Problematika pomorskog dobra, točnije određivanje granica pomorskog dobra je važno prvenstveno zbog delimitacije pojasa pomorskog dobra kao općeg dobra na kojem se ne mogu stjecati stvarna prava od ostalih nekretnina u pravnom prometu. Autorica se detaljnjije osvrće na vodenu, podmorsku i kopnenu komponentu, pri čemu je najveća pažnja posvećena kopnenoj komponenti, kao najspornijoj u pravnoj praksi i teoriji. Daje se i prikaz postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra s kritičkim osvrtom na pojedina zakonska rješenja. Kada se govori o utvrđivanju granice pomorskog dobra, nametnulo se pitanje pravne naravi te odluke, odnosno može li se ona smatrati konstitutivnom i li deklaratornom. Autorica se zalaže za stajalište da bi odluku o granici pomorskog dobra trebalo tretirati kao deklaratornu, jer u suprotnom, tijelo za određivanje granice pomorskog dobra imalo bi veću ovlast od zakonodavca u određivanju koje stvari spadaju u režim van pravnog prometa. Osim toga, to bi značilo da pomorskog dobra nema dok se ne donese odluka o granici, što je u suprotnosti sa zakonskim odrednicama. Iako nema obveze upisa pomorskog dobra kao općeg dobra u zemljišne knjige, ipak je potrebno učiniti vidljivim pomorsko dobro zbog njegove što bolje i efikasnije zaštite. U radu se daje i prikaz prakse sudova iz koje je razvidna sva različitost sudskog postupanja u Republici Hrvatskoj. Specifično pravno uređenje društvenog vlasništva koje se «utisnulo» u naš pravni sustav imalo je za posljedicu brojne nezakonite upise na nekretninama koje su ex lege pomorsko dobro. U pokušaju razrješenja zatečenih upisanih stvarnih prava, zakonodavac predviđa institute izvlaštenja, u slučaju valjane pravne osnove, odnosno brisanja u slučaju nevaljane pravne osnove. Pri tom ne navodi ni primjerice, ni taksativno koji bi to bili valjani naslovi i načini stjecanja stvarnih prava kada je poznato da se na pomorskom dobru oduvijek nije moglo stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava. Nedostatak evidencije pomorskog dobra, utvrđene granice na lokacijama zanemarivog opsega te nekonzistentna sudska praksa rezultirale su pravnim neredom, bespravnim uzurpacijama te niskim stupnjem zaštite pomorskog dobra.The problem areas of maritime welfare, more precisely the determination of the boundaries of maritime welfare is important primarily due to the boundary determination of the maritime wealth zone as common good to which one cannot gain the real property rights in legal transactions. The author refers in more detail to the aquatic, sub-sea and mainland component where the main emphasis is placed on the mainland components as the most disputable in legal practice and theory. An analysis of the procedure to determine boundaries of maritime welfare is given with reference to certain legal solutions. When one speaks of the boundary determination of maritime welfare, the question of the legal nature of that decision arises. In other words, whether it can it be considered as constitutive and declarative. The author supports the viewpoint that the decision on the boundary determination of maritime wealth should be treated as declarative because otherwise the body for determining maritime wealth boundaries would have greater power from the legislature in the determination of which things belong to the regime of out of legal transaction. Apart from this, it would mean that maritime wealth is non-existent until a decision is brought about the boundary. This is in conflict with legal determinants. Even though it is not necessary to register maritime wealth as common good in the land titles register, it is nevertheless necessary to make maritime wealth visible in order to provide better and more efficient protection. In this paper an analysis is given of the court practice from which all the differences of court procedure in the Republic of Croatia are evident. Specific legal regulation of social ownership, which ‘has imprinted itself’ onto our legal system, has resulted in numerous illegal registrations to property which is ex lege maritime wealth. In the attempt to absolve the gained registered real rights, the legislature provides the institutions of dispossession in the case of validly legal foundations, and removal in the case of invalid legal foundation. In addition, it is not stated neither by example nor taxatively what could be valid titles and means of acquiring real rights because it is known that neither the acquirement of ownership nor any other real rights to maritime wealth have ever been possible. The lack of documentation of maritime wealth, determined boundaries in locations of negligible magnitude and inconsistent legal practice have resulted in legal chaos, illegal usurpation and a low level of maritime wealth protection
