Razina zasićenosti krvi kisikom i frekvencija srca tijekom vježbanja mjerene mjesec dana nakon alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu

Abstract

Some alterations, reached during acclimatization on a high-altitude alpinist expedition, return towards pre-altitude levels at different rates during the deacclimatization phase after returning to normoxia. The aim of the study was to ascertain whether three specific adaptation characteristics – alterations in body weight (BW), arterial blood oxygen saturation (SaO2) and heart rate (HR), showed that deacclimatization was completed a month after having reached the summit of Gasherbrum II. Four experienced alpinists (age 45±8 years, BW 75±5 kg and body height 171±9 cm) were tested in the conditions of normoxia and normobaric hypoxia prior to and following a month of deacclimatization after a high-altitude climbing expedition. The results showed that BW was still decreased by about 8 kg (p<.05) a month after reaching the summit. Data obtained during exercise with similar absolute intensity of 202±28 W showed that SaO2 rose from 89±1 to 91±1% (p<.05) during testing in conditions of hypoxia after the high-altitude expedition. When the data were analysed at the same relative intensity of 2.7±.2 W/kg, the SaO2 showed an even higher increase to 92±1 % during testing in conditions of hypoxia (p<.05). HR remained similar during testing at a similar absolute intensity in conditions of normoxia (153±19 min-1 pre- vs 154±15 min-1 post-expedition) and hypoxia (155±21 min-1 pre- vs 158±20 min-1 post-expedition), however, at the reduced BW during post-expedition testing. HR decreased significantly (p<.05) during similar relative intensity in conditions of hypoxia (155±21 min-1 pre- vs 145±19 post-expedition). HR decreased systematically in all subjects in spite of the fact that it was not significantly different during testing in normoxic conditions. The results showed that deacclimatization, which was observed during submaximal intensity exercise in normoxic conditions and hypoxia, was not completed even a month after the high-altitude alpinist expedition.Neke promjene fizioloških parametara, postignute aklimatizacijom tijekom alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu, u fazi “deaklimatizacije” na povratku u normalne visinske uvjete, različitim se tempom vraćaju na razinu kakva je bila prije odlaska na ekspediciju. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi da li tri specifične karakteristike adaptacije na nadmorsku visinu – promjene u tjelesnoj težini, zasićenost arterijske krvi kisikom i frekvencija srca – pokazuju da je proces aklimatizacije završio mjesec dana nakon osvajanja vrha Gasherbrum II. Četiri iskusna alpinista (u dobi od 45±8 godina, tjelesne mase 75±5 kg i tjelesne visine 171±9 cm) testirana su u uvjetima normoksije i normobarične hipoksije prije alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu i mjesec dana nakon povratka s ekspedicije. Rezultati su pokazali da je mjesec dana nakon osvajanja vrha tjelesna težina još uvijek bila niža za oko 8 kg (p<,05). Podaci prikupljeni tijekom vježbanja sličnim apsolutnim intenzitetom od 202±28 W u uvjetima hipoksije nakon ekspedicije pokazuju da se zasićenost arterijske krvi kisikom povećala sa 89±1 na 91±1% (p<,05). Analiza podataka zasićenosti arterijske krvi kisikom pri istom relativnom intenzitetu rada od 2.7±.02 W/kg pokazala je još veće povećanje (na 92±1%) tijekom testiranja u uvjetima hipoksije (p<,05). Frekvencija srca ostala je ista tijekom testiranja pri istom apsolutnom intenzitetu u uvjetima normoksije (153±19 o/min prije u odnosu na 154±15 o/min nakon ekspedicije) i hipoksije (155±21 o/min prije u odnosu na 158±20 o/min nakon ekspedicije), ali ne smijemo zaboraviti smanjenu tjelesnu težinu nakon ekspedicije. Frekvencija srca opala je statistički značajno (p<,05) tijekom vježbanja jednakim relativnim intenzitetom u uvjetima hipoksije (155±21 o/min prije u odnosu na 145±19 o/min nakon ekspedicije). Frekvencija srca se sustavno snizila u svih ispitanika, unatoč činjenici da se u uvjetima normoksije nije statistički značajno razlikovala. Rezultati su pokazali da “deaklimatizacija”, koja se procjenjivala vježbanjem submaksimalnim intenzitetom u uvjetima normoksije i hipoksije, nije završila čak ni mjesec dana nakon povratka s alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu

    Similar works