U EU je shvaćena bit konvencije iz Ria de Janeira da se na bioraznolikosti moraju temeljiti poljoprivredne politike. Ruralna politika EU predviđa uostalom čitav niz agroambijentalnih mjera koje nagrađuju poljoprivredna poduzeća koja prakticiraju akcije održivog ambijentalnog razvoja. Situacije koje su smatrane kao prijetnje okolišu jesu, pretjerano iskorištavanje resursa, nestanak bioraznolikosti i napuštanje tala što može prouzročiti gubitak obrađenog sloja, stolječima obrađivanog od strane čovjeka koji je dao ruralnom ambijentu dignitet habitata i pejzaža. Maslinarstvo, svojstveni element mediteranskog pejzaža predstavlja u tom smislu primjer kulture zaštite i sveopćeg održavanja. Usmjerena politika održivosti mora odgovarati ekonomskom, socijalnom i ekološkom problemu, osim favoriziranja usmjerene proizvodnje u interesu potrošača. Maslinarstvo ne implicira nužnost povratku tradicionalnom načinu obrađivanja kao kod slučaja biološke proizvodnje kada se mora voditi računa o fitosanitarnom i prirodnom načinu proizvodnje kako bi izbjegli korištenje pesticida.Ponovni pokušaji razvoja maslinarstva ne mogu se oslanjati na dotada korišteni biljni materijal. Treba analizirati fleksibilnost genotipa ne bi li slučajno provocirali eventualnu biološku katastrofu, što se već desilo kod ostalih voćnih vrsta nekontroliranom upotrebom sorata od jednog do drugog područja potpuno različitih osobina. Time je sortama oduzeta odlučujuća uloga svojstvene proizvodnje. Događaji koji naslućuju privredno oživljavanje modernog maslinarstva i u onim zemljama gdje nema tradicionalne proizvodnje, razni međunarodni pokušaji usmjereni prema zaštiti bioraznolikosti sačinjavaju idealni instrument za promociju novih modela za održivu proizvodnju.The UN have grasped the idea of the Convention in Rio de Janeiro to make biodiversity the keystone of agricultural policy.Plans in the rural policy in the UN include a series of agroenvironmental measures to reward agricultural firms practising sustainable environmental development.
The situations considered damaging for the environment are overexplotation of resources,disappearance of biodiversity and abandonment of soils which may cause loss of the layer that has been cultivated by man for centuries giving the rural environment dignity of habitat and landscape.
Olive growing,a characteristic element of Mediterranean landscape is an example of protection and general survival.The targeted policy of sustainability must meet the economic,social and ecological problems besides favouring targeted production in the interest of consumers.
Olive growing respecting the environment does not mean returning to traditional cultivation as in the case of biological production when phytosanitary and natural methods of production must be considered in order to avoid the use of pesticides.
Repeated attempts to develop olive growing cannot rely on the plant material used so far.Genotype flexibility should be analyzed not to provoke a biological disaster which has already happened with other fruit varieties by unconrolled use of varieties in areas of quite different characteristics.Thus the varieties have been deprived of their important role in production. The events indicative of economic revival of modern olive growing in the countries where olives have not been traditionally grown,various international attempts directed at protection of biodiversity are an ideal instrument of sustainable production
