Sve vrste maziva smatraju se zagađivačima okoliša. Otpadna maziva svrstana su među opasne, toksične i kancerogene otpadne materijale, zagađivače zemljišta, vode i atmosfere. Nositelji toksičnosti i kancerogenosti su, prije svega, produkti oksidacijske i termičke razgradnje maziva. Procesi oksidacije maziva odvijaju se konstantno, ne samo tijekom eksploatacije, već i tijekom skladištenja, pri čemu nastaju kiseli produkti, smole i asfalteni. Pod utjecajem visokih temperatura, uz katalitičko djelovanje vrućih metalnih površina klipova i cilindara, nastaju štetni produkti koji sadrže policikličke aromate (PCA) različitih potencijala kancerogenosti. U nekim otpadnim uljima otkrivena je prisutnost polikloriranih bifenila (PCB), vrlo toksičnog i kancerogenog djelovanja, koji razara imunološki sustav organizma. Osim toga, otpadna ulja sadrže dušikove i sumporne okside, kao produkte izgaranja goriva s kojima dolaze u dodir.
Nekontrolirano razlijevanje otpadnih ulja opasno ugrožava okoliš narušavajući prirodnu ravnotežu. Posljedice zagađenja okoliša su danas očigledne: globalno zagrijavanje našeg planeta je uzrok učestalih uragana, poplava, tsunamija, suša itd.
Uvođenje precizno definirane zakonske regulative u oblasti upravljanja otpadnim mazivima i jačanje ekološke svijesti pomaže spoznaji da je zaštita okoliša, ma kako se činila skupom, još uvijek jeftinija od cijene sanacija nastalih šteta. Osim toga, planet Zemlja nije dat samo nama na korištenje i zato imamo obvezu sačuvati ga i za buduće generacije, naše potomke
