Alzheimerova bolest (AB) najčešći je oblik demencije. Iako je prošlo već sto godina
od otkrića bolesti kao i otkrića glavnih patoloških lezija u mozgu bolesnika s AB, senilnih plakova
i neurofi brilarnih snopića, još uvijek ne postoji primjerena terapija koja bi liječila bolest, usporila
njenu progresiju ili spriječila njezin nastanak. S obzirom na to da promijenjen metabolizam
prekursora proteina amiloid-β (APP) i promijenjena razina pepti da amiloid-β (Aβ)
predstavljaju glavni uzrok nastanka Alzheimerove bolesti , razumijevanje njihovog mehanizma
nastanka i razgradnje važno je za razvoj novih oblika liječenja ove bolesti . Razvoj novih
dijagnosti čkih metoda koje će omogućiti rano i točno otkrivanje AB stoga je izuzetno važan.
Smatra se da će razvoj bilo kojeg oblika intervencije AB imati najznačajniji učinak u najranijoj
fazi bolesti kada promjene u mozgu nisu još tako značajne. Analiza razine triju proteina u likvoru
(Aβ42, ukupnog tau i fosforiliranog oblika proteina tau) za sada je dala najbolje rezultate te
je pokazala da se ovim testom mogu diferencijalno dijagnosti cirati osobe s AB, kao i nedementne
osobe te osobe s blagim kogniti vnim poremećajem koje će u budućnosti napredovati
u AB, stoga je cilj istraživanja biomarkera utvrditi promjene koje će otkriti AB u njenoj najranijoj
fazi. Nadamo se da će različiti aspekti istraživanja Alzheimerove bolesti pridonijeti razvoju
novih oblika liječenja i/ili prevencije ove još uvijek neizlječive bolesti .Alzheimer’s disease (AD) is the most common form of dementi a. Although the
disease and its main pathological features, senile plaques and neurofi brillary tangles, have
been discovered over 100 years ago, there is sti ll no adequate therapy that would treat,
slow progression or prevent the genesis of Alzheimer’s disease. Since altered metabolism of
the β-amyloid precursor protein (APP) and altered formati on of amyloid-β pepti de (Aβ) play
a central role in the pathogenesis of Alzheimer’s disease, understanding their mechanism of
formati on and clearance is important for designing new therapies for AD. Development of
novel diagnosti c methods that will enable early and accurate diagnosis of AD is of high importance.
It is esti mated that any new interventi on against AD will have its greatest eff ect if
applied early in the pathogenesis of the disease, when the brain is not that much aff ected.
Anaylsis of the three proteins in the cerebrospinal fl uid (CSF) (Aβ42, total tau and phoshotau)
gave the best results unti l now and showed that this test could be used for diff erenti al
diagnosis of AD as well as for diagnosis of non-demented individuals and mildly cogniti vely
impaired (MCI) individuals who will progress to AD in the future. Thus, the goal of the biomarker
research is to identi fy changes that will diagnose AD in its earliest stage. We hope
that diff erent aspects of reserach on AD will generate novel therapies and/or will help in
preventi ng Alzheimer’s disease
