Do sada se Mrnavićev književni jezik u stručnoj literaturi kontroverzno definiraokao "liepa bosanska ikavska štokavština" s nekim čakavizmima (A. Pavić) i kao čakavština s nekim štokavizmima (M. Franičević), a tvrdilo se također da je pisao "čistim narodnim jezikom svojega kraja" (J. Ravlić). U članku se prvi put opisuju i problematiziraju izabrane važnije jezične značajke Osmanšćice, prema kojima bi se mogla utvrditi jezična podloga Mrnavićeva književnoga jezika.This article provides a detailed language analysis of Mrnavić\u27s Osmanšćica, because the language of his Croatian literary work has not yet been thoroughly researched. Considerable attention has been paid to Čakavian and Štokavian phonological and morphological characteristics exclusively, which may lead to the conclusion about the dialectal base of his language
