Akvakultura je industrija u razvoju s ukupnom globalnom vrijednošću od 56 milijardi dolara. Proizvodnja se temelji na oko 210 vrsta, od kojih šarani i kamenice imaju najveću proizvodnju. Neke od vrsta u akvakulturi nastoje se proizvodno unaprijediti ciljanim selekcijskim radom, koji se primarno temelji na metodama populacijske genetike. Glavni cilj uzgojnih programa u akvakulturi jest povećanje profitabilnosti i održivosti, uz očuvanje genetske varijabilnosti uzgajanih vrsta. Aktualnim uzgojno–selekcijskim programima nastoje se unaprijediti salmonidi, škampi i tilapije, uz napomenu da su pozitivni učinci kod salmonida najizraženiji. Tijekom zadnjih desetljeća razvoj molekularne genetike omogućio je pojačavanje selekcijskoga pritiska putem uporabe genetskih markera koji imaju izravne ili posredne učinke na proizvodne odlike. Cilj je ovog rada prikazati nova dostignuća, mogućnosti, ali i probleme pri integraciji markerima potpomognute selekcije u akvakulturi.Aquaculture is an increasing industry, with a total value of 56 billion US$. Production is based on about 210 species of which the carps and oysters have the largest world–wide production. Aquaculture industry strives to improve production of some species with selection targeted work, which is primarily based on methods of population genetics. The main goal of breeding programs in aquaculture is to increase the profitability and sustainability, while maintaining genetic variability in the cultured stock. Current breeding selection programs strive to improve salmonids, shrimps and tilapia with the proviso that the positive effects at salmonids are most stated. During the last decade development of molecular genetics provides the ability of increasing selection pressure through the use of genetic markers that have direct or indirect effects on the production value. The aim of this work is giving the display of new achievements, capabilities, but also having problems in the integration of marker assisted selection in aquaculture
