The aim of this study was to compare the kinematics of the overarm throw for different sports. Eleven elite female handball players and nine elite female volleyball players were selected as subjects for the study. Arm and forearm segment movement in the backswing and acceleration phases of players performing the volleyball spike and the handball jump shot were evaluated. Video data were captured using two Sony 50Hz cameras and were digitized and analyzed using Simi Motion Analysis 5.5 program. In the backswing phase, there were significant differences in the angular width, velocity and acceleration between the volleyball players and handball players on the transverse, vertical, and sagittal planes of the motions (p<.01). In the acceleration phase, the statistically significant difference was found in the angular width of the arm segment motion on the transverse plane (p<.05). On the sagittal plane, the significant difference was found in the angular width, velocity, and acceleration of the arm motions between the volleyball and handball players (p<.05). These results suggest that volleyball players use vertical flexion more frequently, thus increasing the time to gain velocity. Handball players transfer the velocity used in horizontal flexion to the vertical flexion in a short period of time.Za poboljšanje sportske uspješnosti nije dovoljno unapređivati samo kondicijske sposobnosti i tehničko-taktička znanja. Moraju se provesti i kineziološke i biomehničke analize kretanja kako bismo razumjeli učinke postojećih tehnika kretanja te se, u skladu s rezultatima tih analiza, moraju razvijati nove i učinkovitije tehnike kretanja. Cilj ovog rada bila je usporedba kinematičkih analiza bacačkih, odnosno udaračkih tehnika koje se izvode u različitim sportovima zamahom ruke iznad glave.
Devet odbojkašica iz ženske odbojkaške superlige (starih 24±4 godine, visokih 174,45±4,5 cm, teških 68,03±5,32 kg) i 11 rukometašica, članica nacionalne vrste (starih 20±2 godine, visokih 174,63±7,28 cm, teških 65,81±5,21 kg) sudjelovalo je u istraživanju. Odbojkašice-dizačice lopte i rukometne vratarice nisu sudjelovale u istraživanju. Nakon zagrijavanja, ispitanicama su na stiloidni nastavak lakatne kosti, lateralni epikondil nadlaktične kosti i lateralni gornji vrh akromiona postavljeni reflektirajući markeri dijametra 3 centimetra. Za snimanje su korištene dvije Sonyjeve kamere, model Trv330e i frekvencije 50Hz. Kamere su bile postavljene pod kutom od 90° kako bi mogle snimiti cijelo područje kretanja ispitanica. Za kalibraciju sustava korištena je tehnika izravne linearne transformacije. Mjere kalibracijskog prostora bile su 2 x 2,5 x 2 m sa 8 kalibracijskih točaka. Odbojkašice su izvodile smečeve, a rukometašice skok šutove na gol. Smečevi su izvođeni iz polja 4 na odbojkaškom terenu, a skok šutovi s linije vratarova prostora.
Svaka ispitanica 5 puta je izvela zadani element i svaki je bio snimljen. Snimljeni materijal prenesen je u računalo, a pokušaji su za kasniju analizu bili selektirani pomoću SIMI kretnog programa (verzija 5,5, Reality Motion System, Njemačka).
Analizirane su kretnje segmenata ruke i podlaktice u fazi zamaha unatrag iznad glave i fazi akceleracije kod odbojkaškog smeča i rukometnog skok šuta. Izračunati su parametri u svim ravninama: kut (θ) u stupnjevima (°), kutna brzina (w) u stupnjevima u sekundi (°/s), kutno ubrzanje (α) u stupnjevima u sekundi na kvadrat (°/s²).
Razlike između grupa izračunate su korištenjem neparametrijskog testa za nezavisne uzorke (Mann Whitney–U).
U fazi gornjeg stražnjeg zamaha utvrđene su statistički značajne razlike u veličini kuta, brzini i ubrzanju između odbojkašica i rukometašica u transverzalnoj, vertikalnoj i sagitalnoj ravnini (p<,01).
U fazi ubrzanja utvrđene su statistički značajne razlike u veličini kuta kod pokreta segmenata ruke u transverzalnoj ravnini (p<,05). U sagitalnoj ravnini utvrđeno je da rukometašice postižu statistički značajno veće kutne vrijednosti, brzinu i ubrzanje pri kretnjama ruke u odnosu na odbojkašice (p<,05). Razlike u tim parametrima vjerojatno su posljedica činjenice da odbojkašice kod smečiranja izvode veću vertikalnu fleksiju, koja povećava vrijeme koje je potrebno da se postigne odgovarajuća brzina ruke. Rukometašice, pak, pri izvođenju rukometnog skok šuta u vrlo kratkom vremenu prenose brzinu iz horizontalne ravnine u vertikalnu ravninu
