Velimir Pravdić

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

prikazi knjigaPrilagodba promjenama klimeE. L. F. Schipper and I. Burton, Editors, The Earthscan Reader onAdaptation to Climate Change, Earthscan, London, 2009. ISBN978–1–84407–531–7. Tekst ima 459 str. s iscrpnim literaturnimreferencijama, kao i 15 stranica indeksa. (200 kn, knjiÞara Algori-tam, Zagreb).Ova je knjiga – monografija – o adaptaciji naše civilizacije promje-nama klime, kompilacija 21 nezavisnog znanstvenog èlanka, gru-piranih u 5 poglavlja: Teorija adaptacije; Adaptacija, ranjivost iotpornost; Adaptacija i rizik nepogoda; Adaptacija i razvoj teAdaptacija i politika (policy) promjena klime. Tih 21 èlanaka, pre-ma podacima u uvodu, napisani su od 1993. do 2009. godine. Re-lativno je objektivno podijeljen prostor izmeðu èlanaka, koji opi-suju djelatnosti i naziranja agencija Ujedinjenih naroda, kao ionih, koje su napisali znanstvenici iz akademskih krugova. Ured-nica Lisa Schipper je istraÞivaè Stockholm Environment Institute uBangkoku, Thailand, a Ian Burton je neovisni istraÞivaè, znanstve-ni savjetnik niza kanadskih organizacija i emeritirani profesor Uni-versity of Toronto.Ovu sam knjigu primio neposredno prije katastrofalne Kopenha-genske konferencije, èitao je za vrijeme i poslije nje. Kopenha-genska konferencija bila je usmjerena preteÞno prema traÞenjusporazuma o spreèavanju promjena klime, gotovo iskljuèivo pripi-sivanoj antropogenoj emisiji staklenièkih plinova, prije svega CO2.Prema predskazivanju njemaèkog Instituta za klimu, okoliš i ener-giju Wuppertal iz lipnja 2009. neuspjeh je bio neizbjeÞan. Da-našnja civilizacija zasnovana je i odrÞava se uz pomoæ fosilnihizvora energije: bilo kakva preorijentacija na alternativne izvoreenergije je dugotrajan, skup, teÞak i, najvaÞnije, politièki uvjeto-van proces. U pozadini svih teških gospodarskih odluka nalazi se inedokazana i neriješena identifikacija glavnog uzroka klimatskimpromjenama.Što jeste moguæe? Prilagodba – adaptacija promjenama klime.Koautor Ian Burton u 2. poglavlju (str. 11), objavljenom 1994.,kaÞe: “U posljednjih pet godina ‘adaptacija’ je kao pojam vraæena146 Prikazi knjiga, Kem. Ind. 59 (3) 146–148 (2010)Otvoreni dani Instituta Ruðer Boškoviæ6. – 8. svibnja 2010.Otvoreni dani Instituta Ruðer Boškoviæ postali su dogaðaj kojiuèenici, studenti i graðani oèekuju s nestrpljenjem. Ove godine,po èetvrti put, pozivamo vas da se na aktivan i neposredan naèinupoznate s aktivnošæu naših znanstvenika iz podruèja kemije, fi-zike, biologije, medicine, ekologije, raèunarstva i elektronike.Ukupno 16 laboratorija otvorit æe svoja vrata i biti na raspolaganjusvim zainteresiranim posjetiteljima. Osim toga, pripremamo nizzanimljivih predavanja o aktualnim znanstvenim temama kojeimaju snaÞno uporište u našoj svakodnevici. Pozivamo vas da sepopnete na “naše” brdo i saznate što smo vam pripremili ove godi-ne! A pripremili smo odgovore na niz pitanja: mogu li u 21.stoljeæu kemija i ekologija iæi ruku pod ruku, što moÞemo uèinitiza zaštitu okoliša i kako razgovarati s molekulama? Ako vas zanimašto danas, 100 godina nakon otkriæa atomske jezgre, fizika moÞeponuditi svijetu, pitajte naše