Yugoslavia : a unitary state or federation(conflicting historical tensions – one of the causes of the dissolution of Yugoslavia and the war in Croatia 1991-1996)

Abstract

Zajednička država južnoslavenskih naroda, Jugoslavija, kroz čitavo dvadeseto stoljeće odgovarala je većini srpskih političara kao unitarna država, pod hegemonijom srpskoga naroda. Nesrpski narodi su u Jugoslaviji bili u većini, pa je tekao proces federalizacije: u „prvoj“ Jugoslaviji, pred Drugi svjetski rat - osmišljena je Banovina Hrvatska, a tihom demokratizacijom „druga“ Jugoslavija je dobila koncepciju „labave“ federacije. Bujanjem snažnoga nacionalističkog pokreta u Srbiji, pod vodstvom lidera Slobodana Miloševića, taj se proces nastojao zaustaviti, što je naišlo na otpor drugih federalnih jedinica. Uz to, labavljenjem centralne autoritarne i vlasti jačale su centrifugalne sile. Kada je postalo jasno da se Jugoslavija ne može održati (nestalo je kohezivnih faktora, a diktatura je odumirala), cilj Srbije je postao da se dijelovi Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, gdje u znatnijem broju živi srpsko stanovništvo, priključe srpskoj državi - pod cijenu upotrebe oružane sile. Uzrok ratova koji su popratili raspad Jugoslavije bio je u nepoštivanju prava.The authors present the idea of Yugoslavia as a federal state (Croatian view of a common state) and as a unitary and centralised one. The conflict between these two concepts actually occurred in the nineteenth century, shaped by the first ideas of a common state of South Slavs and lasted up until the dissolution of Yugoslavia in 1991

    Similar works