Branimira Ževrnja

Ževrnja, Branimira

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Vol. X (2008) ožujak - travanj br. 294Veterinarsko javno zdravstvo i hranidbena sigurnost (Sanita pubblica veterinaria e sicurezza alimentare)IZ LITERATURE I PRAKSEVETERINARSKO JAVNO ZDRAVSTVO I HRANIDBENA SIGURNOST (SANITà PUBBLICA VETERINARIA E SICUREZZA ALImENTARE)U lipnju prošle godine u organizaciji Talijanskog društva preventivne veterinarske medicine održana je u Rimu  konferenciju pod nazivom „Prijedlog obnove veterinarskog javnog zdravstva i hranidbene sigurno-sti“. Predsjedao je ministar zdravstva Livia Turco.U Italiji kontrolu nad zdravstvenom ispravnošću hrane životinjskog podrijetla provodi 7000 veterina-ra, kojima se pridružuju i djelatnici lokalnih sanitarnih tvrtki („Azienda sanitaria locale“, ASL) i drugih tijela kontrole (odjeli i ustanove ministarstva, regija, ASL, eksperimentalnih zooprofilaktičkih instituta - „Istituto zooprofilattico sperimentale“, IZS;, regionalnih agen-cija za zaštitu i  okoliš  -„Agenzia regionale per la prevenzione e l’ambiente“, APRA;, lučke kapetanije i ostalih). Unatoč tako brojnoj kontroli, građani u pra-vilu nedovoljno poznaju ovaj način rada, jer je riječ o poslu prevencije, koji igra glavnu ulogu u rješavanju kriznih situacija, kao što su npr pojava goveđe spon-giformne encefalopatije, slinavke i šapa ili ptičje gripe. U svrhu osiguravanja higijenske ispravnosti i kvalitete proizvoda, uz prevenciju, unutar tvrtki koje za posljedice na zdravlje porijeklom od akrilamida upućuju na to da akrilamid pokazuje karcinogeni potencijal u štakorima sličan kao ostali karcinogeni porijeklom iz hrane. Sve dosadašnje studije ukazu-ju na ograničenu sposobnost detektiranja razloga nastajanja tumora kod ljudi, međutim prisutnost akri-lamida porijeklom iz hrane neupitna je i dokazana je njegova štetnost na laboratorijskim životinjama. Zbog ozbiljnosti problema i velikog broja istraživanja koja se provode na ovu temu formirana je zajednič-ka web stranica od strane Stručnog vijeća FAO/WHO pod nazivom „Acrylamide in food” koja se ažurira novim rezultatima istraživanja zbog izmjene iskustava brojnih znanstvenika koji rade na ovom području. Prema dostupnim podacima (FAO/WHO, 2005) iz rezultata istraživanja iz 17 zemalja procje-njuje se da dnevni unos akrilamida iznosi od 0.3 do 2.0 μg/kg tjelesne mase dnevno. Kod djece se, zbog tjelesne mase, ova izloženost procjenjuje dva do tri puta većom. Dnevni unos od 1 μg/kg tjelesne mase znači da će 5-10 od tisuću ljudi oboljeti od raka tije-kom života, ali samo zbog utjecaja akrilamida.Osnovni principi za smanjivanje rizika od prisut-nosti akrilamida u hrani, formirani u obliku zaključka sjednice Vijeća FAO/WHO, su sljedeći:• hranu ne bi trebalo peći ili pržiti predugo ili na pre-visokoj temperaturi, budući da se upravo na tempe-raturama preko 120˚C dolazi do reakcije stvaranja akrilamida, što je dodatno povećano smanjenjem sadržaja vode u hrani;• ipak, sva hrana - osobito meso i mesni proizvodi - treba se termički obraditi u potpunosti, kako bi se uništili mikroorganizmi koji mogu biti uzročnici bole-sti porijeklom iz hrane;• pojava akrilamida nije dokazana kod kuhane hrane;• dosadašnji podaci o akrilamidu potvrđuju potrebu za provođenjem preporuka o zdravim prehrambe-nim navikama koje se odnose na raznovrsnu i izba-lansiranu prehranu koja uključuje veću konzumaciju voća i povrća, dok se savjetuje reduciranje unošenja masne i pečene hrane, kao i one opterećene uglji-kohidratima.