Iz dosadašnjih istraživanja, kao i iz opažanja šumarskih stru čnjaka u praksi, mogu se iščitati dvije glavne opće prihvaćene značajke veza ne uz sušenje lužnjaka s obzirom na starost sastojine i šumsku zajednicu: (1) srednjodobne, starije i stare sastojine najpodložnije su sušenju stabala hrasta lužnjaka i (2) najveći intenziteti sušenja događaju se u šumskim zajednicama hrasta lužnjaka u nizi. U ovome su radu navedene dvije pretpostavke ispitane za sastojine hrasta lužnjaka od prvoga do šetog dobnog razreda na području Spačvanskoga bazena analizom evidencije o dinamici i strukturi sječe suhih i odumirućih (3B) stabala tijekom razdoblja od 11 godina (1996. do 2006. godine). Analiza je obavljena na temelju dostupnih podataka koji se prikupljaju ti jekom redovitoga gospodarenja u “Hrvatskim šumama” d.o.o. i pohranjuju u bazu podataka HS Fond. Iz preuzetih podataka izdvojeno je 962 odsjeka ukup ne površine 20 671 ha, koji su podijeljeni u tri grupe prema fitocenološ koj pripadnosti.
U odabranim je odsjecima tijekom promatranoga razdoblja ukupno posje čeno 850 835 m3hrasta lužnjaka, od čega se 58 % (492 583 m3) odnosilo na suha i odumiruća stabla. U više od 69 % odsjeka zahvati pridobivanja drva obavljani su 3 i više puta, a u 20 % odsjeka praktički svake druge godine (pet ulazaka).
S obzirom na starost sastojine, intenzitet sječe suhih i odumirućih stabala naglo raste nakon ulaska u peti dobni razred, odnosno nakon starosti sasto jine od 80 godina. Međutim, daljnom je analizom ustanovljeno da postoji izra zito velika varijabilnost u intenzitetu sječe suhih i odumirućih stabala unutar istoga dobnog razreda. Dakle, ne može se donijeti generalni zaključak kada se govori o ulozi starosti sastojine u procesu sušenja lužnjaka, jer starost sasto jine vjerojatno samo pojačava ostale negativne čimbenike u onim sastojinama u kojima su ti čimbenici već prisutni.
Gledajući vrijednosti ukupno posječenoga obujma suhih i odumirućih sta bala tijekom promatranoga razdoblja (m3/ha) nisu ustanovljene statistički značajne razlike među odsjecima tri biljne zajednice. Razlike su ipak potvr đene u dinamici tijekom promatranoga razdoblja. U tom je smislu potvrđena pretpostavka da su sastojine u nizi sa rastavljenim šašem nestabilnije od ostale dvije zajednice, jer je u njima zabilježen i najveći (7,1 % 1998. godine), ali također i najmanji (1,8 % 2000. godine) prosječni godišnji intenzitet, iska zan kao postotak od drvne zalihe hrasta u odsjeku. Isto tako posljedice koje sušenje ostavlja u sastojinama u nizi s obzirom na izostanak podstojne etaže različite su u odnosu na sastojine na gredi i zahtijevaju daljnje detaljne istra živačke napore kako bi ih se na odgovarajući način kvanitificiralo.
Prostorno definirana baza podataka za lužnjakove sastojine Spačvanskoga bazena koja je nastala kao rezultat ovoga rada, nastavit će se nadopunja vati podacima i u idućim godinama. Povezivanje s drugim bazama podataka, pri mjerice s rezultatima motrenja razina podzemne vode s mreže piezometarskih postaja, omogućit će složenije i detaljnije prostorno-vremenske analize tren dova sušenja hrasta lužnjaka. Zaključci temeljeni na rezultatima ovoga istraživanja odnose se na značajke sušenja u lužnjakovim sastojinama Spačvanskoga bazena i potrebno ih je daljnjom primjenom ove ili slične metodologije provje riti u ostalim većim šumskim kompleksima hrasta lužnjaka u Hrvatskoj.From the literature sources and observations from the field forestry experts, two major assumptions regarding the relationship between the pedunculate oak dieback and the stand´s age and phytocoenological community emerge: (1) middle-aged, older and old stands are most susceptible to oak dieback and decline, and (2)highest intensity of oak dieback and decline occurs in the stands of pedunculate oak in microtopographically lowest positions – microdepressions. In the current con tribution, we investigate two afforementioned statements in the pedunculate oak stands from first to sixth age class in the Spačva forest complex. As an indicator of the susceptibility of the stands to oak dieback and decline we used dynamics and struc ture of the harvest of the dead and declining oaks in the period of 11 years (1996– 2006). Analysis is based on the available data regularily gathered during the forest management in the “Hrvatske šume” Ltd., and archived in the database HS Fond. From the acquired data, total of 962 subcompartments with total area of 20 671 ha were selected according to the set of criteria for the further analysis, and divided into three groups according to phytocoenolgical association (Table 2 and Table 3).
In the selected subcompartments during the monitoring period in total 850 835 m3of pedunculate oak was harvested, out of which 58 % (492 583 m3) were dead and declining trees (Figure 9 and Figure 10). In more than 69 % of the subcompart ments, harvest events were recorded three and more times, and in the 20 % almost every second year (five harvesting events) (Figure 8).
With regard to stand age, intensity of the harvest of the dead and declining oaks increases steeply after the stand age of 80 years (Figure 11). However, further ana lysis showed great variability of the intensity within the same age class (Figure 12). Thus, it is impossible to arrive at the general conlcusion about the role of the stand age in the proces of oak decline, because stand age most likely only amplifies nega tive factors already present in the stand.
There were no statisticaly significant differences in the total intensity of the har vest of dead and declining oaks (m3/ha) during the monitoring period between the stands of the different phytocoenological communities (Figure 14; Kruskal-Wallis test, n=891; H=3,825; p>0,05). Difference is more prouounced with regard to dy namics of harvesting intensity. In that sense it is confirmed that stands in the micro depresions are more unstable compared to the stands of the other two forest communities with highest (7,1 % in 1998) but also the lowest (1.8 % in 2000) recor ded average yearly intensity of oak growing stock harvested trough dead and decli ning trees (Figure 13). Moreover, the consequences of the harvest of the dead and declining trees are more severe given the lack of the understory in the stands in the lowest microtopographical positions. Further research is needed to properly quan tify those differences.
Spatial database of the pedunculate oak stands in the Spačva forest that emerged as one of the results in this research will be continuously updated in the following years. Interconnection of this database with other spatialy explicit databases, e.g. measurements of groundwater levels, will enable more complex and in-depth spatio temporal analysis of oak decline and dieback. Conclusions based on the results of this research relate to the pedunculate oak stands in the Spačva forest, and require verifi cation for other larger oak complexes in Croatia with further application of the met hodology outlined in this contribution
