Rezistentna arterijska hipertenzija (RAH) definira se kao nemogućnost postizanja ciljnih vrijednosti arterijskog tlaka unatoč upotrebi triju antihipertenzivnih lijekova od kojih je jedan obvezno diuretik. Učestalost RAH nije poznata, ali se na osnovi opservacijskih i velikih klinički kontroliranih studija ishoda antihipertenzivnog liječenja pretpostavlja da u općoj populaciji iznosi oko 5%. Uzroci RAH mogu se podijeliti na prividne (nepridržavanje preporučenog liječenja, neadekvatno doziranje lijeka, nepravilnosti u mjerenju arterijskog tlaka, pseudohipertenzija, hipertenzija bijelog ogrtača) i prave (pridružena stanja kao npr. pretilost, neadekvatan barorefl eksni luk, interakcije s drugim lijekovima kao što su npr. nesteroidni antireumatici, hipervolemija, sekundarna arterijska hipertenzija i genske varijacije). U patogenezi RAH istaknuto mjesto zauzima aldosteron: ponajprije svojim vazokonstriktornim učinkom i mogućnošću mijenjanja vaskularne popustljivosti. Nakon temeljite kliničke obrade uz standardni pristup liječenju nove studije upućuju na dodatno značajno sniženje arterijskog tlaka dodavanjem antagonista aldosterona
