Mihovil Lukić

Lukić, Mihovil

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

MIhovIl lukIć1Peter CarruthersThe Opacity of Mind. An Integrative Theory of Self-KnowledgeOxford University Press, Oxford, 2011, 448 str.Knjiga The Opacity of Mind (Netransparentnost uma) govori o znanju o vlastitim mentalnim stanjima  Znanje o samome sebi je tema koja se javlja u raznim filozofskim disciplinama, ali ovdje je obrađena samo u kontekstu filozofije uma, tj  problema tuđih umova  Problemom tuđih umova se tvrdi da nemamo dobrih razloga za vjerovanje u mentalna stanja drugih ljudi  Zagovornici simulacijske teorije i teorije teorije već tridesetak godina vode žustru i zanimljivu raspravu o načinu na koji dolazimo do tuđih mentalnih stanja  Gotovo svi sudionici debate slažu se da teorija pripisivanja men-talnih stanja drugima mora ponuditi i model pristupa vlastitim mentalnim stanjima  Teorija pristupa interpretiranjem osjetilnih podataka (Interpretive sensory access, ISA), izložena u knjizi, objašnjava na koji način dolazimo do vlastitih osjetilnih iskustava i do vlastitih propozicijskih stavova  Peter Carruthers je ugledan stručnjak u područjima filozofije uma i kogni-tivnih znanosti  Poznat je po svojoj teoriji svijesti, tzv  teoriji višeg reda,2 te po vrlo uspješnoj obrani teze o masivnoj modularnosti uma 3 Predmet je 1 Diplomski studij filozofije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu; mihovil lukic@ya-hoo com2 Higher Order Theory of Consciousness (HOT), koja tvrdi da svijest čine mentalna stanja višeg reda, npr  vjerovanja o vjerovanjima 3 Zagovornici ove teze vjeruju da se um sastoji od mnogo kognitivnih modula sa specija-liziranim područjem rada  Niti jedan dio uma nije zadužen za sve vrste problema  206 SCOPUS 26 / PRIKAZI KNJIGAnjegova interesa i pitanje pripisivanja mentalnih stanja drugim ljudima, a pobornik je teorije teorije  Profesor je filozofije na Sveučilištu u Marylandu  Predavao je i na Sveučilištu u Sheffieldu gdje je i osnovao Centar za kogni-tivne znanosti Hang Seng  Većina autora i danas, unatoč biheviorizmu i psihoanalizi, smatra da je na-čin na koji dolazimo do vlastitih mentalnih stanja bitno različit od načina na koji dolazimo do mentalnih stanja drugih ljudi  Carruthers predstavlja model prema kojem do znanja o vlastitim i do znanja o tuđim mentalnim stanjima dolazimo na potpuno isti način – interpretirajući osjetilne podat-ke  Sustav teorije uma ima izravan pristup osjetilnim iskustvima, no pro-pozicijskim stavovima takav pristup nema nikad  Do stavova dolazimo interpretirajući osjetilna iskustva, upravo kako to radimo i sa stavovima drugih ljudi  Sustavu teorije uma transparentno su dostupna percepcijska, propriocepcijska i imaginativna stanja, ali i neki dijelovi afektivnih stanja kao što je reprezentacija objekta na koji je afekt usmjeren  Sustav nikada nema izravan pristup vjerovanjima, odlukama, zaključcima ili dvoumljenju, procjenjivanju vlastitih kognitivnih sposobnosti itd  Naglasak knjige je na trenutnim mentalnim stanjima i procesima  Ako nemamo izravan pristup trenutnim mentalnim stanjima, malo je vjerojatno, smatra Carruthers, da su nam pozadinska mentalna stanja dostupna transparentno  Knjiga nije namijenjena početnicima u filozofiji uma, no Carruthers je svo-jim jasnim i razumljivim pisanjem čini dostupnom većini zainteresiranih čitatelja  Ostajući konzistentan svome stilu, autor prikazuje velik broj empi-rijskih istraživanja iz različitih znanstvenih disciplina kao što su: razvojna psihologija, komparativna psihologija, neuroznanost, kognitivna neurozna-nost, društvene znanosti i psihijatrija  Čitava je knjiga jedan opsežan argu-ment na najbolje objašnjenje koji uključuje i prikaze velikog broja protivni-čkih teorija  Raspored kojim se bavi pojedinim istraživanjima i teorijama 207Mihovil lukić, P. Carruthers, The Opacity of Mindponekad je teško pratiti, ali kao što kaže Aidan McGlynn u svojem prikazu ove knjige, zbog toga su od velike pomoći česti zaključni odlomci i zaklju-čno poglavlje  U Carruthersovim smo radovima navikli na dobre formalne prikaze argu-menata  U ovoj knjizi nema niti jednog, ali to je opravdano karakterom pristupa problemu  Cilj knjige je pokazati da teorije introspekcije nisu plau-zibilne, ali ne s a priori argumentima kao što je običaj još od Wittgensteina, nego procjenjujući empirijske dokaze  Procjenjivanje i uspoređivanje empi-rijskih istraživanja nisu toliko pogodni za prikazivanje u formalnom obliku Po pitanjima uma i mentalnih stanja, Carruthers je realist  Um vidi kao nešto mnogo više od naših svjesnih stanja, što kognitivne znanosti čini nu-žnima za njegovo istraživanje  Da bismo razumjeli um, moramo razumjeti procese i mehanizme koji stoje iza svjesnih stanja  Mentalna stanja sma-tra stvarnim stanjima, ali ne dispozicijama za ponašanje  Mentalna stanja stvaraju dispozicije za ponašanje samo u kombinaciji s drugim mentalnim stanjima  Prema tome, mentalna stanja su konceptualne strukture koje su uzročno povezane s dispozicijama za ponašanja Odmah u prvom poglavlju Carruthers stavlja sve karte na stol, i to vrlo uredno i precizno  Teoriju iznosi kao skup četiriju teza koje zajedno tvrde da imamo samo jedan sustav za pristup mentalnim stanjima, kako u prvom, tako i u trećem licu  Taj sustav je usmjeren „prema van“ zato što se razvio za pomoć u društvenim interakcijama naših evolucijskih predaka, čija je socijalna okolina postajala sve kompleksnija  Sustav teorije uma ima pri-stup samo osjetilnim podacima zbog toga što mu je primarna funkcija bila čitanje tuđih misli  Tek kasnije sustav je okrenut „prema unutra“, na vlastita mentalna stanja  Bojno polje na kojem će se autor ove knjige razračunavati s protivnicima bit će šest empirijski provjerljivih predviđanja njegove teorije  Ljudima je intuitivno vjerovanje da do vlastitih mentalnih stanja dolazimo 208 SCOPUS 26 / PRIKAZI KNJIGAizravno  Prema tome, oni koji pretpostavljaju introspekciju mogu se uvi-jek, ako im ostali argumenti ne uspiju, pozvati na intuitivnost svoje teorije  Carruthers smatra da ta intuicija nije relevantna u teorijskim razmatranji-ma  Poziva se na slučajeve pacijenata s podijeljenim mozgom, kojima je prerezano žuljevito tijelo (Corpus Callosum) 4 Njihove polutke mozga ne mogu komunicirati, a pacijenti će zbog toga na čudan način objašnjavati svoja ponašanja, i to onako kako bismo očekivali da svoja mentalna stanja interpretiraju  No ipak, osjećaj s kojim izvještavaju o svojim mentalnim sta-njima isti je kao i kod zdravih ljudi  Snažna podrška koju dobiva od nekoliko etabliranih teorija iz kognitivnih znanosti jedna je od jačih strana Carruthersove teorije  Teorija globalnog radnog prostora, Bernarda Baarsa, osmišljena je kao teorija svijesti, pomo-ću koje se tvrdi da svijest čine isključivo osjetilni podaci koje perceptivni sustavi odašilju nizu konceptualnih sustava  Carruthers postavlja sustav teorije uma kao jedan od tih sustava  Radno pamćenje, koje je druga pove-znica s kognitivnim znanostima, služi za zadržavanje i manipuliranje tim globalno odašiljanim podacima 5 U ovom se sustavu stvaraju unutarnji go-vor i ostali oblici imaginacije, što je vrlo bitna sastavnica Carruthersove teorije  Hipotezom o socijalnoj inteligenciji tvrdi se da su ljudski mozak i ljudske kognitivne sposobnosti toliko napredne u odnosu na druge životinje 4 Žuljevito tijelo je dio mozga putem kojeg dvije polutke komuniciraju  U jednom istraži-vanju pacijentu su na lijevoj strani ekrana prikazali naredbu „HODAJ!“  Slika je otišla u desnu polutku mozga, a sustav za jezik (kao i sustav teorije uma) nalazi se u lijevoj  Zbog toga što sustav za jezik nema pristup podacima iz desne polutke, pacijent je na pitanje kamo ide odgo-vorio: „U kuhinju po Coca-Colu “5 Specifično, model radnog pamćenja Alana Baddeleyja  Baddeley radno pamćenje dijeli na četiri sastavnice: središnjeg izvršitelja, fonološku petlju, vidno-prostorni blok za skiciranje (VPBS), te epizodički spremnik  Središnji izvršitelj, upravljan pažnjom, zadržava osjetilne po-datke i manipulira sadržajem fonološke petlje (npr  unutarnji govor) i VPBS-a (npr  vizualna imaginacija)  U epizodičkom spremniku ti sadržaji dolaze u interakciju s epizodama iz dugo-ročnog pamćenja 209Mihovil lukić, P. Carruthers, The Opacity of Mindzbog kompleksnih društvenih interakcija u kojima žive  S tom hipotezom, Carruthersove tvrdnje o evoluciji sustava teorije uma idu ruku pod ruku Teorije koje su obrađene u ovoj knjizi mnoge su i raznolike te ih je nemo-guće sve izložiti u ovom prikazu  One uključuju teorije koje tvrde da vla-stitim propozicijskim stavovima imamo