Utjecaj tvrdokorne infekcije bakterijom helicobacter pylori na izraženost bcl-2 u upalnim stanicama želučane sluznice

Abstract

Chronic Helicobacter (H.) pylori infection is an etiological factor related to gastric adenocarcinoma and gastric mucosa-associated lymphoid tissue (MALT) lymphoma. The expression of bcl-2 protein significantly decreases as the grade of MALT lymphoma advances. The aim of this study was to evaluate bcl-2 expression in inflammatory cells in lamina propria in gastric biopsy samples collected from two groups of patients with chronic gastritis divided on the basis of the success or failure of H. pylori eradication. Sixty-five patients with chronic gastritis were divided into two groups of 45 and 20 patients according to their therapeutic response. The gastric mucosa samples were analyzed histologically in both groups of patients before and after standard therapy (for eradicated, after one therapeutic cycle; and for non-eradicated, after three therapeutic cycles) for H. pylori density, urease activity and bcl-2 expression. In the eradicated group of patients, H. pylori eradication was accompanied by significantly lower grades of bacterial colonization and lower urease activity in the corpus and antrum. Bcl-2 expression in inflammatory cells showed no statistically significant changes in either patient group at either location. There was no between-group difference in bcl-2 expression either. In conclusion, persistent long-lasting H. pylori infection is associated with higher grades of bacterial colonization and higher urease activity but not with bcl-2 expression in inflammatory cells.Kronična infekcija bakterijom Helicobacter (H.) pylori je etiološki čimbenik želučanog adenokarcinoma i limfoma limfoidnog tkiva povezanog sa sluznicom (MALT limfoma). Izraženost proteina bcl-2 značajno se smanjuje s napredovanjem stupnja MALT limfoma. Cilj ove studije bio je procijeniti izraženost bcl-2 u upalnim stanicama lamine proprije u uzorcima dobivenim želučanom biopsijom u dvjema skupinama bolesnika s kroničnim gastritisom podijeljenim prema uspješnoj ili neuspješnoj eradikaciji H. pylori. Ukupno je 65 bolesnika s kroničnim gastritisom podijeljeno u dvije skupine od po 45 i 20 bolesnika prema terapijskom odgovoru. U objema skupinama su uzorci želučane sluznice analizirani histološki prije i nakon standardne terapije (kod onih s uspješnom eradikacijom nakon jednog terapijskog ciklusa, a u onih s neuspješnom eradikacijom nakon tri terapijska ciklusa) na gustoću H. pylori, aktivnost ureaze i izraženost bcl-2. Eradikacija H. pylori u skupini bolesnika s uspješnom eradikacijom bila je praćena značajno nižim stupnjem bakterijske kolonizacije i nižom aktivnošću ureaze u korpusu i antrumu. Izraženost bcl-2 nije se statistički značajno promijenila ni na jednoj lokaciji ni u jednoj skupini bolesnika. Isto tako, nije bilo nikakve razlike među dvjema skupinama bolesnika u izraženosti bcl-2. Zaključuje se kako je dugotrajna ustrajna infekcija bakterijom H. pylori povezana s višim stupnjem bakterijske kolonizacije i višom aktivnošću ureaze, ali nije povezana s izraženošću bcl-2 u upalnim stanicama

    Similar works