Unutar znanstvene i društvene marginalizacije društvenih znanosti politička znanost prednjači u obavljanju sve sporednijih uloga. Iako ima izrazite strukturalne prednosti za uspješno istraživanje ne samo političkih nego i egzistencijalnih društvenih problema, ona i sama tendira marginalnijim društvenim temama te još većem suženju svojih kompetencija. To se može promijeniti već u aktualnoj svjetskoj krizi, ali samo ako se promijene uvriježene istraživačke strategije politologa. Orijentacija na rješavanje problema,
osobito najvećih, ponajviše će unaprijediti javne politike kao politike razvoja, ali samo ako cijela politička znanost postane integriranom, bolje utemeljenom, dinamički i razvojno orijentiranom, te bolje umreženom u širi sustav znanosti. Svjetska kriza ima duboko segmentirane uzroke, ne samo financijsko-ekonomske nego i konstitutivne i cikličke političke, političko-ekonomske i javnopolitičke. To pokazuje politička teorija ciklusa. Sinergija javnih politika koja je neposredno uzrokovala krizu može iz nje i izvesti, ali samo ako se
američka država i suvremeni svjetski sustav re-moderniziraju. Uz nastavak razvoja meritokratski odijeljene, ali demokratski kontrolirane javnopolitičke vlasti kao pete (ili sedme) vlasti u diobi vlasti.Within the scholarly and social marginalisation of social sciences, political science is in the forefront of taking an ever more secondary role. Even though it has got some distinct structural advantages for successful research on not only political, but also existential
social problems, it has itself showed a tendency toward more marginal social issues and an increased limitation of its competences. This can be changed even in the current world crisis, but only if conventional research strategies of political scientists change,
too. An orientation toward problem solving, especially toward solving major problems, will largely improve public policies as policies of development, but only if political science as a whole becomes integrated, more well-founded, dinamically and developmentally oriented and more networked into the broader scientific system. The world crisis has got deeply segmented causes, not only financial-economic, but also constitutive, cyclical-political,political-economic and public-policy causes. This is suggested by the political cycle theory. The synergy of public policies which has directly caused the crisis can also break it, but only if the U.S. government and the contemporary world system remodernise, in addition
to the development of meritocratically separate, if democratically controlled, public-policy government as the fifth (or seventh) branch of government in the separation of powers