fizièare! Saznat æete što skrivaju ge-nomi, kako lijeèiti genske bolesti te koja je tajna starenja i bes-mrtnosti. Pokazat æemo vam kako vizualizirati mikrosvijet, kako uÞamoru prepoznati glasove i kako odrediti starost arheoloških uzo-raka. Saznajte što su nanolaminati (i kako ih “montirati”), kakva jebuduænost knjige u virtualnom svijetu i što naši kamenci mogu reæio nama!Otvoreni dani Instituta Ruðer Boškoviæ promocija su znanosti iznanja i samo su jedan u nizu dogaðanja kojim ove godine najveæinacionalni institut obiljeÞava 60. obljetnicu svoga osnivanja. Tije-kom Otvorenih dana oèekujemo oko 4000 posjetitelja. Budite i vimeðu njima! Prva dva dana rezervirana su za organizirane posjeteškola, dok je subota tradicionalno dan za individualne posjete.Više informacija potraÞite na našoj stranici www.irb.hr/otvoreni-dani. Radujemo se vašem dolasku!Dr. sc. Ivanka JeriæKoordinatorica Otvorenih danaInstituta Ruðer Boškoviæiz epistemološke košare za smeæe, gdje je leÞala odbaèena kao ne-prihvatljiva, èak i politièki nepodobna ideja”. Adaptacija je do togvremena bila smatrana pojmom iz socijalnog darvinizma: pre-Þivljavanja najsposobnijeg, uz zanemarivanje društvenih boljki.Takvo stanje duha pomoglo je, kaÞe Burton, izbacivanju pojma‘adaptacije’ kao teme razgovora u pristojnom društvu. MoÞda jetime ukazano i na svrhu ove knjige: skretanje paÞnje na radove oadaptaciji, koji su iz navedenih razloga bili zanemarivani ili èak ne-poznati i znanstvenoj i politièkoj javnosti. Veæ je krajem 1980-ihpostalo jasno da postupno smanjivanje emisija staklenièkih plino-va neæe biti dovoljno brzo za spreèavanje promjena klime. Adap-tacija mnogih ljudskih zajednica promjenama klime, ono što supovijesno prakticirale sve one koje su preÞivjele, jedina je us-pješna djelatnost u okvirima moguæeg. U 14. poglavlju (str. 283)Robert Kates (iz 2000.) opisuje koliko je IPCC (Intl. Panel on Cli-mate Change = Meðunarodni savjet za promjene klime, koji jepod upravom UN-a, odnosno njegove komisije za provedbuKonvencije o promjeni klime iz 1992.) bio opsjednut idejomsmanjivanja emisija staklenièkih plinova, pokazuje izvješæe s 2.zasjedanja. Od 728 stranica teksta dvije treæine posveæene suopisivanju štetnih ili katastrofalnih, moguæih, posljedica utjecaja(impacts), a pribliÞno jedna treæina metodama njihovog spreèa-vanja (mitigation). Tek 32 stranice (manje od 5 % teksta) posveæe-ne su adaptaciji. Kod toga je bilo oèito da je adaptacija znatnolakše ostvariva u bogatim nego u siromašnim zemljama. Ponorizmeðu tih dvaju imovinskih krajnosti u današnjoj civilizaciji poka-zao se nepremostivim i osnovnim je uzrokom slomu Kopenha-genske konferencije.Ko-urednici Schipper i Burton našli su se, svjesni dubine problemaupravljanja promjenama klime, krajem 2008. i poèetkom 2009.ponukanim ponovno skupiti najvaÞnije znanstvene èlanke o adap-taciji u spomenutom, 15-godišnjem razdoblju, u jednoj knjizi ob-javljenoj u predveèerje Kopenhagenske konferencije. Adaptacijaje djelatnost koja je jedini stvarni odgovor problemima promjeneklime, pa je ova knjiga jedan od temeljnih tekstova, koje bi trebaliproèitati svi koji u tom podruèju djeluju, bilo kao znanstvenici –istraÞivaèi, bilo kao zakonodavci ili administratori.Za razumijevanje što autori ove knjige smatraju pod ‘adaptacijom’razjašnjava se u poglavlju 5. (str. 63). Naslovljeno Anatomija adap-tacije klimatskim promjenama i varijabilnosti, napisano je i ob-javljeno prvi put 2000. godine. Autori su, uz urednika knjige IanaBurtona, još i Barry Smit, Richard Klein i Johanna Wandel. Autoripolaze od tvrdnje da je adaptacija alternativna ili komplementar-na politika (policy) odgovora na probleme promjena klime. Kao i usluèaju rasprava 1990-ih o odrÞivosti i odrÞivom razvoju, autori ra-spravljaju o tri osnovna pitanja: (1) Èemu se treba adaptirati? (2)Tko ili što se adaptira? i (3) Kako se adaptacija dešava?Autori polaze od (nesretne, op. recenzenta) formulacije u Okvir-noj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC), pri-hvaæenoj u Rio de Janeiru 1992. Adaptacija se u toj konvencijispominje tek kao dodatak nastojanjima o spreèavanju posljedica(str. 65). U tekstu Konvencije se veæ tada uoèavalo da procjena otome što se smatra ‘opasnim’ traÞi intenzivan istraÞivaèki rad. Rizikpo prirodne ekosustave, globalna opskrba hranom, kao i ‘odrÞivirazvoj’ ovise o velièini, brzini i naravi klimatskih promjena, ali i osposobnosti ugroÞenih sustava (prirodnih, gospodarskih, socijal-nih) za adaptaciju. Na str. 66 navodi se pet definicija socijalneadaptacije, koju autori smatraju osnovicom. Sve te definicije stvo-rene su na osnovi znanja i politika iz polovice 1990-ih godina.One se ne bave problemom kako se adaptacija moÞe provoditiniti koji je konaèni cilj ili uvjeti adaptacije. Autori kritiziraju neja-san pojam adaptacije, koji se dugo opisivao samo kao bolja prila-godba novim uvjetima, a sposobnost adaptacije kao uvjet pre-Þivljavanja. Iz istraÞivanja u radioekologiji 1970.–1990-ih godina(str. 68) preuzeti su razlièito definirani termini (koje navodim u ori-ginalnom engleskom nazivlju iako hrvatski termini, ne uvijek naj-prilièniji, postoje): doses, stresses, disturbances, events, hazards, iperturbations. Jedinstvene definicije adaptacije, potrebne za poli-tiku odgovora na klimatske promjene nema ni do danas, 2010.godine.Ovo je dio odgovora zašto na Kopenhagenskoj konferenciji, neu-spjelom dogovoru oko spreèavanja promjena klime, nije bilo mo-guæe ponuditi dogovor oko alternativne, razumljive i prihvatljive,globalne adaptacije.O adaptaciji se govori i predlaÞu mjere u tri široke, vremenske ka-tegorije (str. 69):(1) mjere za globalne promjene, na osnovi ekstrapolacije dugo-roènih trendova, procijenjenih na osnovi promjena srednjih glo-balnih temperatura;(2) mjere za probleme odstupanja od ‘normale’ u razdobljima odnekoliko godina do nekoliko dekada, uvjetovanih vjerojatnošæupojava i posljedica oceanskih cirkulacija (npr. ENSO – El NinojuÞne oscilacije), vulkanskih erupcija, kao i sunèevih pjega;(3) mjere za sanaciju izoliranih, mahom kratkotrajnih, ekstremnihdogaðanja ili katastrofalnih vremenskih uvjeta, kao što su poplave,suše ili oluje (ciklone, tornada).Klimatolozi ukazuju na uzroèno-posljediènu povezanost tih trijukategorija iako su neposredni odgovori na svaku od njih razlièiti.Odgovor na drugo pitanje, tko ili što se adaptira, zahtijeva definici-ju (eko)sustava, delineaciju objekta i granica dosega. Kod toga‘tko’ ili ‘što’ nisu istoznaènice. Ako se govori o globalnim promje-nama klime, vrlo je teško shvatiti što se mora adaptirati (75 % po-vršine globusa su oceani, a volumen oceana izvan je dohvataljudskih moguænosti adaptacije). Kontinentalno ili regionalno teš-ko je zamisliti što bi npr. mediteranske zemlje trebale uèiniti zaadaptaciju nestanku arktièkih ledenjaka. Ako je globalno zato-pljavanje vjerojatno, Kanada æe svoju poljoprivredu proširiti na ve-lika prostranstva današnjih permafrosta; jednako tako i Rusija zasibirske šume i tundre. U današnjem odnosu snaga gospodarstavateško je oèekivati da æe mediteranske zemlje htjeti plaæati troško-ve za oèuvanje arktièkih ledenjaka, ili Kanada i Rusija za spreèa-vanje onih promjena koje njima, barem prividno, donose dobro-bit. Porast razine mora za metar ili više ionako nitko od politièaradanas ne smatra (!) neposrednom opasnošæu.Na treæe pitanje, kako se adaptacija dogaða, postavlja se potpita-nje: treba li adaptacija biti anticipativna ili reaktivna (str. 76). Zaanticipativnu, a to je pokazala Kopenhagenska konferencija, ne-ma ni politièke volje ni gospodarskih preduvjeta; za reaktivnuadaptaciju, odgovor na katastrofalne dogaðaje, nadleÞnost se svo-di na ugroÞene zemlje, eventualno regije: neka se one same brinuza rješavanje vlastitih problema. Adaptacija na izazove klimatskihpromjena znaèi prije svega adaptacijski odgovor na pojave ek-stremnih dogaðaja, kaÞu autori ovog poglavlja. To su reaktivni od-govori, jedini oko kojih se moÞe postiæi nešto nalik na meðu-narodni dogovor. Oko 130 literaturnih referencija na kraju ovogpoglavlja moÞe dobro posluÞiti za upoznavanje sa cjelinom pro-blematike.U 8. poglavlju (str. 117) autora Ribota, Njama i Watsona (objavlje-no 1996.), koje se bavi problemima semi-aridnih podruèja, vrijed-no je proèitati potpoglavlje o ulozi infrastrukture (str.143) u adap-taciji. Autori razmatraju problem poljoprivrede i to u prvom redugospodarenja vodnim resursima. Kod toga se ne bave samo spre-manjem zaliha vode i tehnologijama distribucije veæ i izvanrednovaÞnom diverzifikacijom poljoprivrednih kultura. Posebno opo-minju preuranjene primjene novih, neispitanih tehnologija u kri-tiènim podruèjima, sluèajevima kada se ugroÞavaju èitave godiš-nje poljoprivredne proizvodnje. Kao vaÞnu socijalnu komponentuadaptacije razmatraju (str. 144) razvoj ljudskih resursa, tj. osposo-bljavanja i obrazovanja potencijalno ugroÞenog stanovništva. Ovoje poglavlje utoliko vaÞno za našeg èitatelja zato što Hrvatska imanedovoljno struèno obrazovano poljoprivredno stanovništvo,kljuèni infrastrukurni element za tehnološku adaptaciju promije-Prikazi knjiga, Kem. Ind. 59 (3) 146–148 (2010) 147njenim klimatskim uvjetima. I ovo poglavlje prati više od 90 refe-rencija na originalnu znanstvenu literaturu.Poglavlje 10. (str.187) autora Handmera i Doversa (1996.) o veziotpornosti sustava i odrÞivosti moÞda æe se svidjeti onima koji vje-ruju u korisnost koncepcije odrÞivog razvoja. Ovaj recenzent sma-tra ovo poglavlje zastarjelim i prevladanim, iz perspektive vre-mena u kojem je ova knjiga objavljena (2009.). Osiguravanje hra-ne i