Društvena ekskluzivnost čitateljskih društava u Dalmaciji tijekom prve polovice 19. stoljeća (EN)

Abstract

Reading societies, known as the gabinetto di lettura, or the casino, appeared in Dalmatia in the middle of the 18th century modelled on their Western European, North Italian and Austrian counterparts. They became centres of social and cultural life in the region. However, their number was very small in comparison with other Central and Western European countries. In spite of that, their statutes can serve a historian as very fertile and useful historical sources. First of all, they can reveal the importance given to books and reading as well as changing attitude towards reading in the course of time. They can also indicate social structure of the reading circles as well as the interaction and communication among the members. In addition, they can reveal the participation of women in social and cultural life, internal functioning of the society, etc. Based on the statutes of several reading societies of the 19th century, this work suggests several important issues. First, it shows that in the first half of the 19th century the membership of these societies was still select and prestigious, acquired by position on the social scale. In other words, reading societies were still confined to very narrow social circles of the educated. Although in Western parts of Europe the reading public became more heterogeneous and open, in Dalmatia reading still preserved its exclusive features. Second, the work also suggests that what some historians of book and reading called the ”reading revolution” or ”revolution in reading” occurred in Dalmatia much later, and even then mostly in urban areas. Some changes in reading habits occurred in the region, albeit to a limited extent and with less influence on society as a whole. Third, the work also demonstrates that from the 1840s reading acquired a new dimension, becoming open to the more social strata and gradually losing its exclusive character. The reading societies, lending libraries and other cultural institutions established in the course of the 1840s did not limit their memberships by the social parameters. The only criterion seems to have been activity work for the benefit of the nation and its education. Yet, it may be concluded that what had happened in most of Central and Western Europe in the late 18th century, occurred in Dalmatia only at the very end of the 19th and beginning of the 20th century. However, without an actual account of the membership of these societies and their reading habits (still missing in Croatian historiography due to a lack of information on the members and their numbers), it is difficult to give a completely accurate picture of the degree to which reading became significant in the early 19th century. Along with information on the amount of money set aside for new reading material and the increase of the library inventories (which has not yet been found), this would certainly shed new light on the importance of books and reading had in the first half of the 19th century.   Keywords:Dalmatia; 19th century; reading; reading societies; ”reading revolution”; casino; gabinetto di letturaČitateljska su se društva, poznata i kao gabinetto di lettura ili kazina, u Dalmaciji pojavila sredinom 18. stoljeća, postavši središtima društvenoga i kulturnog života regije. Premda su nastala prema uzoru na slična zapadnoeuropska, sjevernotalijanska i austrijska društva, njihov je broj u usporedbi sa zemljama Srednje i Zapadne Europe bio veoma malen. Usprkos tomu, njihovi su statuti iznimno dragocjen i koristan povijesni izvor, koji nam može razotkriti ne samo važnost koja je pridavana knjizi i čitanju već i mijenjanje odnosa prema čitanju tijekom vremena. Statuti čitateljskih društava također mogu poslužiti pri rekonstrukciji društvene strukture čitateljskih krugova, kao i interakcije i komunikacije samih članova. Oni mogu rasvijetliti i pitanje sudjelovanja žena u cjelokupnome društvenom i kulturnom životu, razotkriti unutrašnje funkcioniranje društva itd.Ovaj rad, koji se temelji na analizi statuta nekoliko čitateljskih društava 19. stoljeća, donosi nekoliko zaključaka. Ponajprije ukazuje na to da je u prvoj polovici 19. stoljeća članstvo u čitateljskim društvima još uvijek bilo determinirano položajem na društvenoj ljestvici i rezervirano samo za uzak krug obrazovanih. Premda je u Zapadnoj Europi čitateljstvo bilo znatno heterogenije, a članstvo u čitateljskim društvima otvoreno svim društvenim slojevima, u Dalmaciji je čitanje zadržalo obilježja ekskluzivnosti. Rad također ukazuje na to da se pojava koju pojedini povjesničari knjige i čitanja nazivaju „čitateljskom revolucijom” ili „revolucijom čitanja” u Dalmaciji zbila znatno kasnije, a čak i tada većinom u urbanim krajevima, te su stoga promjene u čitateljskim navikama bile uglavnom ograničenog dosega i utjecaja na cjelokupno društvo. Nadalje, rad ukazuje i na to da od 1840-ih godina čitanje zadobiva novu dimenziju, postajući dostupno i širim društvenim slojevima te gubeći pritom postupno svoje ekskluzivne karakteristike. Čitateljska društva, posudbene knjižnice i druge kulturne institucije utemeljene tijekom 1840-ih godina nisu svoje članstvo ograničavale društvenim parametrima. Jedini je uvjet bilo djelovanje za dobrobit nacije i njezino prosvjetljenje. Naposljetku, može se zaključiti da su se promjene na području kulture čitanja, koje su se u Srednjoj i Zapadnoj Europi zbile potkraj 18. stoljeća, u Dalmaciji dogodile tek krajem 19. ili čak početkom 20. stoljeća. Međutim, točnu procjenu promjene odnosa prema čitanju i rastu njegove važnosti početkom 19. stoljeća teško je dati bez analiza strukture članstva i čitateljskih navika samih članova te visine iznosa koji su izdvajani za nabavu nove građe i povećanje knjižnog fonda, a koje do sada još nisu učinjene u hrvatskoj historiografiji zbog nedostatka povijesnih izvora. Takvo bi istraživanje zacijelo dodatno rasvijetlilo ulogu koju su knjige i čitanje imali u Dalmaciji tijekom prve polovice 19. stoljeća