■www.meso.hr 95Veterinarsko javno zdravstvo i hranidbena sigurnost (Sanita pubblica veterinaria e sicurezza alimentare)IZ LITERATURE I PRAKSEse bave poslovanjem s hranom provodi se i samo-kontrola (milijarda analiza godišnje). Također, tu je još i 720 tisuća inspektorskih posjeta te stalne kon-trole od strane veterinara, zooprofilaktičkih instituta, financijske inspekcije, centralnog inspektorijata za sprječavanje prijevara, carina i drugih. Unatoč uključenosti tolikih snaga, dolazi do poteškoća u praćenju i pronalaženju proizvoda živo-tinjskog podrijetla, a zabilježene su i poteškoće u sukobima sa “zoomafijom“, koja se koristi dopingom i krijumčarenjem životinja i lijekova (ovo je vrlo važna tema jer i liječnici i veterinari otvoreno naglašavaju svoju nemoć i smatraju neophodnim suradnju s poli-cijskim snagama u cilju uspostavljanja kontrole nad teritorijem). Ukupan rezultat je jedan oblik nepovje-renja od strane potrošača koji se žale na zbunje-nost, slabu koordiniranost te oskudne mogućnosti kriznih planova.Berlusconijeva vlada je 2004. godine utemeljila Nacionalni odbor za sigurnost hrane („Comitato Nazionale per la Sicurezza Alimentare“, CNSA), sa zadaćom razvoja suradnje s European food safety authority. Nažalost, rezultati su bili oskudni. Prema riječima Alda Grassellija, predsjednika Talijanskog društva preventivne veterinarske medicine, neophodno je potrebno učiniti da CNSA doista funkcionira, ili utemeljiti u Italiji agenciju za sigurnost hrane kakva postoji u drugim zemljama EU (FSA, AFSSA, FDA). Glavni zadatak u strukturi posla bi bio osiguravanje dostupnosti dokumenata vezanih za procjenu rizika, utemeljenih na znanstvenim, autoritativnim i neovi-snim evidencijama. Idealno rješenje za optimizaciju i poboljšanje efikasnosti kontrole hrane životinjskog podrijetla u Italiji bi bilo stvaranje jedne vrste trokuta, u kojem bi Ministarstvo ustanovilo prioritete i dalo smjernice kojih se treba pridržavati. Na toj osnovi, strukture na teritoriju (ASL, IZS, ARPA) bi funkcio-nirale koordinirano ostvarujući preglede i inspekcije imajući na umu procjene rizika izrađene od strane CNSA.Ministar zdravstva, Livia Turco – intervjuiran na sastanku - je naglasio kako postojeću razinu organi-zacije u kontroli hrane životinjskog podrijetla smatra dostatnom, te da za poboljšanje rada smatra važnim uvođenje novih inicijativa. Potrebno je naglasiti kako prema procjeni komisije za higijenu i zdravlje (Com-missione Igiene e Sanità del Senato“), u nekim regija-ma prevencija ne dostiže ni 3% sanitarnih troškova.Prema ministru, za poboljšanje kredibiliteta sustava potrebno je održavati stalan nivo nadzora, sukladan i blizak potrebama građana, koji bi garantirao transpa-rentnost i autoritativan ali razumljiv krizni plan. Da bi se to postiglo, neophodno je uspostaviti informativni i komunikacijski sustav te objasniti građanima što se svakodnevno čini za njihovu sigurnost.Što se tiče agencije za sigurnost hrane, Vlada i regije su unutar CNSA individualizirali tijela za reor-ganizaciju kako bi se riješila funkcija procjene rizika. Vrlo važna točka u politici Vlade se tiče bitnog sudje-lovanja udruga potrošača, u cilju stvaranja kompro-misnih grupa za zajedničke projekte, poput „Zaraditi zdravlje“, s namjerom izmjene modela konzumiranja i favoriziranja velikim dijelom održivog razvoja.Tijekom sastanka Silvio Barbero, nacionalni tajnik „Slow food“ organizacije, je objavio početak suradnje između svoje organizacije, Talijanskog društva pre-ventivne veterinarske medicine i Ministarstva zdrav-stva u svrhu realizacije „Projekta za obranu krhkih tkanja“. Riječ je o pokušaju podupiranja proizvođa-ča tipičnih regionalnih talijanskih proizvoda kojima prijeti nestanak, počevši od otprilike 200 proizvoda unutar „Slow food“ organizacije. Ogromna većina tih proivođača ima problema vezanih uz primjenu higijensko-sanitarnih mjera, koje smatra preslože-nima. Cilj je osigurati higijensku ispravnost, čak i u tim malim tvrtkama, pomažući male poduzetnike u primjeni zakonodavstva Europske unije, imajući u vidu stvarne produktivne potrebe i pronalazeći zajednička rješenja.Objavljeno u mjesečniku „Eurocarni“, broj 8, godi-na 2007. www.pubblicitaitalia.com/cocoon/pubit/riviste/articolo.html?idArticolo=7561&Testata=1 Branimira Ževrnja, dr. vet. med.■

Veterinarsko javno zdravstvo i hranidbena sigurnost

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia