Naravna povijest bruceloze u endemskom području kroz različita vremenska razdoblja

Abstract

The aim of the study was to determine the evolution and outcome of human brucellosis in an endemic region in relation to time interval. Retrospective analysis was employed to compare demographic, epidemiological, clinical, laboratory features and the outcome of patients with brucellosis, treated at University Department of Infectious Diseases in Skopje during two different periods of time. A series of 159 patients were studied in the first (1990-1991) and 138 in the second (2003-2005) study period. Patients treated in the second period were older (34.6±20.9 vs. 30.0±17.7 years; P=0.041) and acquired brucellosis less frequently on ingestion of incriminated food (34.8% vs. 47.2%; P=0.031). Focal forms were more evident in the second period (66.7% vs. 50.3%; P=0.004), mainly due to osteoarticular localization. Post-treatment follow up was more efficient in the second group (76.1% vs. 61%; P=0.005). There was no difference according to disease outcome in spite of different therapeutic trials during the two study periods. In conclusion, the established differences showed an improvement in the understanding of the disease by the general population as well as upgrading of some aspects considering medical activities. Nevertheless, this endemic region still lacks the most important measure, i.e. development and implementation of an appropriate national program for efficient control of the disease.Cilj studije bio je utvrditi razvoj i ishod bruceloze kod ljudi u jednom endemskom području u odnosu na vremenski pomak. Demografski, epidemiološki, klinički i laboratorijski podaci te ishodi u bolesnika s brucelozom liječenih na Klinici za infektivne bolesti u Skopju kroz dva vremenska razdoblja uspoređeni su retrospektivnom analizom. U prvom razdoblju (1990.-1991.) ispitano je 159 bolesnika, a u drugom razdoblju (2003.-2005.) 138 bolesnika. Bolesnici iz drugog razdoblja bili su stariji (34,6±20,9 prema 30,0±17,7 godina; P=0,041) i rjeđe su obolijevali od bruceloze zbog unosa određene hrane (34,8% prema 47,2%; P=0,031). Žarišni oblici bili su očitiji u drugom razdoblju (66,7% prema 50,3%; P=0,004), uglavnom zbog koštano¬zglobne lokalizacije. Praćenje nakon liječenja bilo je bolje u drugoj skupini (76,1% prema 61,0%; P=0,005). Usprkos različitim terapijskim pristupima tijekom ispitivanih razdoblja nije zabilježena nikakva razlika u ishodu bolesti. Dakle, utvrđene razlike pokazale su napredak u vidu boljeg razumijevanja bolesti u općoj populaciji, kao i poboljšanja u nekim vidovima medicinskih postupaka. Ipak, u ovom endemskom području jo. uvijek nedostaje najvažnija mjera, a to je stvaranje i provedba boljeg nacionalnog programa za kontrolu ove bolesti

    Similar works