zdravlja za klimatski uvjetovane promjene nema nuÞno ni-kakve veze s nejasnim pojmom ‘odrÞivog razvoja’ niti bi trebaloprihvatiti preporuke o spašavanju (tog neodreðenog pojma) ‘odr-Þivog razvoja’. Oko 70 literaturnih referencija poklonicima odr-Þivog razvoja daje dobru podlogu za prouèavanje.Poglavlje 12. (str. 229) predstavlja kao autora Program za razvojUN-a (UNDP). Bavi se uglavnom upravljanjem rizicima u adapta-ciji klimatskim promjenama. I što je najkarakteristiènije, iako napi-sano 2002., nema literaturnih referencija. Bilo bi dobro prihvatititezu (str. 230) o tome kako je globalna promjena klime uzrokova-na kompleksnim nizom mikro- i makro-procesa, koji zahtijevajurazlikovanje promjena u atmosferi, u biosferi i u socijalnim struk-turama.Još bi svakako bilo potrebno skrenuti paÞnju èitatelja na 18. po-glavlje (str. 345), èlanak koji je 1998. objavio Roger Pielke pod na-slovom: Ponovno promišljanje uloge adaptacije u politici o klimi.Pielke, amerièki klimatolog, aktivan je još i danas, i u mnogo èemuje utjecajan znanstvenik u formulaciji, ali i kritici politike SAD-a upogledu globalnih promjena klime. Analizom politièkih okolnostiu kojima su djelovale (a još i danas djeluju) administracije obajuglavnih stranaka SAD-a, Pielke je veæ 1996. ukazao na preprekemeðunarodnim dogovorima o smanjivanju emisija staklenièkihplinova, predskazivanje koje je potvrðeno slomom Kopenhagens-ke konferencije 2009. godine. Pielke postavlja izmeðu ostalih iova dva pitanja (str. 352): Hoæe li smanjivanje emisije staklenièkihplinova dovesti do smanjivanja promjena u klimi? Odgovor je: ne!I drugo: Hoæe li manje promjene klime znaèiti manje štetnih utje-caja? Odgovor je uvjetan: ne! Uzevši u obzir da je ovaj recenzentklasificiran kao ‘klimatski skeptik’, najbolje je da uzmete knjigu uruke i da sami prosudite o tome što je Pielke kazao! Na kraju svogèlanka on ukazuje na tri naèela kojima se u praksi provodi adapta-cija: (1) Adaptacija nije jedinstven odgovor, veæ skup razlièitih od-govora; (2) Adaptacija zahtijeva podijeljenu odgovornost sviju; i(3) Adaptacija povezuje dokazane potrebe današnjice s oèekiva-nim problemima sutrašnjice. Na kraju èlanka je popis 30 literatur-nih referencija. Zainteresirani èitalac moÞe taj popis iz 1996. lakonadopuniti pretraÞivanjem Pielkeovih znanstvenih radova sve do2009. godine.U knjizi ima još nekoliko radova koji obraðuju, primjerice, pro-blem globalizacije povezan s klimatskim promjenama, kao i pro-blem financiranja adaptacije na meðunarodnoj razini. Stranice439 do 444 su popis literature, koje urednici preporuèuju zadaljnje èitanje. Sva citirana literatura i svaki ovaj 21 èlanak doka-zuju da je mnogo toga veæ dulje vrijeme poznato, barem u znan-stvenim i struènim krugovima, u domenama ekonomije i socio-logije u provedbi tehnièko/tehnoloških rješenja. MoÞda biste po-stavili pitanje kako to da sudionici Kopenhagenske konferencijunisu, u svjetlu svih tih saznanja, uspjeli prevladati politièke prepre-ke?Velimir Pravdiæ148 Prikazi knjiga, Kem. Ind. 59 (3) 146–148 (2010)

Prikazi knjiga Prilagodba promjenama klime / E. L. F. Schipper and I. Burton, Editors

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia