Nenad Starc

Starc, Nenad

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

HRVATSKIOTOCIUZ TEMUPočnimo od početka: hrvatski otoci obuhvaćaju gotovo sve otoke istočne obaleJadrana i njegova središnjeg dijela, čineći drugo po veličini otočje Sredozemlja.Ima ih 1185, a geografski se dijele na 718 otoka, 389 hridi i 78 grebena. Iakoodređuju teritorijalno more, koje čini gotovo 37% ukupnog prostora Hrvatske,sami zauzimaju tek oko 3300 km2 sudjelujući u površini hrvatskog kopna s oko5,8%. Prema popisu 1991. godine bilo ih je 67 i zauzimali su površinu od 3062km2. Tome treba dodati i 15-ak :f0vremeno naseljenih otoka koji zajedno snenaseljenima zauzimaju 143 km .Za popisa 1991. godine na hrvatskim je otocima u 303 mjesta živjelo oko 120.000stanovnika. Od prvog popisa 1857. kad je na otocima zabilježen 117.481stanovnik, povijesni maksimum zabilježen je 1921. (173.503), a minimum 1981.(112.208). Prosječna je gustoća stanovništva niska, oko 32 stanovnlka/knr', i nedostiže ni 40% gustoće naseljenosti Hrvatske. Otoci svakako čine posebni diohrvatskog teritorija. Brojem i rasprostranjenošću te morem koje ih oplakuje(hrvatsko teritorijalno more bilo bi bez otoka manje za gotovo dvije trećine)nesumnjivo čine točno omeđenu regiju. Ovo geografsko određenje poklapa ses prostorno-ekonomskim jer se otoci iZdvajaju kao regija i svojim posebnimgospodarstvom, prometom, a u posljednje vrijeme i naglašenim razvojnimporedbenim prednostima.Već tridesetak godina otoci poput hrvatskih privlače posebnu pažnju znanstve-nika. Isprva smatrani tek prirodnim laboratorijima za određena prirodo-znan-stvena istraživanja, otoci su se svojim ekološkim sustavom, socijalnim ikomunikacijskim posebnostima te gospodarstvom iskazali iznimno složenimpredmetom koji zahtijeva cjelovit interdisciplinarni pristup. Do sada prikupljenoistraživačko iskustvo svjedoči štoviše i o prilagođavanju postojeće, pa i onastajanju nove, posebne istraživačke metodologije. Isto vrijedi i za razvojnumetodologiju, pa se spominje i nova interdisciplinarno određena znanost -nisologija.Spomenuto iskustvo prikuplja se u sredozemnim, skandinavskim i američkimzemljama koje imaju otoke, a tek odnedavna, i svakako ne dovoljno, i u nas. Iovdje treba početi od početka: unatoč davno proglašenom i u RepubliciHrvatskoj obnovljenom jadranskom usmjerenju, znanstvenih je radova ootocima u nas premalo, a nekolicina otočnih dugoročnih projekata i svjetskivrijednih rezultata (djelatnost Instituta za antropologiju i Instituta za migracije inarodnosti Zagrebačkog sveučilišta, Zavoda za ornitologiju HAZU te nekolicineznanstvenika u Rijeci, Zadru, Splitu i Zagrebu) ne koristi se, čak i ne poznaje udrugim disciplinama. Interdisciplinarna otočna istraživanja ostaju zasad napokušajima.Sve brojniji nisolozi često ističu kako se otocima i predugo pristupalo kaodijelovima kopna koji se od kontinenta razlikuju samo po tome što su nešto365tješnje okruženi morem. Ostalo se činilo istim, pa se previđalo da otok jestsačinjen od istih elemenata kao i kopno, ali da se oni sklapaju u sustav koji jerazličit od kopnenog. Otočna differentia specifica uočljiva je u svim vidovimaotočnog postojanja. Ekosustav otoka siromašniji je od kopnenih ekosustava, pabiljke i životinje, došljaci koji stignu preko mora, lakše nalaze mjesta i remetezatečeni red više nego što bi mogli na kopnu. Otočni se ekosustavuzto od takvihporemećaja brani i oporavlja teže od kopnenih. Nadalje, većina svjetskih otokanaseljena je još u davno vrijeme prvih velikih migracija, tako da su se otočaninaraštajima prilagođavali ekološkom sustavu u kojem i od kojeg su Živjeli iodavna zasnovali zajednice koje su uza sve opće imale i zasebne demografskei sociološke značajke. U gospodarskom pogledu otoci su u vrijeme nerazvijeneprostorne podjele rada formirali gotovo samodostatne sustave koji su se teškomogli naći na kopnu. Kasnije, kad se podjela rada razvila, otočani su svojeporedbene prednosti znali uočavati brže od kontinentalaca, znali su sespecijalizirati, pa i vladati područjima daleko od svojih otoka. Vremenatalasokracije daleko su za nama, ali se otočno nagnuće monokulturnomprivređivanju, siromašna proizvodna struktura, neprimjereno veliki javni sektorte ovisnost o širim prometnim sustavima mogu jasno vidjeti i danas, kako naJadranu tako i na Pacifiku.Sve ove razlike izoštravaju opću sliku posebnog otočnog postojanja i pobuđujuinteres znanstvenika. Morsko okruženje čini da elementi i podsustavi na kojeinače nailazimo i na kopnu čine interno konzistentan ali izuzetno osjetljiv sustavkoji je do danas, ali ne u nas, već nazvan otočnim sustavom i "proizveden" uznanstveni predmet. Otočni sustav se najjednostavnije određuje kao ekološkisustav otoka opterećen čovjekovim proizvodnim, potrošnim i prometnimdjelatnostima. Takvo određenje blisko je suvremenom određenju regije ugeografskoj i prostorno-ekonomskoj znanosti, s time da je riječ o sustavu koji jeosjetljiviji od kopnene regije i elementi kojega su međusobno ovisniji. Pitanjakoja se odmah postavljaju: koliko osjetljiviji?, koliko povezaniji?, kao i čestinepovoljni učinci kopneno postavljene otočne razvojnepolitike koji su svakogalako mogli uvjeriti da s otocima i na otocima treba drukčije, konačno su i dovelido zasnivanja nisologije. Odgovori još nisu dani, ali broj referenci teznanstvenika koji su iskoračili izsvojih disciplina da bi se interdisciplinarno baviliotocima raste i u nas.Ovako određen, otočni sustav određuje i otočnu znanstveno-istraživačkumetodologiju. Čak i kad ostaje u okvirima svoje discipline, sociolog, demografili antropolog suočit će se s malim populacijama, s točno izračunatim alineupotrebliivim vrijednostima pokazatelja, s jakim vanjskim utjecajima napromatranu pojavu koji tjeraju na iskorak u druge discipline i sl. I ekonomski ćeanalitičar na otoku naići na poteškoće. Uobičajene ekonomske metodepokazuju se pregrube za uopćavanje otočnih razvojnih oscilacija, preosjetijiveza analizu jednostavne otočne gospodarske strukture, preuske da bi se bavileotočnim sustavom, suviše oslonjene na neposrednu atipičnu otočnu gospodar-sku prošlost da bi išta prognozirale, a i suviše okrenute pukom gospodarskomrastu da bi se mogle baviti otočnim razvojem. Doda li se tome i nemoćekonomske metodologije da prognozira i ono što nije sadržano u prošlim366kretanjima te opća nemoć bilo kakve metodologije da u poratnom vremenupredvidi bilo što, proizlazi da ekonomski analitičar pristupa poslu gotovo vezanihruku.Ukoliko je predmet istraživanja arhipelag, uz razlike otok-kopno do izražaja ćedoći i često ne manje razlike između pojedinih otoka, što će izazvati problemgrupiranja. Nisolog, znanstvenik koji otoku pokušava prići sa svih stranaodjednom, suočava se nadalje s problemom tumačenja i objedinjavanjadisciplinarnih rezultata te s izborom između otvorenog i zatvorenog sustava kaoosnovnog predloška za otočnu analizu.Nisolog je zbog toga upućen na pojedinačnu i grupnu suradnju s disciplinarnimistraživačima, što u praksi znači da pred njim stoji i poseban problemorganiziranja znanstveno-istraživačkog rada.Što se tiče naših otoka, lako je uočiti da uz otočnu znanstveno-istraživačkumetodologiju treba s jednakom pozornošću razvijati i onu razvojnu, a s njome idržavnu upravu koja će joj osigurati primjenu. Upravljanje otočnim razvojem unas, naime, izostaje već desetljećima, a nazadovanju je izmakla tek nekolicinaotočnih naselja. Turizam i renta koju je "probudio" obogatili su mnoge otočaneali malo koji otok, a učinci nebrige već su poslovični: staro imalobrojnostanovništvo koje raste tek od BO-ih godina, i to na nekolicini otoka, sela bezigdje ikoga u unutrašnjosti većih otoka, prenaglo naseljavanje nekolicine obalnihotočnih mjesta, opustjeli mali otoci, krajnje siromašna privredna struktura,tavorenje malobrojne industrije, zapuštena poljoprivreda, nekritički usvojenkopneni predložak turizma, sve lošije prometne veze s kopnom i gotovo nikakvemeđu otocima, loše osnovno školstvo na malim otocima itd. Analitičar, apogotovo planer, susreću se stoga s pojavom koja je na kopnu ipak rijetka.Upravljati razvojem u normalnim okolnostima znači baviti se burnimprostorno-ekonomskim procesima, opirati se najezdama ulagača na prostor,usmjeravati jedne ovamo, druge onamo itd. Na otocima okolnosti međutim nisunormalne. Najezdu su upriličili vikendaši a ne ulagači, tako da oni koji izdajugrađevinske dozvole imaju "ozbiljna posla" samo u većim otočnim naseljima.Mali otoci i unutrašnjost velikih naprosto su zamrli, gospodarstvo im se svelo napotrošnju, a mjestimično se mogu vidjeti tek obnovljene ruševine kupljene prije30-ak godina za dvije, tri mjesečne plaće. Najčešći prvi otočni razvojni koraksvodi se tako na revitalizaciju koja, pak, neće doći ili će, još gore, poćistranputicom ako onaj tko izdaje građevinske dozvole bude, kao do sada, sGUP-om i PUP-om u ruci čekao ulagače. Danas, kad se otoci nalaze na raskrižjus kojeg mogu poći putem odrŽivog razvoja ili pak pogrešno zaposjesti i brzoiscrpiti sve što je na njima neobnovljivo, u ruci treba imati nešto bolje iobuhvatnije, a ulagačima treba poći ususret i pozvati ih u one pothvate koji će ivratiti više od uloženog i očuvati i unaprijediti zapuštene otočne resurse. Ukoliko,dakle, oni koji trebaju upravljati otočnim razvojem ne posegnu za znanošću, aova im interdisciplinarno, sa svih strana, ne odgovori konkretnim naputcima,znanost o otocima će se možda i razvijati, ali će se baviti tek rasapom otočnogsustava.367Što dakle znamo o našim otocima i što od toga imaju oni koje zanima ezoterija,a što oni koji bi prema opisu svog radnog mjesta trebali nešto i poduzeti? Prilozikoji pune slijedećih' stotinjak stranica i koji, kako stvari stoje, dobro pokazujugdje smo mi a gdje nisologija, vjerojatno će zadovoljiti one prve. Oni drugi trebalibi se barem zabrinuti.Prikupljeni među znanstvenicima i stručnjacima raznih disciplina i naraštaja iselekcionirani zbog premalo prostora tako da jedva ilustriraju postojeći korpusotočnih referenci, prilozi naime pokazuju kako se u nas o otocima dosta znade,a na njima malo čini. Već nakon prvog priloga o ranjivim otočnim ekološkimsustavima, pticama koje je lako otjerati a teško vratiti i vrstama s kopna kojepotiskuju otočne, čitalac će se teško oteti analogiji s otočanima. Olako otjeraninakon II. svjetskog rata, današnjim su demografima itekako suzili predmet, paovdje možemo čitati tek o emigraciji, depopulaciji i starenju otočana, ometodološkim problemima koje zadaju male populacije i netočni popisistanovništva itd. Prilozi iz antropologije pak najbolje pokazuju u kolikom seraskoraku mogu naći znanost o otocima i njena primjena. Izrađeni nadasve legeartis i puni znanja o otočnim posebnostima, ovi prilozi reprezentiraju dugoročneistraživačke projekte koji desetljećima okupljaju međunarodne skupineznanstvenika a opet ostaju nespomenuti u otočnim razvojnim studiiama i nemaznakova da prostorni planeri, gospodarski analitičari injima slični uopće za njihi znaju. Koliko tko kome treba iskoraknuti u susret pitanje je na koje - štoposredno, što neposredno - pokušavaju odgovoriti preostali prilozi. Baveći sedaljnjim razvojem na živućim i revitalizacijom na zamirućim otocima, oniuočavaju perifernost, predlažu razvojna načela, upozoravaju na uspavaneresurse, otkrivaju razvojne subjekte, prizivaju državu itd. Iako svaki zasebno nedopire do konkretnih naputaka ili razvojnih scenarija, zajedno otkrivaju da jemost između otočnog logosa i otočne pragrne ipak na vidiku.Nenad Stare368

Uz temu - HRVATSKI OTOCI

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia