Headley James (2008.) Russia and the Balkans: Foreign Policy from Yeltsin to Putin. London: Hurst Publishers. 552 str

Vladimir Filipović

Filipović, Vladimir

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

97Prikazi i recenzijeRUSKA POLITIKA NA BALKANUHeadley James (2008.) Russia and the Balkans: Foreign Policy from Yeltsin to Putin. London: Hurst Publishers. 552 str.Knjiga Jamesa Headleya, profesora političke znanosti s Novog Zelanda, opsežna je analiza ruske politike prema ratovima u bivšoj Jugo-slaviji. Iako se u naslovu ističe pojam Balkana, autor se isključivo bavi bivšom ruskom politi-kom u bivšoj Jugoslaviji i to politikom prema ratovima ili većim političkim krizama (kao npr. pad Miloševića). Autor je koristio iznimno velik broj knjiga, članaka i dokumenata koji se odnose na predmet istraživanja. Također je obavio intervjue s nekim akterima zbivanja i nekoliko priznatih analitičara čime je knjigu značajno obogatio. Knjiga Russia and the Balkans sastoji se od tri dijela, ukupno trinaest poglavlja. Prvi dio analizira ruske povijesne i suvremene interese na Balkanu te rusku vanj-sku politiku nakon 1991. godine. Drugi dio odnosi se na posljednje dane SSSR-a i SFRJ-a te na rusku politiku prema raspadu Jugosla-vije, priznavanju novih država, sankcijama, posredovanju te završetku rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Treći dio analizira rusku politiku u ozračju nakon Daytona, u Kosovskoj krizi i vremenu nakon nje. Rusija kao velika zemlja i velika sila uvijek je nastojala to i ostati i uvijek se iznova po-tvrđivala, a Balkan je bio mjesto gdje se to itekako moralo. Ruska prisutnost na Balkanu varirala je u različitim vremenima, režimima i državama, ali je Balkan Rusiji uvijek bio među prioritetima. Autor ističe postojanje značajnog ideološkog elementa u ruskoj politici prema Balkanu – u različitim vremenima ti ideološki elementi bili su panslavizam, pravoslavlje (u carskoj Rusiji) i komunizam (u SSSR-u). Kroz povijest su se ispreplitali uz taj ideološki ele-ment i ruski strateški, ekonomski i tradicional-ni geopolitički interesi. Krajem Hladnog rata za Rusiju su na Balkanu najvažniji daljnji aspekti konflikta kao što su mogući presedani, daljnji razvoj UN-a, NATO-a i OESS-a. Vjerojatno je ključni razlog zainteresiranosti Rusije za ratove u bivšoj Jugoslaviji takozvani efekt ogledala. Velike sličnosti između situacije u Jugoslaviji i SSSR-u, te u svakoj jugoslavenskoj i sovjetskoj republici, nude mogućnost da se zbivanja iz Jugoslavije preslikaju u SSSR. Sovjetska po-litika je bila protiv miješanja NATO-a, protiv intervencije i za zaštitu suvereniteta SFRJ.Ruska vanjska politika, pa tako i ona prema ratovima u bivšoj Jugoslaviji, prošla je kroz tri faze. Prva, faza liberalnog internacionalizma, nastupila je početkom 1992. godine. Ta poli-tika počivala je na vjeri da je Rusija liberalno-demokratska zemlja i da ima jednake interese sa Zapadom te da će te zemlje podupirati Rusiju tijekom tranzicije. Zato je Rusija u vanj-skoj politici trebala podupirati međunarodno pravo i institucije kao što su UN i OESS u vjeri da će takve institucije odagnati ‘’sigurnosnu dilemu’’, odnosno traženje sigurnosti kroz silu. Rusija je, slijedeći novo promišljanje, poduprla slanje mirovnih snaga u Hrvatsku i sama poslala jedan pješački bataljun, priznala neovisnost Hrvatske, Slovenije i BiH i usprkos domaćim kritikama podržala režim sankcija prema Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ). U kritikama je prednjačila crveno-crna koalicija bivših komunista i nacionalista, a uz nju i dio intelektualne elite i crkva. Druga faza, koju autor naziva tranzicijskom politikom, počela je u jesen 1992. godine i naglašavala je neutral-43-45-Filipović-Zaradić-Filipcic-Kardov PRIKAZI I REC.indd   97 4.1.2010   14:54:0098Polemos 12 (2009.) 2: 97-109, ISSN 1331-5595nost u jugoslavenskim ratovima,  podržavala sankcije (smatrala da je bolje da bijes Zapada prema Srbiji bude izražen putem sankcija nego intervencijom NATO-a), embargo na uvoz oružja i rad UN-a i njegovih posrednika. Krajem 1993. godine započela je realistična faza, nastala dobrim dijelom iz domaćih pritisaka i Jeljcinova populističkog instinkta. Rusija se željela radom kroz Kontaktnu skupi-nu predstaviti kao država koja može utjecati na odluke bosanskih Srba i istovremeno štititi njihove interese. Ipak, glavna misao vodilja u Moskvi je bila da se zbog Srba neće ozbiljno narušavati odnosi sa Zapadom.Uz objektivne slabosti, Rusiju je definitivno po strani ostavila i nemogućnost da utječe na odluke Srba. Završetak rata za Rusiju je bio prilično neslavan. Narušen je odnos snaga na Balkanu na štetu Srba, NATO je slobodno dje-lovao po Balkanu ne konzultirajući Moskvu, a mir je postignut u američkoj režiji uz ignorira-nje Rusije. Autor knjige smatra da je mir samo tako i bio moguć jer kako se može završiti rat ako Srbi drže sedamdeset posto teritorija, vojno su u prednosti, a onemogućava se akcija protiv njih i naoružavanje njihovih neprijatelja. Autor zaključuje da je neprestano rusko inzisti-ranje na mirnom rješenju u tim uvjetima bilo bizarno i nije bilo u dobroj namjeri. U daljnjoj analizi ruskog stava prema ratu autor navodi da su oni smatrali kako imaju neutralnu pozi-ciju u konfliktu samim time što inzistiraju na pojmu građanskog rata i jednakoj krivici svih strana. Rusi nisu mogli ili nisu htjeli prepoznati da je ideja Velike Srbije bila pokretačka snaga rata, a etničko čišćenje sredstvo toga projekta. Reakcija na pad Srebrenice bila je sramotna i na masovne se zločine jednostavno šutjelo. Ta neprincipijelnost nije postojala samo na moralnoj razini, već i na realnoj. Pri ruskoj osudi hrvatskih ofenziva 1995. godine kao da je zaboravljen ‘’efekt ogledala’’ – identična ruska akcija upravo se odvijala  u Čečeniji. Autor podrobno analizira rusko sudjelova-nje u misiji IFOR/SFOR i implikacije na odnose Rusije i NATO-a koji su umnogome određivali buduće modele odnosa - Rusija kao partner, ali u okvirima koje odredi NATO i uz vodeću ulogu NATO-a, koji je 1999. godine otišao još jedan korak dalje. Ruski diplomati, koji su i da-lje odnos sa Zapadom gledali kao igru nultog zbroja, činili su sve da izbjegnu intervenciju i nakon nje lavinu kritika koja ih je čekala kod kuće. I na Kosovu 1999. godine Rusija se po-novno razlikovala od Zapada u interpretaciji sukoba: Moskva je smatrala da je na Kosovu posrijedi terorizam albanskih ekstremista. Stav službene Moskve bio je da su zračni udari na SRJ nelegalni i protivni Povelji UN-a. Rusija je poduzela neke simbolične akcije, ali Jeljcin još jednom nije bio spreman ugroziti odnose sa Zapadom. Neke prijeteće izjave bile su usmje-rene prema domaćoj opoziciji (ravnoteža domaćeg pritiska i vanjskopolitičke realnosti) i prema samome NATO-u, da se ne bi osjećao preslobodan u svojim akcijama. Ipak, Jeljcin je odlučio djelovati u okvirima koji omogućuju održanje partnerstva s NATO-om, što znači da je i sukobljavanje s NATO-om ostavljao u tim, još u Bosni određenim okvirima. Tako je izgledalo i kasnije rusko sudjelovanje u misiji KFOR.Novi predsjednik Vladimir Putin naglaša-vao je važnost Balkana, prije svega geopolitič-ku i ekonomsku dimenziju, a manje ideološku. Rat protiv terorizma (posebno nakon 11. rujna 2001. godine) bio je dobra osnova da se nađe zajednički interes i prilika da Zapad uzme Rusiju za partnera. Autor smatra da je ruska politika ostajala na realističnim temelji-ma, ali okolnosti su se mijenjale: na Balkanu je postignut mir, Srbija se sve više okretala Zapadu, a Rusija je ekonomski znatno ojačala i bila u mogućnosti pokušati se nametnuti na druge načine. U odnosima sa Zapadom sve su izglednije win-win situacije (kao u sukobu u 43-45-Filipović-Zaradić-Filipcic-Kardov PRIKAZI I REC.indd   98 4.1.2010   14:54:0099Prikazi i recenzijeMakedoniji). Ruska politika u novim se okolno-stima okrenula stvaranju što boljih odnosa sa svim državama bivše Jugoslavije ne odričući se svojih interesa, ali bitno napuštajući ideološki element.Knjiga daje odličan uvid u rusku politiku prema ratovima u bivšoj Jugoslaviji i vremenu nakon njih, a usto razbija određene predra-sude o ruskoj politici koje su nastajale iz, u Hrvatskoj čestih, prenaglašavanja ideoloških elemenata i nerazumijevanja pravih odnosa velikih sila. Autor precizno barata povijesnim činjenicama i u potpunosti je imun na predra-sude, poluistine ili preuveličane brojke koje se potkradaju i najboljim svjetskim autorima kada pišu o Balkanu. Knjiga Jamesa Headleya ne samo da je nezaobilazna za svako istraži-vanje ruske politike prema Balkanu, nego je iznimno korisna za svakoga tko istražuje rusku vanjsku politiku, odnos unutarnje i vanjske politike velikih sila i politiku međunarodne zajednice prema ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Knjiga može također biti vrlo korisna hrvat-skim istraživačima Domovinskog rata i rata u BiH jer govori i o bitnom dijelu hrvatske povijesti, pogotovo s obzirom na nedostatak većeg broja knjiga takve vrste na hrvatskome jeziku i tako visoke kvalitete.Vladimir Filipović43-45-Filipović-Zaradić-Filipcic-Kardov PRIKAZI I REC.indd   99 4.1.2010   14:54:00

RUSKA POLITIKA NA BALKANU

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia