Colonization within the area of regional (županijski) land offices
in Croatia existed in the following districts: Batina, Darda, Daruvar,
Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Nova Gradiška, Orahovica,
Osijek, Pakrac, Slatina, Požega, Slavonski Brod, Valpovo, Virovitica
and Vukovar, because, according to regional reports, there
was free land to be found on estates in these districts. The greatest
number of volunteers and colonists between the two wars
were settled in the districts of Virovitica, Slatina and Vukovar. In
these administrative units there was an increase of the Orthodox
population, at the expense of the Catholic and other religions. In
terms of numbers, there were some 8000 volunteers, colonists with
general conditions, optants, and refugees that moved with their families
into the north-eastern part of Croatia, which, according to
estimates, amounted up to 30000 new inhabitants in the area mentioned.
They were mostly settled in about one hundred land settlements
- colonies (74 in Slavonia, 19 in Srijem and 7 in Baranja),
thus inevitably changing the agrarian, but also the ethnic picture
of Slavonia, Baranja and Srijem, Le. eastern Croatia between the
wars, which was, in fact, the main goal of the Serbian rulers in
monarchist Yugoslavia.Kolonizacija na području županijskih agrarnih ureda u Hrvatskoj
bila je na veleposjedima u kotarima: Batina, Darda, Daruvar,
Donji Miholjac, Đakovo, Našice, Nova Gradiška, Orahovica,
Osijek, Pakrac, Slatina, Požega, Slavonski Brod, Valpovo, Virovitica
i Vukovar, jer je u tim kotarima prema županijskim izvještajima
bilo raspoložive zemlje na veleposjedima. Najviše dobrovoljaca
i kolonista u međuratnom razdoblju naselilo se u kotaru
Virovitica, Slatina i Vukovar. U tim je upravnim jedinicama u velikom
postotku uvećan pravoslavni živalj, na račun katoličkog i ostalih
konfesija. Brojčano iskazano, dobrovoljaca, kolonista s općim
uvjetima, autokolonista, optanata i izbjeglica u prostore sjeveroistočne
Hrvatske doseljeno je oko 8 000 s obiteljima. Prema procjeni
to je za ovo područje bilo novih oko 30 000 stanovnika. Oni
su u\u27 većini slučajeva naseljeni u stotinjak agrarnih naseobina -
kolonija (74 Slavonija, 19 Srijem i 7 Baranja). Ta činjenica neizbježno
je promijenila agrarnu, ali sigurno i etničku sliku Slavonije,
Baranje i Srijema, dakle istočne Hrvatske između dva svjetska rata,
što je i bio temeljni cilj srbijanskih vlastodržaca u monarhističkoj
Jugoslaviji.Die Kolonisierung kroatischer Landgebiete zwischen den beiden
Weltkriegen verlief auf GroBgrundbesitzen folgender Verwaltungsbezirke:
Batina, Darda, Daruvar, Donji Miholjac, Đakovo,
Našice, Nova Gradiška, Orahovica, Osijek, Pakrac, Slatina, Požega,
Slavonski Brod, Valpovo, Virovitica und Vukovar. Laut der
in den Landwirtschaftsbehorden der einzelnen Gespanschaften
angefertigten Berichte stand auf den GroBgrundbesitzen der genannten
Verwaltungsbezirke unbebautes Land zur VerfOgung.
Die meisten freiwilligen luzOgler und Siedler lieBen sich in der
lwischenkriegszeit in den Bezirken Virovitica, Slatina und Vukovar
nieder. In diesen Verwaltungseinheiten kam es zu einem gro-
Ben Anstieg des orthodoxen Bevolkerungsteils, auf Kosten von
Katholiken und Mitgliedern anderer Konfessionen. Zahlenmatšiq
waren es etwa 8000 Freiwillige, Siedler, die die allgemeinen Ansiedlungsbedingungen
erfOllten, Autokolonisten, Siedlungsanwarter
und FIOchtlinge, die mitsamt ihren Familien in den Raum Nordostkroatiens
einwanderten. Laut Schatzungen bedeutete dies etwa
30.000 neu hinzugezogene Einwohner fur diesen Landesteil.
ln den meisten Fallen siedelte man sie in landwirtschaftlichen Kolonien
an, derer es insgesamt einhundert gab: 74 in Slawonien,
19 in Srijem (Syrmien) und 7 in der Baranja. Dieser Tatbestand
veranderte unweigerlich nicht allein die landwirtschaftliche, sondern
sicherlich auch die ethnische Lage in Slawonien, der Baranja
und in Srijem, d.h. Ostkroatien zwischen den beiden Weltkriegen
- was auch das liel der serbischen Machthaber im monarchistischen
Jugoslawien gewesen war