Maja Povrzanović Frykman

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Nar. umjet. 36/2, 1999, str. 159-187, PRIKAZI178podataka, dinamiku a ne statiku društvenih sustava, u hrvatskoj se etnologiji tek zaimlju.Odmicanjem od tradicionalnih pristupa, odnosno uvoenjem drukije sistematizacije uprezentaciju razliitih aspekata obitelji i obiteljskih odnosa, slovake su etnologinjepokazale kako i jedna "tradicionalna" tema može potaknuti svježa itanja i komparativnaistraživanja u kontekstu širem od slavenskoga.Jasna APO ŽMEGAMattijs van de Port, Gyp-sies, Wars and Other Instan-ces of the Wild, Civilisationand its Discontents in a Ser-bian Town, Amsterdam Universi-ty Press, Amsterdam 1998., 266 str.Srbi, Cigani i rat kljune su rijei knjige Ci-gani, ratovi i drugi primjeri divljega: Nelago-da u kulturi u jednom srpskom gradu. Baka-nalije, Brueghel i Balkan pojmovi su pak skojima se itatelj suoava u uvodnom opisuautorove oproštajne veeri u krmi "Na krajusveta", negdje u vojvoanskoj ravnici, a ijievokativni potencijal ostaje neposustalimzamašnjakom   opisa,  analize  i  interpretacijasve do posljednje stranice. Radi se o engleskom izdanju knjige nastale na temeljudisertacije amsterdamskog antropologa Mattijsa van de Porta, ije je nizozemsko izdanjenagraeno uglednom akademskom nagradom zaklade Premium Erasmianum. Autor je knjiguteorijski utemeljio na radovima Turnera, Douglasove, Geertza i Taussiga, a napisao je natemelju života i terenskoga rada u Novom Sadu od ožujka 1991. do ožujka 1992.Tema je knjige otkrivanje znaenja vojvoanskih kafana za njihove novosadskeposjetitelje, koji, osloboeni uživo izvoenom ciganskom glazbom, namjerno "gubekontrolu" i prekorauju graanskom kulturom zadane granice poželjnog "kulturnog"ponašanja, izražavajui "flagrantni prezir spram razumnosti". Ponašanje u kafani van dePort objašnjava prihvaanjem bezumlja — bezumlja koje je ritualno utjelovljeno uzcigansku glazbu, a koje u krajnjem svojem izrazu rezultira paravojnim nasiljem i ratnimzloinom.Granina su podruja potencijalno multikulturna i kozmopolitska, ali su esto i ratnapodruja. Novosaani žive u takvome podruju, koje je istodobno smješteno na europskupolitiku i kulturnu periferiju, pa otuda i dvojbe u vlastitu vrijednost pri neprestanimusporedbama s "pravim" Europljanima. U opetovanom ratovanjima na prostorima Balkanavan de Port pronalazi objašnjenje implicitnog znanja Novosaana o potencijalu okrutnostii potencijalu patnje u ratu kao temeljnoj životnoj istini. To pak implicitno znanje, tumaivan de Port, Novosaani u svojoj civiliziranoj svakidašnjici potiskuju da bi zaboravilipodrivenost vlastitog povjerenja u "svijet pria". "Reformna škola rata" ui ljude potrebida imaju fiktivnu, kulturom osiguranu stvarnost, dok im istodobno onemoguava iskrenopovjerenje u bilo koju priu. Ipak, fini ljudi u Novome Sadu uporno nastoje vjerovati usvoje prie o vlastitoj "pripadnosti Europi", u svoju nepremostivu razliitost odprimitivaca, Balkanaca, dooša, zapravo od svih drugih Srba. Razgovarajui s autorom,iritirani su bilo kakvom aluzijom na svoju vezu s Ciganima. No fascinacija Ciganimaautoru je oita, a svojim istraživanjem potvruje i objašnjava potrebu zaprotivcivilizacijskim konceptom "ciganskog carstva", koje se ozbiljuje u ekstatinojatmosferi vojvoanske arde. Ona nije "izumirui anakronizam", ve "enklava teatralnedivljine" u kojoj ciganska glazba, lomljenje aša i krvave ruke, ekstatini ples, erotika iopijanje nude ozbiljenje, dodir s temeljnim istinama ljudskog postojanja u "kultubezumlja", u "orgijastikom kršenju svakidašnjih pregnua". Prava i jedina relevantnaistina je u tjelesnom iskustvu boli i ekstaze, a ona se u ciganskoj ardi kao "prostorudoticaja divljine i civilizacije" može priznati i osjetiti. Izvori znanja su u svijetu prijejezika, u bezimenom, bezoblinom, predkulturnom svijetu; sve su drugo laži, maske,Nar. umjet. 36/2, 1999, str. 159-187, PRIKAZI179prazne prie. Po izlasku iz kafane, nelagoda koja proizlazi iz ratovima podrivenogpovjerenja u "svijet pria", biva potisnuta u sferu implicitnog socijalnog znanja. Noupravo implicitna kolektivna spoznaja fragilnosti svih pria i temeljne istine ljudsketjelesnosti (i bestijalnosti koja drugog ovjeka svodi na — unakaženo — tijelo) ostaje zanjih arbitrom svih znaenja.Etnografski aspekt knjige valja istaknuti kao iznimno uspio primjer višeglasnogteksta u kojemu istraživaevo osobno iskustvo ima ravnopravno mjesto, a naini"zahvaanja u empirijsko", na kojima se temelji svako antropološko znanje, transparentnisu i u tekstu neprestano propitivani. Iracionalnost utjelovljena u lumpovanjima u zcigansku glazbu prikazana je kombininacijom neupitnim literarnim darom isprianihanegdota, tekstova ciganskih pjesama, izlaganja autorovih dvojbi i otpora iz terenskogdnevnika, iskaza ratnih zloinaca i citata srpskih intelektualaca, ulomaka književnih djelai lucidnih osvrta na konstrukciju "Cigana" u srpskoj filmskoj produkciji. Knjiga jedojmljivo životna (posebice poglavlje Kafana); u dijelovima koji ne govore o ratu iduhovita (opis folklora na sceni i etnografskog muzeja te mnoga druga mjesta u poglavljuFini ljudi: balkanska buržoazija).itatelju posebno zainteresiranom za Rome, poglavlje O blatu i Ciganima, ili o ljudimai svijetu onakvima kakvi oni jednostavno jesu nudi ne samo iscrpnu bibliografiju iautorovo kritiko itanje nekih od korištenih djela nego i lucidno povezivanje raznorodnihizvora pri klasifikaciji i interpretaciji kolektivnih predodžbi i (ne samo srpskih) stereotipa"Cigana".Rat koji se van de Portu kao istrazivau "dogodio", postao je neizbježnim kontekstomistraživanja, ali isto tako neminovno i kontekstom svih itanja njegove knjige. Ne biimalo smisla zamjeriti mu što "usput" nije iscrpno objasnio ratove u Hrvatskoj i Bosni iHercegovini. No, u poglavlju Pouke reformne škole rata oit je nedostatak politikedimenzije analize — upravo u onoj mjeri u kojoj se govori o konkretnom ratu u Hrvatskoj iBosni i Hercegovini devedesetih. itirajui srpske povjesniare van de Port upozorava nametaforu "olujnih vjetrova nad Balkanom", koja rat svrstava u red elementarnih nepogoda,da bi konstratirao: "Rat pouava da svaki zamislivi tabu može biti poništen, i da svaki bivaponišten. A tamo gdje više nema tabua, pouava rat, nitko nije pošteen".Ako je tema knjige srpsko prihvaanje bezumlja (koje je devedesetih rezultiraloparavojnim nasiljem i ratnim zloinima), a opetovano ratovanje na prostorima Balkanaobjašnjenje implicitnog znanja o pogubi ljudske naravi u ratu kao temeljnoj životnojistini, onda zauuje izbor iskaza o recentnom ratu. U potpoglavlju Tišina žrtava oneizrecivosti individualnog proživljavanja ratnih uskraenosti, strahova i nasilja, citiranisu, naime, ljudi koji su iz Bosne bježali od srpskog nasilja, ljudi koji nisu bili bilo iježrtve, niti žrtve "rata uope". Jasno je da odabrani primjeri autoru služe samo kaodeskripcija rasapa smisla što ga postaju svjesni ljudi izloženi ratnom stradanju.No, rat se 1991. i 1992. nije odvijao u Srbiji, što za stranoga itatelja nije dovoljnonaglašeno. Za žrtve rat nikada nije "rat kao takav" nego iskustvo planiranog iorganiziranog nasilja s konkretnim ideološkim odrednicama. Uz to, spominjanje rata kojise 1991. zbivao tek pedesetak kilometara od van de Portova "terena" u hrvatskoga itateljamože izazvati nelagodu ne samo na mjestima na kojima se rabi termin "the Yugoslav war"nego i kad se uopeno govori o "Jugoslavenima", koji su slobodno i potpuno svjesnoodluili odabrati bezumlje ili "ljudima bivše Jugoslavije, koji su prigrlili bezumlje". Takvasu uopavanja, uostalom, neprimjerena autorovoj namjeri da objasni srpski nacionalizam ukojemu je "poimanje srpskog identiteta obilježeno pozom divljaštva" i koji u krajnjemsvom oitovanju ne nastoji to divljaštvo sakriti, ve egizibicionistiki uživa u zloinupred kamerama stranih ratnih dopisnika.Nar. umjet. 36/2, 1999, str. 159-187, PRIKAZI180Na posljetku, van de Port i sam naglašava da knjiga govori o onima koji vjeruju u — —ne sluajno, ve svrhovito odabranim bezumljem, nasiljem i zloinom definiranu —— priu o "srpskoj Srbiji". Odbacivanje racionalnosti, civilizacijskih normi ihumanistikih ideala ima vojno i strateško znaenje, tvrdi van de Port: ne-Srbi suprogonjeni i traumatizirani do te mjere da bilo kakva vizija nekog budueg života s "timbarbarima" postaje nezamislivom. A mnogi "fini ljudi", koji vjerojatno nee postatietnicima, ipak prizivaju rat da bi se "rašišenih rauna moglo poeti ispoetka", piju ukavani i razmišljaju da se odvezu u istonu Slavoniju i "upucaju desetak ustaša", pištoljemtjeraju starog Cigana da im svira i nakon toga (u kolovozu 1991.) potreseni zakljuuju da su"spremni za rat". Ideje i osjeaji što su donedavno pripisivali "primitivcima" i"Balkancima" korakom iz svijeta reprezentacija i fantazija u konkretni, fiziki svijetdjelovanja (prijetnje drugome oružjem) i iskustva (osjeaja moi nad drugim putem oružja) ukontekstu ratnog stanja postaju idejama i osjeajima i "finoga ovjeka".Maja POVRZANOVI FRYKMANMaja Godina Golija, Prehra-na v Mariboru v dvajesetih intridesetih letih 20. stolet-ja,Obzorja, Maribor 1996., 179 str.Sve donedavno prehrana, jelo, prehrambenenavike nisu bile dijelom etnologije ili socio-logije. Premda su rane etnološke studije hra-nidodijelile mjesto unutar materijalne kultu-re,ona nije izborila znatiželju znanstvenika kaošto je to bilo s nošnjom i vezom, gradi-teljstvom, kunim inventarom te drugim, jerhrana nije klasian muzejski izložak.Tek iza šezdesetih godina dvadesetoga stoljea jelo izaziva pozornost etnologa, a u okvirusociologije kulture, i sociologa.Ova užurbana dinamika ipak nee obuhvatiti sve stilove današnje etnologije. Prirodnodobro pretvara se u kulturno, no fiziološka važnost hrane i dalje je naglašena, pa etnolozisve manje istražuju sami, a sve eše u interdisciplinarnom timu.Disertacija Maje Godine Golije, uobliena u itko pisanu knjigu, uvodno donositemeljne teorijske koncepcije prouavanja prehrane kao kulturnoga dobra.Kulturnopovijesni pristup problemu pripisuje etnolozima Günteru Wiegelmannu, NielsuArvidu Bringéusu, Eszter Kisbán i Sergeju A. Tokarevu. Drugi teorijski koncept zastupaju ietnolozi i antropolozi: zaetnik strukturalistikoga poimanja hrane Claude Lévi-Strauss,Roland Barthes, Pierre Bordieu, Mary Douglas, Ulrich Tolksdorf.Autorica se zaustavlja na dvama primjerima i posebno razlaže Wiegelmannov te potomi Tolksdorfov model istraživanja prehrane. Oba su modela izazvala reakcije etnologa iautorica ih temeljito razlaže. Iscrpna je i u navoenju kritika upuenih temeljnimstavovima C. Lévi-Straussa glede prouavanja prehrane. I sama je zagovornicadinamikoga modela istraživanja pa se priklanja Lévi-Straussovim kritiarima (primjericekritici nespretnosti u dijelu povezivanja pripreme jela i društvene zajednice). Drugo poglavlje posvetila je rezultatima istraživanja prehrane u Sloveniji. Autoricasmatra da je etnološko istraživanje toga predmeta prilino oskudno. Usporedimo liistodobnu hrvatsku etnološku literaturu, ne bih se sasvim složila s navedenim mišljenjem.Maja Godina Golija u svojoj se studiji o prehrani Mariborana izmeu dva ratapriklonila teorijskim smjernicama povijesno-etnoloških istraživanja kulturnoga prostora.Bliza je zasadama nove povijesti, premda to ne naglašava. Novina je ovoga izdanja i upomaku prema urbanoj tematici. Starija se etnologija, kao što je ope poznato, bavilaselom pa su istraživanja o urbanom stanovništvu, a napose o njihovoj prehrani, doistarijetka i dragocjena. Ova knjiga trebala bi poslužiti kao nastavno štivo; autorica

Croatian

Mattijs van de Port, Gypsies, Wars and Other Instances of the Wild, Civilisation and its Discontents in a Serbian Town, Amsterdam University Press, Amsterdam 1998., 266 str.

Mattijs van de Port, Gypsies, Wars and Other Instances of the Wild, Civilisation and its Discontents in a Serbian Town, Amsterdam University Press, Amsterdam 1998., 266 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia