THE FORM OF CONDITIONAL USED TO DENOTE A HABITUAL PAST ACTION

Abstract

Oblik kondicionala u funkciji označavanja ponavljane radnje u prošlosti Kondicional u funkciji označavanja ponavljane radnje u prošlosti jest odlika hrvatsko-bosansko-srpskog dijasistema (i to ne cijelog) u odnosu na situaciju u drugim slavenskim jezicima. Čini se da je ta upotreba, historijski gledano, zamijenila sličnu upotrebu imperfekta koja je postojala u staroslavenskom i starohrvatskom, posebno u slučaju svršenih glagola, i pogotovo u zavisnim rečenicama, gdje se u suvremenom jeziku habitualni kondicional najčešće pojavljuje. Habitualni kondicional od svršenih glagola, koji je češći nego onaj od nesvršenih, "ispunjava prazninu u sustavu" jer se na taj način može eksplicitno razlikovati ponavljana izvršena radnja (izrečena kondicionalom svršenog glagola) od ponavljane neizvršene radnje ili ponavljanog procesa. Međutim, u suvremenom jeziku konkuriraju mu kako upotreba perfekta nesvršenih glagola u toj funkciji, tako i kondicional nesvršenih glagola. Pitanje je u kojoj mjeri glagolski vid, vrsta ponavljanja (izrečena poglavito priloškim oznakama), povezanost s drugom radnjom ili vanjskim čimbenikom te upotreba u zavisnim ili nezavisnim rečenicama određuju izbor kondicionala. Kao prvi pokušaj odgovora na ovo pitanje, autori su na temelju Amsterdamskog paralelnog slavenskog korpusa (ASPAC) i na temelju dijela Hrvatskog nacionalnog korpusa (HNK) istražili upotrebu habitualnog kondicionala u kombinaciji s nekim frekvencijskim priloškim oznakama, kao i njegovu upotrebu u zavisnim rečenicama s veznicima čim i kad.Compared with the situation in other Slavic verbal systems, the use of Conditional to express habitual actions in the past constitutes a particular feature of the Croatian-Bosnian-Serbian diasystem, although not all of it. Historically, this use of Conditional apparently replaced a similar use of Imperfect in Old Slavic and Old Croatian, particularly with perfective verbs, and especially in dependent clauses, where habitual Conditional is most frequent. Perfective habitual Conditional, which is more frequent than the imperfective one, clearly "fills a gap in the system", as it explicitly denotes repeated unfinished actions in the past, as opposed to repeated unfinished actions or processes. Incontemporary language, perfective Conditional and both imperfective Conditional and imperfective Preterite are concurrent forms which function as habitual constructions. The question is raised whether factors like verbal aspect, type of iteration (mainly expressed by adverbs), a connection with another action or with an external factor in the context or situation, and the use in independent or dependent clauses influence the choice of habitual Conditional. In an attempt to answer this question, the authors investigated the use of habitual Conditional in combination with some adverbs denoting frequency, and its use in dependent clauses with the conjunctions čim and kad. The databases used were the Amsterdam Slavic Parallel Aligned Corpus (ASPAC), and the Croatian national corpus (HNK)

    Similar works