izravan (ne-interpretativan) pristup putem osjetilnih stanja, te niz teorija koje izravan pristup nalaze u raznim kognitivnim i neuralnim mehanizmima, no najviše pozornosti posvećeno je teorijama unutarnjeg osjetila  Carruthers u njih ubraja sve teorije koje pret-postavljaju neki mehanizam koji bi bio analogan osjetilnim mehanizmima, ali usmjeren prema vlastitim propozicijskim stavovima, te ih smatra svojim najizravnijim protivnicima  Zbog ovako grubog kriterija podjele neki au-tori koji su inače na protivničkim stranama, kao npr  Goldman (zastupnik simulacijske teorije) i Nichols i Stich (zastupnici teorije teorije), našli su se u istom košu  Širina znanstvenih disciplina iz kojih Carruthers navodi istraživanja relevantna za temu je zavidna  Interpretacije tih istraživanja uglavnom su uspješne, a posebno su zanimljive interpretacije onih istraži-vanja koja se tradicionalno smatraju kao dokazi za izravan pristup vlastitim propozicijskim stavovima Na kraju knjige Carruthers sažima argument čitave knjige  Ponovno iznosi svih šest predviđanja te procjenjuje jesu li potvrđena empirijskim istraži-vanjima  Zaključuje da su sva osim jednog dobro potvrđena  No mislim da to i nije baš tako  U najboljem slučaju, neka istraživanja potvrđuju njegovu teoriju, a neka ne potvrđuju nijednu  Svako istraživanje koje je Carruthers interpretirao u svoju korist, interpretirano je jednako plauzibilno i na neki drugi način  Sama činjenica da su moguće razne plauzibilne interpretacije, pokazuje kako navedena istraživanja nisu presudna  Empirijska istraživanja svakako jesu relevantna, no potrebno ih je pažljivije konstruirati da bi ona donijela konačnu odluku  210 SCOPUS 26 / PRIKAZI KNJIGADrugi zaključak koji autor iznosi u posljednjem poglavlju jest da, zbog toga što ne postoje svjesne odluke, ne postoje ni svjesni subjekti  Da bi netko bio svjesni subjekt, koji snosi moralnu i pravnu odgovornost, obično se sma-tra da mora biti svjestan svojih odluka  Carruthers smatra kako će se u budućnosti koncepti svjesnog subjekta i odgovornosti morati promijeniti  Ova primjedba temelji se na pretpostavci da su svjesna stanja ili globalno odašiljana, ili da su to stanja više razine, a argument nije dovoljno razrađen Visoki kriteriji koje Carruthers postavlja za bilo koju teoriju znanja o vlasti-tim mentalnim stanjima uključuju evolucijsku, neuralnu i kognitivnu razinu  Teorije moraju objasniti zašto bi sustav koji postavljaju uopće bio razvijen prirodnim odabirom  Moraju ukazati na neuralnu strukturu u kojoj je ute-meljen  Moraju i pokazati kako je realiziran na kognitivnoj razini te kako se uklapa u dosad poznatu kognitivnu arhitekturu uma  Njegova teorija dobro odgovara na sve navedene zahtjeve  Uz to, Carruthers je pokazao da intui-cija introspekcije koju imamo nema nikakav značaj pri procjenjivanju teo-rija, što je jedan od najvećih izazova teorijama koje negiraju introspektivni pristup vlastitim mentalnim stanjima  Zaključak da njegova teorija najbolje objašnjava baš sve empirijske dokaze ipak je prehrabar, ali takvi zaključci su razumljivi kada netko izlaže vlastitu teoriju  Knjiga The Opacity of Mind, bez obzira na to, automatski je postala dijelom obvezne literature svakome tko se bavi pristupom vlastitim mentalnim stanjima 6 Osim toga, čini se da ISA teorija ima utjecaj i na debatu oko čitanja misli u trećem licu, jer ve-ćina oblika simulacijske teorije, koji su otkrićem zrcalnih neurona i proce-sa zrcaljenja dobili veliku prednost nad teorijom teorije, pretpostavlja neki oblik introspektivnog pristupa vlastitim mentalnim stanjima  Ova je knjiga 6 Google Znalac broji 71 navod ove knjige, a članak „How we read our own mind: The relationship between mindreading and metacognition“ iz 2009  godine koji ukratko predstavlja ISA teoriju je naveden još 252 puta  (http://scholar google com/citations?user=5K6DxAsAAAAJ&hl=hr, pristupljeno: 08  ožujka 2014 )211Mihovil lukić, P. Carruthers, The Opacity of Minddovoljno poljuljala plauzibilnost vjerovanja u takav pristup da se prednost simulacijske teorije smanjila  Dodatne rasprave i istraživanja nužni su kako bi se riješila debata između simulacijske teorije i teorije teorije  

P. Carruthers, The Opacity of Mind. An Integrative Theory of Self-Knowledge

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia