Znanost o prehrani razvijala se u dva različita smjera: 1) defi niranje nutritivnih potreba i 2) istraživanje bolesti za koje se postupno otkrivalo da su posljedica nutritivnog manjka. Tijekom razvoja znanosti o prehrani u nekoliko se navrata smatralo da se na ovom polju više ne može ništa novo otkriti, međutim, nakon otkrića esencijalnosti proteina, otkrivena je i uloga mineralnih tvari i vitamina. Zatim se spoznalo da je metabolizam hranjivih tvari složena interakcija, otkriva se esencijalnost masnih kiselina, a otkrićem važnosti fi tokemikalija ruši se paradigma o podjeli nutrijenata na esencijalne i neesencijalne. Fokus znanosti o prehrani prebacuje se s istraživanja kako riješiti manjak na to kako se nositi s obiljem i kako prehranom unaprijediti zdravlje i spriječiti bolest. Budućnost znanosti
o prehrani pripada povezanosti prehrane i gena (nutrigenomika). U radu su navedeni ključni eksperimenti koji su bili prekretnica u razvoju znanosti o prehrani
