zdanja ovdje, nu koja su žalibože riedka. — To ne osta bez uspjeha. Preko u bosanskoj Kostajnici prigodom gradnje liepe jednokatnice za školsku porabu naišli su radnici pred dvie godine na dobro uzdržani valjda rimski vodovod, pak čudnovato da o tom do danas u javnost niSta prodrlo nije. Ta školska sgrada nalazi se uz glavni drum vodeći u Novi, Krupu i Bihač, te je isti vodovod jedva nekoliko koraka udaljen od toga druma, a proteže se od zapada к istoku izpod jednoga brežuljka, kako Turci kažu, ćak od vode Bubrjarice, koja je pol sata od škole udaljena. Na licu mjesta našao sam njekoliko criepova 1 xh cmtr. debelih od vodovodnih cievi; dapače čuo sam, da su nekoje cievi ciele izvadjene; kamo su dospjele, neznám, nu ako imaju vriednoat za muzej, nastojio bi bar da jednu dobijem. U blizini će sigurno biti i zidine grada zasute zemljom, za kojega ni jedan od boš-njaka nezuade mi kazati; nastojat ću ipak, da mu u trag udjem čim nastanu ljepši dani, te ću Vas o tom bezodvlačno obaviestiti. Prije njekoliko godina našli su radnici kod jednog kamenoloma, nedaleko vodovoda, dva velika bakrena tanjira, koji se nalaze u posjedu jednoga bošnjaka, koj ih dao pokalsjisati, te tim im starinarsku vriednost umanjio. Polak ovih dviju izkopina bezdvojbeno je u ovoj krasnoj Unskoj do­lini bila rimska naselbina, koje će ostanci jamačno sve više na javnu izlaziti. 4 Buli. di arch. e stor. dalm. 1890 Prilog k br. 1; 1891 str. 19 do 20; Vieetnik hrv. ark. družtva god. XI. str. 65 si.; god. XII. str. 81 si.; str. 113 si.; god. XIII. str. 43 si. 

Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini (II)

I l l amfora sa ravnim dnom, ima tri okomite ručice. Br. 5. je sva izcrtana vodoravnim urezanim crtama: imala je jeduu okomitu ru­čicu, koja joj je opala. I mi smo u Potirni našli dva criepa sličnih posuda. Patella br. 1. i patera br. 3. su od ruso-rumen kaste zemlje sa svietlom povlakom iste boje i napravljene su na lon-čarskom kolu Patera br. 2., trbušasti lekythos br. 7. i patera sa podnožjem br. 8. povlačeni su liepom crnom patinom izvanka, a patere i iznutra. Patera broj 2. ima na dnu marku MAAA (MALA) nepravilnim slovima Urna br. 6. jedina je urešena ne­pravilnim crnim doričnim kymathionom na ruso-rumeuu polju, na trbušnoj strani, izpod ručica. Gornja i dolnja čest urne povlačena je svietlom crnom patinom. VI. Privatne "šbirke. 1. U gosp. Prana Kalogjera u Blatu ima bogata sbirka grčkih, rimskih i bizantinskih, bakrenih, srebrnih i zlatnih novaca, medju kojima jih je sila zlatnih i srebrnih liepo uzdržanih. Ti su novci većim dielom skupljeni po otoku. U istoga je gospodina jedan kameniti dvočelni Janus izkopan u Solinu i jedna gvozdena alabarda. — 2. U gosp. Nikole. Samuelli-Kačića osim spomenutih predmeta ima nekoliko bakrenih i srebrnih rimskih novaca. — 3. Gosp. Frano Ostoić uz spomenute posude i nadpisne ploče rimske iz Potirne ima takodjer 65 komada ponajviše bakrenih a i nekoliko srebrnih rimskih novaca i nekoliko drugih- — 4. U gosp. Kuujašića u Blatu nahodi se tamačno gomoljasto udebljana borova žila izkopana u Dračevici kod Smokvice. Kroz žilii provu­čena je zlatna žica valjasto zamotana u zavojice. S jedne strane visi komad 7 puta zavijen a na kraju mu obješene druge dvie po­sebne vitice. S protivne strane izhodi drugi kraj žice, koji sači­njava dva zavoja. Žica je debela l 1 ^ milimetar. U istoga gospo­dina nahodi se dobro uzdržan bronzeni šestoperac. Frano Radić i Vid Vuletić-Vukasović. Starohosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. (Vidi str. 73). XVIII. i) t ce umu AOEPHAO IH-IIKIIAOKIII,!. CH 2) H0BI|6Mk IMSEemOMb čita se: •f Se leži Dobrilo Pribilović ši­no vcem Šlubetom 112 Ovaj je stećak u Staromu Slanomu, daleko od Trebinja (put zapada) četiri s.ihata hoda. Spomenik je uz samu rieku (ovgdje blizu utiče pod zemlju) Trebišnicu,1) s lieve strane prama palanci Hamzibega Resulbegovića. Stećak vap. u vrhn je ravan poput ploče, te je dug in 1,74; širok m. 1.05; debeo m. 0,37. Slova su pra­vilna i krasna S donje je strane spomenik urešen arhitetonički, al su stupovi samo naznačeni, biva neoskaču. Tu je osam stupova svezanijeh na luk, a povrh njih je trinaest ruža šestoperaka (svaka n dotičnom viencu), te su skopčane s prugama Nadpis je uvrh stećka. U dno spomenika nema simboličkijeh znakova, nego ruža. Na glavi je stećka čovjek u dolami, podbočen s desnom, a lievu ruku drži uzdignutu razito. Vidi se po položaju nogu da trči, pa rekbi kao da će koga zaustaviti. Stećak je. povfh junaka zarubljen prutkom, a povrh ruba su tri ruže šestoperke, svaka u viencu. Nezna se stoje s gornje strane stećka, kaonuti što je spomenik sada pre-valjen Za ime ^OEPHilO nsp. RJPČ Hrv. ili Srp. jez. sv. 7. 3. dru­goga dijela na str. 515, a za WASKCITlOMh vidji u Vnkovu Rječ­niku glagolj sljubiti se, te ga se može usporediti sa današnjijem prezimenom u Hercegovini (u Kijev-Dotu) Lumbetu. XIX. 1) l l \ UIIMI.U MAIIIIIX0 Čita se: la Nikola • Matilio-2) BD PeYeMI KIMIIK ev • rečeni Bi lik 3) 0 • IIACMCIIII (Nil u svezi) 0XM8 o(d) • plemeni • Ohinn-4) YCDHK • OOB • IJPKDS ćevik • ovu -crkvu 5) BYIIIIIIX lift M i n « učinih na slavu C) r \ • KOrft H HA . g(ospod)a. Boga i • na . . 2, Ovaj je spomenik ugradjeu u crkvu sv. Mandaljene1) (na ') Ovako narod zove spomenutu rieku, a Trebinjšćinti je (kako se čita u kiij.gama) pogreSno. 2) Usp. Slov. god. 1880 (III.) br. 22. na str. 438. 3) Ovgdje mi je uzgrede opaziti, da je od davna i crkva Sv Man­daljene, te je u posljednje doba popravljana. U crkvi je krasna voda, a + na pucalu je štit s iiionogramom M. Izpred crkve je po tlima prebijena plota (piag) te nam svjedoči o starini crkve (usp. Slov. god. 1882 (V) str. 382 — nad. 76.): a) (IA) IVAN (S)TIEPANOV IS BANICHIA KMETOVCH b) (ZG)RADICH ( Z ) A R Q V V SVETE MARIE MANDALIENE c) ( v BjANICHIEH SAIEDNO S HEREDIM MARICHIA-d ) MEDANOvlCHIA GODISCTA • M • DC 113 podnevnomu pročelju) u Banićima (kod Slanoga, u Dalmaciji), a bio je negda na crkvici Sv. Andrije u Banićima, te bi mogla biti posljednja riječ Jandrije uz dotičnu godinu. Utarak je dug m. 0,22, a visok m. 0,12. Banici su kao i Grguriii (kod Slanoga) leno ple­mića Ohmućevića ili Grgurića, te sn jim u Slanomu (u fratarskoj crkvi) sjajne nadgrobnice slične nadgrobnomu spomeniku, iste po­rodice, u Dubrovniku, a u Dominikanskoj crkvi. Ova se je slavna porodica preselila iz Bosne u Dalmaciju, biva sin vojvode Hrelje Ohmućevića*) poriječi se, u dni kralja Tvrtka, s nekijem velikašem i u boju ga ubije, zato bi nsilovan pobjeći u primorje naime u Slano, gdje njegova svojta imadjaše dobara za­jedno sa dobrima u Popovu, Nevesinju i gotovo u svoj oblasti Sv. Save. Tako se ova porodica nadje u Dubrovačkoj oblasti. XX. 1) (Hfc) TftKO(BOH) Čita se: (Na) tako(voi) 2) . . . (KA)Kh UIAOOKOII (^6 . . . (Vl)k/ njasovoi (ze-) 3) MAH na6M6HHT(0H) mli plemenit(oi) 4) nOCT&BHIlie KAM postaviše kam-5) lir CHN llPIHIlir ig sni (t. j . sini) Pribig 6) H Pa^XH i Radun. Ime se Pripig2) može usporediti sa drugijem Pribilo, a odtnda dolazi prezime Pribišići, te ga se čuje dan današnji u donjoj Her­cegovini, a u selu Gorogašama (kod Popova Polja). Ovaj mi je nadpis priobćio vrli prijatelj g. Tomo Dragičević iz Zabrdja (kod Bjeline u Bosni), te evo njegova izvješća: — »Spo­menik je na brdu medju Tobutom i Vukosaveima blizu Tobutskog groblja, a tu je selo Vukosavci, biva u kotaru zvorničkomu, a u okružju Donjo-Tuzlanskomu. Ovaj je spomenik (od kamena je prSinaša) liepo otesat poput kućice na sljeme, a stesat mu je pri zemlji vienac, t. j . podanak. Stećak leži istočno zapadu, te je dug Prag vap. dug m. 0,94, a visok m. 0,20. — Ovgdje se je usta­viti na stari lokativ u Branicieh, te je opaziti, da se dan današnji samo čuje u Banićima. U nadpisu se spominje Ivan Stjepanov Kmetović, biva od Kmeta, a tu su bili hmeti Banica, t. j . Ohmućevića. Kazuju mi, da se joS nije iztražila spomenuta porodica Kmetovića. ') Vidi sliku Hrelje vit. Ohmućevića u Slov. god. 1879 (god. II.) br. 21. na str. 331. 2) Na dvoru cara Dušana bio je Pribac Grbljanović, a to je otac cara Lazara. 2 114 m. 1,90; širok m. 1 ; a visok m. 1,20. Kod ovoga je mramora do trideset omanjijeh spomenika bez nadpisa ili kakvijeh osobitijeh znakova. Od rečenoga spomenika pat juga je odaljen 160 koraka osamljen spomenik, a na njemu nečitljiv nadpis. Sa strana stećka udareni su ovi prosti motivi: l_.. Spomenik je od krupnog žrvnjaša (od ovoga se kamena krešu žfvnji), te je dug m. 1,40; širok m. 0,50; a visok m. 0,70, pa ima i vienac (podanak). Daleko 150 koraka od spomenutoga stećka, put juga je na brdeljku sedam ploča, te su neukusno izradjene. Na jednoj je ploči nadpis, al ga se neniože čitati, jer je okrunit. S rečenijeh je ploča (put juga) za kakvijeh 2000 koraka devet mramorova, ali bez nadpisa i biljega. XXI. 1) (HA) KT>YII\ni KIW.U H.\\,\,(IICAAK) 2) ft r(P6Kh &(ft€) (ftP)ftYb ft II0RKIO 3) (Rft)CHftS(h) r(M)Fbrh) Čita se: (Na) vječnago krala Vlad(islav) a g(re)b d(ae) (ar)ač a porkiju1) (va)sial (•) G(iurg .) Ovaj je nadpis na donjemu pragu (nadpis je dug m. 0,71, a širok m. 0,16) na porušenoj crkvi u selu Policama (blizu crk­vine) kod Trebinja blizu rieke. Slova su u zaporci ma izlizana (prag je od vapnenca), pa sam nadopunio nadpis po smislu i po razmaku slova. Naveden je prvi put u Slovineu (t. j . prve tri rieči) godine 1880 (V. Slovinac god. III. br. 12. str. 236), a to od veleuč. g. L. Zore po prepisa pok. V. Vrčevića. Po razmaku sam pismena nadopunio T(MIPbrb), a taj je Gjorgje u istinu živio za dobi kralja Vladislava i bio je š njime u doticaju, te on o sebi veli: — K£ € \\\U K1VUI. I..U,1.I.,:.\\I.I. Ml.llK II M06H iKCHT. ft CB06II KKVCPII (Mikl. 54). Veleuč. prof. Sitne Ljubić (v. Opis Jugoslavenskih Novaca na str. 30) o tomu Gjorgju ovako piše: »Ovaj bi možda mogao biti onaj isti Gjorgj knez od Dioklije, sin ') U rieči II0PKI0 je R latinsko. lis Vlkanov, koji 22 trav. 1242 (Rad I. 131) sklopi ugovor s obli­nom dubrovačkom.« Ovgdje se je osvrnuti na rieč porkiju (porciju = portio, tributum), na arabsku rieč arač (harač) i na vasial mješte vasal. Spomenuta je crkvina duga m. 10,24; široka m. 4,54; a apsida je široka m. 6. Vrata su na crkvi vis. m. 1,55; široka m. 0,67. Povrh vrata je i s desne strane krst ovoga oblika: S lieve ie strane krst u viencu: l( ™ J Vid Vuletić Vnkasović. Predhistorijsko kamenito orudje iz narodnoga muzeja. (Konac). C Kamenito oružje od diabaza-1. Sjekira iz Zagorja. Sjekira ova je na tupoj strani upravo preko rupe prelomljena, te joj manjka zadak. I brid je ponješto odbit. Rupa je čunjasta, te ima promjer na jednoj strani 2 cm., a na drugoj ls/4 cm. Pre­ostali komad dug je 103/4 cm.; visina na bridu i zadku iznosi 31/.. a po sredi 4 cm., a širina na rupi 4 cm. Ovako teži 237 gr. U muzealnom katalogu nalazimo tu sjekiru spomenutu na str 37 si. k. Dar je to dra. I. Prelca. Površje samoga kamena je sitno izšarano, a šaru tu tvore sitni ledci glinenca, iz rnedju kojih se protežu mutno zelene ljage. Da je kamen već u velike raztrošeu, svjedoči nam njegova sivkasta boja, koja prelazi u hrdjastu. Pod mikroskopom vidimo na izbrusku, da je kamen čisto zr­nate strukture. U izbrusku razpoznajemo kao sastavine: plagioklas, augit, amfibol i titanovo željezo, čemu se pridružuje u vrlo ma­lenoj množini još i kremen, koji je tu kao što i amfibol sekun­daran. Pojedini sastavni dielovi su osim titanova željeza vrlo raz-trošeni. Neima dvojbe, da je kamen taj bio već onda raztrošeu, * 

Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini (IV)

Vuletić-Vuksanović, Vid

74 stranom cetinskoga polja Po tome opis puta od Lonnarije do Ba­ridua odgovara podpuno položajo Kotluše i Baleka, na mjestu kojih ležali sn nedvojbeno r. gradovi. Daljina od Lonnarije do Baridua iznosi samih 3570 m. radi čega Tabula P. niti ne spo­minje tu udaljenost, već navodi XIII milja izmeđju Lonnarije i Tnalperija, koji se je nalazio na Otišiću kod kuca Kruničevih i Harambašićevih. Tim se tumači ona nejasnost Tabnle P., jer se nije znalo, ima li se uzeti XIII milja izmedju Lonnarije i Baridua ili izmedju Lonnarije i Inalperija. 4. Da je Lonnarija ležala gdje danas leži selo Kotluša, mi­slimo i po tome, što se vrelo Nelaj zove i danas često Nele ili Lene Nelaj znači tiho, mirno vrijuče vrelo, što bi odgovaralo la­tinskoj rieči »Lene« od lenis, e; po čem bi Lonnaria ili Lennaria bio grad, koji leži oko tiho vrijnčega vrela. Doista Nelaj je vrelo, koje tako tiho izlazi izmedju kamenja, da se i ne čuje, od čega mu i ime. (Svräit <Se ae). Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. (V. Viestnik God. XIII. str. 20.). CV. IC xc 1 NH l\\Kh ll|CII(|) AOBb f \ xV KA I 1 I0Y KOJKH MHXAII CIIHh NB III Čita se: Js Hs Nika počivaet rab bozi Jesif (Josif) Mihäilov sin, 1752. Ovaj je krst u Bjelušanskomu greblju u Mostaru. Krst je, od vap. i visok je m. 0,16; u perima mu m. 0,28; debeo m. 0,13. IT godini H je naznačeno sa II poteza, pa bi moglo b i t i ' i 75 II (80), al sam ga uzeo za N, jer bi bilo napisano, da je nadpis od godine 1782, po svoj prilici arabskijem brojkama, kao što je to a obee i na ostalijem sličnijem spomenicima pri svršetku XVIII. v., pa i prije. CVI. Wno YHBÄ B0ffiH& MIIX\ H ° e ffl 6Th \W\S\ 17 IC HH XC KA PÄKÄ CTOA HA0DHIJ& YHÄ \)\U 1722 čita se: Aprjla 17 Js Hs Nika zde počiva raba božia Stoa Mihailovica večna öi pamet 1722. I ovaj je krst n Bjelnšanskomn greblju a Mostara, Krst je od vap. i visok je m. 0,69; u perima mu m. 0,37; debeo m. 0,16. Na krstu je ukresan krst sličan opisanome, t. j . na podstavku. • Vid Vuletić-VukasovieV Četiri staro - hrvačke bogomolje u Primorskoj županiji (Parathalassiji). (SvrSetak. V. God. 1891, str. 53.). Pred današnjom crkvicom s. Marte pa i uza nju sa sjeverne strane opstoje u gomili zatrpane ruševine, megju kojima bi se otkopavanjem po svoj prilici moglo nadi drugijeh ulomaka, koji bi mogli bolje da razjasne pojam o graditeljskom obliku drevne s. Marte. U spomenutijem ulomcima pragova nagjeni su dakle dosta zlameniti tragovi »najstarijih dvorova hrvat, knezova u Biću«, 6 kojima veleuč. prof. Ljubič1) piše, da su jim »izčeznuli« »i naj­sitniji tragovi«, a kopanjem9) bi jih se još i više našlo, kao što se je to dogodilo u Kninskoj okolici. *) Spom. članak u Viestniku, 1879. str. 54. 8) Gdje? Op. Ur. 

47 Sbog različitih slutnja narod drži predhistoričke predmete u velikoj cieni, te jib je mučno dobaviti, a dosta puta i vidjeti. Ima jih još i u sporn, gospodje, te će jih se unaprijeda opisati. U Zrnovu ugradjuju striele sistematički u kuće, kad jih grade, pa se je taj posao obavio laui u prisustvu djaka IVg. razreda theo-logije dum Frana Jerićevića iz Zrnova, te je sada njegova kuća pod stražom pređhistoričkoga klina. Dosta je predhistoričkieh pred­meta na Brdu u Zrnovu, te ćemo jih izpitati i opisati. Frano Radić i Vid Vuletić-Vukasović. Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. (V. Viestnik God. X. str. 19). XXVI. Nadpis idje oko pečata: 1. i * MOHftCTHPb * \m\\\h * XF\M'h * Cf MW * NHKOilH * Ä-KTÄ » r|n& * f \ <p H r* Na polju s lieve strane svečeve glave oskočeno je : 2) ST Ah XB1 s desne strane oskočeno: HHKOA&e. Čita se: •}• * Monastir * Hrman * Hram * stags * Nikoli * ljeta * godne * 1553 * 2) Stl Hv - Nikolae. Pečat je od žute mjedi, te mu je pr. m. 0,6'/2, a deb. plo­čice m. 0 / 03. Težina mu je s okolišem (isto od žute mjedi) gram. 124. Usadjen je u tvrdo drvo, te teži ta ručica (držak) gram. 64. Svetite^ Hristov Nikolaje je u bogatoj vlad. crkovnoj odeždi po istočnu, te je u položaju, da blagoslivlje. Po obredu mu je u lie-voj av. jevangelje, a na glavi vladičeska kruna, te oko nje, kao božjemu ugođniku, torac (aureola^. Odežda je majstorski nasjeckana, biva nešto oskočeno, a nešto ugnuto, pa se eto približnje prilično umjetničkome djelu, a neka je mana u prekinutiem ramenima i još u gdjekojoj sitnici. Ovo djelo nagovješta na kakva dobra maj­stora, možda kujundiyu, te prispodabljanjem srebrnijeh crkovnijeh stvari po Bosni, moglo bi mu se po svoj prilici ući u trag, jer su majstori udarali svoje ime osobito na petohty'eb nice i jevangelja ovom 48 formulom : šahova se trudom majstora i t. d. U tomu su se poslu vazda odlikovali Sarajlije, te je dosta njihovijeh radja po svi-jem inauastjerima i crkvama pod Herceg-Bosni. Zaustavit se je u rieči STAh na ono £ mješte našega C, al o tomu je joštera gdje-koji primjer u knjigama. Ovaj mi je krasni pečat poslao, posredovanjem g. Laze Ta-dića, hrabri Crnogorac g. Simo Petrović, sada trgovac u Donjemu Lapcu, a narisao mi ga je prof. Jozo Kalogjera. Srdačna hvala taki-jem rodoljubima! — Manastjer je Rmanja na utoku Unca u Unu, te je gorio, pa su kalugjeri češće bježali izpred Turaka. Za posljed­njega je ustanka g. Simo Petrović vidio spomenuti pečat kod ne­kakva težaka, pa, da ga nebi nestalo, zauzeo se, te ga odkupio i š njime me prijateljski obeselio! U toliko se doba ploča na pe­čatu ovr.-no ukri vila, biva destijem napaljivanjem, pa baš s toga svukuda jednako neprihvaća pečatni vosak niti se dade točno iz­vesti mastilom jali paljevinom na pokvašenoj hartiji. Naokolo su slova urezana t. j . ulupljeua, te su svedno nazna­čena erukastijem. Pravoslavni manastjer Rmanja je u Bihaćkomu san­džaku, te ovako o tome piše Vj. Klaić u Bosni (podatci o zemljo­pisu i t. d.) na str. 186.: »Godine 1434. pokloni kralj Sigismund grad Bihać sa Ripčem, gradom Covkorn, Rmanjom, Labom, Ostr-vicom (za koje veli, da su »in nostro regno Croatiae«) knezu Stje­panu Frankopanu, sinu bana Nikole, i to u ime nagrade za po­moć, što mu bješe Stjepan dao, kad je ratovao u Italiji.« XXVII. T N Bhr-iVRTO f SI|«A • &?b PAK XS: KS: THh; X€PI|r.h, i» A» x T ^ C q>&. K ^ KlbrO ; XP&Mh CITO B6ÄKOMHKS T ^ Cp 0 8 0 , , - . 0 1 0 2) XBfc rwriÄ Mil« 6M. &M MAUT CC (0 1411¾ ITIiMMh A_ o c^ »I-BM^ M6MS X8 ~~\~" i Cita se 1) —'— v g(ospodn§) ljeto 6954 = 1446. az rab Hsu : B"U gdn; Hercg., Stfan. v zdvlgoh; hram Stgo Velkomčnka 49 2) Hsva Geörgja . mole emu . da g molit se ö mnje grješnom Vldcje a- - I -moemu Hsu """ ;""" Nadpis je udaren osobitijem pokraticama i svezama, te su neke baš pravi monogrami. Poznato je, da se obično udaralo za — v#o-spodrui ljeto — pokratica BÄF, al u ovomu je nadpisu u svezi K sa h i T, a ljeto je ciglo jedno slovo skopčano, al tako, da su u njemu sva četiri — % — U rieči PÄKh u svezi je &E; f^Hh u sv. Uh; xepi|n> u sv pnr; c fčpH u sv. q>n; xpSMbu sv. AMb; BCUKO-MSHKA u sv. AK pa MUK; ( \ \ l ' u sv. M; MOAHT u sv. AUT; MITE u sv. MH; ITIilimOMh ,. sv. Kili. pa u sv. NOMb. Ovaj je nadpis u GoraMi na gornjemu pragu crkve Sv. Gjeor-gja. Prag je od vapn., te je dug m. 1,68; vis. m. 0,25; a tako je gotovo dug i nadpis razdieljen u dvije crte. U posljednje su doba bila slova omašćena, a tako i prag, te je tako nagrdjena ta dra-gociena starina, a l ' po sreći nije izkvarena. Vrata su na svod, te su od kamena vapnenjaka. Desni je đirek (stubok) prepleten do blizu dna dvostrukijem prepletajem na oskok, te je visok (a tako i drugi) m. 0,78; šir. m. 0,23. U crkvu je ugradjeno zname-nitijeh rimskijeh nadpisa (o čemu na drugomu mjestu) i krasan Hermesov kip na oskok. Crkva je osrednja, a unutra joj je s lieve strane drugi hram posvećen Svetomu Arangjelu. Spomenuti je hram uzahan i mračan, a vratašca su mu stisnuta i nizoka, te ta sve­tinja sliči kakvoj kripti ili, da tako rečem, katakombi. U Herceg-Bosni sijaset je na brdima ruševina drevnijeh gradova, pa narod kaže, da je gotovo sve te gradove gradio Herceg Stjepan. Daleko od Foče deset sah. put podneva je kod džandarske postaje Suhe, taman blizu gdje se dižu u oblake šiljasti i nepristupni vrhunci Tovarnice, Pleća, Tunjimira i Voljaka, tu je na rieci Sutieskoj sta­rinska granica (za samostalne dobi) izmedju Bosne i Hercegovine te jih dieli klanac jadikovac Vratar. Tuda ti uz rieku jedva može konjska i junačka stopa, a na oštrljastu vrhuncu (Vrataru — po­put Termopila) s lieve strše nekakve zidine, te se kaže, da je to Hercegov-grad, a na obranu ovoga klanca. I s desne je strane onoga uzkoga klanca (taman kao dvije džinovske piramide), prama Her­cegovoj gradini, nekakva druga zidina, te narod kaže, da je tu bila Hercegova crkva, i zove se danas crkvice. Dan današnji je malo podalje od Sutieske na potoku nova granica, te tu dieli brdo Voljak 2 50 Crnu goru od Hercegovine. Goražda je daleko od Foče 6 sah., te je to mjesto veoma glasovito za samostalne dobi, jer su se u toj •varoši (u manastjeru) štampavale crkovne knjige, a crkva je Sv. Gjorgja daleko od varoši 3/4 sah. Kaže se joštera, da su Zvečaj i Samobor gradovi Hercega Stjepana.1) XXVIII. 1) (Me) Mm» XOTHNh Čita se: (Ase) leži Hotin 2) KOrOCMMih HA Bogosalić na 3) llbMMeNHTOH plemenitoi Do juga na strani: » 1) CBOH ^(6) MbilH svoiz(e)m li 2) IIOOIAIIII I» W>K\ML u sv. m postavi Radovan 3) (S)^OBHHh CHHh (u)dovin sin 4) OK* C(6)Hb ova s(e)n Hötäs je poznato ime, a XOTHNh nije. U rieči o^OKHNh po­četak je izlizan, pa bi se moglo s toga čitati (Pa)^OBHNh, al ta-koga oblika nijesam barem čuo. Posljednja bi rieč po smislu imala biti KAMh, al u točnome prepisu prijatelja g. Tome Dragičevića je CMh, a to znači papricu na mlinu, te se dan današnji kaže Senj, pa neznam po čemu bi slična rieč značila stećak ili mramor t. j . BHilHrh, jer bi mi se mučno činilo, da je rieč od Signum. Sva­kako se po nadpisu pozna, da je ovo drevan spomenik! Mramor je na brdu kod jezera u selu Lipovicama (Lipovice), a u jafti Zloselu, biva u kotaru Zvorničkoinu — okružju D. Tuz­lanskomu. Stećak je kao sanduk, biva ozgor stesan na sljeme poput kuće (t j . svršuje se u trostran ležeći bridnjak sa osnovicama nag-nutiem unutra), a sa strana i krajeva je liepo okresan. Stećak je okrenut (to se može kazati i o đrugijem stećcima) u zapad, te je dug m. 1,60; širok m. 0,70; vis. m. 1. — Ovaj je spomenik od kamena žrvnjaša. — Cigli korak put sjevero-istoka kod rečenoga je stećka ploča, a na njoj s istočne strana dvije kuke ovoga oblika: ^¾, pod njima je polumjesec niz doli, s južne strane dvije kuke, a na sjevernoj strani krst ovoga oblika X , t. j . kako dekusis. Ova je ploča ukusno izradjena. — Do spomeaute je ploče za tri koraka druga ploča. Na njoj su s istočne strane dvije kuke £2, povrh njih ') Uzp. Vjek. Klaić : Bosna. Podatci o zemljopisu itd. str. 158. 51 sunce (? možda vienac), sa zapadne strane ozgor zviezda, onda dvie kuke, a pod njima polumjesec. Ova je ploča baš divno izradjena. Pitanje o starobosanskome mramorju istom je sada, to se po duši može kazati, upućeno, al nemože nikako vrnuti s pravoga puta pa se tu hoće gradiva, jer golemo gradivo udara zaključke, a po­jedine nas činjenice mogu prevariti, te eto je stoga navesti i slie-deću naravoslovnu bilješku o jednome stećku po dopisu našega marljivoga suradnika g. Tome Dragičevića: — »Od Koraja (u Bie-linskomu kotaru) je koje po sah. k sjeveru na brdu u njivi zvanoj Stan (stanašnik) stećak »Mramor«. Dug je m. 2 ; vis. m. 1; šir-m. 0,70, a sastavina mu je od tutog kamena sivo-ljubičaste boje. Stećak svršuje se u trostran ležeći bridnjak sa osnovicama nagnu-tiem unutra. Ovaj je spomenik na veliku glasu u narodu, biva, kad se razboli marvinče, odbije se komadić od toga kamena, te se stuče i dade blagu u soli, pa, kao da si š njega rukom digao bo­lest. I narod za sebe odbija, pa kaže, da mu je to sveti liek, te ga s toga na daleko raznose za Hečenje i vračenje. — Pričaju Turci iz Koraja, da je prije udarila n volove govedja kuga, pa se narod osviestio i odsvuda dolazio i otucao od ovoga kamena. Navalio na­rod, pa bi se dosta toga u dan otuklo, al što bi nestalo danju, to bi opeta do jutra naraslo, te se nebi ni poznavalo, da je odbi­jano od kamena. — Uz opisani je spomenik drugi stećak poput ploče, te narod u onoj okolici priča, da je bila cura i momak, te se voljeli, pa momak odveo curu, a bez volje svojijeh i djevojčinijeh roditelja. Njihovi roditelji teško uzdahli i ukleli jih, pa se eto obodvoje okamenilo . . . Kogod opeta kaže, da je to bio djever i cura. — Put zapada (udaljeno dvije hiljade koračaja od rečenijeh spomenika) na brdu je prije bilo mnogo spomenika, al su izrazbi-jani, te su dan danas tu samo tri stećka, a i to pokvarena. Tu je joštera do trideset ploča, al su dielom izprevaljivane, te je i voda kroz mramorje prodrla, pa se vide gdjegdje kosti. G. Tomo Dragičević premetao je marljivo po kostima i našao je u zubima pokojnika bronzanu zakovrčanu žicu poput vitice. Spomenuta je vitica na jednomu kraju zaoštrena, a da se lašnje ućera u meso. Spomenuti je, da je veoma zelena, te se tako zelenilo neopaža na drugijem sponama i t. d. — Po ovomu se može zaključiti, da je ovgdje starobosanska nekropola nad predhistoričkom, a takijeh je humaka osobito u istočnoj Bosni, biva niže slovinskoga groba je predhistorički u dublje do pet metara i jače, pa jih je izpođ humke * 52 nekoliko, a slovinski je ogradjen i vazda na površini, t. j . po pri­lici udaljen samo jedan i po do dva metra, te se u njemu rietko štogod nadje, a ako je kakav predmet, to je istrošeno željezo ili kakav srebrnjak. — U posebnomu ću člančiću o natuknutome predmetu. XXIX. f MC aeJKH AAGHffilinh Čita se: f Ase leži Dabiživ PÄ^fflDÄHfflDHRh Y(DYe Radovanović dcče TAK© £& CH KUM takö da si blag1 Nadpis je na ploči na Grebumi u UbosJcu (kod Popova) uz crkvištinu. Na ploči je ukresan polumjesec okrenut put istoka kao s trakovima (?) sa zapadne strane. DabiMv = da bi živ (bio) — n XIV v. Usp. »Rječnik Hrv. ili Srp. jezika Jug. Akad. na str. 216«. I n a Vidoštaku (kod Stoca) spominje se pop DabiŽV, a to godine 1639. Ovaj je nadpis iz sbirke preč. 0 . Hristifora Mihajlovića, igumana sa Zavale. XXX. f ace AC;I;II uiiA<M>i;pvih MI'I.TJIM, C ßOhEPHM CHHOMI» C IIKAHlIlIlOMli lillXI, ffiHBOMK PftAh Ä MPh(T)D(\ CÄhPÄNHh u sv. HM čita se: -f Ase leži Miloobrat Mreić s dobrim sinom Ivanišom bih živomu rad a mr(t)va šarani. Ovaj je nadpis u dva red ka u selu Jasena povrh Brštanika u Nevesinjskomu kadiluku. Stećak je liepo ukresan, al je bez uresa. Tu je joštera stećaka s uresima. Ime MHÄOOOßPftTI» je sastavljeno, te ga se može uzporediti i s današnjijem Milorad, Milivoje i t. d. U rieči C ^OhKPHM opaža se h, a tako tu je K iz bosanske azbuke. U rieči C HB&HHUJOM (mjesto s Ivanišemj) ponavlja se predlog s po drugi put, a to bi bio isti slučaj, po mnenju g. flrist. Mihajlovića, u nadpisu pod br. XVIIP) u imenu lUAKKCIHOMK, te bi ono š bilo predlog uz ime ASK6, pa bi ga se sklanjalo kako se ono danas sklanjaju po ') T. j . tako da si (mi) blag, biva, da mi nekrećeš u kosti. 2) Vidi Viestnik 1887. str. 111. 53 otocima od čakavaca neka vlastita imena n. p. Ante = Anteta, Fere = Pereta i t. d. Slovo B jednom je ćirilsko, a u rieči MPb(IFl)D& iz bosanske je azbuke. Ovaj mi je nadpis prijateljski uručio post. 0 . Hristifor Mi­lutinovic, jeromonah sa Žitomisliča u Hercegovini. , XXXI. ^ 6 II0YIDÄ6 Čita se: Zde počjvae-mb P*Eb BOffil prvo B iz bos. azb. t rab božj RSKAUllNh D€ Vukašjn ve-YH& 6M8 0ÄM6 čna emu pame-Tb t Na debljini pera (na krstu) desno i lievo: r % P Y % 7197 = 1689 Ä6T0 leto Ovaj je nadpis na krstu u Hicima kod vrela Babuna u ogradi Karabegovoj daleko od Mostara 1 sab. put zapada. — Priobćio mi ga je g. Risto Ivanisevic Mostarac. Hvala mu! XXXII. ^ e nOYlG&T Cita se: Zde počivat P&Kb ES MI1UK0 rab B(og)u Mjško KKKMUIHO IT.K Vukašjnović D6YH& EM« nÄMGTb večna emu pamet Na debljini perä s desne i s lieve: A6T0 leto f % P Y 6 7199 = 1691 Ovaj je krst pokraj opisanoga u Karabegovoj ogradi u llićima kod Mostara. — I njega mi je predao g. Risto Ivanisevic Mostarac. Vid Vuletić-Vukasović. X A'- >x ^y 

Croatian

73 bilo, kad zeman dodje, da i u nas upute sustavna predhistorička iztraživauja, da se takve gomile stanu protresivati najprije na otocima. U Korčuli o Spasovu dne 1887. Frano Radić'. Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. (Vidi str. 44). XIV. Na j u ž n o j s t r a n i : 1) 1\C6 AeSfiH KOIIIIIIA ,\ 2) PftTO'e UIIT.h NA CKOH ^C (MAII)C II RHMrh 3) MHO'S CTO'HA nOC(CTCKH) CHH CPO^OMK 4) OBh K\Wh Čita se: A se leži Bogiša D ragoe Ilie, na svoi ze(iuli)si bilig/ Miloja eto ia pos(tavi) sin s rodom/ ov / kam /. Ovaj je spomenik u selu Puškorcu (kod Bijele zemlje), u obćini Korajskoj, n Kotaru lijeUnskomu. a u donjo Tuzlanskomu okružju, biva na brdu. Stećak je kao sanduk, biva ofcgor stesan na sljeme poput kuće (t. j svršuje se u trostran ležeći bridujak sa osnovicama nagnutiem unutra), a sa strana i krajeva je liepo okresan. Pri dnu je stećka, što na zemlji leži, vienac (t. j . pod­stavak), te je oko svega spomenika Širok je podstavak m. 0,20, a tako, po prilici, i debeo. Stećak leži duljinom istočno u zapad, te je dug m. 1,90; visok m. 0,83; a širok m. 0,63. Ovaj je spomenik od krupnoga pržinaša, biva od ovoga se kamena krešu brusovi jali tocilji. — Bdgiša od Bogo (od Bogoslav), te se čita u XIV i XV vieku. — O tomu usp. Rječnik Hrv. ili Srp. jezika (Jug. Ak. Dio I. sv. 3. na str. 486, t. j . rieči Bogiša i Bogišić; a meni je dodati, da se čuje i dan današnji u Brsečinama (kod Dubrovnika) Bogoje, t. j . pok. dum MatuŠko Bogojc i na Mrćevu (kod Dubrovnika) prezime Bdgiša. Dragoje je kao Drago, te je to u Herceg-Bosni kao Dragušni oblik, t. j . Spasoje, Vasoje, Miloje itd. — Ovaj je uadpis iz bira vrloga mi prijatelja g. Tome Dragičevića. »74 XV. 1) il(Ce) R(H)il(H)rh K(A)Mh 2) (e)AeiTK , Čita se: Ase bilig / kam / . . . Elenje U bosanskoj azbuci B se često zamjenjuje sa K. U rieči bilig, usvezi je T sa b, a u kam, M sa ti. Ovaj je utarak gotovo bez smisla; al' ga donašamo, nebili se našlo gdjegod ugradjeno i ostalo, te se s vremenom popunilo. Evo što o njemu pi^e naš vrli suradnik g. T. Dragičević: »Na dvijesti koraka (t. j . od opisanoga stećka pod br. XIV) sjeverno zapadno leži spomenik, te je jednom bio ogroman, al ga je, žalibože, neko razbio, pa mu samo sada ostaje duljina m. 2,40. Ono je malo pismena na čelu spomenika do zapada. »— Joštera ovako uadostavlja g. T. Dragičević: »Zapadno su koje dvadeset koraka, (t. j . od opisanoga stećka pod br„ XIV) još dva spomenika istoga oblika (bez nadpisa), a sjeverno do trideset koraka ploča duga m. 1,80; šir. m. 0,70, a debela m. 0,20. Na njoj je formalno ukresana slika ljucka, biva podigla desnu ruku gori, a lievu prosto bacila upravo na Hevo. — Još ti tu viri nekoliko malijeh ploča iz zemlje, a narod priča, da jih je bilo dosta, al da su jih Turci odnieli i upotrebili za svoje nadgrobno kamenje. — Još se priča o tome mramorju (spomenicima), da su tnda išli svatovi, pa se su­sreli i zavadili, te se izboli, a onda okamenili. —« XVI. Na č e l u do z a p a d a : l i . , . odbijeno. 2) Kb \m,\iU Do j u g a sa s t r a n e : odbijeno. 1) OMCHIITII rOCTII.VUIIIM. (I10CT) AMI 2) llie : BHAHI'h T CI1N0B6 ll\KKI.K0 : II K\,\ 3) Mllflh II K\.1,IIH\I|I> TKO«) T.C : Cll: KIIAII 4) 11. IJVKIITII IIOIKKII r\ i.oib * U svezi je T sa K. 75 Crta se: Na čelu do zapada: 1 ) . . . . . . • 2) -V) dijak/ Do juga sa strane: . . .. . : . . ' . . . . • (Pl) 1) emeniti Gostilanin/ (post)avi-2) še: bilig/ tri sinove. Pa/v,ko: i Vlad-3) mil/ i VJadinac/: tko će: si: bili^ 4) g : gubiti pogubi ga Bog/. — Na čelu je spomenika, po stoj prilici bilo eto ovako: Šeka Rudosav (Dijak). Nezua se, žalibože, za pokojnikovo ime i prezime, al SR to zna, da je bip plemeniti Gostiljanin, a taj ti je pridjevak od utoka Gostilja {usp. Vj. Klaić, Bosna. Podatci o zemljopisu i poviesti, na str. 47.). — Joštera se je osvrnuti na imena Vluclmil i Vadmac, te jih je ubrojiti u rieclko rabljena vlastita imena. Osvrnuti se je i na ono V CHN0B6, te ga je uzeti kao no­minativ plurala, jer bi u dualu bilo (,"hlHT»l. — Ovaj je spomenik (na brdu) u Puškovačkomu greblju, biva medju Korajom i Puškovcem, u obćini Koraj-skoj, u kotaru Bjelinskomu, a u okružju D. Tu­zlanskomu. Spomenik je od pržinaša kamena, te je okresan ravno sa sva četiri kraja. Na istočnomu kraju mu je nekoliko kuka ovoga ob­lika 9C. Stećak je dug ni. 1,80; širok rn. 0,64; a visok m. 0,64-Sjeverno od ovoga trideset i šest koraka je stećak malo manji, al je oblika kako i mramor u Puškovcu kod Bijele zemlje. Bilo je dosta ovakijeb spomenika, al su bili porazbijani i uništeni. — I na ovomu liepomu prinosku baš velika hval.i našemu prijatelju g , F. Dragičeviću! XVII. 1) >M,»: .\O.IIIIII. P&Kh K0;i;il MIlAOKMIh 2) MV 3PII4. čita se : Zde ležit / rab / bozi Milovan / Vlg (? Vuk) 7184 (1676). Ovaj je spomenik u Kraini, u Krupskomu Kotaru, a u selu Krstu. 76 Nadpis je na golemu krstu. Na krstu su znakovi, biva ukrašen je zviezdania. — I ovaj je nadpis iz sbirke preosv. gosp. mitr. Save Kosauoviea. Plata mu pred Bogom, a pohvala pred narodom! Viđ Vuletić-Vukasović. Predhistorijsko kamenito orudje iz narodnoga muzeja. Sastavio dr. M i s o K i š p a t i ć . (Rad. LXXVIII). Neumornom brigom muzejalnoga ravnatelja, gosp. profesora S. Ljubica stekao je naš arheologijski muz j velik broj prijatelja u zemlji, pa je tako uz čedna svoja sredstva upravo u svojoj pred-historijskoj zbirci sakupio veliko obilje kamenita orudja, što ga po Hrvatskoj nadjoše. Kada se je prošle godine muzejalni ravnatelj dao na to, da priredi točan i znanstven katalog, obratio se je na mene, da mu opredielim materijal, od kojega je razno kamenito orudje, što ga muzej ima, napravljeno. Ja sam se tomu pozivu rado odazvao, tim više što sam želio znati, da li su prastanovnici današnje Hrvatske sami svoje kamenito orudje od domaćega mate­rijala izradjivali ili su već gotovo orudje iz drugih zemalja dobi­vali. Za iztraživanje uzeo sam dakako samo orudje od kristaličnoga kamenja, pa kako sam od istoga morao praviti mikroskopske pre­parate, to mi je ravnateljstvo moglo dati samo onakvo orudje, koje, je bilo slomljeno i oštećeno, gdje su se dakle smjeli tanki konia-dićki bez ikakve štete odlupiti. I bilo je to posve dovoljuo, jer mi je vanjsko lice najvećega diela orudja jamčilo, da saru u slomljenih i za iztraživanje opredieljenih komadih imao zastnpaue malo nu sve vrsti kamenja, od kojega je i ostalo orudje pravljeno. Sve kamenito orudje, što s m ga na iztraživanje imao, prav-ljeuo je od četiri razne vrsti kamenja i to od antigoritnu serpentina, umfibolita, diabaza i sijenita, pa ću ga ovde po redu opisati i na­vesti - u koliko se to dade — odkle dotični materijal potiče. A. Kamenito orudje od antigoritna serpentina. 1. Mlat iskopan na Hiulki kod Novogsela blizu Vinkovaca. Muzealni katalog, kojemu su tek prvi arci dotiskani spominje ovaj mlat na strani 42. pod naslovom g), a naslikan se nalazi na tabli V. br. I i la. Dar je to protest, župnika g. Karla Stenzla. 

Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini (III)

4 IV. Do pregjašnjega na istomu zidu: + hQd • QST • Čita se: f H(a)ec • est • sepultura • D(omi)ni • SGPVLTV Joban(n)is • Bolemirieh • et saoruni* RS • VOL • lOh heredum 3CBIS • BOLO MIRI Ch • <>S V04 • hQRQ95 V. Na zidu franovačkog dvorišta više nizlazeće kamenite stepenice : + Ii8d • 9ST • Čita se: f • H(a)ec • est • sepultu(ra) Stanci • SGPVLTV (oli)m • Rado.. .3)vi • Stip(an)ich • .»STSnai • de • Colevirate. » H • R7Í90 . . .VI • STI P/nTKIh-Đ« aOLQVIRTÍT« VI. U franjevačkoj crkvi uzidan je pod orguljama sa strane Epi­štole ovaj natpis: • + Oiaaaii riQd • GST • SGP Cita se: f MCCCL H(a)ec • est • se-VLTVRS PQTRI • IVRSQ • 2 • JBI pnltura • Petri • Jurs(a)e • CttiHSLI • SILI • SVO • aiVIBVS? • SIB et • Michaeli • Aili • suo • SniaSRSIB • 9 • 2 • SaRSQO civibusns (mjesto civibus) • RQIÍSIBVS • 9GO • GRaa Sibenicensib • us • et • Scra-i a S • aSRSR + donensibus • Deo • gracias (mjesto gratias) • amen f U Korčuli o Nikoljudne 1889. Prano Radić. Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. (V. Viestnik God. XI. str. 114.). . LXXII. H nOCT&BH KliiVm : CH : CHHh Čita se: I postavi bjeljeg : si : sin M8: MhYb : H lilWIIIHK : HCľOK mu Vlč:i bratija: negov(a) USKUUI: H MC^OUI: H nPH Muvjei: i Medoš i Pri-3) sla. — Ured. 5 KHAh : H EPWMib : TbKO Y6 bi l : i Bratić: tko če IIHC&NH6 CH6 IIOľíiMITII: IIPO pisanie sie pogubiti: pro-KACIllh : BOrOMh : H CHNOMb 2KH klet : Bogom : i sinom ži. Ovaj je stećak u Bogutovu selu na brdu Kultni u njivi Stefe Lazića, t. j . u obćini Zabrdjskoj, biva u Bjelimskomu kotaru, a u Donjo-Tuzlanskomu okružju. Stećak je od mekog bielog kamena. Ozgor je stesan na šijeme poput kuće, t. j . svršuje se u trostran ležeći bridnjak. Sredina je stećka malo isprsitija, a sa strane i krajeva je okresan ravno. Pri dnu je stećka (što leži na zemlji) vienac, t. j . podstavak. Podstavak je širok m. 0,20; a tako isto debeo, te je oko svega spomenika. Stećak leži duljinom od istoka u zapad, te je dug m. 1,80; visok m. 1; a širok m. 0,80. Nadpis je na sjevernoj strani u šest crta, te se čita od istoka prama zapadu. Na čelu (glavi) je stećka slovo v, pa držim, da je ovo, po svoj prilici, krst T, poput grčkoga tau. Na južnoj je strani stećka bio odulji nadpis, gdje je bilo udareno ime pokojni­kovo, plemenita baština i t. d., ali je nadpis izlizan, pa se sada pozna samo po gdjekoje slovo, te bi bilo najbolje, da ga ja glavom na mjestu proučim. Za rieč KAbYb >usp. Korijeni i t. d. Gj. Daničića« na str. 199 Vuča i t. d. Ime je MoTfibH po svoj prilici od staroga Mu­timir. TJsp. u Gj. Daničića u »Korijeni« riječ mútiti s ostalijem. Za ime M6A,0lllb usp. Medäk u »Korijeni Gj. Daničića« na str. 160. Ime je IlPHUHAb usporediti sa Pri-bi-sav — Pri-bić od BTJTH u »Korijeni Gj. Daničića« na str. 149 i 286. Za EPiVTHfih usp. KPi\[lJhHbHIII|<V te znači čuvati, hraniti, sititi po Gj. Daničiću u »Korijeni« na str. 139; biva postalo je od staroga Bratoslav. Nadpis je od XIV. v. Ovaj mi je nadpis priobćio naš vrli povjerenik g. Tomo Dragičević, Hvala mu i pohvala! LXXIII. IH _ l _ NIC %b% nOYÍBft j PM ROiKi (u sv. ÄK). KlHÍAHK ľílBlYb IIPCBI C6 (u sv. Í\H, &B, s naopaka je dvaput b). B o r . p ri* noću.inoMi (u sv. M). Ao'JC I10CKI MS CHMIYb (S naopaka h). HOKUI Kľ (u sv. M). 17SX 6 Čita se: JN -J- Njk Zde počjva rab božj Jovan Gav(r)j(lovi)č pre(sta)vj se Bog . da ga p(r)ostj . j pomjluje pos(ta)vj mu Simjč Jovan i kr(st) 1789. Krst od vap. vis. m. 0,45; širok u perima m. 0,33. Poznato je u Sedlarima (gdje je ovaj krst) prezime Gavrilović, a Gavića nema u Popovu, pa je ovo svakako pokratica, kao i druge na ovome krstu. LXXIV. 0(l,i:. II0YIBA6 PAEh KO/lill (u sv. M). AACI!0t\ CIIH CTCIIAIIOKI, (u sv. lili AH). liov\ll HCM» B6YNA IIAMC (u sv. YH, AM). T npeCTBH (u sv. IIP). C6. HA :1784 Čita se: Ode . počivae ; rab ; bozi Alevoa ; sin ; Stepanov budi • nemu večná pamet: prest(a)vi se. na : 1784. Krst (okrnut) od kamena miljevca. Na njemu je ruža, i liepo je zaokviren. Visok je m. 0,54; a u perima mu m. 0,22. Uz spo­menuti je krst starobosanska ploča bez uresa i obilježja. Ovaj je krst u Sedlarima (uz Popovo polje u Hercegovini). LXXV. f AC6 TPOEh Čita se: f Ase grob £0EP0rA B|- dobroga bj MIKKTIIHII (u sv. HH). Miôtini-M nPH^H ca pridi-T€ BPATHe te bratie H IIA.VIIIIC i iadite. Ovaj je nadpis u Popovićima (u Konavlima, u Dubrovačkomu), na Gjurgjevu brdu, a u Gjurgjevoj crkvi pred otarom. Prosta ploča vap. duga je m. 1,82; široka m. 0,76; debela m. 0,19; a izvadak (specchio) je širok m. 0 ,31; dug m. 0,31. Na dno ploče je raža sa četiri Iistka slabo ukresana. Na drugoj je ploči udubljen krst ovoga oblika: - j \ Ovaj je nadpis po svoj prilici od svršetka XII. v. Konavljani su bili Bogumili, te su jih obratili franjevci na latinsku vjeru, a o tomu piše Kuzmić »Cenni Storici i t. d.« na str. 72. 7 LXXVI. f. Bb HM6 Kl Čita se: f. V ime B(og)a SCe aeffiH Ase leži PÄKb BOffi rab bož-II KHE^b PÄ i knez Ra-^OCMBh doslav UIHPIIHII (u sv. HMH). Širini-Kb:: k:: Ovaj je spomenik u Goraždi (u Bosni) pred Gjurgjevom crkvom s desne strane vrata. Prije je ploča bila u crkvi. Ploča je prosta vap. duga m. 1,66; široka m. 0,61; a debljina joj se nezna, jer je ploča u zemlji kao da je kadrina ispred crkve. Ovaj je nadpis prije bio štampan pogrešno u »rMcmucy Cpncuoi Yueuoi flpytuTäa« knj. XII. (sv. XXIX staroga reda) na str. 162. Uzgrede mi je spomenuti, da je s lieve strane Gjurgjeve crkve na ploči starinska meriđiana. Vid Vuletić-Vukasović. Stinica je po latinsku Murula, a Bag Scrissa. Veleučeni gospodine! Vi ste u zadnjem Viestniku objelodanio zanimivih »crtica iz svoga putovanja po južnoj strani gornje Kra­jine ili gospićko-otočke (pokojne) pukovnije«. I to sam ja željno i pomnjivo pročitao. Pak samo za dvie tu možda Vam mogu prigo­voriti, no po prijateljsku. Najprije spominjete »Stinicu«, selo blizu Jablanca No, po senjske biskupije šematizmu od 1881 godine, tu su dvie Stinice, Dôlnjá i Gôrnjä, pak ne znam, koju to Vi spominjete? ili su tako na blizu, da ih nije potreba razlikovati? No i u povelji, koju je hrvatski kralj Petar Krešimir 1070 (ili 1071?) godine dao za me-djaše rabske biskupije na gornjem kraju i na kiškom (sada pažkom) otoku, ta Stinica je (kolika to čast tomu mjestu!) zapisana u mno­žini, ter po ekavsku, evo ovako: . . . »ut dicta (arbensis) ecclesia habeat suas parochias, scilicet iuppam, que fuit1) sub alpibus a castro latine Murula vocitato, sclavonice Stenice, usqne ad flunien Coprive et ecclesiam sancti Georgii in Rawnaa) . . . Isto tako i kralj ') Vrieđno bi razvidjeti, zašto nije: est 'é 2) Bački: Documenta historiae cnroaticae periódam antiquam illu-Strantia, na 87 s. Imam Račkomii prigovoriti za njegove đvie piknje u 

Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini (I)

117 Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. (V. Viestnik God. XII. str. 88.). XCVII. Na glavi stećka: 1. C6 IKIIIUC, í'A.VIIIKIHh XP(\Hf» K(D(ffiH<OMh IKIMOT.IO ) (u sv. A"- *M) 2. f K\ IIM6 (i»l|A H C(H) (u sv. All u (DI|A II) 3. Hi\ H CKeTOrSl A(«XS) (u sv AH) 4. (C6) M:;I;H AOKPH c(or) 5. A*Hh ^OKPOrS &Om (u sv. 5Wh, i\A> MA) 6. Um (ÚEP'KHOBH.Yb 7. CHHb 8 mOH ,V>f;\ (u sv. Iltl) 8. 8MP*Xb HU C6 (u sv. HH) S donje strane: 9. li KXK (iH.U'A I^IAL /y\» HH AOAII J^ OKPS (u sv. Iltl, AHA) 10. HIIIIIL M6 I^IAIIIC CAKh M6 HIAAAIIIf; A<» 11. GPh XOIIIT.XI, lOHAlil, Klllllll AAII MH CMi'Iillll, 12. llľliKiWlllll (OHAOXb (Olllľl|A IÍOUtUII IH.YAOHIA 13. H IKDHIIC BCOH MIMKOll ^P^HH H EAMb A&Hb. OKT.II IIT.AK K I.IOCIIMI, HO (u sv. fill. ©HH, HH, HE, M, HM. U rieči II1>U na kamenu je tf pogrešno mješte A) 14. Mb II01.II Čita se (Na glavi stećka, al poslije u dnu restaurirano, t. j . sprieda): Se p(iše) Radivoi Hrán bo(žiôm pomoćju . . . .) f Va ime ôca i S(i)na i Svetoga D(nha) (se) leži dobri B(og)dan dobroga doma Jaše Obrjenovič í sin u toi doba umrjeh ni se. (S donje strane stećka): bjeh ômrazil zlu ni doli dobru nit me znaše vsak me ža-laše dobr hotjeh junak biti ali mi smrjet prjekrati Oidoh otca veômi pečaóna i pônie vsoi TUOÍÔÍ držni i bim dan ovci pjel k moeim vsm poći. Stećak vap. Na glavi je širok m. 0,94; visok m. 0,81; a sprieda je dug m. 2,35. Nezná se kako svršuje stećak, jer je sada ugradjen u Eogatičku crkvu (Rogatica u Bosui) s desne strane kod vrata1). Stećak je nazad doba iz daleka prenesen, t. j . s nekropole ') Crkva je „Svetijem Trojicama" u Rogatici sgradjena u posljednje doba, t e je u nju ugradjtio nekoliko starobosanskijeh spomenika, pa se 118 u Plješevici, a tu je bila drevna crkva I sada je u Crnoj Gori poznata porodica PljeSevice. Stećak je na glavi u posljednje doba okrnut, biva odbivena su slova, al su ista prenesena sprieda u dno stećka, gdje se čita Pft^HBOHh XPŕMIh. Grehota, da se nezna njegov čin i rodno mjesto, kao što su to obično udarali djaci na staro-bosanskijem stećcima. Spomenuti se nadpis (bio je uz dosta pogre­šaka obielodanjen u Hlovincu god. VIT. 1884, br. 26, str. 415) odlikuje od ostalijeh u Herceg-Bosui i po slogu i po sadržaju, te po jeziku spada u najstarije. U njemu je nekoliko sveza i pokratica. Na pismenima se opaža nešto ukrasa, a toga nema u ostalijem nad-pisima na stečcima od XIV—XVII v. Ni na ovomu stećku nijesu ni iz daleka crkvena pismena, no prava bosanska, te se B jednom zamjenjuje s pravijem bosanskijem • . Svrnuti je pozornost na neobičnu frazu tili £0IUI frOUPlS. TJ PjeiHHKy i t d. Gj. Daničiča na str. 361 je HOII^C H IIOM'B. n. 112, a u nadpisu (1>II,\0XL. Za OBlill usp. PjetiHBK Gj. Daničića na str. 227 pod Oll'R- i OEhli-. HEÄh je mješte 0HT»Aľ> = opjelo od IľKTH po »Korijeni« i t. d. Gj. Daničića na str. 126. Ovo nagovješta na drevnu službu t. j . OMiH OMMlh po PjeiHiiity i t. d. na str. 227 p M » A e j K e TMO CBCTblMH IH.CIII.MII IHIT.lilllC II n0rP6R6T6. Ca. 11. Za prezime XPi\Hh usp. PjeianK na str. 42G pod XPMIIITili, te bi mogao rečeni XPAIIK biti i u rodu XPMV B8K0BHKB. vide eto slieđeći: Uz desna je pokrajna vrata, s desne strane, čovjek na polumjesecu, te pred sobom drži s obje ruke oveći polumjesec okrenut uzgori. Čovjek je okrenut sprieda. Ovo je utarak ođ mramornoga stećka, te su ga u posljednje doba skresali i pokvarili. S lieve je strane krilat dječak gole glave na nogama, a okrenut put desne, te je stavio desnu nogu preko lieve. Ovo je utarak od istoga stećka, što su ga iskopali u Pođpjecju, u Zlatnom Dolu kod Rogatice. U Rogatici i oko Rogatice dosta je rimskijeh starina, pa sumnjam, dali su i navedena dva utarka staro-bosanska, jer se odalečuju od običnijeh slika na stećcima od XI—XIV v., te bi ove bile od VIII ili najdalje IX v. Na ćošku (uglu) je iste crkve s lieve strane, ođalje od opisanijeh utaraka, al na desnu, pružena ruka, te podupire palačkijem prstom & lieve krst. Ovgdje je s lieve strane go­lemi znak na kamenu, te sliči ruži, al narod kaže, da je sunce. Uz spo­menuti znak, s desne i s lieve, u posljednje su doba ukresana dva. krstića. Ova su dva opisana utarka ulomci sa stećaka sa Izborina, daleko od Ro­gatice s. l!/g put juga. 119 XCVIII. ACC Í16JKH T.KPCHh Čita se: A se leži Gjuren DífKUJHIib Vukšić f SCe C% f Ase sje-Y€ : FPK če : gru-BÄYb bač. Gosp. Petar Sarjanović, učitelj u dolnjom Hrasnu u Herce­govini, poslao mi je sedam nadpisa iz Hercegovine, ali sn gotovo svi štampani, uz dotični opis, u Viestniku. Nadpis pod br. 2—3 nije štampan, pa ga eto i navađjam. Nadpis pod br. 7 slabo je prepisan, te ga se nemôže urediti. Spomenuti su nadpisi većinom s Boljuna (u Hercegovini, na jugu Stôca povrh Rašanskoga blata), pa rek bi, da je i navedeni, a to po imenu ŤiKPCHh, jer je poznat sliedeči nadpis s Boljuna: SU) MÚ Čita se: Ao Aro ÄC6 »ejKH Ase leži A0BPÄ <K6 Dobra že­li K CmSHA na Stana HBPeH0DZ\ Gjurenova !^VCHY6 zasiče &6DH % (\ Devi ja a IIHllie. piše. í Vid Vuletić-Vukasović. Sredovječni natpisi u Zadru. U dvorištu pred starinskom crkvom S. Krševana stoje na zidu naslonjene nadgrobne ploče, koje sačinjavahu čest crkovnog ploč­nika. Sedlam ploča nose sljedeće natpise. I. + S • í) • S • raaiiOLS • f S(epoltura). De. S(er). Nichola 9 • 6 R I G 0 R • 9 • FI6£Z>OL d(e). Grigor(io). d(e) . Figazol Off • (ÍSTRÍT • 0 9 Q SO RGQI da Žara . e de so redi. Pod natpisom je grb trokutan štit. Na njemu je penjući se lav okrenut put desne. Više njegovijeh prednjijeh šapa kao list. 

74 binjiš. Na glavi mu je laka kaciga sa w-u sa strana, a krila (kao obično) povrh kacige, pa tako i na nogama. Na tomu je kamenu vapnenjaku (gdje je reliev), vis. m. 0,47; šir. m. 0,20, izđubina vis. m. 0,67; šir. m. 0,44. Vid Vuletić-Vnkasović. Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini. V. Viestnik God. XI. str. 50.). LXI. Tekst nadpisa po Dr. Ciri Truhelki: 1. Bh IIMC 0 T I | \ II CIIIU H OHO Tor* ^m f ce neraii BMTKO IÍAAIÍIIT.I, Kori Ne MOAMIK: 2. Hine^Hora YSOBEK* H ( . . . * OBH^e Míiore jjeMne * &OM& IKH'llliC M, A NIIMh H CIIU II lil'ATK 3. AIAIIK . . «CIIVC KAMU HC10 Bb II(H:I{O,\ A MHorouib c A?; ;UIIII\ A GOffiHOM IIIIMOT.IO H KII q A 11 AHA A UIIAOCTOIO 4. KOU ÍÍKOIIA KAATKA IKIMCHS K(o)rÄ1). Po Vidu Vuletić-Vukasoviću: n sa zapadne strane: Bh IIM6 ©ljí\ H ' / ^ s gornje s t r a n e . CHHS H CB6rO p Š ftC€ ACXII KMTKO KAAIIII e s iztočne s t r a n e : Hl> KOU H6 MOAAIII II) sa zapadne strane: IIIU:,\HOľ\ Y / B K Ä T s gorn je s t r a n e : i\K MOľHÄ SI íORH^fi MHOľO TfiUW A \{)\A\ IKII'III;*; y/} ' ) Ovaj je nadpis uz facsimile (nije strogo izveden) objelodanjen sadašnjom ćirilicom u „Glasniku zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini" na str. 74 od Dr. Cire Truhelke (kako gori), pa od g. Asbótba u djelu „Bosnien und die Hercegovina, Reisebilder und Studien von Johann v. Asbóth, Wien 1 8 8 8 " , te i u Slovincu god. 1884 (VII) br. 27 . na str. 429 . Usp. Viestnik (list Dr. Hoernesa i t. d.) god. 1886 . str. 5 4 — 5 5 . 75 s istočne strane: CjB OCTft h HIIMA Hli CH.\ Hli l i ľ \T\ IIIj sa zapadne strane: ft HftHh ÄCMYC KAMII HdľO s gornje strane: Bh IIOCKO^X MllfflTOUih C A8ffilll|ft KOffiHOMh nOM s istočne strane: OT.IO II KIU^A IIAK\A MIIAOCTOIO IV) s istočne strane: KOU o'KOHA KAATKA nOM6HS liľA Cita se: j V ime oca i sina i svego Dha ase leži Vlatko Vlavić, / koi nemolaše 2. nieduoga človka tak mogna a ôbide mnogo žemle a doma pogibe az nima se osta ni s(i)na ni brata 3. a nan usiče kami negov voevoda Mintoš s Lužica božiôm pomotíju i kneza Pavla Milostoju 4. koi ukopa Vlatka pomenu Bga Ovaj je stećak s nadpisom na Lagjevini kod Rogatice (u Bosni). Slova su s desne put lieve kao u zrcalu gledana, kad se knjiga okrene prama istomu. Stećak je od vapnenjaka. U vrhu je ravan. Dug je m. 2,95 '< širok m. 1,12; visok m. 1,40; u zemlji je m. 0,66. Stećak je na podstavku. Podstavak je debeo izvan zemlje m. 0,37: širok m. 1,62. Na stećku nema obilježja osim nadpisa. U rieči KAAKHTih ono je drugo B ukresano naopako kao u svezi 0B, al to nije. Po drugomu nad­pisu ispada, daje pokojnik IM A TKO RMliCKMUh, a i e KílAHIlIih, te se izgovara Vlagjević, jer je i sada poznato u Dubrovniku krstno ime Vlagjr. Vojvoda se zove MIKOTOlUh, a ne MIKÚľOUlh, te se to može dokazati po drugomu nadpisu u SeJjanima (selu kod Rogatice, na putu od Višegrada. Tu je ukopana ľPSG&Yft B0(6B0)A& MIIOTOllliV. (Usp. Slovinac god. 1884 (VII.) br. 21. str. 334.). Lužine su na ušću Drežanke (u Hercegovini), gdje su bili dvori Voevođe Masima i iiegovijn sinu . . ., a poznato je i selo Lužina kod Fojnice put istoka, te je tu golem stećak i gjeđov-đo, t. j . baština poglavice bosanske crkve. Ja sam na mjestu pročitao s Lužica, Zlamenite su one rieči nad crtom kao umetak: fti£h HIIMA HH CHft HH KPM*, a nad njima: C6 0CTÄ, t. j . da je sve koljeno š njime ongdje svr-šilo ougdje u crnu zemlju. 76 Lxn. Nadpis po Dr. Ciri Truhelki: I. Kl, IIIU: UH|\ H CHA H CKCTIHX II. i . ,U'\ ce \<:;I;II ROGROP MIKUOIIIK CIUIIIMII.) 2 KOU M« IIOI:AÍ;;KII JKHBS A MI'ÍIIA IIIIWI\H;I;II KOÍKIOUK 3. n iiľAun RoeRop MiKoroiiib n Miioro (it Moe p« 4. Oľh HCIilI MPhTRA Hli KPHBO 8KHTh III. 1. (C)HHOM CTIilIKOMI, CR0M8 2. IKU.IOI.KI H KIIC^A IIA HA A MHilOCTHH) 3. K€ H* ^CMilH Kll HUK IV. 1. r,\H?í KAAIKX KWnCKIIT,?; KUHh H0ľ8 2 M ce KOU Aim; m IIACMG .. TOMK') Po Vidu Vuletić-Vukasoviću: I) Sa zapadne strane: f Bh IIM6 (OIJ& II CH& H CB6TO s donje strane: (1¾) p ä CC A6IKH BOGRO^ MHÍOTOUlh CBOHMb s istočne strane: (C)HHOMk CTKIIKOMh CB0M8 s gornje strane: ľ^HS BMTK8 RAMiERIIliS KOHb H0ľ8 II) s donje straue: KOU MS IIOCilSfóH JKHBS A MľTIIA llOBHAHffiH I.OiKlll.lh s istočne strane: (1101.101,10 II K N 6 ^ RMIAA MIIAOCIIIIO s gornje strane: AH 06 K(HIAIUC HA nAeMCTOMh III) sdouje strane: H HPČIBH BOCBO^A MIKĎTOHIh H MHOľO (0 MOG PS H s istočne strane: Kf, M ^EMÄH RH A % Hli (DeHEHHK s douje strane: OHh H6BH MPBTBh H6X TA SKHT ') Ovaj je nadpis uz neke nedostatke prije objelodanjen n „Glasniku zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini" na str. 76 od Dr. Cire Tru-belke (kako gori), pa od g. Asbótha u djelu „Bosnien und die Hercego­vina, Reisebilder und Studien von Johann v. Asbóth, Wien 1888", te i u Slovincu god. 1881 (IV.) br. 3, 8tr. 45 i god. (u Slovincn) 1884 (VII) br. 28 na str. 446. 77 Čita se: ] . -J- V ime Cca i sna i sveto(ga) Dba se leži voevoda Miotoš, svoim (s)inom Stjepkom sporan gdnu Vlatku Vlagjeviću kon nogu 2. koi mu posluži živu a mrtva pobiliži božim (?) pomoćju i kneza Pavla milostiju aise kopaite na plemenitom t 3. i pravi voevoda Miotoš i mnogo o moe ruke na zeroli bi a P ja ni oenenik on nebi mrtv neb ga ubit . . . . I ovaj je stećak s nadpisom na Lagjevini kod Rogatice (u Bosni). Stećak je od vapnenjaka poput ploče. Dug je m. 2,64; Sir. m. 1,70; visok m 1,07, t. j s podstavkom je izmjerena visina. Podstavak je visok m. 0,36; širok m. 0,18. Na stećku nema ni­kakva obilježja osim nadpisa. U prvomu su nadpisu slova s desne put lieve, a u ovomu su udarena pravilno, al rek bi, da sn od iste ruke, tako su slični potezi. Ono je pisano navlas s desne put lieve, da bude nadpis kao kakva zagonetka. Sličan je nadpis na Gorici kod Stôca (u Hercegovini), biva slova su preokrenuta na različit način. U rieči ROffiHMh propušteno je 0, a IIUťMCTOMh je skra­ćeno, te se ima popuniti IIil€M6HHT0Mh (t. j . zemljištu, biva ple­menitoj baštini). Rieč je IIOKH/lHffiH od RIIAIITK, t j . postavi biljeg (stećak, kameu i t. d ). Rieč (rtllOHGIIIIK se može usporediti sa da-našnjijem opna i opanuk (Vidji Korieni Gj. Dauičića ua str. 281) te znači: a ja nijesam bio dostojan, da budem ni njegov pociplat (t j . od crevalja). Rieč I1GX je mješte HCI'0, te rek bi pogrešno ukresana, kao i H6Kh (Dsp. »PJCIHIIK rB. ^aanqaha« na str. 136). LXIII. 1. Mlj& MSPTČl Si I^CT&BH C6 (U svezi Ml|, ftp, IIP, ftK). 2. Pć\Kft Emm upiru \ ^OKML AKIJÄ fina (U sv. &E, \K, MP, MK). 3. A&EH5KBS IIOAP»JKHe (K\ U sv. ÄK, \fí). 4. 1% f Š X A Ô Gita se: 1. Mca Marta 11 prjestavi se 2. raba bžia Mrija a zovm dvca popa 3. Dabižva podružie va t 4. lje 6639 (po Hr. 1131). 78 Za rieč £,1iBHIJ& usp. PjelHuH u3 HtbuoiceéHux crapuUa čpnatuúé Hanucao 35. ^auwmň, na str. 325, te zuači virguncula. U spome­nutome je rječniku Dabiživ, te ga se može usporediti sa v\(\KllÍIÍKí\ = Dabiša(?). Za rieč flO^PSíKlIG usp. spomenuti rječnik na str. 355 pod II0,\P0»;KIIIC = conjux. Ovaj je spomenik na Vidoštaku kod Stôca (u Hercegovini). Nadpis je bio objelodanjen god. 1884 u Viestniku na str. 75 — 76, al je bila pogriešena godina, što je najglavnije, pa i dvije rieči pogrešno su štampane. Isti je nadpis štampan god. 1871 u »/jiac Huny CpncKOi yiemz 4pywT8a<n u sv. XXIX (staroga reda) na str. 186—187, al dakako uz nekoliko znatnijeh pogrešaka. Ovaj je nadpis od velike zlamenitosti, jer spada najstarijoj našoj dobi LXIV. nePÄ Mr\T6P (pP& UJU Čita se: Pera mater fra Ši-MKNODA KOHS ^SCfli* 8 munova koia zaspa u rOCIIO^IIHS gospodinu H* 1779 na 1779 Ovaj je nadpis udaren na kamen vap. vis. m. 0,78; šir. m. 0,37; debeo m. 0,20. Na kamenu je oskočen krst visok ni. 0,49; u perima inu m. 0,36. Ovaj je kamen donešeu iz Banje Luke, a sada je u avliji Sime Dungjerovića u Sarajeva. Svojina je g. Mi­lutina Kukuljevića-Sakeinskoga. Nadpis je primjer fratarske bosan­čice, koja je slična poljičkoj, te bi koristilo, da se štampa i fac­simile. LXV. 1 17,1» HOACHÍIU <i)l|\ II nOCnHUlBHÍíe, CIIHA 11 CMU'hlllT.HllC-cTi\ro ^»xa-2. R0/K6 CTÄNII Vl'AMI, liAMOK I,l|l*:ilHC IKUIIICACIi II C A KphiuH ce : • 3 MeceuÄ M * H I I e AMih B * w w (Z9 f1-'- noseÄMíieu-EPM0HÄXÄ.-. 4. ir»MHí\ CAKI . noTPsp cíe I I I ICAHÍC- ICPMHA M \ > ; I I = í niiMi Kb -fjBí r& n — u sv. prvo &r u A& rs. 79 Čita se: 1. Izvolenis . Oca . i pospišenie, sina . i savršjenie= stago Duha 2. Bože . stavni . hram . Blagovještenie popisje . i sa vrši se. ; . 3. Meseca . Maija . 5 . dan . va leto . 7117 (t. j . po Hr. 1609)/. poveljeniem . ermonaha.'. 4. Igamna . Sava : potrudi . sje . pisanje= jermona . Maxi= j pla t j .B.da ga pZI (t. j . Bog da ga .prosti). Ovaj je nadpis u Zitomisljiću (u Hercegovini, kod Mostara) unutrima nad vratima crkve onoga čuvenoga manastjera. Nadpis je liepo popisan, te je u dulj. m. 0,86; vis. m. 0,15. Ovo je slavna zadužbina Miloradovića, te i danas na daleko se čuje radi drago-eienijeh knjiga, crkvenoga posudja i t. d. Usporedi opis i popise od N. Dučića u Magazinu srpsko-dalmat. od god. 1861 str. 51. LXVI. MHPOC&K (u sv. M) CIIWIIA U crkvi je u Zitomišljiću bila na zidu, s lieve strane vrata, slika Mirosava Miloradovića. Zivopis je po crkvi počeo strašno opa­dati radi vlage, pa su jeromonasi ponovili crkvu, i tako je nestalo toga drevnoga živopisa, te i spomenute slike. Po sreći je činio starešina manastjera fotografati, te se tako u biblioteci barem uz­držala fotografija i neka nova uljena slika, što ju je, doduše slabo, naslikao nekakav slikar iz Makarske. Miloradović (po fotografiji) kao, da drži na ruci (kao ktitor) žitomišljićku crkvu. U pokorničkoj je dugoj dolami. Na glavi mu je kao okrugli klobuk ili kalpak'), a to u znak pokore. Mirosav je u položaju, da priloga priloge crkvi% Dz sliku je s gornje strane udaren spomenuti nadpis, te mi nije poznato, jeli još štogod bilo uz klitorovo ime i naslov mu. Vj. Klaič u djelu Bosna na str. 203 piše o Mirosavu: »Liepi i pro­strani samostan2) ovaj sagradio je god. 1585. hercegovački spahija 1) Ovakijeh je okruglijeh kalpaka i na starobosanskijem atećcima, te jih nevjesti ljudi zovu galičkijem, a spominju se i u pjesmi. 2) U manastjera je u Zitomišljiću dosta drevnijeh knjiga, te se ve­ćinom čuvaju u crkvi, pa bi bilo sgodno, da se i one prenesu u biblioteku. U biblioteci se čuvaju dragocieni predmeti, te ima dosta i knjiga. Ovgđje mi je uzgrede spomenuti sliedeće stvari: a) Sbirka krasnijeh drevnijeh krstova. b) Vladićeska ataka spletena od srme. c) Golem rog od jelena. Po prilici je dug m. 1,50. Iskopali su ga u Popovu (u Hercegovini) iz 80 Miroslav Miloradovié, te ga je nadario ninogimi zemljami, i izhodio u turskoga cara potvrda svojih zadnšbina. Kasnije podje isti Milo-radović u Rusiju, gdje je porodica njegova stekla velikih zasluga i imetka«. Najstarije je prezime Miloradovidima Hrabreni, a to je zabilježeno u Opštaku na Zavali (u Popovu) i u prvoj, biva najsta­rijoj, zadužbini Miloradovića na Ošenićim/t (kod Stôca, u Hercego­vini), gdje su Hrabrenom stolovi i Hrabrenov greb pred crkvom. LVVII. S lieve strane: MMICK) l\\ IKSKMII II \ čita se: 1(0 MMIAC I'WOK IľJ Maistora Vukašina ot manas(ti)ra Rahovice Ovaj je nadpis sprieda na četverouglastu pilovu (pilastru). S desne je i s lieve krsta, praroa perima, po cviet od četiri listka, pa opeta dva unize ispod rečenijeh. Na pilovu, na podvratniku kapitela, su s desne i s lieve po dvije jabuke, a poviše njih kao po dva pupka skupa skopčana. Na svakoj je čošci pilova po golema kruška, biva u sve četiri. Na lievoj je strani pilova: HL iVKTO f%X% T Čita se: V ljeto 7217 (po Hr. 1709) nOCT&BHUie Cť postaviše se CIH -r- CTAIIII sji -r- stlpi Ono sam drugo 2[ uzeo kako C (200) jer, kad bi ga se uzelo kako ¥ (100), onda bi bilo 7117 (t. j . po Hr. 1609), biva prije sto godina. Od prvoga su mnenja i jeromouasi u Zitomišljiću, biva, da su oni stlpi iz novije dobi. Tako je majstor Vukašin od m<ina-stjera Bukovice živio u početku XVIII v. duboke jame. d) Kalpak od gvoždja. Visok je m. 0,30. e) Nadramenice od gvoždja. f) Nadlaktice (po dvije) od gvoždja. g) Bakrač (drevna posuda za kuhanje od mjedi). Ova su četiri posljednja predmeta iz pećine više Zatona blizu Bune (kod Mostara, u Hercegovini), Spomenuta je pećina u brdu, te se ispred nje svalio kamen, pa su se tako tu naSla četiri spome­nuta predmeta, koja zaslužuju osobitu pažnju radi primitivnoga oblika, te je željeti, da se potanko prouče. (Predmeti su bez dvojbe iz željezne dobe. — Ured.). ši Ôvgdje mi je opeta napomenutí, da su pilovi četveronglasti, a to radi obilježja, jer je na stranama simboličkijeh znakova kao i na starobosanskijem steécima, te su s toga ovi žitomišljički pilovi i zlameniti. Prvi je pilov (na njemu je nadpis) straga narešen sa sedam koncentričkijeh zviezda spojenijeh u kolobaru. Svaka zviezda ima po šest zraka. Kod opisanoga je kolobara, s desne i s lieve, po ko-lobarić koncentričkijeh zviezda od tri zrake. Spomenuta su dva kolobarića u viencu od zraka, t. j . svaki pojedini. S lieve je strane stupa kolobar od trinaest konceutričnijeh ruža, te izgleda poput krsta. Oko kolobara je, s desne i s lieve, po golema ruža, te se svršuje kao u krst, a krst je u dnu spojen za opisani kolobar p*»-sječenijem viencem. Nadstnpina je vis. m. 0,26; šir. u vrhu m. 0,6O. Podstupina je (bez podstavne je ploče) vis. m. 0,30; šir. m. 0,61. Na drugomu je pilovu sprieda čovjek. Zapeo je strielu za te­tivu. Oko glave mu je samurli-kapa poput torca. Za kapom mu je šest perjanica. Na junaka je napala zvier, t. j . izplazila je jezik, a zakovrčala rep, te nahrupila prama junaku. Opeta prama junaku leti s kraja put lieve strane grabežljiva ptica, te se spustila, kao, da će slećeti. Na svakoj je čošci pilova po cviet usadjen u grastu, t. j . u sve su četiri. Svaki je cviet na tri listka, te se nije dobro razpnpčio. Na desnoj je strani pilova jelen put desne, a naniže ispod njega put lieve ovca. U istomu je redu jelen na mjestu. Ovca ostaje prvomu jelenu s lieve. Straga je na pilovu u lievomu kutu kao sokô okrenut put lieve, a s desne je strane, u gornjemu dielu, golubica okrenuta, s protivne strane, t. j . put desne. U dnu, t. j . unize, s lieve strane pješi jelen put desne. Na lievomu je polju (strani) dostignuo, s desne strane, sokô golubicu, te se vrcnuo ispod nje, pa se izvratio i hoće, da je pandžama (noktima) prikolje. Malo naniže huče se sokô (krunica mu je, t. j . perjanica na glavi) za golubicom, a golubica se udaljila. Sve su ptice sklop-Ijenijeh krila. Kod ovoga je obilježja naprieda (u više) pas dostigao zeca (zec bježi put desne), te hoće, da ga prihvati za hrbat. Pas je zakovrčana repa, produljasta tiela, a oko vrata mu ogrlica, te je zakljičiti, da je hrt. Ispod psa, put desne, bježi životinja kao lisica. Nadstnpina je visoka m. 0,27'/a: šir. m. 0,61. Podstupina (podstavna joj je ploča utonuta u zemlju) vis. m. 0,30; šir. m. 0,61. Nadstupine sam mjerio bez vienaca. Pilovi su od vapnenjaka. Ovo simboličko obilježje usporedi s obilježjem na stećku na Brot-6 32 nicama, u Koaavlima (V. Viestiiik, 1887 str. 90—92). Zaslužuje, da se narišu ovi pilovi, jer imaju osobit starobosanski tip. LXVIII. 1. f CI& IK:TIIX\GKHIII|A MONftCTHPíX (U sv. TH, UH TIH'.) ffillTOUIICAMih OKOR&CC H&CTO 2. lAMICUh W]:\\ ICPCMIIC U.PMOHAW (u sv. I AH, Mh, MH) Toeas^e ORHTeak 3. m o r Á& ceu ie « CAPAOKW IIKTHIIHI, ( U SV. IIK, AIV IIIIH H : RHCTb l|0H010 l,\ U sv. HR 4. ftCHPli iľETO Pffl XBA : ŕ S X íí £ • (u sv. IIPH) S M6CS CAI'ACKK Čita se: 1. f Sja petihlebnica monastira Žitomislié okova se nasto 2. janjem hadži Jeremie jermonaha toežde obitel 3. ikog da bese u Saraevu putnik i bist eenoju ; 14 i ž T t 4. aspri ljeto ro Hvs i 1684 • u mesu Saraevu Ovaj je nadpis na srebrnoj petohljebnici. Nadpis teče uaokolo petohljebniee. Promjer joj je m. 0,25; a ua gornjoj česti promj. m. 0,14. Ovgdje mi je uzgrede spomenuti tri krasne čaše izradjene majstorski u filograni. Oko čaša su svetitelji, te je djelo od XVII v. Sada je u crkvi u Žitomišljiću. Vid Vuletić-Vukasović. K r i t i k a . (Nastavak. Vidi str. 50). Meni je nepoznato, rad njegove skupoće i rad moje daljine od znan­stveni j eh središta, omašno i zlamenito djelo P. Laya o jugoslavenskijem uresima narodnog domaćeg i umjetnog obrta, ali g. Buliću imalo je biti svakako poznato i stojatí mu pri ruci u obragjivanju ove česti njegove rasprave. NaS narod, kao što je u pričama i pjesmama sačuvao uspomenu prvobitnijeh svojijeh vjerskijeh osvjedočenja, drevnijeh svojijeh junaka i povjesničkijeh dogagjaja, tako je joi mnogo bolje i jasnije na svojoj ne-promjenjenoj nošnji, na ćilima, torbama, na sviralama, preslicama, vrete­nima, na pokojstvu í na ostalijem predmetima, što su u odnošaju sa do-maćijem životom, sačuvao motive svoje bogate ornamentike. Tijeh motiva cijenim, da će. biti krasan bir u Layevoj knjizi, pa mislim, da se nebi smjelo ništa da piše ob ornamentici našega naroda bez pomoći toga djela, koje bi trebalo da bude temeljem i ishodištem za dalnje istraživanje i za prikupljanje, nova gradiva iste struke. Počeci kulturn-iga razv't'ta kod svijeh 

Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini (II)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia